Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Krug se zatvara

Objavljeno prije

na

Pred Županijskim sudom u Mostaru, na suđenju Mladenu Džidiću (36) za ubistvo Beranca Branislava Obadovića (41), mogao bi se desiti konačan rasplet. Džidić je, naime, poslije odbrane ćutanjem, odlučio da progovori. Nakon što je njegov klijent pritjeran „uza zid” svjedočenjima brojnih sugrađana, Džidićev advokat zatražio je da se u nastavku suđenja privede i sasluša jedan drugi Beranac, Ljubiša Jevrić. Odbrana je, prenijeli su bosanski mediji, zamjerila tužiteljici zašto Jevrić nije odmah obuhvaćen istragom. GARANCIJE: „Jevrić se krije od suda”, riječi su i optuženog Džidića.

Obadović, Jevrić, Džidić – da li se krug polako zatvara? Ne treba prejudicirati, ali su stvari od samog početka išle u tom pravcu.

Branislav Obradović ubijen je u Mostaru polovinom oktobra prošle godine. Nije tajna: ovaj Beranac je na putu iz Švajcarske u Crnu Goru, svratio u Bosnu da preuzme „robu”. U prahu. Sa sobom je imao sedamdeset hiljada eura, koji su nakon ubistva nestali.

Takođe nema sumnje da je Obadović u Mostar stigao po preporuci Ljubiše Jevrića, koji je čitav posao planirao i koordinirao iz Beograda. Uz čvrste garancije da je sve sigurno i da je čovjek koji će ga sresti potpuno pouzdan.

„Ja garantujem za njega”, navodno je Jevrić kazao Obadoviću dok ga je ubjeđivao da uđe u taj dil. Morao ga je ubjeđivati jer ga je prije toga dva puta izigrao i uzaludno prošetao, prvo do Španije, a potom i do Italije. Dugovao mu je sto hiljada eura i na taj način je trebalo da se poravnaju. Novac mu, navodno, nikada nije vratio.

Šta je nagnalo Obadovića da prihvati ovu sumnjivu ponudu i krene pod ruku dželatu, ostaće tajna. Angažovao je druga da ga vozi, i iz Švajcarske u Mostar stigao 12. oktobra. Nakon što se smjestio u hotel, odmah je stupio telefonom u vezu sa Džidićem. Telefoni su, govore listinzi, istovremeno radili i s Jevrićem, kao i između Jevrića i Džidića.

„Ljubiša”, bila je lozinka i znak prepoznavanja i upoznavanja Obadovića i Džidića istog dana u kafeu tržnog centra Merkator. Džidić je odmah tražio da vidi novac i Obadović je, po ocjeni policije, napravio naivnu grešku. Pokazao mu je novac i, kako se sumnja, čak dao 500 eura garancije za posao koji je sjutradan trebalo da se obavi prosto i jednostavno – trak roba, trak pare.

Od tih petsto eura, potvrdio je jedan od svjedoka, Džidić je naveče kupio pištolj kojim je Obadović ubijen.

BUNAR: Hotelska kamera Vile Ivanković zabilježila je sjutradan ujutru prvo kako Džidić dolazi, i potom kako dvadesetak minuta prije deset odlazi s Obadovićem. Odvezli su se Džidićevim autom izvan Mostara. Put je vodio do ostataka Džidićeve folkoteke Vidikovac, koja je minirana u kriminalnim obračunima dvije godine ranije. Tu je i pronađeno Obadovićevo tijelo. Šta se tačno desilo, ubica tek treba da ispriča.

Patolog je bio vrlo precizan. Branislav je ubijen sa tri metka u tijelo s leđa, i još sa tri u glavu.

„Hici u leđa nijesu bili kobni i ubijeni je mogao da nastavi da hoda. Potom su uslijedili hici u vrat i glavu. Prostrjelna rana imala je ulaz iznad lijevog uva a izlaz na tjemenu. Ustrjelne rane bile su iznad lijevog i desnog uva”, svjedočio je patolog.

On je dodao i da je ubijeni na leđima ima poderotine, koje svjedoče da je bio vučen, kao i da je po povredama na glavi, prije smrti izudaran, najvjerovatnije drškom pištolja.

Džidić je, tvrdi tužiteljica, ubijenog Obadovića potom gurnuo u bunar pored objekta.

Toga trenutka Jevrić je, prema listinzima koji su stigli iz Beograda, prestao da zove telefonom Obadovića, a prvi njegov naredni razgovor zabilježen je pola sata kasnije prema Džidiću sa druge kartice. Novu karticu koristi od tog trenutka i ubica.

Bunar je istog dana predveče trebalo da bude zatrpan i buldožer je bio angažovan, ali je leš igrom slučaja otkriven već oko 14 sati. Primijetio ga je radnik na dalekovodu u blizini objekta, koji je pratio krvavi trag po zemlji, a ubica i bagerista su se vratili. Bagerista je posvjedočio da je bio unajmljen da poravna ruševine, ali da nije znao zašto.

„Vidio sam policiju kada smo prilazili. Shvatio sam da se nešto dešava. Vratili smo se, i kada sam naveče gledao dnevnik bilo mi je jasno zašto sam angažovan. Čitave noći nijesam spavao”, ispričao je vozač bagera pred sudom.

SUDBINA: Postavlja se pitanje zašto Džidić nije odmah uklonio leš. Vjerovatno je računao da neće biti tako brzo pronađen. Istovremeno, žurno je planirao sastanak u Crnoj Gori, odakle je, zanimljivo, i stigao u Mostar dan prije ubistva. Ubijenom Obadoviću rekao je da treba da doputuje iz Splita.

Ostalo je zabilježeno da je granični prijelaz na Debelom Brijegu prešao škodom fabiom oko 12 sati dan nakon ubistva. Zna se i da je na dan ubistva, u večernjim satima, Jevrić doletio u Podgoricu iz Beograda i da se sjutradan sreo sa Džidićem. Ubica se potom vratio u Mostar, gdje je naveče uhapšen. Glavni posao u otkrivanju i hapšenju odigrala su Branislavova braća. Oni su dolazeći na identifikaciju očigledno prije policije sklopili mozaik i saznali s kim je njihov nesrećni Branislav bio.

Branislav Obadović, iako se u inostranstvu bavio sumnjivim poslovima, nema policijski dosije u Crnoj Gori. Sudbina je namjestila da kao državni prvak u šahu i streljaštvu, povuče pogrešne poteze i strada od metka…

Džidić, nezaobilazni detalj kriminalnog miljea Mostara i regiona. Svjedočenja su pokazala, omražen među sugrađanima i zemljacima. Priča se da je odigrao najprljavije poslove i mnogo prijatelja poslao na robiju. Često je boravio u Crnoj Gori, posebno na primorju. Kako Monitor saznaje, kantonalnoj tužiteljici priznao je ubistvo i pokušao da se nagodi do deset godina robije. Nije prihvaćeno. Sada kada mu zbog svireposti i koristoljublja prijeti četrdeset, odlučuje da govori do kraja…

Ljubiša Jevrić odležao je zbog droge sedam godina u Švajcarskoj i Holandiji. Živi u Beogradu. Od ubistva Obadovića, često mijenja adrese. Vani nema kuda. Obadović je imao dosta prijatelja u inostranstvu. Nije nepoznat ni crnogorskoj policiji. Na internet stranicama može se pročitati kako je njegova kuća pretresena kada je policija tragala za Vukom Vulevićem odmah nakon ubistva Duška Jovanovića. Veliki novac dugovao je i Vuleviću istovremeno kada i Obadoviću… Ako nije kriv, pojaviće se pred sudom u Mostaru 6. maja i pokušati da u to ubijedi porotu. Svako je nevin dok se ne dokaže suprotno.

Neki mediji ovaj slučaj dovode u vezu s još nekoliko ubistava i akcijom Balkanski ratnik. Za sada nema nikakvih dokaza koji bi to potvrdili, a porodica ubijenog, u razgovoru za naš list, negira te špekulacije.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo