Nedavno objelodanjena sudbina čaplje Živke govori da je imala više sreće jer je preživjela ne jedan, već dva susreta sa čovjekom. Živki je u trenutku kada je pronađena nedostajala polovina jednog krila – bila je upucana, a protiv njenog vlasnika je podnešena prijava zbog mučenja životinje.
On je prijavljen nakon što je objavio snimak koji pokazuje kako zakonom zaštićenu pticu, vodi svezanu, te je podiže sa zemlje držeći je za vrat. Pošto je zaliječena i nahranjena, čaplja je puštena na slobodu
Da i pticama može biti tijesno na nebu iznad Crne Gore potvrdilo je slučaj kada je orao, po imenu Bruzda, upucan na Skadarskom jezeru. Ptica je nosila transmiter koji joj je stavljen u Poljskoj. ,,To je uređaj u vidu male, lagane i za pticu nesmetane antene, koji se u nauci koristi za praćenje jedinki i njihovih migracija”, objašnjava ornitolog Bojan Zeković, član Centra za zaštitu i proučavanje ptica.
Ptica je i stradala zbog sofisticirane opreme. Činjenica da je ubijena jer se posumnjalo da je špijun, je samo ogolila našu realnost. Nedavno su ornitolozi zapazili orla iste vrste kod nas. ,,I koliko sam bio srećan što ga vidim, toliko sam mu i poželio sreću”, primjećuje rezignirano Zeković.
Za utjehu je da ovakvi slučajevi iživljavanja nad pticama nisu česti. Zekoviću uliva nadu to što je posljednji slučaj rezultirao velikom podrškom građana. Smatra da je nabolji način da se odnos prema pticama promijeni edukacija najmlađe populacije, te trud da im usade prijateljski odnos prema okruženju, da ih zainteresuju za svijet oko sebe ,,kako bi održali taj plamen koji kod djece prirodno tinja.”
S druge strane podrška države i instucija koje treba da se bave ovim problemima izostaje: ,,Trenutno su aktuelne tri prijave, ali nismo dobili odgovor ni na jednu od njih”. Zeković ističe da za svaku imaju dokaze, ali da dosad ništa nije prošlo kod tužilaštva – prijave se odnose na lov na zaštićene vrste na Skadarskom jezeru, kao i trovanje sivog sokola na brdu Gorici.
Na pitanje da li možda treba pooštriti kazne, iz Centra za zaštitu ptica kažu da nije problem u težini kazne, već u njenom nesprovođenju koje ima kontra efekat, odnosno daje zeleno svjetlo svakome ko naumi da radi isto ili slično. ,,Da li probadanju labuda kopljem u gradskom parku, obezglavljivanju srna, držanju surog orla u zatočeništvu, davljenju nemoćne ptice koja u nedostatku krila ne može da leti, trovanju najbrže ptice na planeti – sivog sokola, da li tome stvarno treba zeleno svjetlo?”, ironično se pita Zeković. I poručuje da državni organi moraju postati efikasniji.
On objašnjava da što se ugroženih vrsta ptica tiče postoje globalna i regionalna ugroženost, kao i ugroženost u okviru naše države. Ima slučajeva da su globalne populacije stabilne, ali da su kod nas u opadanju iz određenih razloga kao što su krivolov, gubitak staništa, trovanje. S druge strane Crna Gora je odmaralište velikom broju migratornih vrsta koje neke lokacije koriste za odmor pri seobi. Od globalne važnosti je očuvanje tih staništa. Među najbitnijima su Ulcinjska solana, Buljarica, Tivatska solila, Skadarsko jezero i nikšićke akumulacije.
,,Prateći Crvenu listu, u Crnoj Gori se viđa 13 vrsta, koje su drugdje pred istrebljenjem”, ističe Zeković.
Centar za zaštitu ptica se bavi i promovisanjem posmatranja ptica u okviru eko-turizma. Interesovanje kod turista iz inostranstva, posebno sa prostora Zapadne Evrope, je veliko, ali im se ne izlazi u susret. Agencije bi u svojoj ponudi trebale da imaju posmatranje ptica kao opciju, jer se radi o najbrže rastućuj grani ekoturizma. Ulcinjska solana je najbitnije stanište na istočnoj obali Jadrana. Na Skadarskom jezeru je registrovano preko 280 vrsta ptica, više od polovine vrsta ornitofaune koja se nalazi u Evropi. Ima i pozitivnih primjera kao što je razvoj Tivatskih solila, poručuju iz Centra.
Zeković objašnjava da je Evropa urbanizovana i da su ljudi umorni od gradova. Naše zaostajanje u određenim segmentima, bila je naša prednost: ,,Sada kad neplanski, neprofesionalno, nekreativno pokušavamo da postignemo ono od čega najmudriji već odustaju, bojim se da kopamo tlo pod svojim nogama. Živimo u najljepšoj zemlji Evrope, imamo pejzaže koji obaraju sa nogu, potencijali su ogromni, i pri tom smo još uglavnom neotkriveni. Zato probajmo da saniramo ono što je oštećeno i živimo u skladu sa prirodom”.
Još smo predaleko od tog ideala.
Aleksandra DRAGOVIĆ