U Bariju je ove sedmice opet odgođeno ročište, na kome je trebalo da se donese odluka o otvaranju sudskog procesa ili odbacivanju tužbe za mafijaško udruživanje zbog međunarodnog šverca cigareta u Italiju preko Crne Gore. Za šverc cigareta baresko tužilaštvo tereti, pored Italijana, više crnogorskih i srpskih državljana. Iz Crne Gore na listi su Miroslav Ivanišević, Branislav Mićunović, Dušanka Jeknić-Pešić, Branko Vujošević i Veselin Barović. Među osumnjičenima su i Stanko Subotić-Cane i Andrija Drašković iz Srbije. Na vrhu piramide bio je premijer Milo Đukanović, ali je njegov slučaj arhiviran zbog diplomatskog imuniteta. Novo ročište na kome bi trebalo da se odluči o tužbi tužioca Đuzepe Šelzija i njegovog tima, zakazano je za 12. maj.
Moglo bi se desiti da sa ove liste otpadne i bivši ministar finansija Miroslav Ivanišević, koji je inače aktuelni predsjednik Senata Državne revizorske institucije. Advokat je protestovao na sudu u Bariju zbog „generalizacije u opisu tužbe” protiv Ivaniševića i tražio da se on isključi zbog „ onemogućavanja efikasne odbrane”, pošto nijesu specifikovana krivična djela za koja se tereti. U tužbi je, prema advokatu odbrane, jedino precizno djelo za koje se Ivanišević može teretiti, falsifikat počinjen po optužnici 2001. godine. To se djelo, naveo je advokat, desilo u Crnoj Gori, pa ga mogu procesuirati samo tamošnji sudovi.
Dnevnik Vijesti objavio je pozivajući se na pouzdane izvore da će italijansko pravosuđe Ivaniševića najvjerovatnije isključiti sa liste optuženih i da će dokazi protiv njega biti proslijeđeni Crnoj Gori, kako bi se njegov slučaj mogao procesuirati pred crnogorskim sudovima.
Obrana je tokom saslušanja u Bariju tražila da se i ostali osumnjičeni crnogorski građani tretiraju posebno, u odnosu na druge optužene, pa je na zahtjev tužica Đuzepe Šelzija, ročište odgođeno.
Ročište nije izazvalo posebnu pažnju italijanskih medija. Ansa je podsjetila na slučaj međunarodnog šverca koji već dugo godina istražuje tužilac Šelzi. Ta agencija je pojasnila da se crnogorski građani između ostalog terete za „transfer novca dobijenog iz mafijaških organizacija,” a da je taj novac „Stanko-Cane Subotić prenio iz Švajcarske u Crnu Goru, a zatim na Kipar privatnim avionom”.
La Gazzeta del mezziogiorno iz Barija, 19. aprila objavljuje tekst Krijumčarenje, u Bariju, preliminarno saslušanje crnogorskih moćnika u kome piše da je pred sudijom Rosa Calia di Pinto, odgođeno preliminarno ročište za 14 optuženih u istrazi o kriminalnoj grupi koja se bavila internacionalnim švercom cigareta od 1994. do 2002. na prostoru Crne Gore. Navodi se da su neki od optuženih bliski saradnici crnogorskog premijera.
Mikele Altamura, na sajtu italia.etleboro.com piše da ovakve istrage ne vode daleko jer u Italiji nije sačinjena strategija borbe protiv kriminala. On se ne zaustavlja samo na problemu šverca cigareta, već potencira pitanje krijumčarenja narkotika preko balkanskih zemalja. Alamura ističe da italijanski istražitelji nemaju ideju niti znaju šta zapravo za ovaj dio svijeta predstavlja krijumčarenje droge. Navodi riječi italijanskog javnog tužioca Pietra Grasa da je ,,Balkan magacin za drogu” i da droga iz balkanskih zemalja može biti transportovana za 24 sata u bilo koji dio Evrope.
Da je Balkan logistički centar za krijumčarenje narkotika, više puta je naveo i italijanski Oservatorio, govoreći o transnacionalnoj mafiji ili o, kako navode, Svetoj balkanskoj alijansi, formiranoj od moćnih lokalnih grupa različite nacionalnosti koje transportuju drogu po Evropi.
Italijanski mediji, kao i politika, u posljednje vrijeme mnogo su naklonjeniji službenoj Crnoj Gori nego ranije. Već dvije godine, odnosi Crne Gore i Italije, kako ističe Mateo Takoni, saradnik revije Limes, liče na ,,luna di miele”- medeni mjesec.
Dok je odnose dvije države u prošlosti karakterisalo mnoštvom sumnji za kriminalnu saradnju dvije obale, relacije su odnedavno dramatično promijenjene, prije svega radi ekonomskih interesa koje Italija pokazuje prema Crnoj Gori. Ti interesi su definisani zainteresovanošću Italije za energetske potencijale Crne Gore.
Bez sumnje, premijer Berluskoni demonstrira prijateljstvo sa vrhom Crne Gore. Nakon 2008. godine može se govoriti o novoj eri odnosa dvije obale Južnog Jadrana. Od nezvaničnih izvora se saznaje da je Dejan Savićević, nekadašnji fudbaler, omogućio prve kontakte zvaničnika dvije zemlje.
Dok su rat i poslijeratni period bili omiljena tema italijanske štampe, odnedavno Balkan i Crna Gora samo sporadično nalaze prostor u medijima. ,,Nijesu više u žiži interesovanja sumnjive relacije vlasti Crne Gore i kriminalnih grupa sa italijanskog juga, Sacra corone”, kaže za Monitor Mateo Takoni. Balkan je sada interesantan sa aspekta ekonomskih ulaganja, i zato je poželjnije ne pisati o nelegalnim poslovima i eventualnim vezama crnogorske vlasti i kriminalnih grupa.
,,Ukoliko se italijanski mediji ne bave Balkanom ozbiljno, gube se osnovne informacije kao i glavna nit zbivanja na tom prostoru”, naglašava Takoni, koji je prije izvjesnog vremena boravio u Crnoj Gori i koji pored revije Limes, sarađuje i sa časopisom Narcomafija. On upozorava: ,,Kako je moguće da se italijanska štampa samo površno bavi ruskim kapitalom i investicijama u Crnoj Gori? Ko iza svega stoji? O kom tipu italijanskog ulaganja se radi na prostoru Crne Gore? Kako je moguć informativni mrak o zemlji koja je naš prvi susjed?” Crna Gora hronično pati od nedostataka zakonitosti, slobode štampe i nezavisnosti sudstva, navodi ovaj nezavisni novinar. Po Takoniju, pitanje priključenja Evropi zemlje čija vlast je predmet procesa italijaskog sudstva zbog ilegalnih radnji i korupcije, može biti otežano.
Ministar inostranih poslova Italije Franko Fratini, kako je izvijestila rimska Republika prije par dana je nakon susreta sa francuskim kolegom Bernardom Kušnerom istakao da ,,očekuje da 2010-ta bude odlučujuća za razvoj istočnog Balkana”. Političari Francuske i Italije su istakli da pored svih teškoća koje prati proces integracija Evropa ima istu potrebu za Balkanom, kao Balkan za Evropom. Konačno su svi svjesni činjenice da bez slobodnog protoka ljudi sa ovog prostora unutar zemalja Šengena ne mogu napredovati integracije. Problem je što je kretanje droge i drugih švercovanih roba sa Balkana bio često jednostavniji od slobodnog protoka kroz Šengen zonu običnih ljudi iz ovog dijela svijeta.
Možda Andreo Falesia, ekspert energetskog giganta Enel-a, koga je intervjuisao Radio Radicale, najbolje otkriva šta je suštinski dovelo do preokreta u odnosima Crne Gore i Italije. I zašto se loše vijesti stavljaju pod tepih. Falesia je govorio o projektu podvodnog električnog kabla, koji bi trebalo da spoji elektro mreže Italije sa Balkanom i to preko Crne Gore. Falesia je zadužen za političko-strategijsku analizu i planiranje Enela, magnata za električnu energiju. Radi se kako je naglasio Falesija o postavljanju cijevi dugih 400 km od italijanske do crnogorske obale preko kojih bi se obezbijedilo Italiji novih hiljadu megavata električne energije. To bi, smatra on, i Crnu Goru približilo Italiji i Evropi.
Stručnjak Enela govorio je i o ogromnom hidropotencijalu Crne Gore, koji je neiskorišćen. Mora se, smatra Falesia, valorizovati značaj tog prirodnog resursa. Na pitanje kako se odlučiti na ulaganje u Crnu Goru, obzirom na rad italijanskog tužilaštva u Bariju, istrazi protiv čelnih ljudi Crne Gore i ljudi bliskih vlasti, ekspert Enel-a ističe da Crna Gora namjerava da uđe u EU po svaku cijenu. ,,Realizovala je određene reforme, 80 odsto vlasništva je privatizovano, prostor privlači ulagače i atraktivan je za strani kapital”.
Crnogorska opozicija upozorava ovih dana da je žurba oko izgradnji više hidroelektrana na Morači, motivisana više italijanskim interesima i dogovorima dvojice premijera, nego brigom za dobro Crne Gore i rješavanje problema energetskog deficita.
Jedan drugi italijanski ekspert, ekspert za mafiju, Roberto Saviano, poznat po knjizi Gomora najavio je novu knjigu o mafiji sa Istoka. Na pitanje koju ulogu pisac ima u borbi protiv korupcije u eri globalizovanog kriminala kaže: ,,Pronošenje riječi donosi strah onima koji misle da su moćni.”
Ilegalni poslovi iz devedesetih ne bi smjeli ostati skriveni zbog električnog kabla i hidropotencijala Crne Gore, na koji su Italijani bacili oko. Proces u Bariju nastavlja se u maju. Ako se na njemu rastumače neke mrlje iz crnogorsko-italijanske prošlosti, biće to najveći dobitak za obje zemlje. Doprinos obuzdavanju mračnih klanova koji, po svemu sudeći, još švercuju opasne robe između dvije obale.
Istraga u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića sve se više prepliće sa istragom o ubistvu Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika lista Dan. U oba slučaja, nakon više decenija, još uvijek nemamo kažnjene sve izvršitelje i nalogodavce zločina
Porodica i prijatelji policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića zapalili su 30. avgusta u 00.50 sati svijeće ispred njegove kuće u podgoričkom naselju Tološi, gdje je prije 19 godina ubijen.
Četrdesetšestogodišnji Šćekić ubijen je 2005. godine ispred svog porodičnog doma u trenutku kada je iz vozila krenuo prema ulazu u kuću, a ubica je iz neposredne blizine, sa oko 25 metara daljine, ispucao dva rafala iz automatskog oružja. U tom trenutku bio je načelnik kriminalističke policije i istraživao je podmetnute eksplozije na gradilištu hotela Splendid, radio je i na istragama najvećih ubistava u Crnoj Gori kako njegovih kolega, tako i Duška Jovanovića glavnog urednika lista Dan.
Ni poslije skoro dvije decenije, ne zna se ko je naručio Šćekićevo ubistvo, a nema ni pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin.
Obilježavanju godišnjice ubistva Šćekića prisustvovali su i predsjednik Skupštine Andrija Mandić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Oni su poručili da je dužnost svih da se što skorije utvrdi ko je nalogodavac Šćekićevog ubistva.
,,Tadašnja bezbjednosna služba bila je sve osim bezbjednosna za poštene službenike policije. Nadam se da će neko nekad snositi odgovornost za propuste u istrazi, koji su uskratili mogućnost da optužnicom budu obuhvaćeni nalogodavac i dvojica službenika ANB-a koji su bili logistika ubicama mog brata”, kazala je sestra ubijenog policijskog inspektora Slavica Šćekić.
Ona je na mjestu ubistva svog brata još jednom podsjetila nadležne da pravda još nije zadovoljena, poručivši da od borbe neće odustati. Najavila je da će se slučaj ponovo naći pred Apelacionim sudom 30. septembra, a od oktobra će pred sudijama biti svake srijede.
Maratonski postupak za ubistvo Šćekića pratile su brojne kontroverze, od pomenutih ukinutih presuda zbog grešaka u pisanju do misterioznih nestanaka predmeta iz spisa predmeta.
Optuženi u ovom slučaju Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović prvo su osuđeni na po 30 godina zatvora, međutim, drugostepena vijeća su ove presude ukinula. Razlog za to bile su bitne povrede odredaba krivičnog postupka, što je često dovodilo do povrede prava na odbranu i pravično suđenje. I pored prvih oslobađajućih presuda iz 2009. godine, koje je donio sudija Lazar Aković, slučaj je bio prepun tehničkih grešaka. Aković je nakon toga prešao u advokaturu, a proces se nastavio s nizom odlaganja i novih suđenja.
Predrag NIKOLIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net
U Crnoj Gori, od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo
Od početka godine u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici formirano je 118 predmeta zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. To znači da je svakog drugog dana podgoričkoj policiji pristizala po jedna prijava. Među onima koji su prijavljivali nasilje bila je, kako je to i zvanično saopšteno, i 33-godišnja Podgoričanka Biljana Pavićević. Institucije nijesu uspjele da je zaštite od četiri godine starijeg bivšeg supruga Miljana Boškovića koji je ubio samo dvadeset dana nakon što ga je prijavila policiji. Nadležno tužilaštvo je ocijenilo da nema elemenata krivičnog djela, nakon čega mu je izrečena opomena i zabrana prilaska bivšoj supruzi.
Kako je na dan ubistva saopšteno iz policije, Pavićević je prvog avgusta prijavila bivšeg supruga i oni su o tome obavijestili nadležnog tužioca u Podgorici. Dežurni državni tužilac se, „nakon sagledavanja svih aspekata predmetnog događaja“, izjasnio da u radnjama prijavljenog lica nema elemenata bilo kojeg krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, te da Uprava policije cijeni da li u radnjama prijavljenog lica ima elemenata prekršaja. Tako je, sada već osumnjičeni za ubistvo, kaženjen pred Sudom za prekršaje.
Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori je od početka 2019. godine do danas ubijeno 16 žena, gdje su kao počinioci identifikovani supružnici, partneri, bivši partneri ili članovi porodice. Samo 2019. godine evidentirano je pet ubistava žena. Dvije žene su ubijene u Nikšiću i po jedna u Rožajama, Cetinju i Bijelom Polju. U dva slučaja sin je ubio majku, jednu ženu ubio je emotivni partner, u jednom slučaju riječ je o poznanicima koji nisu bili u emotivnoj vezi, dok je jednu žrtvu života lišila bivša supruga tadašnjeg partnera.
Godinu kasnije evidentirana su tri ubistva žena – u Beranama, Cetinju i Kotoru. „U jednom slučaju radi se o supružnicima, u jednom slučaju ubica je član šire porodice, a u jednom je riječ o partnerima. U 2021. godini evidentirana su dva ubistva žena – u Petnjici i Podgorici, a riječ je o supružnicima i u drugom slučaju o bivšim emotivnim partnerima. Godinu dana kasnije žene su bile žrtve u Baru i Herceg Novom – u jednom slučaju supružnika, a u drugom bivšeg supružnika“, pokazuju podaci iz Uprave policije.
Tokom prošle godine evidentirano je jedno ubistvo u Podgorici, a ubica i žrtva su bili poznanici. „Od početka 2024. godini do danas počinjena su tri ubistva – dvije žene su bile žrtve u Podgorici, a jedna u Kotoru. U jednom slučaju počinitelj je bio suprug, u drugom bivši suprug, a u trećem je kćerka ubila majku“, navode iz Uprave policije.
Da porodično nasilje poprima zabrinjavajuće razmjere, ne samo u Crnoj Gori, već svugdje u svijetu u razgovoru za Monitor ocjenjuje i predsjednik Internacionalne policijske organizacije Ivan Pekić. “Ovo što smo mogli da vidimo u Crnoj Gori je apsolutno do pravne legistative i zbog svih onih pravnih prepreka koje bi trebalo da rešavaju ovakve krucijalne probleme porodičnog nasilja koji su sve učestaliji i ponavljaju se. Žrtve nasilja, posebno porodičnog, nemaju u državi apsolutno podršku. I to ne samo pravnu pomoć već i ekonomsku pomoć“, kaže Pekić.
Ono što u Crnoj Gori dodatno komplikuje situaciju jeste tradicija, ocjenjuje Pekić, posebno u ruralnim djelovima zemlje. „Tu je otac, odnosno muž, nosilac svih poslova u kući, a žena je tu – po onim tradicionalnim uvjerenjima Crnogoraca, pogotovo u tim ruralnim područjima – da sluša. I to je nešto što je danas ne samo opterućujuće, nego bi u 21.vijeku trebalo da se mijenja. Žene su pretežno zbog finansijske nezavisnosti neodlučne da napuste takvu porodicu i spremne su da trpe sva ta maltretiranja, od batina do ne znam čega da bi ostala u takvoj familiji. Ne odlučuju se žene lako za taj korak. Posebno ako niste zaposleni a imate dvoje ili troje djece… Onda je to zaista jedan mukotrpan i težak posao“, smatra Pekić.
Naš sagovornik dodaje da se među faktorima koji se primjećuju u slučajevima porodičnog nasilja, osim ekonomske (ne)zavisnosti i tradicije, mogu uočiti i oni koji se tiču čitavog društva pa i države, jer su vezani za pravna (ne)djelovanja. „Crnogorski zakoni su veoma loši jer propisuju prvo prekršajne, pa potom novčane kazne, dok su i same zatvorske kazne koje su zaprijećene veoma niske za djela koje učine ti nasilnici. Žene zbog ekonomske nemogućnosti ostaju u takvim brakovima i onda dolazi do eskalacije i tragičnih slučajeva gdje se muškarac odluči da liši života svoju suprugu, u nekim slučajevima i sebe, i nekad na takav način ostavi djecu da budu siročad“, kaže Pekić.
Ističe da upravo zbog svega toga ne može reći da je Crna Gora i njen pravni sistem u potpunosti prilagođen kako bi se zaštitile žrtava nasilja. „Ima puno nedostataka ali svakako je dobro i pozdravljamo najavu otvaranja sigurnih ženskih kuća, kako na sjeveru tako i u centralnom djelu i na primoriju i to je nešto dobro. Da žrtve porodičnog nasilja mogu pronaći zaštitu u tim domovima. Ono što je loše u tome je što takav vid zaštite žrtava porodičnog nasilja ne može trajati bezgranično niti to traje u jednom dužem vremenskom intervalu već i nakon nekog kraćeg vremenskog perioda žrtve moraju izaći sa djecom iz tih sigurnih kuća i tog momenta one opet postaju mete partnera-nasilnika“, objašnjava Pekić.
Upravo zato je mišljenja da sve službe i institucije koje trebaju da se bave zaštitom žrtava nasilja, treba da na jedan sveobuhvatan način sagledaju ove okolnosti jer na taj način, samo zajedničkim sudjelovanjem službi, udruživanjem i pravljenjem možda zajedničih budžeta na nivou države, može se pomoći žrtvama porodičnog nasilja. „ Apsolutno je nemoguće da jedna majka sa dvoje ili troje djece, a pritom je i nezaposlena može odgajati djecu i plaćati stan u Crnoj Gori. Smatram da posebno socijalne službe treba da se posebno pozabave ovim problemom ali i službe bezbjednosti kojima je zadatak da brinu o bezbjednosti žrtava“, dodaje Pekić.
Na kraju još jedna brojka – od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo?
Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona)
Evropska služba za suzbijanje prevara (OLAF) saopštila je u izvještaju o svom radu za 2023. da je Crna Gora u vrhu zemalja iz koje su došle cigarete zaplijenjene na granicama EU.
Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona).
Iz Kine je navedeni iznos oduzet u sedam zaplijena, a iz drugih država u po jednoj akciji, navodi se u dokumentu. Prema OLAF-u, van granica EU, u Srbiji i Izraelu, zaplijenjeno je 144,3 miliona cigareta, a unutar granica Unije 140,6 miliona. Navodi se da su operacije OLAF-a dovele do zaplene preko 616 miliona ilegalnih cigareta širom svijeta, uključujući 333 miliona cigareta zaplijenjenih na spoljnim granicama EU.
“OLAF je takođe pomogao da se zaplijeni 140 tona sirovog duvana i šest tona duvana za lulu, sprečavajući gubitke od preko 151 miliona eura za budžete EU i nacionalne budžete. Pored toga, dojave iz OLAF-a dovele su do konfiskcije 144,34 miliona cigareta i 40 tona sirovog duvana izvan EU”, navedeno je u izvještaju. U dokumentu se ocjenjuje da je “krijumčarenje cigareta ponovo globalno pitanje jer su neke od zemalja uključenih u ilegalnu trgovinu bile udaljene poput Turske, Indonezije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Crne Gore”.
„Šverc cigareta je državni projekat koji je režirao bivši režim, i on je vremenom privatizovan u korist odabranih i privilegovanih pojedinaca koji su finansirali izborne kampanje, kao i druge ilegalne i netransparentne aktivnosti partija i funkcionera bivše vlasti“, za portal RTCG kazao je potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica. Komentarišući izvještaj, Koprivica je ocijenio da je osnovni preduslov šverca cigareta korupcija u policiji i na carini, na različitim nivoima.
Kazao je da je sa Balkana poticalo oko 30 milijardi cigareta koje su dominantno činile štetu tržištu i budžetu Velike Britanije i pojedinih članica EU i da je opravdana međunarodna zabrinutost i aktivnosti institucija zaduženih za vladavinu prava međunarodnih partnera.
Koprivica naglašava da je osnovni vid krijumčarenja cigareta vršen zloupotrebom Slobodne carinske zone u Luci Bar. “Cigarete koje su stizale u Luku Bar su, zahvaljujući korupciji i sistemskom djelovanju zarobljenih struktura u policiji i carinskoj upravi, išle izvan Crne Gore preko njene kopnene teritorije, tako što bi nakon ilegalnog izlaska iz skladišta u Slobodnoj carinskoj zoni, kreirani lažni carinski dokumenti koji su osnov njihovog fiktivnog izvoza brodovima iz Luke Bar. Riječ je bilo o veoma razrađenoj i strukturiranoj šemi krijumčarenja i eliminisanja tragova, gdje su nezaobilaznu ulogu imali korumpirani policijski i carinski službenici, zatim špediterska preduzeća, pa do visokih policijskih funkcinera i sa njima povezanih lica i članova porodica, kao lica na crnoj listi SAD, kao što je Daka Davidović“, ističe Koprivica i dodaje da “OKG imaju i ilegalne magacine i skladišta, iz kojih su se otpremale cigarete, nakon sačinjavanja friziranih papira o tranzitu, ka navodnim krajnjim destinacijama”.
Koprivica je ocijenio da je u borbi protiv ovog fenomena bilo više marketinga, a malo sistemskih rješenja. “Bilo je i govora da će sa izborom 44. Vlade stati borba protiv šverca cigareta, ali te tvrdnje upravo činjenice demantuju. Naime, Uprava prihoda i carina (UPC) zaplijenila je 22.12.2023. godine u Slobodnoj zoni Luke Bar 1.188 paketa cigareta, odnosno oko 594.000 paklica. Sve cigarete su bile bez akciznih markica, a one su kontejnerom dopremljene iz Ujedinjenih Arpaskih Emirata, a naši carinski službenici iz Sektora za carinsku kontrolu i bezbjednost su spriječili da budu prokrijumčarene preko Luke Bar”, kazao je.
Posljednje hapšenje u Crnoj Gori zbog krijumčarenja cigareta policija je obavila početkom juna kada je uhapšen bivši šef kriminalističke policije u Baru Ilija Vasović. On je uhapšen dva dana nakon što je Libertaspress objavio da je Europol dostavio tužilaštvu informacije o umiješanosti Vasovića u kriminal. SKY prepiska otkrila je da Vasović i Aleksandar Mrkić dogovoraju, navodno, šverc cigareta preko Luke Bar. U prepiskama se govori i da je kontroverzni biznismen Miodrag – Daka Davidović (67), navodno ključni čovjek za kriminalne aktivnosti u poslu sa krijumčarenjem cigareta nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u avgustu 2020. godine. Davidović do danas nije ni u Specijalnom državnom tužilaštvu, niti u Specijalnom policijskom odjeljenju, saslušavan ni kao građanin, ni kao svjedok, ni kao osumnjičeni.
Na osnovu transkripata razgovora koji su dostavljeni crnogorskoj policiji i tužilaštvu u junu prošle godine podignuta je optužnica protiv bivšeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića, te podgoričana Aleksandra Mrkića, koji je u bjekstvu, njegovog brata Nikole te Muja Nikočevića. Tom optužnicom, koja je potvrđena od strane podgoričkog Višeg suda obuhvaćeno je još 11 optuženih i na jesen se očekuje početak suđenja.
Treba se prisjetiti i slučaja protiv bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića. Ni do danas nema odgovora dokle se stiglo sa istragom pokrenutom nakon što je Milošević u decembru 2022.godine uhapšen. Početkom oktobra 2022.godine Milošević se prvi put na nekoliko sati našao pred policijskim inspektorima, a nakon što je Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo akciju usmjeru na identifikovanje osoba koje pripadaju organizovanom lancu koji je švercovao dio cigareta koje je država zaplijenila u Slobodnoj carinskoj zoni Luke Bar, a koje su trebalo da budu i uništene. Poslije šestosatnog informativnog razgovora pušten je usljed nedostatka dokaza. Akcija državnog šverca cigareta policijski je razotkrivena tek kada je dokazano da je od dva šlepera cigareta – koji su navodno spaljivani 29. septembra 2022. u maloj peći nikšićke fabrike ,,M konstrakšn“ – volšebno nestao kamion sa robom vrijednom milion eura. Specijalno policijsko odjeljenje akciju je započelo nakon što su dobili precizne podatke i informacije od Agencije za nacionalnu bezbjednost koja je nadgledanje koordinirala sa britanskim kolegama, uz evidentiranje krijumčarene robe i lociranje ,,sklonjenog“ kamiona ,,Brnović transa“. Osumnjičeni Milošević tvrdi da je to dio namještaljke. Vlada je 7. oktobra 2022.godine, dva dana pošto je Milošević privođen na informativni razgovor, na prijedlog premijera Dritana Abazovića smijenila tadašnjeg v. d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Sava Kenteru. Nekoliko dana kasnije Milošević je podnio ostavku, a zatim u javnim nastupima tvrdio da nije kriv i da je sve radio po zakonu.
Jedno je sigurno – Specijalno tužilaštvo ima još nedovršenog posla.
HORIZONTI3 sedmice
DANAS, SJUTRA2 sedmice
INTERVJU2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice