Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVAN DOJČINOVIĆ, ISTRAŽIVAČKI REPORTER IZ BEOGRADA: Šarić je kolektivno djelo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste objavili knjigu ,,Kako je Šarić osvojio Evropu?” Pa, kako je to uspjelo pljevaljskom narko-bosu?
DOJČINOVIĆ: To nije samo Šarićev uspeh. Iako je Darko Šarić centralna figura knjige, on nije jedini akter i moja teza je da to nije bila kriminalna piramida kojom je apsolutno Šarić komandovao, već da je u pitanju bio balkanski kartel, to jest partnerstvo više grupa oko istog posla. Zajedničkim snagama i ulaganjima su uspeli da postanu, pored ostalog, najznačajniji distributer kokaina u Milanu. Šarić je, prema istragama, bio jedan od partnera. Njemu se sudi i za drogu koja nije njegova, već ljudi s kojima je sarađivao iz drugih kriminalnih klanova. Recimo, malo je poznato da 900 kilograma kokaina od onih čuvenih dvije tone, koje su zaplenjene u Urugvaju, prema istragama, nisu pripadali Darku Šariću već njegovom partneru iz Podgorice. Međutim, optužnica se mora suziti na jedno ime, jednog šefa, i tako je Šarić završio na vrhu. Inače, ta ekipa je napravila uspeh u Evropi zato što se malo udaljila od mentaliteta i načina rada domaćih kriminalnih grupa. Udaljili su se od nasilja i ubistava, počeli su međusobno da sarađuju umesto da se ubijaju, sklonili su se u senku i probijali su se na nova tržišta dobrim proizvodom. Preorijentacija mafije sa strahovlade na tržišnu ekonomiju.

MONITOR: Nakon policijske akcija Sablja 2003. godine, koja je bila odgovor na ubistvo e Zorana Đinđića, slomljen je ,,zemunski klan”. Ispostavilo se da je balkanski kokainski kartel tek nakon Sablje ušao u svoje najveće poslove u istoriji. Kako se to moglo desiti?
DOJČINOVIĆ: Kriminalci u Srbiji su nakon 2000. godine uglavnom pokušali da sačuvaju mentalitet 90-ih iako se država i društvo menjalo. Pogotovu zemunski klan, kao simbol tog perioda, koji je nastavio da sprovodi kriminalnu politiku nasilja i zastrašivanja: konkurenciju su ubijali na ulici i zastrašivali čak i policajce, tužioce, sudije, novinare… Verovali su da zahvaljujući ,,leđima” koja su imali u državi, kao što je bio Legija, šef ozbiljne oružane formacije, mogu da se ponašaju bahato koliko to žele. U bahatosti su preterali i ubili premijera. Sablja koja je usledila veoma brzo ih je počistila, kao i mnoge druge kriminalce. Ekipa koja se nakon Sablje sakupila se udaljila od logike Zemunaca: nisu se bahato ponašali na ulici, udaljili su se od ulične distribucije droge, preorijentisali su se na velikoprodaju u inostranstvu, udružili su se, te su zajedničkim ulaganjima i opreznošću došli do višestruko većih profita od Zemunaca i drugih bandi.

MONITOR: Knjiga ima tri poglavlja: Droga, Novac i Politika. Iz nje se vidi da je upravo na tom trouglu i izrasla Šarićeva moćna imperija. Koliko su za to zaslužni moćnici iz Crne Gore?
DOJČINOVIĆ: Svaki ozbiljan organizovani kriminal se zasniva na tom trojstvu. Postoji indicija da je balkanski kartel u Srbiji uspostavio veze sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, koje je predvodio Ivica Dačić lider Socijalističke partije Srbije. Postoji nekoliko kontakata koje sam sa svojim kolegama razotkrio u pričama koje smo objavljivali prethodnih godina, a koje sam objavio i u knjizi. Šarić je bio vlasnik noćnog kluba Vanila koji se nalazio u zgradi centrale SPS-a, a postojali su i direktni kontakti Ivice Dačića, kao još minimum dva člana njegovog kabineta sa Rodoljubom Radulovićem, koji je 2012. godine optužen kao jedan od članova narko kartela. U Crnoj Gori, što se politike tiče, veze dosežu do Mila Đukanovića i njegovih ljudi. Te veze je otkrila i u svojim pričama objavila moja koleginica Miranda Patrucić iz Sarajeva, a ja ih u knjizi samo prenosim. U pitanju su veze preko Prve banke, davanja garancije Šariću za državljanstvo i poslova oko fudbalskog kluba Mogren.

MONITOR: U knjizi navodite da je Šarić boravio u Crnoj Gori nakon pokretanja akcije Balkanski ratnik. Znači li to da indirektno negirate tvrdnje premijera Mila Đukanovića da se Šarić nije nalazio u Crnoj Gori nakon raspisivanja međunarodne potjernice za njim i da crnogorski državni organi nisu znali čime se Šarić bavi?
DOJČINOVIĆ: Znamo da se Šarić u Crnu Goru sklonio nakon zaplene kokaina na jahti Maui u Urugvaju, kada su svi mediji počeli o njemu da pišu kao o najvećem narko dileru na Balkanu. Tu je najčudnije zbog čega mu je Crna Gora garantovala za državljanstvo iako su, uprkos tome što još nije bio optužen, agencije ove države bile upoznate sa Šarićevim aktivnostima. U vreme raspisivanja poternice januara 2010. godine sklanja se odatle i više se ne zna puno o njegovom kretanju dok se nije pod misterioznim okolnostima ponovo vratio u Srbiju ove godine.

MONITOR: U knjizi se bavite sumnjivim poslovima Prve banke u vlasništvu porodice Đukanović, odnosno garancijama za milionski kredit firmi Stanka Subotića kod Prve banke, koju je dala firma čiji su vlasnici bili Darko i Duško Šarić…
DOJČINOVIĆ: Da, ali to je priča koju je razotkrila moja koleginica iz Sarajeva Miranda Patrucić, a ja sam ih preuzeo u knjizi kako bih kompletirao tu priču. Inače, te priče su u Crnoj Gori bile objavljivane po medijima i dobro su poznate, ali je interesantno da ih u Srbiji niko nije želeo objaviti iako su u pitanju bila šokantna saznanja. Zato sam smatrao da treba da ih objavim u knjizi kako bi i čitaoci kod nas bili upoznati sa tim podacima, koji sa ostalim zaokružuju celu priču oko Šarića.

MONITOR: Darko Šarić je očigledno bio čovjek sposoban i učio se na grešakama svojih prethodnika. Ipak je dolijao. Neki tvrde da je „pao” zato što se razmetao se svojim bogatstvom?
DOJČINOVIĆ: Ne bih rekao da je Šariću razmetljivost došla glave. Ne mislim da se on mnogo razmetao. Šarić je radio pametno i pažljivo. Njemu i njegovim partnerima je došlo glave to što su ušli u jako veliku priču koja je na kraju zainteresovala i moćnu američku agenciju DEA. Takođe su značajne istrage koje su izvele srpska obaveštajna agencija BIA i italijanska policija. Srpska policija nije puno učestvovala, jer je bila iskorumpirana i kartel je tu imao saradnike. Kada se našao na udaru DEA, kartel nije više imao šansi i dobar deo je razbijen u raznim akcijama po svetu.

MONITOR: Da li će se tokom sudskog procesa otkriti Šarićevi politički zaštitnici?
DOJČINOVIĆ: Neće. Ne deluje da će biti novih optužnica i da će se završiti na ovima koje sumiraju šverc narkotika i pranje novca. Vlasti u Srbiji sigurno neće ozbiljno raditi na otkrivanju veza koje je Šarić imao sa režimom Mila Đukanovića, jer je to ipak pre svega pitanje Crne Gore, a zatim i zato što je Đukanović nakon dolaska nove vlasti ponovo rado viđen gost u Beogradu. Optužbe protiv SPS-a su takođe sročene u jednu očigledno slabu optužnicu koja još nije stupila na snagu. Izgleda da će se opet, po ko zna koji put, izvući političari koji su sarađivali sa mafijom. To je loš signal, jer se pokazuje da se korupcija isplati. Dok se narko dileri nalaze u zatvoru, političari koji su izdali građane sarađujući sa kriminalcima su još na vlasti.

MONITOR: Jeste li imali kavih neprijatnosti zbog svoje knjige?
DOJČINOVIĆ: Nisam imao nikakvih pretnji tokom rada na knjizi. Ali nakon objavljivanja knjige pojedini mediji, bliski političarima i biznismenima čije veze sa Šarićem otkrivam u knjizi, objavili su tekstove kojima su pokušali da naruše kredibilitet knjige, predstavljajući je kao proizvod čoveka sa kojim se ja, inače, u životu nisam ni sreo ni pričao, a koji je preminuo pre nekoliko meseci. Međutim, takvi tekstovi mi ne mogu mnogo naškoditi, jer ih objavljuju duboko kompromitovane osobe poput Gradiše Katića, urednika magazina Afera, koji je nekada bio intimus vođe zemunskog klana Dušana Spasojevića i njegov lični novinar.

Đukanovićevo koketiranje sa kriminalom

MONITOR: U knjizi navodite da u međunarodnim krugovima Crna Gora sve više stiče reputaciju zemlje kojom vlada organizovani kriminal. Čime je ona to zalužila?
DOJČINOVIĆ: Ta reputacija je stečena još odavno, iz perioda 90-ih godina i šverca cigareta. Šteta što je nakon toga režim Mila Đukanovića, umesto da pokuša da opere sliku zemlje, nastavio da koketira sa kriminalom i produbljuje tu sliku. To pokazuje da vlastima nije toliko stalo do crnogorskog društva, koliko do svojih ličnih interesa ostanka na vlasti i, verovatno, finansijskih. Slučaj balkanskog narko-kartela je samo poslednji u nizu koji je ocrnjivao sliku ove zemlje u međunarodnoj javnosti. Pre toga smo imali niz drugih situacija, poput svadbe Safeta Kalića, na kojoj su gosti bili istaknuti ljudi obaveštajne službe, pa bizaran slučaj dodeljivanja pasoša Šinavatri i ostali, koji samo pokazuju da su oni koji su uključeni u kriminal i korupciju dobro prihvaćeni od strane crnogorskog režima. To koketiranje sa kriminalom je jako loše i šteti celom crnogorskom društvu, sem onima koji su u vrhu vlasti. Što je najgore, deluje da vlast neće izvući pouku ni iz slučaja Balkanskog ratnika i da će verovatno nastaviti istim smerom.

Kosmajac, čovjek za vezu

MONITOR: Da li je nedavno uhapšeni Dragoslav Kosmajac bio povezan sa Šarićevim klanom?
DOJČINOVIĆ: Za Kosmajca se smatra da nije direktno bio povezan sa rukovođenjem drogom. Još u Beloj knjizi MUP-a Srbije opisan je kao neko ko ne dolazi u dodir sa narkoticima, već je omogućavao drugim klanovima, surčinskom i zemunskom, da dođu do narkotika. Više je bio ono što na zapadu nazivaju contact person, odnosno osoba koja povezuje različite aktere i ugrađuje se. Tako nije poznato da je Kosmajac direktno bio član u narko kartelu koji se okupio oko Šarića.

Policiji je poznato da je Kosmajac bio blizak sa Bobanom Stanojkovićem iz Podgorice, koji je poslovao sa Šarićem. Stanojković je optužen da je bio vlasnik 900 kilograma od one dvije tone kokaina, zaplenjenih na urugvajskoj obali. Stanojković je u bekstvu, a njegovi saradnici su uhapšeni.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo