Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVAN DOJČINOVIĆ, ISTRAŽIVAČKI REPORTER IZ BEOGRADA: Šarić je kolektivno djelo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste objavili knjigu ,,Kako je Šarić osvojio Evropu?” Pa, kako je to uspjelo pljevaljskom narko-bosu?
DOJČINOVIĆ: To nije samo Šarićev uspeh. Iako je Darko Šarić centralna figura knjige, on nije jedini akter i moja teza je da to nije bila kriminalna piramida kojom je apsolutno Šarić komandovao, već da je u pitanju bio balkanski kartel, to jest partnerstvo više grupa oko istog posla. Zajedničkim snagama i ulaganjima su uspeli da postanu, pored ostalog, najznačajniji distributer kokaina u Milanu. Šarić je, prema istragama, bio jedan od partnera. Njemu se sudi i za drogu koja nije njegova, već ljudi s kojima je sarađivao iz drugih kriminalnih klanova. Recimo, malo je poznato da 900 kilograma kokaina od onih čuvenih dvije tone, koje su zaplenjene u Urugvaju, prema istragama, nisu pripadali Darku Šariću već njegovom partneru iz Podgorice. Međutim, optužnica se mora suziti na jedno ime, jednog šefa, i tako je Šarić završio na vrhu. Inače, ta ekipa je napravila uspeh u Evropi zato što se malo udaljila od mentaliteta i načina rada domaćih kriminalnih grupa. Udaljili su se od nasilja i ubistava, počeli su međusobno da sarađuju umesto da se ubijaju, sklonili su se u senku i probijali su se na nova tržišta dobrim proizvodom. Preorijentacija mafije sa strahovlade na tržišnu ekonomiju.

MONITOR: Nakon policijske akcija Sablja 2003. godine, koja je bila odgovor na ubistvo e Zorana Đinđića, slomljen je ,,zemunski klan”. Ispostavilo se da je balkanski kokainski kartel tek nakon Sablje ušao u svoje najveće poslove u istoriji. Kako se to moglo desiti?
DOJČINOVIĆ: Kriminalci u Srbiji su nakon 2000. godine uglavnom pokušali da sačuvaju mentalitet 90-ih iako se država i društvo menjalo. Pogotovu zemunski klan, kao simbol tog perioda, koji je nastavio da sprovodi kriminalnu politiku nasilja i zastrašivanja: konkurenciju su ubijali na ulici i zastrašivali čak i policajce, tužioce, sudije, novinare… Verovali su da zahvaljujući ,,leđima” koja su imali u državi, kao što je bio Legija, šef ozbiljne oružane formacije, mogu da se ponašaju bahato koliko to žele. U bahatosti su preterali i ubili premijera. Sablja koja je usledila veoma brzo ih je počistila, kao i mnoge druge kriminalce. Ekipa koja se nakon Sablje sakupila se udaljila od logike Zemunaca: nisu se bahato ponašali na ulici, udaljili su se od ulične distribucije droge, preorijentisali su se na velikoprodaju u inostranstvu, udružili su se, te su zajedničkim ulaganjima i opreznošću došli do višestruko većih profita od Zemunaca i drugih bandi.

MONITOR: Knjiga ima tri poglavlja: Droga, Novac i Politika. Iz nje se vidi da je upravo na tom trouglu i izrasla Šarićeva moćna imperija. Koliko su za to zaslužni moćnici iz Crne Gore?
DOJČINOVIĆ: Svaki ozbiljan organizovani kriminal se zasniva na tom trojstvu. Postoji indicija da je balkanski kartel u Srbiji uspostavio veze sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, koje je predvodio Ivica Dačić lider Socijalističke partije Srbije. Postoji nekoliko kontakata koje sam sa svojim kolegama razotkrio u pričama koje smo objavljivali prethodnih godina, a koje sam objavio i u knjizi. Šarić je bio vlasnik noćnog kluba Vanila koji se nalazio u zgradi centrale SPS-a, a postojali su i direktni kontakti Ivice Dačića, kao još minimum dva člana njegovog kabineta sa Rodoljubom Radulovićem, koji je 2012. godine optužen kao jedan od članova narko kartela. U Crnoj Gori, što se politike tiče, veze dosežu do Mila Đukanovića i njegovih ljudi. Te veze je otkrila i u svojim pričama objavila moja koleginica Miranda Patrucić iz Sarajeva, a ja ih u knjizi samo prenosim. U pitanju su veze preko Prve banke, davanja garancije Šariću za državljanstvo i poslova oko fudbalskog kluba Mogren.

MONITOR: U knjizi navodite da je Šarić boravio u Crnoj Gori nakon pokretanja akcije Balkanski ratnik. Znači li to da indirektno negirate tvrdnje premijera Mila Đukanovića da se Šarić nije nalazio u Crnoj Gori nakon raspisivanja međunarodne potjernice za njim i da crnogorski državni organi nisu znali čime se Šarić bavi?
DOJČINOVIĆ: Znamo da se Šarić u Crnu Goru sklonio nakon zaplene kokaina na jahti Maui u Urugvaju, kada su svi mediji počeli o njemu da pišu kao o najvećem narko dileru na Balkanu. Tu je najčudnije zbog čega mu je Crna Gora garantovala za državljanstvo iako su, uprkos tome što još nije bio optužen, agencije ove države bile upoznate sa Šarićevim aktivnostima. U vreme raspisivanja poternice januara 2010. godine sklanja se odatle i više se ne zna puno o njegovom kretanju dok se nije pod misterioznim okolnostima ponovo vratio u Srbiju ove godine.

MONITOR: U knjizi se bavite sumnjivim poslovima Prve banke u vlasništvu porodice Đukanović, odnosno garancijama za milionski kredit firmi Stanka Subotića kod Prve banke, koju je dala firma čiji su vlasnici bili Darko i Duško Šarić…
DOJČINOVIĆ: Da, ali to je priča koju je razotkrila moja koleginica iz Sarajeva Miranda Patrucić, a ja sam ih preuzeo u knjizi kako bih kompletirao tu priču. Inače, te priče su u Crnoj Gori bile objavljivane po medijima i dobro su poznate, ali je interesantno da ih u Srbiji niko nije želeo objaviti iako su u pitanju bila šokantna saznanja. Zato sam smatrao da treba da ih objavim u knjizi kako bi i čitaoci kod nas bili upoznati sa tim podacima, koji sa ostalim zaokružuju celu priču oko Šarića.

MONITOR: Darko Šarić je očigledno bio čovjek sposoban i učio se na grešakama svojih prethodnika. Ipak je dolijao. Neki tvrde da je „pao” zato što se razmetao se svojim bogatstvom?
DOJČINOVIĆ: Ne bih rekao da je Šariću razmetljivost došla glave. Ne mislim da se on mnogo razmetao. Šarić je radio pametno i pažljivo. Njemu i njegovim partnerima je došlo glave to što su ušli u jako veliku priču koja je na kraju zainteresovala i moćnu američku agenciju DEA. Takođe su značajne istrage koje su izvele srpska obaveštajna agencija BIA i italijanska policija. Srpska policija nije puno učestvovala, jer je bila iskorumpirana i kartel je tu imao saradnike. Kada se našao na udaru DEA, kartel nije više imao šansi i dobar deo je razbijen u raznim akcijama po svetu.

MONITOR: Da li će se tokom sudskog procesa otkriti Šarićevi politički zaštitnici?
DOJČINOVIĆ: Neće. Ne deluje da će biti novih optužnica i da će se završiti na ovima koje sumiraju šverc narkotika i pranje novca. Vlasti u Srbiji sigurno neće ozbiljno raditi na otkrivanju veza koje je Šarić imao sa režimom Mila Đukanovića, jer je to ipak pre svega pitanje Crne Gore, a zatim i zato što je Đukanović nakon dolaska nove vlasti ponovo rado viđen gost u Beogradu. Optužbe protiv SPS-a su takođe sročene u jednu očigledno slabu optužnicu koja još nije stupila na snagu. Izgleda da će se opet, po ko zna koji put, izvući političari koji su sarađivali sa mafijom. To je loš signal, jer se pokazuje da se korupcija isplati. Dok se narko dileri nalaze u zatvoru, političari koji su izdali građane sarađujući sa kriminalcima su još na vlasti.

MONITOR: Jeste li imali kavih neprijatnosti zbog svoje knjige?
DOJČINOVIĆ: Nisam imao nikakvih pretnji tokom rada na knjizi. Ali nakon objavljivanja knjige pojedini mediji, bliski političarima i biznismenima čije veze sa Šarićem otkrivam u knjizi, objavili su tekstove kojima su pokušali da naruše kredibilitet knjige, predstavljajući je kao proizvod čoveka sa kojim se ja, inače, u životu nisam ni sreo ni pričao, a koji je preminuo pre nekoliko meseci. Međutim, takvi tekstovi mi ne mogu mnogo naškoditi, jer ih objavljuju duboko kompromitovane osobe poput Gradiše Katića, urednika magazina Afera, koji je nekada bio intimus vođe zemunskog klana Dušana Spasojevića i njegov lični novinar.

Đukanovićevo koketiranje sa kriminalom

MONITOR: U knjizi navodite da u međunarodnim krugovima Crna Gora sve više stiče reputaciju zemlje kojom vlada organizovani kriminal. Čime je ona to zalužila?
DOJČINOVIĆ: Ta reputacija je stečena još odavno, iz perioda 90-ih godina i šverca cigareta. Šteta što je nakon toga režim Mila Đukanovića, umesto da pokuša da opere sliku zemlje, nastavio da koketira sa kriminalom i produbljuje tu sliku. To pokazuje da vlastima nije toliko stalo do crnogorskog društva, koliko do svojih ličnih interesa ostanka na vlasti i, verovatno, finansijskih. Slučaj balkanskog narko-kartela je samo poslednji u nizu koji je ocrnjivao sliku ove zemlje u međunarodnoj javnosti. Pre toga smo imali niz drugih situacija, poput svadbe Safeta Kalića, na kojoj su gosti bili istaknuti ljudi obaveštajne službe, pa bizaran slučaj dodeljivanja pasoša Šinavatri i ostali, koji samo pokazuju da su oni koji su uključeni u kriminal i korupciju dobro prihvaćeni od strane crnogorskog režima. To koketiranje sa kriminalom je jako loše i šteti celom crnogorskom društvu, sem onima koji su u vrhu vlasti. Što je najgore, deluje da vlast neće izvući pouku ni iz slučaja Balkanskog ratnika i da će verovatno nastaviti istim smerom.

Kosmajac, čovjek za vezu

MONITOR: Da li je nedavno uhapšeni Dragoslav Kosmajac bio povezan sa Šarićevim klanom?
DOJČINOVIĆ: Za Kosmajca se smatra da nije direktno bio povezan sa rukovođenjem drogom. Još u Beloj knjizi MUP-a Srbije opisan je kao neko ko ne dolazi u dodir sa narkoticima, već je omogućavao drugim klanovima, surčinskom i zemunskom, da dođu do narkotika. Više je bio ono što na zapadu nazivaju contact person, odnosno osoba koja povezuje različite aktere i ugrađuje se. Tako nije poznato da je Kosmajac direktno bio član u narko kartelu koji se okupio oko Šarića.

Policiji je poznato da je Kosmajac bio blizak sa Bobanom Stanojkovićem iz Podgorice, koji je poslovao sa Šarićem. Stanojković je optužen da je bio vlasnik 900 kilograma od one dvije tone kokaina, zaplenjenih na urugvajskoj obali. Stanojković je u bekstvu, a njegovi saradnici su uhapšeni.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo