Povežite se sa nama

OKO NAS

RANI BRAKOVI U ROMSKOJ I EGIPĆANSKOJ POPULACIJI: Okovi tradicije

Objavljeno prije

na

,,Ni jedan roditelj ne želi zlo svom djetetu, tako da ih ne udajemo iz loše namjere, već da im obezbijedimo ono najbolje – ugovarajući im brak u dobroj porodici. Smatramo da je bolje da ih udajemo kod naših poznanika, prijatelja nego da se same udaju mlade za nekoga ko nije iz dobre porodice, zbog čega će se brzo pokajati”, priča šezdesetsedmogodišnji Hasan Saiti. Rodom je iz Peći ali je odrastao u Podgorici. Na Koniku živi sa suprugom od 1970. godine.

Oženio se priča, kada je imao 24 godine. Supruga je imala 19 godina. Iako je bio punoljetan, u odabiru nije odlučivao sam, pa je po običajima suprugu morao da plati i kupi joj ono što je ona željela – zlato, vjenčanica, haljine, suknje, obuća koja ide uz to.

Saiti objašnjava da se po tradiciji ugovorenih brakova, išlo kod prijatelja i pitalo, da li je kćerka iz te kuće slobodna ili je nekome obećana. Ukoliko je bila slobodna davao se kratak rok za odgovor o pristanku prijateljstva: ,,Pojedini nijesu gledali na pare koliko na dobro prijateljstvo. Bitnije je bilo da su kćerke ispraćene bez uzimanja novca u dobroj porodici”, priča on. ,,Ranije smo mladi postajali očevi i majke. Čim bi napunuli 14 ili 15 godina, roditelji bi nas pripremali za brak”, kaže Saiti.

Naš sagovornik objašnjava da su probleme na koje su ranije nailazili mladi bračni parovi rješavali roditelji, dok ih sada rješavaju sami. Ipak, primjećuje da se stvari nijesu u potpunosti promijenile. Zakoni su donešeni, ali ga pojedini ne poštuju, već i dalje poštuju običaje i tradiciju, primjećuje. „Većina iz zajednice zna da su ugovoreni dječiji brakovi zakonom zabranjeni, ali se ne obaziru na to. Smatram da bi policija i druge institucije koje se bave ovom problematikom trebale mnogo više da se posvete kako bi se ovom problemu stalo na put”, poručuje.

Sonja Bigović, samostalna savjetnica u Vladinoj kancelariji za Borbu protiv trgovine ljudima, za Monitor objašnjava da je izmjenom Krivičnog zakonika 2013. godine sklapanje nedozvoljenog braka svrstano u oblik krivičnog djela trgovine ljudima. Ona objašnjava da se do tada to posmatralo kao dio tradicije romske zajednice ili se u rijetkom broju slučajeva procesuiralo kao vanbračna zajednica sa maloljetnikom.

,,To je, međutim, vrlo kompleksan problem i ne možemo ga izdvojeno posmatrati i rješavati tako što će se samo naša Kancelarija boriti protiv tog problema. Mora biti uključen veći broj institucija. Mi smo tu kao neko ko koordinira”, dodala je ona. Pored institucija tu su, kaže, nevladine i međunarodne organizacije.

Ako se zanemari tradicionalno-običajno pravo, najveći problem je, kaže ona, slabo i loše obrazovanje romske populacije: ,,Zato smo i direktno išli u naselja gdje smo djelili razne materijale, razgovarali sa zajednicom i promovisali ono na šta imaju pravo u djelu borbe protiv sklapanja nedozvoljenog braka, porodičnog nasilja i slično”, objašnjava Bigović. Ona smatra da ne treba, međutim, u rješavanju problema raditi samo sa predstavnicima romske i egipćanske zajednice, već sa cjelokupnim društvom. „Svi treba da imamo povećan nivo svijesti o tome šta možemo da uradimo i pomognemo. Treba svi da se dobro upoznamo sa tim kroz šta sve prolaze djevojčice koje prisilno bivaju uključene u takav jedan oblik sklapanja nedozvoljenog braka”.

Kancelarija je u 2015. godini imala četiri potencijalne žrtve trgovine ljudima, odnosno slučajeve sklapanja nedozvoljenog braka. „U 2016. godini imali smo dva slučaja, a tokom ove godine smo već imali dvije osobe. Slučajevi iz 2015. godine uglavnom su procesuirani kao vanbračna zajednica sa maloljetnim licem”, izjavila je Bigovićeva.

,,Imali smo kaznene politike za roditelje tako što je u više slučajeva bilo ograničeno roditeljsko pravo, a u jednom slučaju i oduzeto to pravo”, ističe Bigović. Posebno naglašava problem nedovoljne edukacije predstavnika institucija.

Arton Jašaraj je dvadesetdvogodišnji Rom koji živi na Vrelima Ribničkim. On kaže da je u sedamnaestoj godini pobjegao sa svojom šesnaestogodišnjom suprugom. Tvrdi ipak da je u odnosu na ostale ugovorene dječije brakove, njihov brak bio drugačiji.

,,Za vrijeme školovanja od prvog do šestog razreda bili smo samo drugari, a od šestog razreda se zbližili i bili nešto više. Veza je trajala tri godine, a onda sam odlučio da je oženim”, priča Jašaraj dodajući da im je veza bila tajna. Brak nije bio ugovoren već je sam izrazio želju za ženidbu. Ističe da se oženio kako bi ispoštovao tradiciju a i formirao porodicu i posvetio se njoj. Objašnjava da se time zaštitio lošeg puta i društva.

Nije bilo lako, prisjeća se. Nailazio je na probleme jer su njeni roditelji bili protiv njihove veze.

,,Nakon što smo završili osnovnu školu, saznala je njena porodica, a u međuvremenu sam i ja informisao moju i naglašavao im da je volim. Moji roditelji su tada otišli kod njenih da je zaprose, ali oni nijesu pristali. Po običajima smo je tri puta prosili, ali ipak nijesu pristajali. Poslali su je na Kosovo gdje je bila tri mjeseca. Za to vrijeme bili smo u kontaktu i dogovorili se da zajedno pobjegnemo”, priča Jašaraj.

Pomirenje kao i prijateljstvo koštalo je 1.700 eura. Arton tvrdi da do sada nije imao problema u braku. Nesporazume kaže, rješava razgovorom. ,,Naše porodice se ne mješaju i sve što imamo rješavamo sami. Imamo dvoje djece i živimo srećno”, priča ponosno.

Mnogi mladi Romi, međutim, bivaju primorani na ugovoreni brak. Rijetki uspiju i da se suprostave. V.H. je srednjoškolka i jedna od rijetkih Romkinja koja je čvrstim stavom odbila prosce. Ona kaže da se jedino obrazovanjem može stati na put ugovorenom braku. Naša sagovornica je istrajala u namjeri da ne želi da se uda i nastavila je školovanje u jednoj od podgoričkih srednjih škola.

,,Neki su ljudi zakucali na vrata naše kuće i došli da me zaprose. Moj ih je otac primio i razgovarao sa njima, nakon čega su tražili da me vide. Iz poštovanja prema njima moj otac nije htio da ih odbije pa je zahtjevao da se pojavim. Bila sam u drugoj sobi i nijesam htjela da prihvatim. Nagovarali su me da izađem i obećali da me neće udati već da ih po običaju poslužim nečim i vratim u sobu. Nijesam izašla, jer poznavajući tradiciju znala sam šta bi me čekalo”, nerado se prisjeća naša sagovornica, dodajući da nije znala kome da se obrati i da je pomoć zatražila od tetke gdje je ostala naredna tri dana.

,,Rekla sam roditeljima da nijesam spremna za brak i da ne želim biti jedna od onih djevojaka koje se ne školuju zbog tradicije, već da budem primjer time što ću ostvariti svoje ciljeve”, priča djevojka. Kaže da želi da upiše Pravni fakultet i postane advokat.

Da se suprostave tradiciji, ne uspjeva svima. Avdija Malešaj, kog su roditelji oženili, nije mogao, priča, pružiti otpor. Oženili su ga kaže, kada je imao 17 godina, dok je njegova supruga bila tri godine mlađa.

,,Nijesam bio zainteresovan za ženidbu, pogotovo kada sam saznao da ima 14 godina. Moj otac je govorio da ne brinem i da će sve biti u redu. Mnogo sam razmišljao o tome, ali sam bio nemoćan da to spriječim”, priča devetnaestogodišnji Avdija.

Kaže da se mlada ubrzo preselila i živjela u kući gdje i njegova porodica. ,,U početku je sve bilo čudno ali i zanimljivo. Par mjeseci je bilo dobro, ali nakon osam mjeseci braka nijesmo se mogli sporazumijeti, nakon čega smo se i razveli”, kaže razočarano. Malešaj smatra da su i njeni roditelji uticali na njen izbor, jer da je samovoljno htjela da se uda za njega, kaže, da do razvoda ne bi došlo.

Nakon razvoda, roditelji maloljetne djevojčice nijesu imali mogućnosti da, kako to običaj nalaže, vrate novac koji su uzeli, ali su obećali da će vratiti kad je ponovo budu udavali.

,,Kada ponovo budem htio da se ženim, ugovoren i priseljen brak ću zamjeniti sa brakom iz ljubavi”, kaže Avdija.

Priče su različite, ali je zakon jasan. Još da se sprovede.

Enis EMINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON HAPŠENJA ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA: Ukrivanje imovine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijaloviću se, ukoliko to bude potreba pravosudnog procesa,  ne može  zamrznuti imovina u „Hidroenergiji Montenegro“, jer više nije vlasnik u toj kompaniji za proizvodnju električne energije

 

Tek poslije nedavnog hapšenja zbog sumnje da je bio na čelu kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, možda je jasnije zbog čega se Aleksandar Mijajlović formalno odrekao, odnosno ne tako davno prodao vlasništvo u kompaniji „Hidroenergija Montenegro“ čije sjedište je u Beranama.

U ogromnom broju promjena u Centralnom registru privrednih subjekata, kao vlasnik ove kompanije u jednom trenutku se sa 60 odsto pojavio „Bemaks“, čiji je zastupnik bio Veselin Kovačević, a potom personalno Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, kao nezvanični vlasnici „Bemaksa“.

Preduzeće „Hidoenergija Montenegro“ osnovano je upravo u Beranama u jesen 2007. godine. Tada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije „Hamera Capital“ napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

Odluka o upisu udjela Opštine Berane u doo „Hidroenergija Montenegro“ donijeta je u lokalnom parlamentu krajem oktobra te godine. U njoj je precizno definisano da će ova Opština kao svoj osnivački ulog unijeti „nenovčana sredstva u iznosu od 5.023 eura shodno procjeni ovlašćenog procjenjivača“ i na osnovu ovog uloga postati vlasnik 3,33 procenta kapitala novoosnovane firme.

Tom odlukom je definisano i da sjedište firme bude u Beranama, sa osnovnom djelatnošću „izgradnja objekata za proizvodnju i distribuciju električne energije“.

„Privrednim društvom upravljeće Odbor direktora od sedam članova, u čijem sastavu će biti i predsjednik opštine Berane. Raspodjela dobiti vršiće se po procentualnom učešću u vlasništvu. Opštine će svoj dio od deset procenata od opredijeljene dobiti za fiskalnu godinu za koju se odluka donosi, dijeliti među sobom u zavisnosti od količine proizvedene i prodate električne energije sa teritorije pojedinačne opštine“ – navodi se u ovoj odluci koju je potpisao tadašnji predsjednik SO Berane Samir Agović (DPS).

U njoj je decidno stajalo da se za sprovođenje odluke i potpisivanje potrebne dokumentacije ovlašćuje predsjednik opštine Berane koji je trebalo da bude i jedan od članova Odbora direktora. U to vrijeme tu funkciju je vršio funkcioner DPS Vuka Golubović.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASILJE U ŠKOLAMA: Nezaštićeni i učenici i nastavnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon incidenta u OŠ ,,Savo Pejanović” u Podgorici ponovo je aktualizovano nasilje nad nastavnicima. Podaci govore da je svaki četvrti nastavnik pretrpio neki vid nasilja. Kada škole nijesu sigurne za nastavnike, šta tek učenici da očekuju

 

 

U podgoričkoj Osnovnoj školi ,,Savo Pejanović” u ponedjeljak je došlo do incidenta kada je učenik tokom časa provocirao i fizički nasrnuo na nastavnika na zamjeni. Kako tvrde roditelji đaka odjeljenja devetog razreda te škole, taj učenik je ušao na čas deset minuta pred kraj, provocirao nastavnika, da bi i fizički nasrnuo na njega kada je htio da ga izvede iz učionice.Snimak incidenta ubrzo je postao javno dostupan, a portal RTCG je prenio da se na njemu ne vidi rasprava i dio kada je učenik nastavnika oborio na pod.

Upitanja da prokomentariše ovaj slučaj, direktorica škole Milja Božović je novinarki RTCG kazala da joj prekida popodnevni odmor. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su saopštili da će učenik koji je nasrnuo na nastavnika biti premješten u drugu školu. Ta mjera mu je još ranije izrečena, ali se čekalo na njeno izvršenje.

U njihovom saopštenju vidi se koliko ta mjera ima efekta: ,,Napominjemo da je učenik pohađao nastavu u JU OŠ „Savo Pejanović“ od 1. do 7. razreda. Krajem 7. razreda je, po dogovoru sa prethodnim direktorom i roditeljima, prešao u JU OŠ „Maksim Gorki“, zatim u JU OŠ „Vojin Popović “ na Drezgi. Iz te škole je početkom 9. razreda prešao ponovo u JU OŠ „Savo Pejanović”.

Iz Ministarstva su istakli i da su se obratili roditeljima učenika koji su odgovorili da ,,nisu saglasni sa vaspitnom mjerom”. Dodali su i da je zakazan sastanak sa predstavnicima Ministarstva rada i socijalnog staranja i Centra za socijalni rad kako bi se što prije obavio razgovor sa učenikom, a na sastanak će biti pozvan i ombudsman.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva je saopšteno da će učenik devetog razreda koji je napao nastavnika na času u OŠ ,,Savo Pejanović” odgovarati prekršajno.

Nakon ovog incidenta, predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović je javno upitao: ,,Dokle će moći pojedinci (roditelji, učenici ili uprave škola) da vrše nasilje nad nama, a da niko ne odgovara?”

Iz Sindikata su podsjetili na ranije javno objavljene slučajeve nasilja nad nastavnicima: na hajku, od strane roditelja, preko društvenih mreža nakon što je učenik škole ,,Vuk Karadžić” iz Berana u junu prošle godine ponavljao razred sa šest jedinica. Vrijeđanje i prijetnje su prijavljene policiji, ali reakcije nije bilo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADROVSKA POLITIKA U PLANTAŽAMA: Otkazom protiv znanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugogodišnji glavni tehnolog u Plantažama Zoran Miladinović dobio je otkaz. Tereti se da nije bio u kancelariji, iako mu je u opisu posla terenski rad i briga o zaštiti bilja. On tvrdi da je samo jedan u nizu visokokvalifikovanog kadra koji se degradira. S druge strane, postoji sumnja na brojne lažne diplome u ovoj kompaniji

 

Dugogodišnji glavni tehnolog Plantaža 13. jul Zoran Miladinović krajem januara dobio je otkaz.

Miladinović posjeduje doktorat iz oblasti zaštite bilja, objavio je 20 naučnih radova na ovu temu, a od 1991. zaposlen je u Plantažama.

Zbog svoje stručnosti i iskustva u oktobru 2021. imenovan je za vršioca dužnosti izvršnog direktora Plantaža. Na lični zahtjev povukao se sa ove funkcije u novembru 2022. Na njegovo mjesto imenovan je Igor Čađenović, dodatašnji direktor Sektora prodaje i marketinga, kadar Demokratskog fronta.

Početkom novembra prošle godine rektor Univerziteta Crne Gore  Vladimir Božović i direktor kompanije 13. jul – Plantaže Igor Čađenović potpisali su Memorandum o saradnji koji predstavlja temelj za buduće zajedničke aktivnosti u oblasti poljoprivrednih i tehničko-tehnoloških nauka. Kako je Miladinović još prije deset godina Univerzitet Crne Gore izabrao za naučnog saradnika za oblast zaštite bilja, očekivao se njegov doprinos ovoj saradnji. Međutim, njemu je, u decembru, uručen aneks o radu kojim se sa mjesta šefa službe zaštite bilja u vinogradarsko-voćarskoj proizvodnji raspoređuje na mjesto stručnog saradnika za preciznu poljoprivredu.

Degradacija nije bila dovoljna, pa mu Čađenović, sredinom januara, dostavlja ,,Upozorenje o postojanju opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu”.  Miladinović je upozoren da, navodno, 10 dana nije dolazio na posao. Prema Zakonu o radu otkaz slijedi ukoliko neopravdano izostajanje sa posla traje tri ili više radnih dana uzastopno,  odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku od 12 mjeseci.

Konstatovano je i da je Miladinović pomenutih dana dolazio na posao ali ne u toku propisanog radnog vremena. ,,U pomenutom Izjašnjenju stoji da je zaposleni u spornom periodu, svakog dana, u 6:30 časova evidentirao svoj upis. Međutim, samo evidentiranje prisustva, van utvrđenog radnog vremena (07:00 – 15:00h), bez dolaska na radno mjesto, ne može se smatrati dolaskom na posao. Takođe, u spornom periodu, nema evidentiranog zapisa odlaska sa posla, iako je zaposleni upoznat sa obavezom evidentiranja dolazaka i odlazaka upotrebom elektronske kartice”, odgovorili su iz Plantaža na pitanje Monitora o ovom slučaju.

Miladinoviću je dat rok od pet dana da se izjasni o prijetnji otkazom.  U svom odgovoru on navodi da mu se spočitava da nije dolazio na posao prije 20. decembra do kada nije premješten sa posla i još uvijek je bio šef službe za zaštitu bilja.

U odgovoru Miladinović objašnjava da njegov posao ne podrazumjeva rad u kancelariji već izlazak na teren gdje se biljke uzgajaju, a da je kao šef Službe za zaštitu bilja bio zadužen da obilazi zasade voća površine 2.300 hektara, sa oko 10 miliona čokota vinove loze. Dodaje da je to radno mjesto od posebne važnosti, koje ne poznaje radno vrijeme, i da nikada nije bio upozoren na dolazak i odlazak sa imanja mimo radnog vremena od 7 do 15.

Naglašava da je spornih dana evidentirao svoj dolazak na posao na isti način i u isto vrijeme kao i svih dana ranije, kao i posljednjih 20 godina od kada se vodi elektronska evidencija prisustva zaposlenih. ,,Moj boravak na imanju je od posebne važnosti u vrijeme kada su štetočine najaktivnije, tokom večeri i ranih jutarnjih sati, i svoje prisustvo na imanju u to vrijeme nikada nisam elektronski prijavljivao u upravnoj zgradi. Isto se odnosi i na rad tokom vikenda, vjerskih i državnih praznika, znajući da štetočine ne poznaju ni vikende, ni praznike. Na ovaj način sam ostvario veliki broj prekovremenih sati na terenu, a koji nikada nisu bili elektronski evidentirani, niti je postojalo moje očekivanje i zahtjev da budu plaćeni”.

Krajem januara Miladinoviću je uručeno rješenje kojim mu radni odnos prestaje 20. decembra 2023.

U odgovorima dostavljenim Monitoru iz Plantaža kažu da Miladinović u svom odgovoru nije ,,prezentovao bilo kakve uvjerljive dokaze o postojanju  stvarnih izvinjavajućih  razloga odsustva, koji bi spriječili prestanak radnog odnosa otkazom ugovora o radu”.

,,U spornom periodu nema evidentiranih obaveznih tehnoloških naloga koji bi ukazivali da je zaposleni obavljao  rad na terenu, kako on navodi u svom Izjašnjenu, niti je evidentirana posredna, neposredna, telefonska ili e-mail komunikacija sa njegovim pretpostavljenim, niti je evidentiran njegov boravak u kancelariji”, tvrde u Plantažama.

Iz Plantaža tvrde da imaju adekvatnu zamjenu za stručnjaka sa decenijskim iskustvom, kakav je Miladinović, te da je na njegovom mjestu osoba ,,koja u potpunosti može da odgovori izazovima koje sa sobom nosi odgovornost i složenost tog radnog mjesta“.

Miladinović u izjavi za Monitor tvrdi da je njegov slučaj drastičan, jer je dobio otkaz, ali da je u posljednjih godinu dana desetak visokokvalifikovanih stručnjaka u ovoj kompaniji degradirano na niže radne pozicije.

Na ove tvrdnje iz Plantaža odgovaju: ,,Prilikom izmjena ugovorenih uslova rada, uključujući raspoređivanje zaposlenih na drugi odgovarajući posao zbog potreba procesa ili organizacije rada, Poslodavac se, prevashodno, i uvijek, rukovodi postojanjem objektivne potreba procesa rada za popunjavanjem ponuđenog radnog mjesta, uzimajući u obzir stepen stručne spreme, odnosno nivo obrazovanja i zanimanja svakog zaposlenog, kao i sve druge posebne uslove koji se zahtijevaju za konkretno radno mjesto”.

Upravo nedostatak kvalitetnog kadra kao problem u Plantažama ističu iz Alternative. Ova organizacija je prije dva mjeseca podnijela krivičnu prijavu zbog kupovine vina iz Makedonije i njegove prodaje pod etiketom Plantaža. ,,Poenta je da Plantaže ne mogu da izađu u susret tražnji koju imaju iz razloga što su imali rekordno mali prinos grožđa. Znamo da su čokoti uništeni, bave se njima ljudi sa lažnim diplomama bez ikakvih kvalifikacija za obavljanje tog posla”, kazali su za Monitor iz Alternative.

,,Imamo osnov sumnje da gospodin Čađenović ima kupljenu diplomu. Par puta samo slali zahtjev, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, da nam daju tu diplomu na uvid ali to se nije desilo. Zatim smo poslali zahtjev za diplome nekih direktora i tehničara, ključnih ljudi Plantaža, nijesu nam odgovorili iako su ti zahtjevi poslati prije mjesec dana”, kaže za Monitor koordinator Alternative Vesko Pejak. Dodaje da su ,,nestrućnost, neznanje i lažne diplome dovele do problema. Tražili smo od države da sprovede istragu, ali zbog političkog mira i balansa to još uvijek nije došlo na red a mi se pitamo kada će doći”.

Dok se čeka tužilaštvo, slučajem otkaza bivšem v.d. izvršnom direktoru pozabaviće se sud. Miladinović je početkom ovog mjeseca, podnio tužbu protiv Plantaža Osnovnom sudu u Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo