Povežite se sa nama

OKO NAS

RANI BRAKOVI U ROMSKOJ I EGIPĆANSKOJ POPULACIJI: Okovi tradicije

Objavljeno prije

na

,,Ni jedan roditelj ne želi zlo svom djetetu, tako da ih ne udajemo iz loše namjere, već da im obezbijedimo ono najbolje – ugovarajući im brak u dobroj porodici. Smatramo da je bolje da ih udajemo kod naših poznanika, prijatelja nego da se same udaju mlade za nekoga ko nije iz dobre porodice, zbog čega će se brzo pokajati”, priča šezdesetsedmogodišnji Hasan Saiti. Rodom je iz Peći ali je odrastao u Podgorici. Na Koniku živi sa suprugom od 1970. godine.

Oženio se priča, kada je imao 24 godine. Supruga je imala 19 godina. Iako je bio punoljetan, u odabiru nije odlučivao sam, pa je po običajima suprugu morao da plati i kupi joj ono što je ona željela – zlato, vjenčanica, haljine, suknje, obuća koja ide uz to.

Saiti objašnjava da se po tradiciji ugovorenih brakova, išlo kod prijatelja i pitalo, da li je kćerka iz te kuće slobodna ili je nekome obećana. Ukoliko je bila slobodna davao se kratak rok za odgovor o pristanku prijateljstva: ,,Pojedini nijesu gledali na pare koliko na dobro prijateljstvo. Bitnije je bilo da su kćerke ispraćene bez uzimanja novca u dobroj porodici”, priča on. ,,Ranije smo mladi postajali očevi i majke. Čim bi napunuli 14 ili 15 godina, roditelji bi nas pripremali za brak”, kaže Saiti.

Naš sagovornik objašnjava da su probleme na koje su ranije nailazili mladi bračni parovi rješavali roditelji, dok ih sada rješavaju sami. Ipak, primjećuje da se stvari nijesu u potpunosti promijenile. Zakoni su donešeni, ali ga pojedini ne poštuju, već i dalje poštuju običaje i tradiciju, primjećuje. „Većina iz zajednice zna da su ugovoreni dječiji brakovi zakonom zabranjeni, ali se ne obaziru na to. Smatram da bi policija i druge institucije koje se bave ovom problematikom trebale mnogo više da se posvete kako bi se ovom problemu stalo na put”, poručuje.

Sonja Bigović, samostalna savjetnica u Vladinoj kancelariji za Borbu protiv trgovine ljudima, za Monitor objašnjava da je izmjenom Krivičnog zakonika 2013. godine sklapanje nedozvoljenog braka svrstano u oblik krivičnog djela trgovine ljudima. Ona objašnjava da se do tada to posmatralo kao dio tradicije romske zajednice ili se u rijetkom broju slučajeva procesuiralo kao vanbračna zajednica sa maloljetnikom.

,,To je, međutim, vrlo kompleksan problem i ne možemo ga izdvojeno posmatrati i rješavati tako što će se samo naša Kancelarija boriti protiv tog problema. Mora biti uključen veći broj institucija. Mi smo tu kao neko ko koordinira”, dodala je ona. Pored institucija tu su, kaže, nevladine i međunarodne organizacije.

Ako se zanemari tradicionalno-običajno pravo, najveći problem je, kaže ona, slabo i loše obrazovanje romske populacije: ,,Zato smo i direktno išli u naselja gdje smo djelili razne materijale, razgovarali sa zajednicom i promovisali ono na šta imaju pravo u djelu borbe protiv sklapanja nedozvoljenog braka, porodičnog nasilja i slično”, objašnjava Bigović. Ona smatra da ne treba, međutim, u rješavanju problema raditi samo sa predstavnicima romske i egipćanske zajednice, već sa cjelokupnim društvom. „Svi treba da imamo povećan nivo svijesti o tome šta možemo da uradimo i pomognemo. Treba svi da se dobro upoznamo sa tim kroz šta sve prolaze djevojčice koje prisilno bivaju uključene u takav jedan oblik sklapanja nedozvoljenog braka”.

Kancelarija je u 2015. godini imala četiri potencijalne žrtve trgovine ljudima, odnosno slučajeve sklapanja nedozvoljenog braka. „U 2016. godini imali smo dva slučaja, a tokom ove godine smo već imali dvije osobe. Slučajevi iz 2015. godine uglavnom su procesuirani kao vanbračna zajednica sa maloljetnim licem”, izjavila je Bigovićeva.

,,Imali smo kaznene politike za roditelje tako što je u više slučajeva bilo ograničeno roditeljsko pravo, a u jednom slučaju i oduzeto to pravo”, ističe Bigović. Posebno naglašava problem nedovoljne edukacije predstavnika institucija.

Arton Jašaraj je dvadesetdvogodišnji Rom koji živi na Vrelima Ribničkim. On kaže da je u sedamnaestoj godini pobjegao sa svojom šesnaestogodišnjom suprugom. Tvrdi ipak da je u odnosu na ostale ugovorene dječije brakove, njihov brak bio drugačiji.

,,Za vrijeme školovanja od prvog do šestog razreda bili smo samo drugari, a od šestog razreda se zbližili i bili nešto više. Veza je trajala tri godine, a onda sam odlučio da je oženim”, priča Jašaraj dodajući da im je veza bila tajna. Brak nije bio ugovoren već je sam izrazio želju za ženidbu. Ističe da se oženio kako bi ispoštovao tradiciju a i formirao porodicu i posvetio se njoj. Objašnjava da se time zaštitio lošeg puta i društva.

Nije bilo lako, prisjeća se. Nailazio je na probleme jer su njeni roditelji bili protiv njihove veze.

,,Nakon što smo završili osnovnu školu, saznala je njena porodica, a u međuvremenu sam i ja informisao moju i naglašavao im da je volim. Moji roditelji su tada otišli kod njenih da je zaprose, ali oni nijesu pristali. Po običajima smo je tri puta prosili, ali ipak nijesu pristajali. Poslali su je na Kosovo gdje je bila tri mjeseca. Za to vrijeme bili smo u kontaktu i dogovorili se da zajedno pobjegnemo”, priča Jašaraj.

Pomirenje kao i prijateljstvo koštalo je 1.700 eura. Arton tvrdi da do sada nije imao problema u braku. Nesporazume kaže, rješava razgovorom. ,,Naše porodice se ne mješaju i sve što imamo rješavamo sami. Imamo dvoje djece i živimo srećno”, priča ponosno.

Mnogi mladi Romi, međutim, bivaju primorani na ugovoreni brak. Rijetki uspiju i da se suprostave. V.H. je srednjoškolka i jedna od rijetkih Romkinja koja je čvrstim stavom odbila prosce. Ona kaže da se jedino obrazovanjem može stati na put ugovorenom braku. Naša sagovornica je istrajala u namjeri da ne želi da se uda i nastavila je školovanje u jednoj od podgoričkih srednjih škola.

,,Neki su ljudi zakucali na vrata naše kuće i došli da me zaprose. Moj ih je otac primio i razgovarao sa njima, nakon čega su tražili da me vide. Iz poštovanja prema njima moj otac nije htio da ih odbije pa je zahtjevao da se pojavim. Bila sam u drugoj sobi i nijesam htjela da prihvatim. Nagovarali su me da izađem i obećali da me neće udati već da ih po običaju poslužim nečim i vratim u sobu. Nijesam izašla, jer poznavajući tradiciju znala sam šta bi me čekalo”, nerado se prisjeća naša sagovornica, dodajući da nije znala kome da se obrati i da je pomoć zatražila od tetke gdje je ostala naredna tri dana.

,,Rekla sam roditeljima da nijesam spremna za brak i da ne želim biti jedna od onih djevojaka koje se ne školuju zbog tradicije, već da budem primjer time što ću ostvariti svoje ciljeve”, priča djevojka. Kaže da želi da upiše Pravni fakultet i postane advokat.

Da se suprostave tradiciji, ne uspjeva svima. Avdija Malešaj, kog su roditelji oženili, nije mogao, priča, pružiti otpor. Oženili su ga kaže, kada je imao 17 godina, dok je njegova supruga bila tri godine mlađa.

,,Nijesam bio zainteresovan za ženidbu, pogotovo kada sam saznao da ima 14 godina. Moj otac je govorio da ne brinem i da će sve biti u redu. Mnogo sam razmišljao o tome, ali sam bio nemoćan da to spriječim”, priča devetnaestogodišnji Avdija.

Kaže da se mlada ubrzo preselila i živjela u kući gdje i njegova porodica. ,,U početku je sve bilo čudno ali i zanimljivo. Par mjeseci je bilo dobro, ali nakon osam mjeseci braka nijesmo se mogli sporazumijeti, nakon čega smo se i razveli”, kaže razočarano. Malešaj smatra da su i njeni roditelji uticali na njen izbor, jer da je samovoljno htjela da se uda za njega, kaže, da do razvoda ne bi došlo.

Nakon razvoda, roditelji maloljetne djevojčice nijesu imali mogućnosti da, kako to običaj nalaže, vrate novac koji su uzeli, ali su obećali da će vratiti kad je ponovo budu udavali.

,,Kada ponovo budem htio da se ženim, ugovoren i priseljen brak ću zamjeniti sa brakom iz ljubavi”, kaže Avdija.

Priče su različite, ali je zakon jasan. Još da se sprovede.

Enis EMINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

RADIKALIZACIJA USPORILA TREND PRIHVATANJA LGBT OSOBA U CRNOJ GORI: Kornjačinim korakom do prava i zaštite

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema nedavnoj analizi Centra za građansko obrazovanje, smanjuje se broj onih koji misle da su osobe drugačije seksualne orijentacije opasne za društvo. Ipak, radikalizacija društva i učestaliji govor mržnje uticali su na stagnaciju, pa čak i unazađivanje u pojedinim oblastima koje se tiču prava i zaštite LGBT osoba

 

Nedavno istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) pokazalo je – u Crnoj Gori se smanjuje broj onih koji smatraju da su osobe različite seksualne orijentacije štetne i opasne. Ipak, blizu polovine građana smatra da te osobe nijesu ugrožene. Na stagnaciju, pa čak i unazađivanje u pojedinim oblastima uticale su radikalizacija i klerikalizacija društva u posljednjih par godina.

„Skoro polovina ispitanika vjeruje da je u javnom diskursu korisno čuti naučno objašnjenje različite seksualne orijentacije radi boljeg razumijevanja ove pojave. No, u odnosu na 2019, osjetan je porast onih koji misle da su te priče u javnom prostoru nepotrebne i da ne bi pomogle, kao i da, uprkos naučnom tumačenju, ta pojava ostaje izuzetno štetna za svako društvo“, saopštila je na prezentaciji rezultata istraživanja javnog mnjenja koordinatorka pri CGO-u Željka Ćetković.

U posljednje tri godine, prema riječima izvršnog direktora NVO Spektra Jovana Džolija Ulićevića, naše se društvo radikalizovalo i svjedočimo pojačanom govoru mržnje. ,,Uglavnom se targetiraju žene, osobe sa invaliditetom i LGBTI osobe. Uprkos povećanju podrške unutar opšte populacije prema LGBTI osobama, važno je imati na umu radikalizaciju mladih, koja je posljedica neadekvatnog obrazovnog sistema i opšte klerikalizacije društva. U obrazovnom sistemu izostaje volja da se predmeti kao što su građansko obrazovanje, zdravi stilovi života ili medijska pismenost učine obaveznim, ali se nedovoljno pažnje daje i adresiranju pitanja roda, pola i seksualnosti i kroz prirodne nauke, recimo biologiju“.

Kako je istakao, zaštititi prava marginalizovanih grupa, a naročito LGBT osoba, je i dalje hrabrost i avangardna politika, ali samo onda kada je autentična i iskrena, a ne instrument u pristupnom procesu Evropskoj uniji.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRIVREDNI SUD KUBURI SA KADROVIMA: Sudije na granici izdržljivosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon hapšenja predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića ta institucija radi samo sa četvoro sudija od sistematizovanih 16. Da će se u Privrednom sudu pojaviti ozbiljne kadrovske nevolje, znalo se još polovinom prošle godine

 

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda i predsjednika Privrednog, sudska grana vlasti u Crnoj Gori je dotakla dno. Sudije sada pored sprovođenja pravde  imaju i obavezu da speru ljagu sa institucije i svoje profesije. To će biti vrlo teško, jer se mnogi sudovi odavno bore sa nedostatkom kadrova. Takav je slučaj bio sa Privrednim sudom. Nakon hapšenja predsjednika Blaža Jovanića i sa četiri puta manje sudija nego što je to predviđeno Pravilnikom o unutrašnjoj sistematizaciji, ovaj organ nalazi se pred kolapsom, zatrpan brojnim, neriješenim predmetima i bez mogućnosti da mjesecima organizuje makar jedno sudsko vijeće za postupanje u izvršnim predmetima.

U sudu trenutno rade samo vršiteljka dužnosti predsjednika Privrednog suda Dijana Raičković i sudije Dragan VučevićRadmila Perović i Zoran Ašanin, koji postupaju u 1.376 parnica, 451 stečaj i 414 izvršnih predmeta, za koje postoji veliko interesovanje stranaka u postupcima, ali i javnosti jer je riječ i o najznačajnijim privrednim predmetima sa velikom imovinom.

Novom raspodjelom predmeta, četvoro sudija nedavno je dobilo u rad i predmete koji su morali preuzeti kao nezavršene od penzionisanih sudija, kolega koji su na bolovanju, ali i od osumnjičenog Jovanića – zbog čega se ročišta često odlažu.

Prema pisanju Vijesti, Raičkovićeva tvrdi da se Privredni sud, stranke i učesnici u postupcima nalaze u nezavidnoj situaciji. Privredni sud Crne Gore ima sistematizovanih 16 sudijskih mjesta sa predsjednikom suda, a taj broj predstavlja minimum neophodnog broja sudija. Činjenica je da se i ovaj broj sudija, imajući u vidu nadležnost i složenost predmeta koje ovaj sud ima u radu, pokazuje nedovoljnim za potpuno efikasno i ažurno postupanje.

„Već se u 2021. godini pokazalo da sudu nedostaju sudije, odnosno da je sud sistemski nepopunjen sa pet sudija (zbog odlaska u penziju), te da je određen broj sudija bio na bolovanju. Još uvijek ova mjesta nijesu popunjena, skoro godinu, jer su na ta mjesta u međuvremenu primljena lica koja su u statusu sudijskih kandidata, koja na funkciju sudije mogu stupiti tek nakon uspješno završenih obuka, dakle najranije u septembru, odnosno oktobru. Jedno sudijsko mjesto je u međuvremenu ostalo upražnjeno zbog izbora jednog sudije u Apelacioni sud, a u međuvremenu je došlo do suspenzije predsjednika suda. Sada je od sistematizovanih sudijskih mjesta upražnjeno šest, bez mjesta predsjednika suda. U odnosu na bolovanja sudija, jedna sutkinja je na porodiljskom bolovanju, dok je četvoro sudija na bolovanju zbog ozbiljnih zdravstvenih problema”, kaže Raičković.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BROJ NAPUŠTENIH ŽIVOTINJA NA SJEVERU RASTE: Strategije na papiru, lutalice na ulicama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako skoro svaka opština „na papiru“ ima strategiju kako kontrolisati populaciju napuštenih životinja, u praksi broj pasa se povećava, sve je više građana koje povrijede, troškovi  za naknade po tom osnovu u opštinskim budžetima rastu, malobrojna privremena prihvatilišta i azili gotovo su  bez slobodnog mjesta

 

Pred sam početak ljetnje turističke sezone,  na ulicama Kolašina je na desetine napuštenih pasa. Tokom minulih dva mjeseca,  nekoliko Kolašinaca su napali, a višestruke povrede nenijeli i jednoj srednjoškolki, na samom izlazu iz školskog dvorišta. Od nasrtaja gladnih pasa nekad se brane i turisti. Da je to jedan od većih problema Kolašina pred turističko ljeto primijetila je i novoizabrana predsjednica Marta Šćepanović. Ona je u svom prvom obraćanju građanima, kao jednu od svojih prioritenih aktivnosti sa te funkcije, najavila efikasno i brzo sklanjanje napuštenih životinja sa ulica. Tek prije  nekoliko sedmica, u nadležnim opštinskim službama tvrdili su da nemaju rješenje, jer su azili u Podgorici i Beranama bez slobodnog mjesta.

Program populacije pasa na teritoriji kolašinske opštine usvojen je prije dvije godine, ali  gotovo nijedan cilj zacrtan tim dokumentom do sada nije ispunjen.  Program se odnosi na period do 2025. godine, a ukoliko se potpuno realizuje, trebalo bi da populacija napuštenih životinja bude smanjena za 50 odsto. Predviđeno je i građenje  azila.  No, novac za to nije ni ove godine planiran opštinskim budžetom.

U Kolašinu  postoji samo privatno prihvatilište za napuštene životinje, koje funkcioniše s mnogo problema. Vlasnica tog azila Danijela Vuksanović više puta je upozoravala da životinjama  koje je ona sklonila s ulice nedostaje hrana i stručna veterinarska njega. Pomoć koju je dobila sa državnog i lokalnog nivoa, kaže ona, nije dovoljna.

U kolašinskom Sekreterijatu za zaštitu životne sredine kažu da je jedan od načina rješavanja problema izgradnja azila. Planirani cilj je da uskoro na kolašinskim ulicama ne bude pasa lutalica, ali i da podignemo svijest o odgovornom vlasništvu. Podsjećaju da je  Opština opredijelila sredstva za identifikaciju, vakcinaciju i sterilizaciju vlasničkih i nevlasničkih pasa. Identične izjave iz tog resora stizale su i minulih  godina.

Sugrađanima poručuju da ,,ukoliko se ne planira registrovati uzgoj pasa, sterilizacija ljubimca dio je odgovornog vlasništva”. U opštini Kolašin do sada je čipovano tek  600 vlasničkih pasa, a ukupna populacija se procjenjuje na oko 1.800.

,,Prema slobodnim procjenama, na teritoriji opštine Kolašin postoji oko 50 napuštenih pasa na seoskom području i oko 100 u gradu i prigradskim naseljima, dok ih je u privatnom skloništu oko 170. Veliki broj napuštenih životinja na ulicama grada, okolnih naseljenih mjesta i polja, rezultat je napuštanja životinja usljed loših navika i teške ekonomske situacije građana”, piše u Programu za sprovođenje kontrole populacije pasa.

Pored lutalica vlasnički psi su jedna od prepreka kvalitetu kolašinske turističke ponude, kažu izdavaoci smještaja.  Iz Udruženja vlasnika privatnog smještaja tvrde da lavež iz dvorišta privatnih kuća uzmerava tokom noći goste u njihovim objektima. Povodom toga, objašnjavaju, opštinske službe do sada ništa nijesu radile.

Budžet opštine iz godine u godinu opterećuju i  odštetni zahtjevi građana, koji su, usljed napada pasa lutalica, pretrpjeli fizički i duševni bol. Za četiri godine iz opštinske kase, na ime te vrste odštete, isplaćeno je oko 10.000 eura Kolašincima koji su tvrdili da su ih napali psi na ulici.

Neke veće sjeverne opštine izdvajaju i značajno više  sredstava iz budžeta po tom osnovu.  Iz opštinske kase Bijelog Polja, na primjer,  za naknadu štete za povrede nastale ujedom napuštenih pasa, za dvije minule godine,  isplaćeno je  116. 204 eura za 126 odštenih zahtjeva.  Za odvođenje pasa lutalica u azil u Beranama ta opština godišnje izdvoji od 30.000 do 40.000  eura. U  azil u Beranama bjelopoljsko Komunalno preduzeće uhvati i isporuči oko 200 pasa, a za svakog psa Opština plaća 120 eura.  No, sav taj novac ne doprinosi utisku da je na ulicama manje napuštenih životinja.  Bjelopoljci kažu da se psi kreću u čoporima po prigradskim naseljima, a na magistrali ometaju saobraćaj  i velika su opasnost za sve učesnike u saobraćaju. Po selima napadaju  ovce i sitniju stoku. Slični problemi su i u Rožajama, gdje se godinama najavljuje gradnja azila, ali su čopori pasa dio „razglednice“ i najužeg centra grada. Više  uspjeha u kontroli broja napuštenih životinja ne postižu  ni u Plavu, Gusinju, Žabljaku …

U  opštinama na sjeveru uglavnom  procjenjuju da je pravljenje  pojedinačnih azila  preskupo. Zbog toga, objašnjavaju, rješenje je regionalni azil, kakav postoji u Beranama, ali koji je trenutno pretrpan. Nažalost, nikad nije zaživjela ideja da se sličan napravi i u Bijelom Polju. U tu svrhu, još prije deceniju, Opština je kupila 4,5 hektra zemljišta za 42.000 eura između  Ribarevina i Ramčine.

Istraživanje, rađeno za potrebe nacionalnog Programa kontrole populacije pasa pokazalo je da na nivou lokalne samouprave nema razvijene infrastrukture za sistemsko rješavanje problema napuštenih životnja.  Takođe, opštine su, kao prepreke navodile, nedostatak novca, kao i nedovljno znanja i obučenog osoblja.

Vlasnica privatnog prihvatilištu u Kolašinu za Monitor podsjeća da je sistem identifikacije i registracije pasa u Crnoj Gori  uspostavljen tek prije tri godine.  Do tada, objašnjava, nije bilo nikavih zvaničnih podataka o broju vlasničkih ili napuštenh pasa. To, kaže ona, dovoljno govori „u prilog  činjenici da je briga o životinjama uvijek bila na kraju spiska prioriteta“. Sada se, tvrdi Vuksanovićeva, time intenzivnije bavimo „samo forme radi, jer nam se žuri u Evropu“.

„Kada se to kombinuje sa našom preovlađujućom sviješću, onda dođemo u situaciju da se na pse gleda samo kao na problem i opasnost. To i jesu, ali zbog nebrige.  Taj problem mjerimo novcem izdvojenim za saniranje posljedica, a ne ulažemo u rješavanje onoga što je dovelo do posljedica. Donošenje  planova ne znači da se išta promijenilo. Naprotiv, stanje je mnogo gore kad je riječ o nedostatku brige i broju napuštenih životinja“, tvrdi ona.

U  privremnom prihvatilištu  koje je Vuksanovićeva  osnovala više nema mjesta ni za jednu napuštenu životinju. Upros tome, svakodnevno, kako kaže,  zatekne novu mlandučad pasa ili mačaka  ostavljenu na kapiji tog objekta.  Vuksanovićeva objašnjava da je ključno odgovorno vlasništvo, kojem bi prethodila edukacija. Sankcije moraju postati praksa, ocjenjuje ona, za neodgovorne vlasnike ili nehumano postupanje prema životinjama.  Upozorava na desetine otrovanih pasa u Kolašinu, ali i  činjenicu „da su samo prije nekoliko godina na taj način problem lutalica „rješavale“ i nedležne opštinske službe u više gradova“.

Svjetska organizacija za zaštitu životinja (OIE), procjenom urađenom u regionu Zapadnog Balkana u periodu od 2015. do 2018.,  identifikovano je da je ogroman  broj pasa na ulicama posljedica neodgovornog vlasništva. Evropska platforma za dobrobit životinja pokrenuta je, zbog toga,  kampanja Be his hero, čiji je cilj podizanje svijesti djece školskog uzrasta na Balkanskom poluostrvu o odgovornom vlasništvu.

U nacionalnom programu koji se odnosi na tu oblast  konstatovali su da je, dugoročno, edukacija je jedan od najbitnijih elemenata sveobuhvatnog pristupa upravljanju populacijom pasa.

                                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo