Povežite se sa nama

OKO NAS

KRIVOLOV I NASILJE NAD ZAŠTIĆENIM VRSTAMA: Naše nebo kavez za ptice

Objavljeno prije

na

Nedavno objelodanjena sudbina čaplje Živke govori da je imala više sreće jer je preživjela ne jedan, već dva susreta sa čovjekom. Živki je u trenutku kada je pronađena nedostajala polovina jednog krila – bila je upucana, a protiv njenog vlasnika je podnešena prijava zbog mučenja životinje.

On je prijavljen nakon što je objavio snimak koji pokazuje kako zakonom zaštićenu pticu, vodi svezanu, te je podiže sa zemlje držeći je za vrat. Pošto je zaliječena i nahranjena, čaplja je puštena na slobodu

Da i pticama može biti tijesno na nebu iznad Crne Gore potvrdilo je slučaj kada je orao, po imenu Bruzda, upucan na Skadarskom jezeru. Ptica je nosila transmiter koji joj je stavljen u Poljskoj. ,,To je uređaj u vidu male, lagane i za pticu nesmetane antene, koji se u nauci koristi za praćenje jedinki i njihovih migracija”, objašnjava ornitolog Bojan Zeković, član Centra za zaštitu i proučavanje ptica.

Ptica je i stradala zbog sofisticirane opreme. Činjenica da je ubijena jer se posumnjalo da je špijun, je samo ogolila našu realnost. Nedavno su ornitolozi zapazili orla iste vrste kod nas. ,,I koliko sam bio srećan što ga vidim, toliko sam mu i poželio sreću”, primjećuje rezignirano Zeković.

Za utjehu je da ovakvi slučajevi iživljavanja nad pticama nisu česti. Zekoviću uliva nadu to što je posljednji slučaj rezultirao velikom podrškom građana. Smatra da je nabolji način da se odnos prema pticama promijeni edukacija najmlađe populacije, te trud da im usade prijateljski odnos prema okruženju, da ih zainteresuju za svijet oko sebe ,,kako bi održali taj plamen koji kod djece prirodno tinja.”

S druge strane podrška države i instucija koje treba da se bave ovim problemima izostaje: ,,Trenutno su aktuelne tri prijave, ali nismo dobili odgovor ni na jednu od njih”. Zeković ističe da za svaku imaju dokaze, ali da dosad ništa nije prošlo kod tužilaštva – prijave se odnose na lov na zaštićene vrste na Skadarskom jezeru, kao i trovanje sivog sokola na brdu Gorici.

Na pitanje da li možda treba pooštriti kazne, iz Centra za zaštitu ptica kažu da nije problem u težini kazne, već u njenom nesprovođenju koje ima kontra efekat, odnosno daje zeleno svjetlo svakome ko naumi da radi isto ili slično. ,,Da li probadanju labuda kopljem u gradskom parku, obezglavljivanju srna, držanju surog orla u zatočeništvu, davljenju nemoćne ptice koja u nedostatku krila ne može da leti, trovanju najbrže ptice na planeti – sivog sokola, da li tome stvarno treba zeleno svjetlo?”, ironično se pita Zeković. I poručuje da državni organi moraju postati efikasniji.

On objašnjava da što se ugroženih vrsta ptica tiče postoje globalna i regionalna ugroženost, kao i ugroženost u okviru naše države. Ima slučajeva da su globalne populacije stabilne, ali da su kod nas u opadanju iz određenih razloga kao što su krivolov, gubitak staništa, trovanje. S druge strane Crna Gora je odmaralište velikom broju migratornih vrsta koje neke lokacije koriste za odmor pri seobi. Od globalne važnosti je očuvanje tih staništa. Među najbitnijima su Ulcinjska solana, Buljarica, Tivatska solila, Skadarsko jezero i nikšićke akumulacije.

,,Prateći Crvenu listu, u Crnoj Gori se viđa 13 vrsta, koje su drugdje pred istrebljenjem”, ističe Zeković.

Centar za zaštitu ptica se bavi i promovisanjem posmatranja ptica u okviru eko-turizma. Interesovanje kod turista iz inostranstva, posebno sa prostora Zapadne Evrope, je veliko, ali im se ne izlazi u susret. Agencije bi u svojoj ponudi trebale da imaju posmatranje ptica kao opciju, jer se radi o najbrže rastućuj grani ekoturizma. Ulcinjska solana je najbitnije stanište na istočnoj obali Jadrana. Na Skadarskom jezeru je registrovano preko 280 vrsta ptica, više od polovine vrsta ornitofaune koja se nalazi u Evropi. Ima i pozitivnih primjera kao što je razvoj Tivatskih solila, poručuju iz Centra.

Zeković objašnjava da je Evropa urbanizovana i da su ljudi umorni od gradova. Naše zaostajanje u određenim segmentima, bila je naša prednost: ,,Sada kad neplanski, neprofesionalno, nekreativno pokušavamo da postignemo ono od čega najmudriji već odustaju, bojim se da kopamo tlo pod svojim nogama. Živimo u najljepšoj zemlji Evrope, imamo pejzaže koji obaraju sa nogu, potencijali su ogromni, i pri tom smo još uglavnom neotkriveni. Zato probajmo da saniramo ono što je oštećeno i živimo u skladu sa prirodom”.

Još smo predaleko od tog ideala.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo