Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVAN DOJČINOVIĆ, ISTRAŽIVAČKI REPORTER IZ BEOGRADA: Šarić je kolektivno djelo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste objavili knjigu ,,Kako je Šarić osvojio Evropu?” Pa, kako je to uspjelo pljevaljskom narko-bosu?
DOJČINOVIĆ: To nije samo Šarićev uspeh. Iako je Darko Šarić centralna figura knjige, on nije jedini akter i moja teza je da to nije bila kriminalna piramida kojom je apsolutno Šarić komandovao, već da je u pitanju bio balkanski kartel, to jest partnerstvo više grupa oko istog posla. Zajedničkim snagama i ulaganjima su uspeli da postanu, pored ostalog, najznačajniji distributer kokaina u Milanu. Šarić je, prema istragama, bio jedan od partnera. Njemu se sudi i za drogu koja nije njegova, već ljudi s kojima je sarađivao iz drugih kriminalnih klanova. Recimo, malo je poznato da 900 kilograma kokaina od onih čuvenih dvije tone, koje su zaplenjene u Urugvaju, prema istragama, nisu pripadali Darku Šariću već njegovom partneru iz Podgorice. Međutim, optužnica se mora suziti na jedno ime, jednog šefa, i tako je Šarić završio na vrhu. Inače, ta ekipa je napravila uspeh u Evropi zato što se malo udaljila od mentaliteta i načina rada domaćih kriminalnih grupa. Udaljili su se od nasilja i ubistava, počeli su međusobno da sarađuju umesto da se ubijaju, sklonili su se u senku i probijali su se na nova tržišta dobrim proizvodom. Preorijentacija mafije sa strahovlade na tržišnu ekonomiju.

MONITOR: Nakon policijske akcija Sablja 2003. godine, koja je bila odgovor na ubistvo e Zorana Đinđića, slomljen je ,,zemunski klan”. Ispostavilo se da je balkanski kokainski kartel tek nakon Sablje ušao u svoje najveće poslove u istoriji. Kako se to moglo desiti?
DOJČINOVIĆ: Kriminalci u Srbiji su nakon 2000. godine uglavnom pokušali da sačuvaju mentalitet 90-ih iako se država i društvo menjalo. Pogotovu zemunski klan, kao simbol tog perioda, koji je nastavio da sprovodi kriminalnu politiku nasilja i zastrašivanja: konkurenciju su ubijali na ulici i zastrašivali čak i policajce, tužioce, sudije, novinare… Verovali su da zahvaljujući ,,leđima” koja su imali u državi, kao što je bio Legija, šef ozbiljne oružane formacije, mogu da se ponašaju bahato koliko to žele. U bahatosti su preterali i ubili premijera. Sablja koja je usledila veoma brzo ih je počistila, kao i mnoge druge kriminalce. Ekipa koja se nakon Sablje sakupila se udaljila od logike Zemunaca: nisu se bahato ponašali na ulici, udaljili su se od ulične distribucije droge, preorijentisali su se na velikoprodaju u inostranstvu, udružili su se, te su zajedničkim ulaganjima i opreznošću došli do višestruko većih profita od Zemunaca i drugih bandi.

MONITOR: Knjiga ima tri poglavlja: Droga, Novac i Politika. Iz nje se vidi da je upravo na tom trouglu i izrasla Šarićeva moćna imperija. Koliko su za to zaslužni moćnici iz Crne Gore?
DOJČINOVIĆ: Svaki ozbiljan organizovani kriminal se zasniva na tom trojstvu. Postoji indicija da je balkanski kartel u Srbiji uspostavio veze sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, koje je predvodio Ivica Dačić lider Socijalističke partije Srbije. Postoji nekoliko kontakata koje sam sa svojim kolegama razotkrio u pričama koje smo objavljivali prethodnih godina, a koje sam objavio i u knjizi. Šarić je bio vlasnik noćnog kluba Vanila koji se nalazio u zgradi centrale SPS-a, a postojali su i direktni kontakti Ivice Dačića, kao još minimum dva člana njegovog kabineta sa Rodoljubom Radulovićem, koji je 2012. godine optužen kao jedan od članova narko kartela. U Crnoj Gori, što se politike tiče, veze dosežu do Mila Đukanovića i njegovih ljudi. Te veze je otkrila i u svojim pričama objavila moja koleginica Miranda Patrucić iz Sarajeva, a ja ih u knjizi samo prenosim. U pitanju su veze preko Prve banke, davanja garancije Šariću za državljanstvo i poslova oko fudbalskog kluba Mogren.

MONITOR: U knjizi navodite da je Šarić boravio u Crnoj Gori nakon pokretanja akcije Balkanski ratnik. Znači li to da indirektno negirate tvrdnje premijera Mila Đukanovića da se Šarić nije nalazio u Crnoj Gori nakon raspisivanja međunarodne potjernice za njim i da crnogorski državni organi nisu znali čime se Šarić bavi?
DOJČINOVIĆ: Znamo da se Šarić u Crnu Goru sklonio nakon zaplene kokaina na jahti Maui u Urugvaju, kada su svi mediji počeli o njemu da pišu kao o najvećem narko dileru na Balkanu. Tu je najčudnije zbog čega mu je Crna Gora garantovala za državljanstvo iako su, uprkos tome što još nije bio optužen, agencije ove države bile upoznate sa Šarićevim aktivnostima. U vreme raspisivanja poternice januara 2010. godine sklanja se odatle i više se ne zna puno o njegovom kretanju dok se nije pod misterioznim okolnostima ponovo vratio u Srbiju ove godine.

MONITOR: U knjizi se bavite sumnjivim poslovima Prve banke u vlasništvu porodice Đukanović, odnosno garancijama za milionski kredit firmi Stanka Subotića kod Prve banke, koju je dala firma čiji su vlasnici bili Darko i Duško Šarić…
DOJČINOVIĆ: Da, ali to je priča koju je razotkrila moja koleginica iz Sarajeva Miranda Patrucić, a ja sam ih preuzeo u knjizi kako bih kompletirao tu priču. Inače, te priče su u Crnoj Gori bile objavljivane po medijima i dobro su poznate, ali je interesantno da ih u Srbiji niko nije želeo objaviti iako su u pitanju bila šokantna saznanja. Zato sam smatrao da treba da ih objavim u knjizi kako bi i čitaoci kod nas bili upoznati sa tim podacima, koji sa ostalim zaokružuju celu priču oko Šarića.

MONITOR: Darko Šarić je očigledno bio čovjek sposoban i učio se na grešakama svojih prethodnika. Ipak je dolijao. Neki tvrde da je „pao” zato što se razmetao se svojim bogatstvom?
DOJČINOVIĆ: Ne bih rekao da je Šariću razmetljivost došla glave. Ne mislim da se on mnogo razmetao. Šarić je radio pametno i pažljivo. Njemu i njegovim partnerima je došlo glave to što su ušli u jako veliku priču koja je na kraju zainteresovala i moćnu američku agenciju DEA. Takođe su značajne istrage koje su izvele srpska obaveštajna agencija BIA i italijanska policija. Srpska policija nije puno učestvovala, jer je bila iskorumpirana i kartel je tu imao saradnike. Kada se našao na udaru DEA, kartel nije više imao šansi i dobar deo je razbijen u raznim akcijama po svetu.

MONITOR: Da li će se tokom sudskog procesa otkriti Šarićevi politički zaštitnici?
DOJČINOVIĆ: Neće. Ne deluje da će biti novih optužnica i da će se završiti na ovima koje sumiraju šverc narkotika i pranje novca. Vlasti u Srbiji sigurno neće ozbiljno raditi na otkrivanju veza koje je Šarić imao sa režimom Mila Đukanovića, jer je to ipak pre svega pitanje Crne Gore, a zatim i zato što je Đukanović nakon dolaska nove vlasti ponovo rado viđen gost u Beogradu. Optužbe protiv SPS-a su takođe sročene u jednu očigledno slabu optužnicu koja još nije stupila na snagu. Izgleda da će se opet, po ko zna koji put, izvući političari koji su sarađivali sa mafijom. To je loš signal, jer se pokazuje da se korupcija isplati. Dok se narko dileri nalaze u zatvoru, političari koji su izdali građane sarađujući sa kriminalcima su još na vlasti.

MONITOR: Jeste li imali kavih neprijatnosti zbog svoje knjige?
DOJČINOVIĆ: Nisam imao nikakvih pretnji tokom rada na knjizi. Ali nakon objavljivanja knjige pojedini mediji, bliski političarima i biznismenima čije veze sa Šarićem otkrivam u knjizi, objavili su tekstove kojima su pokušali da naruše kredibilitet knjige, predstavljajući je kao proizvod čoveka sa kojim se ja, inače, u životu nisam ni sreo ni pričao, a koji je preminuo pre nekoliko meseci. Međutim, takvi tekstovi mi ne mogu mnogo naškoditi, jer ih objavljuju duboko kompromitovane osobe poput Gradiše Katića, urednika magazina Afera, koji je nekada bio intimus vođe zemunskog klana Dušana Spasojevića i njegov lični novinar.

Đukanovićevo koketiranje sa kriminalom

MONITOR: U knjizi navodite da u međunarodnim krugovima Crna Gora sve više stiče reputaciju zemlje kojom vlada organizovani kriminal. Čime je ona to zalužila?
DOJČINOVIĆ: Ta reputacija je stečena još odavno, iz perioda 90-ih godina i šverca cigareta. Šteta što je nakon toga režim Mila Đukanovića, umesto da pokuša da opere sliku zemlje, nastavio da koketira sa kriminalom i produbljuje tu sliku. To pokazuje da vlastima nije toliko stalo do crnogorskog društva, koliko do svojih ličnih interesa ostanka na vlasti i, verovatno, finansijskih. Slučaj balkanskog narko-kartela je samo poslednji u nizu koji je ocrnjivao sliku ove zemlje u međunarodnoj javnosti. Pre toga smo imali niz drugih situacija, poput svadbe Safeta Kalića, na kojoj su gosti bili istaknuti ljudi obaveštajne službe, pa bizaran slučaj dodeljivanja pasoša Šinavatri i ostali, koji samo pokazuju da su oni koji su uključeni u kriminal i korupciju dobro prihvaćeni od strane crnogorskog režima. To koketiranje sa kriminalom je jako loše i šteti celom crnogorskom društvu, sem onima koji su u vrhu vlasti. Što je najgore, deluje da vlast neće izvući pouku ni iz slučaja Balkanskog ratnika i da će verovatno nastaviti istim smerom.

Kosmajac, čovjek za vezu

MONITOR: Da li je nedavno uhapšeni Dragoslav Kosmajac bio povezan sa Šarićevim klanom?
DOJČINOVIĆ: Za Kosmajca se smatra da nije direktno bio povezan sa rukovođenjem drogom. Još u Beloj knjizi MUP-a Srbije opisan je kao neko ko ne dolazi u dodir sa narkoticima, već je omogućavao drugim klanovima, surčinskom i zemunskom, da dođu do narkotika. Više je bio ono što na zapadu nazivaju contact person, odnosno osoba koja povezuje različite aktere i ugrađuje se. Tako nije poznato da je Kosmajac direktno bio član u narko kartelu koji se okupio oko Šarića.

Policiji je poznato da je Kosmajac bio blizak sa Bobanom Stanojkovićem iz Podgorice, koji je poslovao sa Šarićem. Stanojković je optužen da je bio vlasnik 900 kilograma od one dvije tone kokaina, zaplenjenih na urugvajskoj obali. Stanojković je u bekstvu, a njegovi saradnici su uhapšeni.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo