OKO NAS
RANI BRAKOVI U ROMSKOJ I EGIPĆANSKOJ POPULACIJI: Okovi tradicije

,,Ni jedan roditelj ne želi zlo svom djetetu, tako da ih ne udajemo iz loše namjere, već da im obezbijedimo ono najbolje – ugovarajući im brak u dobroj porodici. Smatramo da je bolje da ih udajemo kod naših poznanika, prijatelja nego da se same udaju mlade za nekoga ko nije iz dobre porodice, zbog čega će se brzo pokajati”, priča šezdesetsedmogodišnji Hasan Saiti. Rodom je iz Peći ali je odrastao u Podgorici. Na Koniku živi sa suprugom od 1970. godine.
Oženio se priča, kada je imao 24 godine. Supruga je imala 19 godina. Iako je bio punoljetan, u odabiru nije odlučivao sam, pa je po običajima suprugu morao da plati i kupi joj ono što je ona željela – zlato, vjenčanica, haljine, suknje, obuća koja ide uz to.
Saiti objašnjava da se po tradiciji ugovorenih brakova, išlo kod prijatelja i pitalo, da li je kćerka iz te kuće slobodna ili je nekome obećana. Ukoliko je bila slobodna davao se kratak rok za odgovor o pristanku prijateljstva: ,,Pojedini nijesu gledali na pare koliko na dobro prijateljstvo. Bitnije je bilo da su kćerke ispraćene bez uzimanja novca u dobroj porodici”, priča on. ,,Ranije smo mladi postajali očevi i majke. Čim bi napunuli 14 ili 15 godina, roditelji bi nas pripremali za brak”, kaže Saiti.
Naš sagovornik objašnjava da su probleme na koje su ranije nailazili mladi bračni parovi rješavali roditelji, dok ih sada rješavaju sami. Ipak, primjećuje da se stvari nijesu u potpunosti promijenile. Zakoni su donešeni, ali ga pojedini ne poštuju, već i dalje poštuju običaje i tradiciju, primjećuje. „Većina iz zajednice zna da su ugovoreni dječiji brakovi zakonom zabranjeni, ali se ne obaziru na to. Smatram da bi policija i druge institucije koje se bave ovom problematikom trebale mnogo više da se posvete kako bi se ovom problemu stalo na put”, poručuje.
Sonja Bigović, samostalna savjetnica u Vladinoj kancelariji za Borbu protiv trgovine ljudima, za Monitor objašnjava da je izmjenom Krivičnog zakonika 2013. godine sklapanje nedozvoljenog braka svrstano u oblik krivičnog djela trgovine ljudima. Ona objašnjava da se do tada to posmatralo kao dio tradicije romske zajednice ili se u rijetkom broju slučajeva procesuiralo kao vanbračna zajednica sa maloljetnikom.
,,To je, međutim, vrlo kompleksan problem i ne možemo ga izdvojeno posmatrati i rješavati tako što će se samo naša Kancelarija boriti protiv tog problema. Mora biti uključen veći broj institucija. Mi smo tu kao neko ko koordinira”, dodala je ona. Pored institucija tu su, kaže, nevladine i međunarodne organizacije.
Ako se zanemari tradicionalno-običajno pravo, najveći problem je, kaže ona, slabo i loše obrazovanje romske populacije: ,,Zato smo i direktno išli u naselja gdje smo djelili razne materijale, razgovarali sa zajednicom i promovisali ono na šta imaju pravo u djelu borbe protiv sklapanja nedozvoljenog braka, porodičnog nasilja i slično”, objašnjava Bigović. Ona smatra da ne treba, međutim, u rješavanju problema raditi samo sa predstavnicima romske i egipćanske zajednice, već sa cjelokupnim društvom. „Svi treba da imamo povećan nivo svijesti o tome šta možemo da uradimo i pomognemo. Treba svi da se dobro upoznamo sa tim kroz šta sve prolaze djevojčice koje prisilno bivaju uključene u takav jedan oblik sklapanja nedozvoljenog braka”.
Kancelarija je u 2015. godini imala četiri potencijalne žrtve trgovine ljudima, odnosno slučajeve sklapanja nedozvoljenog braka. „U 2016. godini imali smo dva slučaja, a tokom ove godine smo već imali dvije osobe. Slučajevi iz 2015. godine uglavnom su procesuirani kao vanbračna zajednica sa maloljetnim licem”, izjavila je Bigovićeva.
,,Imali smo kaznene politike za roditelje tako što je u više slučajeva bilo ograničeno roditeljsko pravo, a u jednom slučaju i oduzeto to pravo”, ističe Bigović. Posebno naglašava problem nedovoljne edukacije predstavnika institucija.
Arton Jašaraj je dvadesetdvogodišnji Rom koji živi na Vrelima Ribničkim. On kaže da je u sedamnaestoj godini pobjegao sa svojom šesnaestogodišnjom suprugom. Tvrdi ipak da je u odnosu na ostale ugovorene dječije brakove, njihov brak bio drugačiji.
,,Za vrijeme školovanja od prvog do šestog razreda bili smo samo drugari, a od šestog razreda se zbližili i bili nešto više. Veza je trajala tri godine, a onda sam odlučio da je oženim”, priča Jašaraj dodajući da im je veza bila tajna. Brak nije bio ugovoren već je sam izrazio želju za ženidbu. Ističe da se oženio kako bi ispoštovao tradiciju a i formirao porodicu i posvetio se njoj. Objašnjava da se time zaštitio lošeg puta i društva.
Nije bilo lako, prisjeća se. Nailazio je na probleme jer su njeni roditelji bili protiv njihove veze.
,,Nakon što smo završili osnovnu školu, saznala je njena porodica, a u međuvremenu sam i ja informisao moju i naglašavao im da je volim. Moji roditelji su tada otišli kod njenih da je zaprose, ali oni nijesu pristali. Po običajima smo je tri puta prosili, ali ipak nijesu pristajali. Poslali su je na Kosovo gdje je bila tri mjeseca. Za to vrijeme bili smo u kontaktu i dogovorili se da zajedno pobjegnemo”, priča Jašaraj.
Pomirenje kao i prijateljstvo koštalo je 1.700 eura. Arton tvrdi da do sada nije imao problema u braku. Nesporazume kaže, rješava razgovorom. ,,Naše porodice se ne mješaju i sve što imamo rješavamo sami. Imamo dvoje djece i živimo srećno”, priča ponosno.
Mnogi mladi Romi, međutim, bivaju primorani na ugovoreni brak. Rijetki uspiju i da se suprostave. V.H. je srednjoškolka i jedna od rijetkih Romkinja koja je čvrstim stavom odbila prosce. Ona kaže da se jedino obrazovanjem može stati na put ugovorenom braku. Naša sagovornica je istrajala u namjeri da ne želi da se uda i nastavila je školovanje u jednoj od podgoričkih srednjih škola.
,,Neki su ljudi zakucali na vrata naše kuće i došli da me zaprose. Moj ih je otac primio i razgovarao sa njima, nakon čega su tražili da me vide. Iz poštovanja prema njima moj otac nije htio da ih odbije pa je zahtjevao da se pojavim. Bila sam u drugoj sobi i nijesam htjela da prihvatim. Nagovarali su me da izađem i obećali da me neće udati već da ih po običaju poslužim nečim i vratim u sobu. Nijesam izašla, jer poznavajući tradiciju znala sam šta bi me čekalo”, nerado se prisjeća naša sagovornica, dodajući da nije znala kome da se obrati i da je pomoć zatražila od tetke gdje je ostala naredna tri dana.
,,Rekla sam roditeljima da nijesam spremna za brak i da ne želim biti jedna od onih djevojaka koje se ne školuju zbog tradicije, već da budem primjer time što ću ostvariti svoje ciljeve”, priča djevojka. Kaže da želi da upiše Pravni fakultet i postane advokat.
Da se suprostave tradiciji, ne uspjeva svima. Avdija Malešaj, kog su roditelji oženili, nije mogao, priča, pružiti otpor. Oženili su ga kaže, kada je imao 17 godina, dok je njegova supruga bila tri godine mlađa.
,,Nijesam bio zainteresovan za ženidbu, pogotovo kada sam saznao da ima 14 godina. Moj otac je govorio da ne brinem i da će sve biti u redu. Mnogo sam razmišljao o tome, ali sam bio nemoćan da to spriječim”, priča devetnaestogodišnji Avdija.
Kaže da se mlada ubrzo preselila i živjela u kući gdje i njegova porodica. ,,U početku je sve bilo čudno ali i zanimljivo. Par mjeseci je bilo dobro, ali nakon osam mjeseci braka nijesmo se mogli sporazumijeti, nakon čega smo se i razveli”, kaže razočarano. Malešaj smatra da su i njeni roditelji uticali na njen izbor, jer da je samovoljno htjela da se uda za njega, kaže, da do razvoda ne bi došlo.
Nakon razvoda, roditelji maloljetne djevojčice nijesu imali mogućnosti da, kako to običaj nalaže, vrate novac koji su uzeli, ali su obećali da će vratiti kad je ponovo budu udavali.
,,Kada ponovo budem htio da se ženim, ugovoren i priseljen brak ću zamjeniti sa brakom iz ljubavi”, kaže Avdija.
Priče su različite, ali je zakon jasan. Još da se sprovede.
Enis EMINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
PUT MURINO – ČAKOR – PEĆ: Sporazum kupi prašinu

Ko je i zašto sakrio Sporazum između Vlade Republike Kosovo i Vlade Crne Gore o otvaranju zajedničkog graničnog prelaza Kotlovi-Kućište, na Čakoru, za međunarodni drumski putnički saobraćaj, potpisan prije – devet godina
Ko je prije devet godina sakrio Sporazum između Vlade Republike Kosovo i Vlade Crne Gore o otvaranju zajedničkog graničnog prelaza Kotlovi-Kućište, na Čakoru, za međunarodni drumski putnički saobraćaj? To je pitanje koje je aktuelizovano ovih dana, nakon što su neka udruženja građana iz Plava došla do kopije tog dokumenta.
Sporazum je potpisan još 2014. godine, a iz tih udruženja kažu da od tada nije postojao ni jedan razlog da putni pravac Murino – Čakor – Peć ne bude odmah otvoren za saobraćaj.
Kopiju Sporazuma Monitoru je dostavio član Udruženja drvoprerađivača Plav, Nedžad Cecunjanin. Dokument su, kako se može vidjeti i pročitati, u Prištini potpisali tadašnji ministri unutrašnjih poslova Kosova i Crne Gore, Bajram Redžepi i Raško Konjević.
“U tekstu se vidi da je Spotrazum potpisan na neodređeno vrijeme i da nije raskinut, što znači da je još na snazi. Mi se pitamo šta je sa tim tekstom bilo, i ovim putem aktuelnoj Vladi stavljamo na uvid cjelokupan tekst Sporazuma” – kaže predstavnik ovog udruženja građana.
Prema Sporazumu koji nam je dostavljen, u mjestu Kotlovi-Kućište, na teritoriji Rapublike Kosovo, trebalo je odavno da bude završen zajednički granični prelaz. Takođe je trebalo da se formira i zajednička komisija od eksperata sa Kosova i iz Crne Gore koja bi pratila sprovođenje odredaba Sporazuma. Bilo je predviđeno i da zajednički granični prelaz bude otvoren dvadeset četiri sata, odnosno neprekidno.
Cecunjanin kaže da udruženje građana čiji je član ne želi da se bavi politikom, posebno ne u izbornoj kampanji, ali da je interes svih građana Gornjeg Polimlja da se Sporazum što prije sprovede i da se put otvori.
“Po tom pitanju su jedinstveni svi koji žive na ovim prostorima, kako pravoslavci u Murini, posebno u selu Velika, tako i svi stanovnici Plava. Otvaranje puta svima bi bilo od velike koristi. Zašto moramo da idemo još po onoj ‘preko preče, naokolo bliže’? Nije nam naokolo bliže. Ovim putem nam je Peć na svega šezdeset kilometara” – kaže Cecunjanin.
Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
PROBLEMATIČNA NOVOGRADNJA U KOLAŠINU: Na papiru tavan, na terenu sprat

Zaobilaženjem propisa, a zahvaljujući ćutanju nadležnih, neki investitori u Kolašinu su prostor, koji je formalno tavan ili potkrovlje, pretvorili u luksuzne stanove za prodaju ili iznajmljivanje. Te, sada skupe nekretnine, u dokumentaciji se ne vode kao spratovi objekata, iako, prema svojim karatkteristikama i namjeni to – jesu
Formalno, u projektnoj dokumentaciji tavani i potkrovlja, a u stvarnosti stambeni prostor ili hotelske sobe- na taj način je, minulih godina, izgrađeno više objekata u u Kolašinu. U svakom od tih slučajeva nije bilo rekcija nadležnih inspekcija, a investitori su, prethodno, dobili i sve potrebne dozvole i saglasnosti. To znači da se površine koje nijesu računate u bruto razvijene građevinske površine niti u spratove objekata, sada prodaju i po cijeni od nekoliko hiljada eura po metru kvadratnom.
Prema nedavno objavljenim podacima, kvadrat u kolašinskoj novogradnji košta 1.500 do 3.500-4.000 eura u centru grada, odnosno i do 7.000 eura u objektima na skijalištima. Na prodaji su i luksuzni stanovi u novoformiranim kompleksima, pa stan od 38 kvadrata košta i do 114.000 eura, a za stan od 100 kvadrata neophodno je izdvojiti i do 400.000. U ponudi na tržištu nekretnina u tom gradu ima primjera da se garsonjeru od 27 kvadrata u centru grada prodaje za blizu 4.000 po metru kvadratnom.
Pravilnikom o bližem sadržaju i formi planskog dokumenta, kriterijumima namjene površina, elementima urbanističke regulacije i jedinstvenim grafičkim simbolima definisano je da je “tavan dio objekta bez nadzitka, isključivo, ispod kosog ili lučnog krova”. Prema Pravilniku, može imati minimalne otvore za svijetlo i ventilaciju. Istim dokumentom definisano je da je potkrovlje završna etaža i da “najniža svijetla visina tog dijela ne smije biti veća od 1.20 metara, na mjestu gdje se gradevinska linija potkrovlja i spratova poklapaju”. Prema propisima, potkrovlja se predviđaju na mjestima gdje treba pratiti kote vijenaca ili sljemena na susjednim objektima u ambijentalnim cjelinama.
Prema dokumentaciji u koju je Monitor imao uvid, u slučajevima nekoliko zgrada, potkrovlja i tavani nijesu uračunati u planiranim indeksima izgrađenosti za parcelu. Neki od tavana su čak izgrađeni sa nadzitkom i terasom, što je u direktnoj suprotnosti sa Pravilnikom. Tako su investitori dobili, praktično, dodatnih sprat ili dva, u odnosu na ono što propisuju planovi i urbanističko- tehnički uslovi (UTU).
Najsvježiji primjer pokušaja izigravanja propisa i planske dokumentaciji su i idejna rješenja za dva kondo hotela u kolašinskom naselju Smailagića Polje. Na sreću, to su i primjeri koji, za razliku od mnogih prethodnih slučajeva, nijesu prošli ispod radara Glavnog državnog arhitekte (GDA), pa investitori niesu dobili saglasnosti za tako planirane objekte. Prema projektnoj dokumentaciji dva hotela, trebalo je da imaju čak tri sprata više, u odnosu, maksimalnu dozvoljenu spratnost za to kolašinsko naselje. U projektnoj dokumenataciji GDA je našao mnogobrojne propuste, koji su do sada tolerisani na objektima čak i u DUP Centar.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
SKANDAL OKO PUTA MLADIH FIZIČARA U TOKIO: Nebriga o talentima

Sve je i dalje po starom – političari uživaju u privilegijama i „slavi“, a mladi ako što iznude do prve prilike kada će pobjeći iz ovakvog sistema
Da se znanje, talenat i rad isplate samo ako politika tako odluči, opet je pokazala afera oko odlaska mladih fizičara na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokiju.
Luka Ristanović, Jovan Janković, Andreja Popović i Vuk Čurović, uz čestitke za ostvarene rezultate na državnom takmičenju, obaviješteni su 7. aprila da će predstavljati Crnu Goru na 53. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike, koja će se održati u Tokiju od 10. do 17. jula.
Iz Ispitnog centra im je saopšteno da će sa njima ići profesor/ica sa UCG i predstavnik/ica Ispitnog centra i da domaćin takmičenja snosi troškove smještaja i ishrane, a crnogorske obrazovne institucije troškove puta, vize, članarina i zdravstvenog osiguranja.
Mladi fizičari, koji se sa svojim mentorima cijelu školsku godinu spremaju i uče, tako su dobili satisfakciju da se trud i obrazovanje isplate. Ali, iz Ispitnog centra potom – muk. Roditelji su se, protekle sedmice, obratili Ispitnom centru da saznaju da li je sve u redu.
Tek na insistiranje roditelja, odgovoreno je da „nema mogućnosti da se organizuje odlazak tima”.
„Trenutna cijena avio karte je oko 2.600 eura po osobi, što je oko 16.000 eura samo za karte. Za navedenu olimpijadu je potrebno izdavanje viza za učesnike, pa je organizator tražio da se dostave potrebni podaci, između ostalog i rezervacija karata. Ministarstvo prosvjete je htjelo da podrži odlazak tima na olimpijadu, uplatom određenog iznosa za kupovinu avio karata. Međutim, avio karte se mogu kupiti samo u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama”, navodi se u odgovoru roditeljima.
Napomenuli su iz Ispitnog centra da su se obratili organizatorima „radi mogućnosti onlajn učešća crnogorskog tima na toj olimpijadi i očekujemo odgovor“. Uz želju u uspjeh u daljem radu, odgovor je završila direktorica Ispitnog centra Dragana Dmitrović.
Razočarenje djece i bijes roditelja nakon takvog odgovora nije teško shvatiti. Profesorica podgoričke Gimnazije Aleksandrina Vujačić obratila se javnosti putem Fejsbuka ne krijući svoju ljutnju: „Ovako im je vraćeno. Nemoj više niko, ali bukvalno niko, da me je pitao zašto napuštam prosvetu i idem na golu ledinu, bez plana B. Ja više neću da budem saučesnik u zločinu koji se sistematski sprovodi nad najboljima. Ministre? Ostala nesposobna i nikad najedena politička kasto? Niko ništa?… O ovoj deci će se tek čuti! Ne zahvaljujući vama, talogu taloga… To je ta četvorka za koju se nema novaca, jer, jelte, valja dati pola miliona evra za pranje auta!“.
Istina, ministarstva u prosjeku daju za pranje kola i parkiranje koliko je potrebno za učešće najboljih đaka na internacionalnim takmičenjima. Iznosi za gorivo za službene automobile, kojih se nova vlast i pored gromoglasnih najava nije odrekla, od 14,7 miliona eura su neuporedivo veće od ulaganja u talente.
„Ovo je još jedna slika praznih obećanja političara, koja se odnose na unapređenje obrazovanja mladih, a i razlog zašto imamo hronično zapušten obrazovni sistem za koji ne mari nijedna vlada“, saopštili su iz Centra za građansko obrazovanje (CGO). Oni su uputili Inicijativu premijeru Dritanu Abazoviću i ministru prosvjete Miomiru Vojinoviću za hitno obezbjeđivanje sredstava i sprovođenje postupka za odlazak crnogorskih gimnazijalaca, njihovih mentora i predstavnika Ispitnog centra na Olimpijadu znanja iz fizike u Tokio.
„Ovim učenicima zakonski pripadaju sredstva iz Fonda za podršku talenata, jer su se kao pobjednici prva tri mjesta na državnom takmičenju automatski kvalifikovali za međunarodno takmičenje. Poznato je da su sredstva iz Fonda za podršku talenata samo nekoliko godina unazad prelazila sumu od pola miliona eura. Kako se sad troše? I kako je moguće da se ne mogu pokriti troškovi avionskih karata crnogorskog tima koji treba da budu ‘ambasadori znanja’ države Crne Gore?“, piše u saopštenju CGO.
Da bruka bude još veća, iz Ministarstva prosvjete su objasnili da je u toku reforma ovog Fonda ali da para u njemu ima: „Za učenike koji su osvojili nagrade na državnim i međunarodnim takmičenjima, do sada je iz Fonda isplaćeno 13.417.eura. Za Fond je budžetom za ovu godinu predviđeno 115.000 eura.Trenutno je na računu 101.583 eura”. Uz poruku da će Ministarstvo „uvijek podržati talentovane učenike, kao što je to činilo i do sada”, nijesu objasnili kako je bilo moguće da dođe do svega ovoga.
Javnost je u međuvremenu saznala da se problem sa odlaskom najboljih učenika na međunarodna takmičenja ponavlja iz godine u godinu. Te da je isti problem ove godine, nakon fizičara, čekao i takmičare iz ostalih prirodnih nauka.
Mediji su upozorili da javnost nije saznala ko je finansirao Abazovićeva putovanja na dodjele počasnih doktorata u Švajcarsku i Albaniju, na studentske tribine u Kembridžu ili u Oksfordu. Kao i na to da je za vjerske škole ove godine predviđeno 1,7 miliona eura, dok prebukirane državne često nemaju elementarnih uslova za rad…
Kada je skandal dobro naljutio javnost, reagovao je sveprisutni ministar ekonomskog razvoja Goran Đurović, na Tviteru: „Danas ću u komunikaciji sa privrednicima pokušati da riješim ovaj problem. Mladi fizičari moraju da idu na ovo prestižno takmičenje a privreda je tu da im to omogući“. Valjda zbog hitnosti, ministar privrednik se oslanja na svoje kolege umjesto na institucije.
Vlada je na hitnoj sjednici u ponedjeljak „razrješila“ dilemu. Obezbijedila je 44.000 eura za učešće najboljih crnogorskih učenika na međunarodnim takmičenjima. Vlada je saopštila da su pored fizičara u istom problemu bili i ostali najbolji učenici: „Ovim su otklonjene određene administrativne prepreke i stvoreni uslovi za odlazak naših timova na: Međunarodnu matematičku olimpijadu u Čibi (Japan) za sedam članova, kao i za po šest članova na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokiju (Japan), Međunarodnu olimpijadu iz geografije u Bandungu (Indonezija), Međunarodnu informatičku olimpijadu u Segedinu (Mađarska), te Balkansku informatičku olimpijadu u Sloveniji“.
„Poentirao“ je premijer Abazović: „Hvala ministrima Goranu Đuroviću, Miomiru Vojinoviću, Biljani Šćepanović i privrednicima Crne Gore na ekspresnoj i nesebičnoj pomoći. Vlada će ubrzano sprovesti procedure, a MVP (Ministarstvo vanjskih poslova) će pomoći oko dobijanja viza. Znanje će uvijek naići na našu podršku. Učenicima želimo puno uspjeha i da nas obraduju medaljom“.
Nadamo se da ovakve podrške ubuduće neće biti, a nakon pretrpljenog institucionalnog maltretiranja neumjesno je od ove djece očekivati i medalje.
„Talentovani fizičari otputovaće u Tokio na Međunarodnu olimpijadu zahvaljujući pritisku javnosti i činjenici da se 11. juna održavaju parlamentarni izbori, što je dodatno pokrenulo političare da se angažuju u rješavanju problema. U međuvremenu, crnogorski srednjoškolci i njihovi mentori izloženi su neizvjesnosti, a propuštena su i dva mjeseca za rad, što sve može da ima uticaja i na rezultate na takmičenju u Japanu“, naglasila je Snežana Kaluđerović iz Centra za građansko obrazovanje (CGO).
Skandal oko odlaska u Tokio je slika nepromijenjenog društva. Sve je još uvijek po starom, političari uživaju u privilegijama i „slavi“, a mladi ako što iznude do prve prilike kada će pobjeći iz ovakvog sistema.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
-
INTERVJU2 sedmice
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
HORIZONTI4 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno2 sedmice
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
Izdvojeno4 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
DRUŠTVO2 sedmice
IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs
-
FOKUS4 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti