SVIJET
KRIZA OKO UKRAJINE: Je li ovo novi hladni rat
Objavljeno prije
11 godinana
Objavio:
Monitor onlineŠta se, u stvari događa u Ukrajini? Hoće li upravo tamo biti finalno odmjeravanje snaga Putina i Obame? Je li ovo novi hladni rat Ruske Federacije (RF) i Sjedinjenih Američkih Država (SAD)? Hoće li Ukrajina biti ključna za uspostavljanje novog međunarodnog poretka?
Ovo su pitanja koja se postavljaju pošto su odnosi između dvije nuklearne sile, RF i SAD, teško poremećeni krizom koja razdire najveću evropsku državu Ukrajinu. Nešto što je počelo kao reakcija na odustajanje od sporazuma sa Evropskom unijom (EU), jer je tadašnji predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič procijenio da saradnja sa Rusijom njegovoj zemlji može da donese veće finansijske koristi i sigurnije snabdjevanje energentima, nastavilo se svrgavanjem tog istog šefa države i uspostavljanjem nove vlade u Kijevu u atmosferi pobune i prijetnje izbijanja sukoba između dvije nekadašnje sovjetske republike.
Nove vlasti u Kijevu, čiji je jedan dio krajnje desni, suočeni su sa haotičnim stanjem u istočnim i južnim djelovima Ukrajine i katastrofalnom ekonomskom situacijom. Odmetnulo se većinsko rusko stanovništvo na poluostrvu Krim, a u industrijskom i energetskom srcu zemlje na istoku Ukrajine gdje je ruski jezik dominantan, nemiri su sve češći.
Predsjednik RF Vladimir Putin je dobio ovlašćenje od ruskog parlamenta da može da upotrebi silu u zaštiti sunarodnika u Ukrajini. Više od 15.000 ruskih vojnika u iznajmljenim bazama na Krimu kontroliše poluostrvo. Povremeno iz Kijeva stižu alarmantne vijesti da se aktivnosti ruske armije ne ograničavaju samo na Krim.
Evropa nije bila suočena sa dubljom vojnom konfrontacijom od vremena ratova u bivšoj Jugoslaviji. Vlasti u Kijevu uživaju podršku SAD, EU i NATO. Ruski državnici se naglašeno konsultuju sa kolegama iz Narodne Republike Kine, još jedne nuklearne sile.
Između ruske Crnomorske flote i ukrajinskih snaga na Krimu do sada nisu zabilježeni oružani sukobi. Ukrajinske baze na kopnu su i dalje blokirane, a ključni objekti okupirani. Na vojnom aerodromu Beljbek u blizini Sevastopolja, ruski vojnici ispalili su hice upozorenja kada im se približila grupa nenaoružanih ukrajinskih oficira. Nakon kratkog razgovora ukrajinski vojnici su se vratili u kasarnu.
Vojni komentatori, međutim, smatraju da na Krimu ne postoji opasnost od izbijanja oružanog sukoba između Rusije i Ukrajine, jer oružane snage Ukrajine imaju malu operativnu sposobnost. Oprema je uglavnom zastarjela, još iz sovjetske ere. Vojska već mjesecima nije primila plate i veliko je pitanje kakav je borbeni moral ukrajinskih vojnika.
Puk specijalnih snaga Ukrajine odbio je naređenje iz Kijeva da interveniše na Krimu. Njima je nova vlast na Krimu garantovala da će zadržati svoje činove i da će ubuduće redovno dobijati plate. U Vašingtonu su se u ponedeljak žurno založili za uvođenje ekonomskih i vojnih sankcija Moskvi kao odgovor na korišćenje vojnih snaga Rusije na Krimu. Iz Bijele kuće je poručeno da suspenduju bilateralne trgovinske i investicione ugovore kao i vojno angažovanje sa Rusijom zbog krize u Ukrajini.
Prije toga, zemlje Zapada predvođene SAD već su obustavile pripreme za samit Grupe osam (G8), najmoćnijih zapadnih zemalja i RF, koji je trebalo da bude održan u junu u Sočiju.
„Prisustvujemo propasti politike poboljšanja odnosa sa Rusijom”, izjavio je Nil Gardner, iz vašingtonske konzervativne Heritidž fondacije. Gardner je imao u vidu politiku obnavljanja veza i saradnje između dvije države započetom dolaskom predsjednika Baraka Obame na vlast.
Drugi su, međutim, zauzeli poziciju sačekaj i vidi. Majkl Ohanlon iz Brukings Instituta za strateške studije u Vašingtonu, kaže da se na odnose između dvije države mora gledati u širem kontekstu. „Osnovna stvar koju treba da imamo na umu je da, čak i ne sviđalo nam se ono što je Putin do sada učinio, to je moguće popraviti”, rekao je Ohanlon.
U međuvremenu, Obamina administracija vaga opcije za okončanje onoga što smatra ruskom agresijom. One obuhvataju bankarske sankcije, zamrzavanje sredstava i zabranu izdavanja viza, iako su detalji još nepoznati. Neki eksperti vjeruju da je „lopta zapravo u ruskom dvorištu”. Rusija u velikoj mjeri snabdijeva Evropu prirodnim gasom. Ima mišljenja i da nije u interesu Zapada da uvede sankcije Moskvi pošto je rast izvoza članica EU usmjeren upravo ka Rusiji.
Na pomen sankcija SAD, savjetnik predsjednika RF Sergej Glazjev je poručio kako će u tom slučaju Rusija napustiti dolar kao rezervnu valutu. ,,Mi ćemo biti primorani da pređemo na drugu valutu i stvorićemo sopstveni sistem plaćanja. Imamo fantastične trgovinske i ekonomske odnose sa našim partnerima na istoku i jugu, a mi ćemo naći način ne samo da resetujemo našu finansijsku zavisnost od SAD, a iz ovih sankcija koje dolaze izvućićemo prednost za sebe “, rekao je Glazjev.
Upućeni smatraju da je malo vjerovatna vojna intervencija koju bi NATO predvođen SAD preduzeo protiv Rusije. Mišljenje je da je poslije decenije konflikata na Bliskom Istoku američka vojna mašinerija iznurena i doprinijela je porastu duga SAD.
Kristofer Galdieri, sa američkog koledža Sent Anselm izjavio je da su mogućnosti Vašingtona ograničene. „Ukoliko lider veoma udaljene velike i moćne države odluči da preduzme vojne akcije protiv manjeg i slabijeg susjeda, malo toga može da uradi bilo koji predsjednik (SAD) kako bi to spriječio”, rekao je on.
Evropska komisija je u srijedu trebalo da ponudi paket pomoći Ukrajini vrijedan više od milijardu eura. Prethodno su SAD obećale Ukrajini zajam od milijardu dolara. No, Ukrajini na naplatu zaključno sa 2015. godinom stiže 35 milijardi spoljnog duga. U ovom trenutku ta zemlja duguje 140 milijardi dolara stranim povjeriocima. Ukrajina je na putu ekonomske propasti a pitanje je koliko mogu da to spriječe njeni susjedi sa Zapada, pošto se i EU nalazi u ekonomskim problemima.
Gledajući u budućnost, ekonomska saradnja i pomoć Rusije su od ključnog značaja za Ukrajinu u cilju rješavanja mnogobrojnih problema. Upravo sada, Ukrajinci moraju da izračunaju (shvate) šta je najbolje za njihovu državu i razriješe probleme političkim dijalogom i pregovorima. Istovremeno, SAD i države Evrope moraju raditi sa Rusijom, , a ne protiv, kako bi razriješili ukrajinsku krizu.
Zašto je Ukrajina, najveća evropska zemlja, toliko primamljiva i za Istok i za Zapad? Evropi je sa svojih 46 miliona stanovnika zanimljiva kao potencijalno golemo tržište; SAD kao ključna karika u stiskanju lanca oko Rusije; NATO-u kao mjesto odakle se svaki metar Rusije može vojno nadzirati. Sa druge strane, za Rusiju je Ukrajina linija odbrane po dubini prema Zapadu.
Nepovjerenje između Rusije i Zapada je bezgranično. Uz dobre razloge na obje strane. Tu se susreće i jedan realni konflikt interesa. Ukrajina, to znači granica između Istoka i Zapada.
Ukrajina je za Vladimira Putina zaštitni zid, koji okružuje njegovu tvrđavu. Ovo je „velika igra” o kojoj je govorio i Radjard Kipling, znameniti engleski književnik (1865 –1936). Velika igra za prevlast u centralnoj Aziji, koju su u 19. vijeku vodile Velika Britanija i Rusija.
Analitičari ističu i da je možda Zapad svo ovo vrijeme radio na podjeli Ukrajine na zapadni i istočni dio. Po logici – bolje pola Ukrajine na našoj, nego cijela na ruskoj strani.
Liberalni ruski komentator Fjodor Lukjanov pak smatra da je Ukrajina već doživjela slom. Po njemu ovo je kraj Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike, tj. države koja se „izlegla” iz Sovjetskog Saveza i tokom 23 godine sačuvala osnovne crte savezne republike. Sada je početak nove ukrajinske epohe i za sada niko ne može sa sigurnošću predvidjeti dalji razvoj situacije.
Po Lukjanovu, ukrajinska politika se od 1991. do 2014. gradila na neformalnom koalicionom principu koji podrazumijeva okretanje prema Evropi, ali uz očuvanje cjelokupnog dizajna (prije svega ekonomskog) naslijeđenog od prethodne države. Nacionalni identitet se pothranjivao iz zapadnog dijela zemlje. Međutim, takav identitet u njegovom izvornom vidu nisu mogli prihvatiti ostali stanovnici Ukrajine, smatra Lukjanov, koji je i viši saradnik Savjeta za spoljnu i odbrambenu politiku u Moskvi.
Istočni regioni su služili kao ekonomska baza. Upravo na njih se misli kada se govori o sovjetskom nasljeđu. Misli se na industrijska preduzeća i na čitav kompleks trgovinsko-ekonomskih i duhovnih veza sa Rusijom. Takav model više ne može da funkcioniše iz mnogih razloga. Glavni razlog je taj što se tako više ne može obezbijediti čak ni minimalni razvoj zemlje, jer se sve svodi na samoopsluživanje vladajućih slojeva koji su endemski korumpirani.
Po Lukjanovu Rusija je sada u teškoj dilemi. Stanje je slično onome u baltičkim zemljama početkom raspada Sovjetskog Saveza, samo su ovdje razmjere mnogo veće, jer će se Moskvi obraćati za pomoć žitelji Ukrajine koji gravitiraju prema Rusiji.
Zbignjev Bžežinski, američki strateg, je još 1998. pisao da bi Rusija bez Ukrajine „postala dominantno azijska imperijalna država”. Po Bžežinskom Rusija kontrolom nad Ukrajinom postaje „moćna imperijalna sila” i u Evropi i u Aziji. On vidi opasnost u potencijalnom njemačko-ruskom sporazumu, čiji bi cilj bio istiskivanje SAD iz regiona. Zato Vašington pokušava da Rusiju drži što je dalje. A ukoliko Evropljani zbog Ukrajine pokvare odnose sa Rusijom, to je dobro za SAD, zaključio je Bžežinski.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
SAD su dobile novog starog predsjednika. Obećao je: „Amerika je slomljena. Ja ću je oporaviti“. Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi. Nakon godina u vrhu američke i svjetske politike, jedno pitanje se samo nameće. Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i kapaciteta da vodi zemlju. Sigurno je samo da će njegova politika biti izazov konkurentima, ali i saveznicima
Milioni Amerikanaca glasali su na izborima, koje mnogi smatraju najvažnijim u modernoj istoriji SAD-a. Imali su priliku da se odluče između aktuelne potpredsjednice, predstavnice Demokrata Kamale Haris i bivšeg predsjednika, Republikanca Donalda Trampa. Osim za mjesto u Bijeloj kući na izborima se odlučivalo i o kontroli nad Predstavničkim domom i u Senatu SAD. Takođe, Amerikanci su glasali i za lokalne zvaničnike, sudije i različite političke inicijative.
Šesti novembar nam je donio vijesti sa američkih glasačkih mjesta. Tramp će biti naredni predsjednik SAD-a. On je najstariji predsjednik u istoriji ove zemlje. Biznismen političar suočen sa brojnim skandalima tokom karijere, sudskim procesima – krivičnim i građanskim, presudom, kaznom koja ga čeka za tri nedjelje, te izbjegnutim atentatom donio je Republikancima tako priželjkivani povratak. I to kakav.
„Pomoći ćemo našoj zemlji da zacijeli. Ovo će biti zlatno doba Amerike i to je veličanstvena pobjeda za američki narod. Opet ćemo učiniti Ameriku velikom”, ponavljao je mantre često korištene tokom kampanje u postizbornom obraćanju. Ovo danas nije isti onaj svijet u kome je do napada na Kapitol Hil Tramp bio ključni igrač. Izgleda da ni povratnik u ovalnu sobu nije onaj koga smo upoznali 2016. I jedan i drugi su ogorčeniji i opasniji. Zato kada pominje nove vrijednosti, čišćenje domaće politike i promjene kursa, nikom nije svejedno.
A možda može i gore. Svojim govorima opet je namrgodio mnoga čela. Osim potpredsjednika JD Vensa među saveznicima novi predsjednik je posebno istakao Elon Maska, milijardera i prilično kontroverznu ličnost. Tramp kaže da je upravo on „nova politička zvijezda i jako važan tip”. Mnogi, pa i iz republikanskog tabora ne bi željeli da vide ovakvo lice politike u budućnosti.
Da je izvojevao veliku pobjedu ne govore samo rezultati iz swing država, već i veliki broj afroameričkih i hispanoameričkih glasača koje je republikanac uspio privući. Što se tiče izbornog štaba Demokrata, Harisin tim je otkazao planirano pojavljivanje na izbornoj večeri na Univerzitetu Hauard u Vašingtonu, gdje je kandidatkinja studirala, nakon što je Tramp jurio ka pobjedi prilikom pristizanja prvih rezultata. U srijedu veče je priznala poraz: „Dok priznajem ove izbore, ne odustajem od borbe koja je podstakla ovu kampanju”, rekla je ona i dodala: „Borbe za slobodu, za priliku, za pravednost i dostojanstvo svih ljudi”.
Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
PROMJENLJIVA RATNA SREĆA I (NE)ADEKVATNA POMOĆ UKRAJINI: Rat iscrpljivanja resursa i nerava
Objavljeno prije
7 mjesecina
26 Aprila, 2024Do sada je Amerika poslala 44 milijarde pomoći od početka agresije prije dvije godine. Sadašnji paket je gotovo 61 milijardu dolara. Vijest je u Kijevu dočekana sa velikim olakšanjem i nadom. Nestašica artiljerijske municije i protivazdušnih sredstava još od kraja ljeta prošle godine uzima sve veći danak.. Od propasti ukrajinske kontraofanzive prošlog ljeta Rusija je ponovo preuzela inicijativu duž više od hiljadu kilometara širokog fronta
Prije dva dana je američki predsjednik Džozef Bajden potpisao paket pomoći za Ukrajinu koji je, nakon mjeseci zastoja usljed protivljenja Republikanaca, konačno izglasao Kongres 21. aprila. Usvojen je i zakon kojim se omogućava oduzimanje zamrznutih ruskih sredstava i njihovo preusmeravanje Kijevu. Do sada je Amerika poslala 44 milijarde pomoći od početka agresije prije dvije godine. Sadašnji paket od gotovo 61 milijardu dolara uključuje 13,8 milijardi za kupovinu sofisticiranog oružja, 13,4 milijardi za popunu američkih zaliha, 11 milijardi za podršku američkim saveznicima u regionu i još 13,8 milijardi za kupovinu američkih odbrambenih sistema za Ukrajinu. Dodatnih devet milijardi biće izdvojeno za ekonomsku pomoć kroz zajmove pod veoma povoljnim uslovima , koje će Bajden u potpunosti oprostiti u naredne dvije godine, uz odobrenje Kongresa. Posebno je izdvojeno 26 miliona dolara za praćenje raspodjele i trošenja američkih sredstava zbog neobuzdane korupcije u Ukrajini, posebno u Ministarstvu odbrane koje tresu korupcijski skandali.
Vijest je u Kijevu dočekana sa velikim olakšanjem uz nade predsjednika Volodimira Zelenskog da će pomoć ubrzo osjetiti „borci na prvim linijama fronta, kao i gradovi i sela koja pate od ruskog terora“.
Nestašica artiljerijske municije i protivazdušnih sredstava još od kraja ljeta prošle godine uzima sve veći danak. Utvrđeni grad Avdijevka u Donjetskoj oblasti koji je odolijevao silovitim napadima još od 2014. tokom prve ruske agresije je morao biti napušten 17. februara uprkos ogromnim gubicima koje su branitelji nanijeli ruskoj armiji plaćenicima i kriminalaima puštenim iz zatvora. Od propasti ukrajinske kontraofanzive prošlog ljeta Rusija je ponovo preuzela inicijativu duž više od hiljadu kilometara širokog fronta.
Rusija je pokrenula i razorne napade na civilnu i elektroenergetsku infrastrukturu Ukrajine u ranim satima 11. aprila sa baražom od 42 rakete i 40 dronova protiv elektrana u pet regija – Odesa, Harkov, Zaporožja, Lavov i Kijev. Termoelektrana na ugalj (TE)- Tripilska sa kapacitetom od 1,8 TW i najveća u zemlji koja opslužuje Kijev i Žitomir strujom je gotovo potpuno uništena. Video snimci koji kruže na ukrajinskim društvenim mrežama prikazuju pakao koji je zahvatio elektranu. Ruske snage su već izbacile iz stroja TE Zmivskaja u Harkovskoj oblasti i TE Vuglehirskaja u Donjeckoj oblasti. Hidroelektrana Dnjepar je takođe van pogona. DTEK, najveća ukrajinska privatna energetska kompanija, kaže da je 80 odsto njenih objekata oštećeno ili uništeno.
Izvršni direktor DTEK-a Maksim Timčenko kaže da su najnoviji napadi predstavljali stratešku promjenu u pristupu ruskog agresora. Za razliku od prethodnih napada koji su bili usmjereni na distribucijske stanice i transformatore, ruske snage sada koncentrišu svoju vatrenu moć na velike elektrane, s ciljem njihovog potpunog uništenja. Rusija je vjerovatno uništila i jedno od najvećih skladišta prirodnog gasa u Evropi, na zapadu Ukrajine, južno od Lavova. Kyiv Independent je objavio da je raspored isključenja struje već usvojen u regijama Harkov, Dnjepropetrovsk i Donjeck. Stručnjaci upozoravaju da ako Rusija nastavi sa ovakvim sistematskim napadima, moguće je da ukrajinske nuklearne elektrane neće imati dovoljno balansne struje iz elektrana na ugalj i plin i da će stoga morati biti zatvorene. Ni Ukrajina ni Zapad nemaju mogućnost da u potpunosti poprave štetu na energetskoj infrastrukturi zemlje u relevantnom vremenskom okviru prije nego se zima vrati.
Posljedice potpunog nestanka struje u Ukrajini bi mogle biti katastrofalne. Gašenje frižidera i zamrzivača u supermarketima i kućama bi povećavalo nesigurnost u snabdijevanju hranom dok bi i željeznički transport, ključan za kretanje trupa i materijala, bio ugrožen. Proizvodnja i snabdijevanje vojske bi u takvoj situaciji doveli do velikih problema i možda kolapsa ekonomije.
Ranjivost energetske mreže rezultat je dostatka raketnih odbrambenih sistema Patriot, ključnih za odbranu od ruskog vazdušnog terora. Nedostatak odbrambenih sredstava nije samo uzrokovan dosadašnjim otezanjem Republikanaca u Kongresu da odobri pomoć. Sistem Patriot, kao jedan od glavnih oslonaca vazdušne odbrane je izuzetno skup i proizvodi se u malom broju. Rakete MIM-104 koje sistem Patriot ispaljuje, proizvode se po stopi od samo 550 komada godišnje. U situaciji u kojoj se Ukrajina nalazi, godine mirnodopske proizvodnje se potroše/ispale sa lansera za svega nekoliko sedmica. Nedostatak raketa čini i sistem Patriot ranjivim na napade pa se mora računati i na to da će s vremenom pojedine jedinice biti ili oštećene ili uništene.
Washington Post javlja da Pentagon već priprema pošiljke za jednostavnija borbena sredstva koji se mogu brzo rasporediti kao što je artiljerijska municija od 155mm i da se isporuke očekuju već narednih dana. Kada je u pitanju oprema za protivvazdušnu odbranu, situacija izgleda puno mračnija, i moguće je da će Ukrajinci čekati i mjesec dana da stignu prijeko potrebne rakete. Najsofisticiranija oružja nisu još ni naručena od dobavljača koji ne povećavaju skromne proizvodne kapacitete. Logično je očekivati da će Rusija u narednim sedmicama maksimalno iskoristiti situaciju i intenzivirati napade.
Institut za proučavanje rata (ISW), američka neprofitna i nezavisna istraživačka organizacija, smatra da će doći do poboljšanja ukrajinske operativne pozicije tek u junu. Ruska vojna komanda će u međuvremenu „vjerovatno razmotriti značajne promjene u ofanzivnoj operaciji velikih razmjera“ kako bi iskoristila postojeće ukrajinske vojne deficite dok ne stignu američke zalihe. Ruske snage su vjerovatno i dalje sposobne da operativno napreduju u narednim sedmicama, navodi ISW, pogotovo u sektorima fronta zapadno od Avdijevke u Donjeckoj oblasti, ili područjima fronta gdje su ruske snage nadomak operativno značajnog cilja, u blizini Časiv Jara.
I ukrajinska vojska očekuju da Rusija otpočne svoju ljetnu ofanzivu u narednih mjesec dana, što je potvrdio je i načelnik Glavnog obavještajnog direktorata Ukrajine (HUR) general-pukovnik Kirilo Budanov.
U reakcijama na vijesti iz Amerike, među prvima se javio bivši predsjednik Rusije i sadašnji potpredsjednik ruskog Savjeta za bezbjednost Dmitri Medvedev. On je rekao da će američka pomoć „učiniti Ukrajinu još siromašnijom, više Ukrajinaca će umrijeti”. Medvedev se do sada profilirao kao najekstremniji nacional socijalista u Kremlju i zagovornik uništenja Ukrajinaca rekavši da ih „mrzi jer su gadovi i degenerici“ i da će „sve učiniti da nestanu“.
Direktor CIA-e Vilijam Berns je nedavno rekao pred Obavještajnim komitetom Senata da bez američke vojne pomoći Ukrajinci mogu izgubiti rat do kraja godine ili biti dovedeni u poziciju da Vladimir Putin diktira uslove za mir. Sa nedavno odobrenom pomoći Berns smatra da Ukrajinci mogu držati sadašnje linije. Zapadni vojni komentatori ističu da količina pomoći koju Zapad isporučuje Ukrajini je daleko od toga da joj omogući pobjedu u ratu. U ovoj fazi pomoć nije dovoljna ni da pokrene kontranapad. Zapad za sada isporučuje samo toliko koliko je neophodno za puko preživljavanje, tj. da izbjegne sudbinu koju joj želi Medvedev. Ukrajinci sve više pokušavaju nadoknaditi neisporučivanje pomoći Zapada proizvodnjom vlastitog oružja, prevashodno bespilotnih letilica domaće proizvodnje kako bi zadržali napredovanje ruskih snaga sa udaljenosti. Ukrajinski dronovi su povećali i napade na teritoriju agresora, pogotovo protiv naftnih postrojenja udaljenih stotinama kilometara od linije fronta. Dosadašnji napadi su smanjili proizvodnju za nekih 16 odsto prema procjenama koje navodi BNE Intellinews ali teško je očekivati da će napadi postići osjetljiviji ekonomski efekat osim propagandne svrhe i blamaže za rusku vojsku koja nije u stanju spriječiti dalekometne napade na vlastitu teritoriju.
Predsjednik Zelenski ne krije nelagodu zbog direktnog učešća SAD, Velike Britanije i Francuske u odbrani Izraela tokom masovnog iranskog raketnog napada 13. aprila, kada su ove tri NATO zemlje obarale iste vrste raketa i dronova iranske proizvodnje koje koristi Rusija u Ukrajini. On je podsjetio da je NATO odbio da „zatvori nebo nad Ukrajinom“ nakon početka agresije dok je „u slučaju Izraela situacija potpuno pragmatična“ rekavši da je „dobro da je sve to oboreno i hvala Bogu da su ljudi još živi“. Ipak Zelenski je optužio NATO za „dvostruke standarde“ jer očigledno „postoji dovoljno tehnologije za obaranje stotina iranskih projektila i dronova”.
Osim problema sa oružjem i municijom, Ukrajina ima problem i sa nedovoljnim ljudstvom. Uprkos ogromnim gubicima agresora koji se mjeri stotinama hiljada mrtvih i ranjenih, režim u Moskvi i dalje uspješno regrutira između 30 i 40 hiljada plaćenika mjesečno, u zemlji i širom planete. Smatra se da su ruska armija i njene paravojske 15 odsto veće nego na početku rata. Gubici Ukrajine su državna tajna ali je jasno da oni nisu mali. Zelenski je prošle sedmice potpisao kontroverzni prijedlog zakona o mobilizaciji. Krajem 2023. je Ministarstvo odbrane zatražilo od predsjednika regrutaciju dodatnih 450 do 500 hiljada vojnika kako bi ojačao odbranu Ukrajine.
Slijedi trka sa vremenom i veoma vruće ljeto.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
RAZARANJA GAZE: Sve veća cijena podrške Izraelu
Objavljeno prije
7 mjesecina
5 Aprila, 2024Galup nedavno objavljuje da je 55 posto Amerikanaca protiv rata Izraela u Gazi, a samo 36 posto ga podržava. Slika je još dramatičnija medju glasačima Demokrata, od kojih samo 18 posto podržava izraelsku agresiju, a 75 posto je protiv! Organizacijama demokratskog političkog establišmenta je sve teže da prihvati Bajdenove apele Izraelu da zaštiti civile i omogući dotok humanitarne pomoći, uz istovremene donacije oružja Izrelu
Ponedjeljak 1. aprila je bio dan kad su se stvari odvijale, onako kako bi trebalo da se odvijaju u nekom boljem svijetu, na način koji nijesmo vidjeli u prethodnih šest mjeseci neprestanih napada na Gazu, ni u reakcijama Izraela, ni u djelovanju njegovih moćnih patrona.
Radilo se o kratkotrajnoj “normalnoj”, reakciji ograničenoj na jedan “incident”, a koja je bila izazvana činjenicom da je Izrael u napadu 1. aprila prolio krv državljana moćnih, prijateljskih zemalja.
Sedam plemenitih humanitaraca iz organizacije Svjetska centralna kuhinja putovali su u konvoju od tri jasno obelježena vozila izmedju kojih je distanca bila najmanje pola kilometra. Pogodjeni su pojedinačno u odvojenim raketnim napadima od strane Izraela, u “sigurnoj” zoni kod grada Deir Al Balah u centralnoj Gazi.
Kao u slučaju desetina uništenih bolnica, škola, džamija i crkava, lokacije tri vozila su bile poznate Izraelcima. Dodatno u ovom slučaju, njihova ruta je bila unaprijed prijavljena i odobrena od Izraelske okupacione vojske.
Uprkos svim mjerama predostrožnosti,konvoj nije bio poštedjen i ubijeni su trojica Britanaca, Aurstalijanka, Poljak, humanitarc sa dvojnim američko-kanadskim državljanstom i Palestinac koji nije završio kao bezimena i nebitna žrtva kao preko 32.000 njegovih ubijenih sunarodnika.
Samo nekoliko sati poslije ovog masakra portparol izraelske vojske Daniel Hagari je održao poduži govor u kome je sa rukom na srcu rekao da se radilo o grešci i izrazio žalost zbog izgubljenih života nedužnih ljudi,
Oglasio se do sada nevidjenom brzinom državni sekretar SAD, Blinken koji je ubijene humanitarce nazvao herojima izražavajući očekivanje da će biti sprovedena brza i nezavisna istraga.
Britanski ministar inostranih poslova Dejvid Kameron je pozvao na hitni sastanak izraelsku ambasadorku u Londonu tražeći objašnjenje za ubistvo tri britanska državljanina.
Netanjahu je u toku dana dao dvije izjave u kojima figurarju riječi greška i tragedija, ali je kazao i da se “ovakve stvari dešavaju u ratu”. Ovo je i u Izraelu lojalnim vladajućim krugovima u Britaniji ocijenjeno kao neozbiljno, arogantno i bezosjećajno objašnjenje, što je dovelo do zahtjeva iz redova vladajućih kozervativaca da se obustavi prodaja oružja Izraelu.
Sa izuzetkom Generalnog sekrtetara, UN-a Guteresa, koji je istakao da se radi o ilustraciji načina na koji se vodi rat u Gazi, pozivajući na prekid vatre bez odlaganja, ni jedna od gornjih reakcija se ne bi desila da se radilo o uobičajhenim žrtvama – Palestincima.
Uz izražavanje šoka ovim najnovijim krvoprolićem, ali i brzim i detaljnim reakcijama i Izraela i njegovih Zapadnih saveznika, izvještači su podsjetili, da je u Gazi do sada ubijeno oko 200 UN humanitaraca Palestinaca. Komentatorima Al Jazeere nije promaklo da ni jednan od brojnih, prethodnih slučajeva očigledne asasinacije civila o kojima uglavnom saznajemo iz video trofeja izraelskih vojnika napravljenih mobilnim telefonima, nijesmo čuli niti priznanje niti preuzimanje odgovornosti.
Svakodnevica Gaze je tragedija za tragedijom, bez pauza izmedju. Dan masakra “stranih” humanitaraca, počeo je povlačenjem izraelske vojske iz najveće Al Šifa bolnice u centru razorenog Gaza sitija, posle dvonedjeljne invazije. Za sobom su ostavili nevidjenu devastaciju, uključujući i leševe desetina ubijenih i preminulih i destrukciju gotovo čitave medicinske opreme, namještaja i zidova bolnice.
Izraelska vojska je po povlačenju poručila svojoj javnosti da “Al Šifa više neće biti u finkciji”, proglašavajući ovaj očigledni ratni zločin uspješnom akcijom u kojoj su navodno ubili 200 vojnika Hamasa, uključujući i visoke vojne činove, a da za to nijesu ponudili ni jednog dokaza.
Teško je zamisliti da pomor boraca i lidera Hamasa u Al Šifi nije ovjekovječen brojnim video klipovima, koji bi poslužili kao pokriće za dosadašnje i buduće napade na zdravstvene, obrazovne i slične institucije, jer se u njima navodno kriju borci Hamasa, koristeći civile Gaze kao štitove.
Oštriji narativ koji je konačno počeo da stiže iz Vašingtona pod pritiskom domaćeg javnog mnjenja kome je dosta bezrezervne političke i vojne podrške Izraelu, rezultirao je prvom rezolucijom Savjeta bezbjednosti koja nalaže momentalni prekid vatre, oslobadjanje taoca i ekspanziju humanitarne pomoći, koja je prošla jer se SAD uzdržao od glasanja.
Izraelski premijer Netanjahu, a upućeni kažu i izrazito većinska populacija Izraela, su reagovali sa nevjericom i bijesom. Netanjahu je otkazao zvaničnu posjetu Bijeloj kući, uvjeravajući izraelsku javnost da ostaje na zacrtanom kursu konačne pobjede uz invaziju Rafe i totalno uništenje Hamasa, po bilo koju cijenu.
Masakri pacijenata i civila u Al Šifa bolnici, ubijanje izgladnjelih civila dok čekaju na humanitarnu pomoć, a vjerovatno i asasinacija stranih humanitaraca su Netanjahuovi praktični dokazi da će raditi što mu je volja, sa ili bez Amerike, što je strategija koju masovno podržava izraelska javnost.
Američka UN ambasadorka Linda Tomas-Grinfild je, čim je izglasana UN rezolucija o primirju, izjavila da ona nije obavezujuća. Predsjednik Bajden je uprkos oštrim riječima i odluci da humanitarnu pomoć organizuje kontra željama Izraela, Izraelu poslao sljedeći contingent oružja, bez koga ovaj rat, koga je Medjunarodni sud pravde karakterise vjerovatno genocidnim, ne bi mogao da se nastavi.
Radi se o 2000 bombi od jedne tone i 500 od četvrtine tone, koje sa lakoćom mogu da sravne sa zemljom čitave kvartove i za koje Vašington post kaže da ih Zapadne zemlje gotovo nikad ne koriste na gusto naseljenim lokacijama, kao što je Gaza, zbog izvjesnih civilnih žrtava.
Američko javno mnjenje užasnuto je do te mjere da je čak i predsjednički kandidat Donald Tramp, čije je predsjednikovanje bilo obilježeno zadovoljavanjem svakog, ma kako šokantnog zahtjeva Izraela, izjavio da Izrael pravi grešku, da mu teško pada da svaku noć gleda kako ljudima padaju zgrade na glave i da Izrael treba što prije da okonča ovaj rat.
Birači su ljuti na Bajdena i mnogi odbijaju da mu oproste saučesništvo u genocidu u Gazi. Nije mali šok da u Mičigenu, koji ima veliku arapsku i pro-palestinsku populaciju, Tramp ima 20 posto više potencijalnih glasova od Bajdena! “Bajden je mislio da se šalimo”, prokomentarisao je birač za medije.
Bajden i te kako ima razloga za brigu i ne samo u Mičigenu. Poznati istraživač javnog mnjenja organizacija Galup objavljuje nedavno da je 55 posto Amerikanaca protiv rata Izraela u Gazi, a samo 36 posto ga podržava. Slika je još dramatičnija medju glasačima Demokrata, od kojih samo 18 posto podržava izraelsku agresiju, a 75 posto je protiv!
Bajdenovi potezi kreiraju i rascjep sa bitnim organizacijama demokratskog političkog establišmenta, kome je sve teže da prihvati njegove apele Izraelu da zaštiti civile i omogući dotok humanitarne pomoći, uz istovremene donacije oružja i PR pokrića, koji ih čine mogućim. Tink tank Centar za američki progress je samo jedna od liberalnih organizacija koja je promijenila ploču i sada otvoreno zagovara obustavljanje pomoći Izraelu.
Izrael je zbog načina vojevanja u Gazi i zbog mnogih šokantnih izjava njegovih čelnika zaslužan za svoju sve veću političku izolaciju. Podržati poltiku Izraela, ovih dana znači izložiti se opasnosti za optužbe za saučesništvo u genocdu, aparthejdu i ratnim zločinima.
U Britaniji je nedavno procurila vijest da su vladini pravnici zaključili da Izrael krši medjunarodni humanitarni zakon i da su savjetovali premijera Riši Sunaka da obustavi prodaju oružja Izraelu jer bi to inkriminisalo Britaniju.
Vlada za sada odbija da ovo potvrdi, ali ćutanje na ovu temu će biti sve teže posle nedavne jednoglasne odluke “Medjunarodnog suda pravde” u Hagu, da naredi Izraelu da preduzme “sve neophodne i efektivne mjere” da spriječi dalje pogoršanje katastrofalnih životnih uslova Palestinaca u Gazi. Sud je de fakto optužio Izrael za glad u Gazi uz zahtjev da preduzme hitne mjere, uključujući otvaranje dodatnih sigurnih ruta za dostavu humanitarne pomoći u saradnji sa UN-om i obezbjedjivanje dovoljno hrane, vode, struje, goriva, smještaja i ostalih potrepština neophodnih za život.
Liderima širom svijeta, donedavnim apologetama Izraela, se izbori sužavaju pred izazovima masovne opozicije iz baze i zakonskim pritiscima. Izrael, pod trenutnim rukovodstvom, neće učiniti ništa da “prijateljima” olakša nastavljanje podrške.
Danas, (srijeda 3. mart ) glavni medjunarodni mediji su preplavljeni informacijama o ubijenim humanitarcima i analizama kako je došlo do izraelskog napada.
Detalji njihovih života i smrti su u fokusu pažnje široke javnosti koja ih s pravom identifikuje kao nesebične heroje koji su odlučili da pruže pomoć najugroženijoj populaciji na svijetu, stanovnicima Gaze.
Izvještaji o njihovoj humanitarnoj misiji i o njihovim zadnjim momentima, daju jasnu sliku i o katastrofalnom životu civila u Gazi i o načinu djelovanja izraelske ratne mašine.
Nije nerealno očekivati da će ubistvo šest medjunarodnih humanitaraca biti kap koja će preliti punu čašu i da će dovesti do kritičkog političkog preokreta koji nijesu izazvale desetine hiljada palestinskih žrtava. Njihovo stradanje će mnoge ljude širom svijeta ostaviti bez iluzija o tome da je ono što Izael naziva odbrambenim ratom za opstanak, u stvari genocid.
Crne statistike
2. april, 179. dan napada na Gazu:
– 32.916 ubijenih Palestinaca Gaze. Broj uključuje samo pronadjene i identifikovane, a ranjenih je najmanje 75.494.
– Ubijenih Palestinaca na okupiranoj Zapadnoj obali i u okupiranom Istočnom Jerusalimu je najmanje 451.
– Oko 600 izraelskih vojnika je ubijeno od 7. oktobra, a najmanje 3.302 ih je ranjeno.
– Broj ubijenih humanitaraca je 197. Prije mjesec dana UN je objavio da je ubijeno 122 novinara i medijskih radnika u Gazi uz puno veći broj dodatnih žrtava, ranjenih i uhapšenih na okupiranoj Zapadnoj obali, u Istočnom Jerusalimu i u djelovima Libana obuhvaćenim neprijateljstvima izmedju Izraela i Hizbolah boraca.
Radmila STOJANOVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora
TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela
KO SAVJETUJE DRŽAVNE ZVANIČNIKE: Radno mjesto za partijske drugove
Izdvajamo
-
Izdvojeno1 sedmica
OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
-
INTERVJU2 sedmice
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela
-
FOKUS3 sedmice
REZULTATI POPISA: Svih nas ima
-
DUHANKESA3 sedmice
35 godina “Monitora“ – kapa dolje!
-
HORIZONTI3 sedmice
ANDRIJA MANDIĆ – VOJVODA DIOBA: Od Ace do Ace
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Žeđ, 35
-
Izdvojeno3 sedmice
SLUČAJ NAČELNIKA GENERALŠTABA ZORANA LAZAREVIĆA: Politizacija bez pauze
-
ANKETA3 sedmice
TRI I PO DECENIJE MONITORA: Luča slobodnog novinarstva