Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kablovi, hidropotencijal i mračna prošlost

Objavljeno prije

na

U Bariju je ove sedmice opet odgođeno ročište, na kome je trebalo da se donese odluka o otvaranju sudskog procesa ili odbacivanju tužbe za mafijaško udruživanje zbog međunarodnog šverca cigareta u Italiju preko Crne Gore. Za šverc cigareta baresko tužilaštvo tereti, pored Italijana, više crnogorskih i srpskih državljana. Iz Crne Gore na listi su Miroslav Ivanišević, Branislav Mićunović, Dušanka Jeknić-Pešić, Branko Vujošević i Veselin Barović. Među osumnjičenima su i Stanko Subotić-Cane i Andrija Drašković iz Srbije. Na vrhu piramide bio je premijer Milo Đukanović, ali je njegov slučaj arhiviran zbog diplomatskog imuniteta. Novo ročište na kome bi trebalo da se odluči o tužbi tužioca Đuzepe Šelzija i njegovog tima, zakazano je za 12. maj.

Moglo bi se desiti da sa ove liste otpadne i bivši ministar finansija Miroslav Ivanišević, koji je inače aktuelni predsjednik Senata Državne revizorske institucije. Advokat je protestovao na sudu u Bariju zbog „generalizacije u opisu tužbe” protiv Ivaniševića i tražio da se on isključi zbog „ onemogućavanja efikasne odbrane”, pošto nijesu specifikovana krivična djela za koja se tereti. U tužbi je, prema advokatu odbrane, jedino precizno djelo za koje se Ivanišević može teretiti, falsifikat počinjen po optužnici 2001. godine. To se djelo, naveo je advokat, desilo u Crnoj Gori, pa ga mogu procesuirati samo tamošnji sudovi.

Dnevnik Vijesti objavio je pozivajući se na pouzdane izvore da će italijansko pravosuđe Ivaniševića najvjerovatnije isključiti sa liste optuženih i da će dokazi protiv njega biti proslijeđeni Crnoj Gori, kako bi se njegov slučaj mogao procesuirati pred crnogorskim sudovima.

Obrana je tokom saslušanja u Bariju tražila da se i ostali osumnjičeni crnogorski građani tretiraju posebno, u odnosu na druge optužene, pa je na zahtjev tužica Đuzepe Šelzija, ročište odgođeno.

Ročište nije izazvalo posebnu pažnju italijanskih medija. Ansa je podsjetila na slučaj međunarodnog šverca koji već dugo godina istražuje tužilac Šelzi. Ta agencija je pojasnila da se crnogorski građani između ostalog terete za „transfer novca dobijenog iz mafijaških organizacija,” a da je taj novac „Stanko-Cane Subotić prenio iz Švajcarske u Crnu Goru, a zatim na Kipar privatnim avionom”.

La Gazzeta del mezziogiorno iz Barija, 19. aprila objavljuje tekst Krijumčarenje, u Bariju, preliminarno saslušanje crnogorskih moćnika u kome piše da je pred sudijom Rosa Calia di Pinto, odgođeno preliminarno ročište za 14 optuženih u istrazi o kriminalnoj grupi koja se bavila internacionalnim švercom cigareta od 1994. do 2002. na prostoru Crne Gore. Navodi se da su neki od optuženih bliski saradnici crnogorskog premijera.

Mikele Altamura, na sajtu italia.etleboro.com piše da ovakve istrage ne vode daleko jer u Italiji nije sačinjena strategija borbe protiv kriminala. On se ne zaustavlja samo na problemu šverca cigareta, već potencira pitanje krijumčarenja narkotika preko balkanskih zemalja. Alamura ističe da italijanski istražitelji nemaju ideju niti znaju šta zapravo za ovaj dio svijeta predstavlja krijumčarenje droge. Navodi riječi italijanskog javnog tužioca Pietra Grasa da je ,,Balkan magacin za drogu” i da droga iz balkanskih zemalja može biti transportovana za 24 sata u bilo koji dio Evrope.

Da je Balkan logistički centar za krijumčarenje narkotika, više puta je naveo i italijanski Oservatorio, govoreći o transnacionalnoj mafiji ili o, kako navode, Svetoj balkanskoj alijansi, formiranoj od moćnih lokalnih grupa različite nacionalnosti koje transportuju drogu po Evropi.

Italijanski mediji, kao i politika, u posljednje vrijeme mnogo su naklonjeniji službenoj Crnoj Gori nego ranije. Već dvije godine, odnosi Crne Gore i Italije, kako ističe Mateo Takoni, saradnik revije Limes, liče na ,,luna di miele”- medeni mjesec.

Dok je odnose dvije države u prošlosti karakterisalo mnoštvom sumnji za kriminalnu saradnju dvije obale, relacije su odnedavno dramatično promijenjene, prije svega radi ekonomskih interesa koje Italija pokazuje prema Crnoj Gori. Ti interesi su definisani zainteresovanošću Italije za energetske potencijale Crne Gore.

Bez sumnje, premijer Berluskoni demonstrira prijateljstvo sa vrhom Crne Gore. Nakon 2008. godine može se govoriti o novoj eri odnosa dvije obale Južnog Jadrana. Od nezvaničnih izvora se saznaje da je Dejan Savićević, nekadašnji fudbaler, omogućio prve kontakte zvaničnika dvije zemlje.

Dok su rat i poslijeratni period bili omiljena tema italijanske štampe, odnedavno Balkan i Crna Gora samo sporadično nalaze prostor u medijima. ,,Nijesu više u žiži interesovanja sumnjive relacije vlasti Crne Gore i kriminalnih grupa sa italijanskog juga, Sacra corone”, kaže za Monitor Mateo Takoni. Balkan je sada interesantan sa aspekta ekonomskih ulaganja, i zato je poželjnije ne pisati o nelegalnim poslovima i eventualnim vezama crnogorske vlasti i kriminalnih grupa.

,,Ukoliko se italijanski mediji ne bave Balkanom ozbiljno, gube se osnovne informacije kao i glavna nit zbivanja na tom prostoru”, naglašava Takoni, koji je prije izvjesnog vremena boravio u Crnoj Gori i koji pored revije Limes, sarađuje i sa časopisom Narcomafija. On upozorava: ,,Kako je moguće da se italijanska štampa samo površno bavi ruskim kapitalom i investicijama u Crnoj Gori? Ko iza svega stoji? O kom tipu italijanskog ulaganja se radi na prostoru Crne Gore? Kako je moguć informativni mrak o zemlji koja je naš prvi susjed?” Crna Gora hronično pati od nedostataka zakonitosti, slobode štampe i nezavisnosti sudstva, navodi ovaj nezavisni novinar. Po Takoniju, pitanje priključenja Evropi zemlje čija vlast je predmet procesa italijaskog sudstva zbog ilegalnih radnji i korupcije, može biti otežano.

Ministar inostranih poslova Italije Franko Fratini, kako je izvijestila rimska Republika prije par dana je nakon susreta sa francuskim kolegom Bernardom Kušnerom istakao da ,,očekuje da 2010-ta bude odlučujuća za razvoj istočnog Balkana”. Političari Francuske i Italije su istakli da pored svih teškoća koje prati proces integracija Evropa ima istu potrebu za Balkanom, kao Balkan za Evropom. Konačno su svi svjesni činjenice da bez slobodnog protoka ljudi sa ovog prostora unutar zemalja Šengena ne mogu napredovati integracije. Problem je što je kretanje droge i drugih švercovanih roba sa Balkana bio često jednostavniji od slobodnog protoka kroz Šengen zonu običnih ljudi iz ovog dijela svijeta.

Možda Andreo Falesia, ekspert energetskog giganta Enel-a, koga je intervjuisao Radio Radicale, najbolje otkriva šta je suštinski dovelo do preokreta u odnosima Crne Gore i Italije. I zašto se loše vijesti stavljaju pod tepih. Falesia je govorio o projektu podvodnog električnog kabla, koji bi trebalo da spoji elektro mreže Italije sa Balkanom i to preko Crne Gore. Falesia je zadužen za političko-strategijsku analizu i planiranje Enela, magnata za električnu energiju. Radi se kako je naglasio Falesija o postavljanju cijevi dugih 400 km od italijanske do crnogorske obale preko kojih bi se obezbijedilo Italiji novih hiljadu megavata električne energije. To bi, smatra on, i Crnu Goru približilo Italiji i Evropi.

Stručnjak Enela govorio je i o ogromnom hidropotencijalu Crne Gore, koji je neiskorišćen. Mora se, smatra Falesia, valorizovati značaj tog prirodnog resursa. Na pitanje kako se odlučiti na ulaganje u Crnu Goru, obzirom na rad italijanskog tužilaštva u Bariju, istrazi protiv čelnih ljudi Crne Gore i ljudi bliskih vlasti, ekspert Enel-a ističe da Crna Gora namjerava da uđe u EU po svaku cijenu. ,,Realizovala je određene reforme, 80 odsto vlasništva je privatizovano, prostor privlači ulagače i atraktivan je za strani kapital”.

Crnogorska opozicija upozorava ovih dana da je žurba oko izgradnji više hidroelektrana na Morači, motivisana više italijanskim interesima i dogovorima dvojice premijera, nego brigom za dobro Crne Gore i rješavanje problema energetskog deficita.

Jedan drugi italijanski ekspert, ekspert za mafiju, Roberto Saviano, poznat po knjizi Gomora najavio je novu knjigu o mafiji sa Istoka. Na pitanje koju ulogu pisac ima u borbi protiv korupcije u eri globalizovanog kriminala kaže: ,,Pronošenje riječi donosi strah onima koji misle da su moćni.”

Ilegalni poslovi iz devedesetih ne bi smjeli ostati skriveni zbog električnog kabla i hidropotencijala Crne Gore, na koji su Italijani bacili oko. Proces u Bariju nastavlja se u maju. Ako se na njemu rastumače neke mrlje iz crnogorsko-italijanske prošlosti, biće to najveći dobitak za obje zemlje. Doprinos obuzdavanju mračnih klanova koji, po svemu sudeći, još švercuju opasne robe između dvije obale.

 

Vesna ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo