Povežite se sa nama

OKO NAS

KRIVOLOV I NASILJE NAD ZAŠTIĆENIM VRSTAMA: Naše nebo kavez za ptice

Objavljeno prije

na

Nedavno objelodanjena sudbina čaplje Živke govori da je imala više sreće jer je preživjela ne jedan, već dva susreta sa čovjekom. Živki je u trenutku kada je pronađena nedostajala polovina jednog krila – bila je upucana, a protiv njenog vlasnika je podnešena prijava zbog mučenja životinje.

On je prijavljen nakon što je objavio snimak koji pokazuje kako zakonom zaštićenu pticu, vodi svezanu, te je podiže sa zemlje držeći je za vrat. Pošto je zaliječena i nahranjena, čaplja je puštena na slobodu

Da i pticama može biti tijesno na nebu iznad Crne Gore potvrdilo je slučaj kada je orao, po imenu Bruzda, upucan na Skadarskom jezeru. Ptica je nosila transmiter koji joj je stavljen u Poljskoj. ,,To je uređaj u vidu male, lagane i za pticu nesmetane antene, koji se u nauci koristi za praćenje jedinki i njihovih migracija”, objašnjava ornitolog Bojan Zeković, član Centra za zaštitu i proučavanje ptica.

Ptica je i stradala zbog sofisticirane opreme. Činjenica da je ubijena jer se posumnjalo da je špijun, je samo ogolila našu realnost. Nedavno su ornitolozi zapazili orla iste vrste kod nas. ,,I koliko sam bio srećan što ga vidim, toliko sam mu i poželio sreću”, primjećuje rezignirano Zeković.

Za utjehu je da ovakvi slučajevi iživljavanja nad pticama nisu česti. Zekoviću uliva nadu to što je posljednji slučaj rezultirao velikom podrškom građana. Smatra da je nabolji način da se odnos prema pticama promijeni edukacija najmlađe populacije, te trud da im usade prijateljski odnos prema okruženju, da ih zainteresuju za svijet oko sebe ,,kako bi održali taj plamen koji kod djece prirodno tinja.”

S druge strane podrška države i instucija koje treba da se bave ovim problemima izostaje: ,,Trenutno su aktuelne tri prijave, ali nismo dobili odgovor ni na jednu od njih”. Zeković ističe da za svaku imaju dokaze, ali da dosad ništa nije prošlo kod tužilaštva – prijave se odnose na lov na zaštićene vrste na Skadarskom jezeru, kao i trovanje sivog sokola na brdu Gorici.

Na pitanje da li možda treba pooštriti kazne, iz Centra za zaštitu ptica kažu da nije problem u težini kazne, već u njenom nesprovođenju koje ima kontra efekat, odnosno daje zeleno svjetlo svakome ko naumi da radi isto ili slično. ,,Da li probadanju labuda kopljem u gradskom parku, obezglavljivanju srna, držanju surog orla u zatočeništvu, davljenju nemoćne ptice koja u nedostatku krila ne može da leti, trovanju najbrže ptice na planeti – sivog sokola, da li tome stvarno treba zeleno svjetlo?”, ironično se pita Zeković. I poručuje da državni organi moraju postati efikasniji.

On objašnjava da što se ugroženih vrsta ptica tiče postoje globalna i regionalna ugroženost, kao i ugroženost u okviru naše države. Ima slučajeva da su globalne populacije stabilne, ali da su kod nas u opadanju iz određenih razloga kao što su krivolov, gubitak staništa, trovanje. S druge strane Crna Gora je odmaralište velikom broju migratornih vrsta koje neke lokacije koriste za odmor pri seobi. Od globalne važnosti je očuvanje tih staništa. Među najbitnijima su Ulcinjska solana, Buljarica, Tivatska solila, Skadarsko jezero i nikšićke akumulacije.

,,Prateći Crvenu listu, u Crnoj Gori se viđa 13 vrsta, koje su drugdje pred istrebljenjem”, ističe Zeković.

Centar za zaštitu ptica se bavi i promovisanjem posmatranja ptica u okviru eko-turizma. Interesovanje kod turista iz inostranstva, posebno sa prostora Zapadne Evrope, je veliko, ali im se ne izlazi u susret. Agencije bi u svojoj ponudi trebale da imaju posmatranje ptica kao opciju, jer se radi o najbrže rastućuj grani ekoturizma. Ulcinjska solana je najbitnije stanište na istočnoj obali Jadrana. Na Skadarskom jezeru je registrovano preko 280 vrsta ptica, više od polovine vrsta ornitofaune koja se nalazi u Evropi. Ima i pozitivnih primjera kao što je razvoj Tivatskih solila, poručuju iz Centra.

Zeković objašnjava da je Evropa urbanizovana i da su ljudi umorni od gradova. Naše zaostajanje u određenim segmentima, bila je naša prednost: ,,Sada kad neplanski, neprofesionalno, nekreativno pokušavamo da postignemo ono od čega najmudriji već odustaju, bojim se da kopamo tlo pod svojim nogama. Živimo u najljepšoj zemlji Evrope, imamo pejzaže koji obaraju sa nogu, potencijali su ogromni, i pri tom smo još uglavnom neotkriveni. Zato probajmo da saniramo ono što je oštećeno i živimo u skladu sa prirodom”.

Još smo predaleko od tog ideala.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo