Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Spasioci sa svih meridijana

Objavljeno prije

na

Hotel Vila Miločer, nekadašnji ljetnjikovac dinastije Karađorđević, postaje stjecište svjetskih bogataša, koji su direktnim posredstvom Vlade na razne načine postali dio turističke privrede Crne Gore. Mali luksuzan hotel sa šest apartmana, ušuškan u gustu borovu šumu u neposrednom zaleđu velike miločerske plaže, garantuje gostima intimnost, tišinu i izolaciju, idealne uslove za kombinaciju odmora i sklapanje poslovnih aranžmana daleko od očiju javnosti. ZEMLJA I MORE NA POKLON: Prije desetak dana sve kapacitete hotela Miločer uz dva apartmana u susjednoj vili Kraljica Marija, zakupio je kanadski biznismen Piter Mank, koji je ovdje boravio sa porodicom.
Nakon njegovog odlaska u Vilu Miločer nakratko je odsjeo Taksin Šinavatra, odbjegli premijer Tajlanda i novopečeni državljanin Crne Gore, kojem je ovo drugi boravak u Miločeru u posljednjih mjesec dana.
U istom hotelu prilikom svojih čestih dolazaka boravi grčki brodovlasnik Viktor Restis, aktuelni zakupac elitnog hotelskog kompleksa Sveti Stefan – Miločer – Kraljičina plaža.
Šta trojicu milijardera, sa tri različita kraja svijeta, od Kanade, preko Grčke do Tajlanda, osim Miločera, vezuje za siromašnu Crnu Goru?
Po svemu sudeći, u pitanju su ekstremno povlašćeni uslovi pod kojima su pristali da dio svog kapitala ulože u najvrjednije lokalitete na crnogorskoj obali.
Piter Mank, osnivač firme Barric Gold, najveće svjetske kompanije za proizvodnju zlata, kontroliše dobar dio teritorije opštine Tivat i znatan dio akvatorijuma Bokokotorskog zaliva.
Firma PM Securities s Barbadosa, koja je za 3,2 miliona eura kupila tivatski Remontni zavod Arsenal, čiji je Mank većinski vlasnik, dobila je kupovinom zgrade na poklon oko 294.000 kvadrata atraktivnog zemljišta pored mora u tivatskom naselju Seljanovo.
Pored toga, Mank je dobio koncesije na korišćenje akvatorijuma tivatskog zaliva površine oko 139 hektara, na period od 90 godina. Granica njegove imperije na moru povlači se na 1.500 metara od obale. Imao je namjeru da za male pare zagospodari ulazom u Boku, kupovinom luke Kotor.
GRCIMA SVETAC: Kotorske vlasti su čak donijele i odluku o stupanju u pregovore s Mankom o prodaji luke, ali se od posla odustalo zbog njegove neozbiljno niske ponude, koja je iznosila nekih 500.000 eura.
Vremešni magnat planira gradnju novog grada s marinom na obalama Tivta, nautičko-turistički centar Porto Montenegro. Početkom marta posjetio je svoje imanje u Tivtu i najavio ulaganje novih 100 miliona u izgradnju 100 apartmana za tržište, na hiljade kvadrata poslovnog prostora u marini, 100 novih vezova, savremene kapacitete za servis i remont jahti u Bijeloj…

Na budvanskoj rivijeri, najvrjedniji dio crnogorske obale, elitni turistički resort Sveti Stefan-Miločer sa tri hotela, desetak vila, restorana, kompleks šuma i parkova, putem višegodišnjeg zakupa kontroliše grčki brodovlasnik Viktor Restis.
Grupa Restis i Taksin Šinavatra došli su u jesen prošle godine, po svemu sudeći, u paketu. I jedan i drugi imali su poslovne veze s prethodnim zakupcem Svetog Stefana, Adrianom Zekom, vlasnikom singapurskog Aman Resortsa.
Boravak premijera Mila Đukanovića u Singapuru, posvećen spašavanju propalog posla oko zakupa i obnove Sveca nakon bankrota Amana, urodio je plodom. Nakon njegove posjete Dalekom istoku, na Svetom Stefanu angažovani su svi akteri zajedno. Aman je zadržao ulogu menadžmenta, Grci preuzimaju zakup, protjerani tajlandski premijer Šinavatra dobija crnogorsko državljanstvo i pasoš, a njegova finansijska uloga u cijelom poslu još nije rasvijetljena.
Iako je snimke na kojima razgleda izvođenje radova na obnovi Svetog Stefana postavio na svoj sajt, sumnje da kapital s Tajlanda ima udjela u obnovi grada-hotela negirao je Adriatik propertisa, firma koja zvanično gazduje hotelskim kompleksom.

Tokom svog posljednjeg boravka u Miločeru, Šinavatra je potvrdio glasine da želi da investira u hotelsku industriju u Crnoj Gori, ali da još ništa nije dogovoreno.
HAVAJI RAJ ZA KOCKARE: Pominje se i gradnja hotelskog kompleksa na ostrvu Sveti Nikola, popularnim Havajima.
Ranije se špekulisalo da je upravo Šinavatra uplatio Prvoj banci 15 miliona duga na ime nevraćenog kredita kojim je Stanko Subotić Cane, od srpskog kontroverznog biznismena Nenada Đorđevića, kupio dio ostrva površine oko sedam hektara. Nakon bezuspješnih pokušaja Prve banke da zemlju na ostrvu proda, pare su odjednom legle na račun, a mediji objavili kako je Subotić obnovio svoje vlasništvo.
Bilo kako bilo, tek Šinavatra je treći po redu kontroverzni investitor koji razmišlja o gradnji hotela na jednom od najvećih ostrva na južnom Jadranu.
Da li je gradnja dozvoljena, kakve su smjernice strateških prostornih planova glede razvoja ostrva, to nikoga mnogo ne zanima.
Najnovije informacije govore o planovima za osnivanje kockarskog raja na Sv. Nikoli. Po ugledu na Las Vegas. To je jedini vid turističke ponude koji bi podigao posustali crnogorski turizam.
Ostrvo Sv.Nikola dužine 1.750 metara, ukupne površine oko 47 hektara, udaljeno je od Starog grada Budve oko 800 metara. Ime je dobilo po maloj crkvi Svetog Nikole iz 16. vijeka.
Zemlja na ostrvu u posjedu je velikog broja familija iz Paštrovića. Sve porodice Rafailović iz Bečića imaju na ostrvu svoja imanja. Tu su zatim Mitrovići iz Pržna i mnogi drugi vlasnici.
Planski dokument Ministarstva za uređenje prostora i JP Morsko dobro, koji se zove Prostorni plan područja posebne namjene za morsko dobro (PPMD), donio je generalni koncept razvoja ostrva Sv. Nikola, razrađen na nivou DUP-a, kojim se obrađuje oko 8,5 hektara zemljišta, dio ostrva koji posjeduju Subotić i Branislav Mićunović.

Pomenutim planom gradnja hotela na ostrvu nije predviđena! Primarna predložena namjena Školja je – izletnički turizam!
„Osnovni činilac vrijednosti ambijenta ostrva je njegova izvorna ljepota. Svaka djelatnost koja to ne uzima u obzir proizvešće loše posljedice kako u samom ambijentu ostrva, tako i u njegovom korišćenju za potrebe turizma”, navodi se u programskom dijelu PPM .
Detaljnom razradom predviđeno je formiranje oko 25.000 kvadrata plaža na ostrvu i oko 3.000 kvadrata poslovnog prostora, po osnovu izgradnje i rekonstrukcije onoga što je prethodni vlasnik već izgradio. Hotelskih kapaciteta na ostrvu nema, samo objekti ugostiteljstva, trgovine i usluga, terena za boravak izletnika i privezišta za oko 80 vezova za jahte i čamce.
Ovaj Vladin planski dokument nije omeo Subotića i partnere da prave projekte kojima su namjeravali povezati ostrvo sa Budvom izgradnjom mosta preko mora, čuvene gvozdene pasarele, kojim bi bile povezane dvije velike marine, jedna na Havajima, druga u Budvi.
Planirana je i gradnja hotela, vila i apartmana, restorana nad i pod vodom i raznih čudesa… Projekat je prije dva ljeta svečano promovisan u Canetovoj Vili Montenegro na Svetom Stefanu.
Premijer Đukanović tom prilikom je rekao kako je u pitanju investicija vrijedna milijardu eura, te „da je projekat već na tenderu za međunarodne investitore”!
Možda će Taksin Šinavatra aktivirati propale planove.
Za sada je najavio ulaganje u First financial bank, koja je u vlasništvu Viktora Restisa.Vlada im ide u susret i priprema produženje ugovora o zakupu Svetog Stefana i Miločera sa 30 na 60 godina, uz smanjenje godišnje rente.
Na svom posjedu Restis divlje podiže dvije ogromne zgrade u zaleđu grada-hotela, gdje je gradnja zabranjena. Iako je u Crnoj Gori bespravna gradnja krivično djelo za koje je zakonom zaprijećena kazna zatvorom, vlasti ćute jer Restis prijeti raskidom ugovora.
Visoka urbanizacija Sveca i miločerskog parka, uz gradnju na Sv. Nikoli očigledno su planovi o kojima stari partneri pričaju u salonima Vile Miločer.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima DPS-a. Stanovi su dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“. To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova, do kog je Monitor došao

 

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade Crne Gore u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima Demokratske partije socijalista, prije nego je ta partija izgubila vlast u ovom sjevernom gradu prije devet godina.

Po kojim kriterijumima i kako, ni poslije toliko godina nema odgovora, iako se predmet već sedam godina nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu. Ti stanovi su, zapravo, dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“.

To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova i stanova za službenike i namještenike, koji je sačinjen još u oktobru 2015. godine, do kojeg je Monitor  došao.

Komisiju je formirala Skupština opštine Berane  pola godine ranije, nakon što su nove lokalne vlasti, tadašnja koalicija Zdravo Berane (SNP, DF), izrekle optužbe da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Izgrađeno je i podijeljeno ukupno stotinu dvadeset stanova, ali su u fokusu istraživanja bili posebno kadrovski stanovi, njih oko pedeset, kao i jedanaest stanova koje je je dodijelio Stijepović.

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Vuke Golubovića (DPS), Vlada je donijela Odluku i Rješenja o dodjeli stanova u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima za 11 osoba.

„Sa razlogom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma je donijeta Odluka o dodjeli stanova ovim licima, kada znamo da većina ima riješeno stambeno pitanje i da većina radi u organima gdje su lična primanja velika”, piše u tom izvještaju.

Objašnjeno je da se zahtjevi za rješavanje stambenih pitanja odnose na 11 zaposlenih u organima državne uprave, oblasti prosvjete, zdravstva i organima lokalne samouprave i koja zbog profesionalnog i stručnog angažmana predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u ovoj opštini.

,,Ako su stanovi dodijeljeni zaposlenim licima postavlja se pitanje, zašto je Vladin stan pripao penzioneru, kao i pojedinim licima koja ne predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u Opštini? Кao što smo i naveli Vlada dodjeljuje stanove u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima. Da su uslovi za kupovinu i više nego povoljni govori nam i podatak lica koje je ovaj stan kupilo, a što možemo zaključiti iz notarskog zapisa u kojem se konstatuje da je realna cijena stana od 63 m2 40.950,00 € i koja se po raznim osnovama (radni staž, starost objekta) umanjuje za 32.760,00 €, zatim po osnovu jednokratne uplate umanjuje se vrijednost 15%, te na kraju kupoprodajna cijena ovakvog stana je 6.961,00 eura”, navodi se u izvještaju Komisije.

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor i ostali korisnici stanova  u učinili isto, ali se ne zna da li su kasnije te stanove preprodali i u čijem su sada vlasništvu. Komisja koja je ispitivala zakonitost raspodjele nailazila je tokom rada na raznorazne prepreke. Čak ni u upravnici ulaza na kojima se ti stanovi nalaze, nijesu dostavili odgovor ko sada stanuje u tim stanovima.

,,Od većine smo dobijali odgovore, osim od CFSSI kojem smo uporno tražili sa preko 10 poslatih dopisa i više urgencija projektnu dokumentaciju i inicijalni ugovor koji je zaključen između Opštine Berane i CFSSI. Međutim, do sačinjavanja ovog Izvještaja, odgovore nismo dobili, što navodi na sumnju da CFSSI krije dokumenta. Sa istim zahtjevom u kojem traži projektnu dokumentaciju, Кomisija se obratila izvođaču radova d.o.o MD Momo, međutim, odgovoreno nam je da je projektna dokumentacija vraćena CFSSI i da oni istu ne posjeduju. Na našu urgenciju da nam dostavi broj akta pod kojim je predata projektna dokumentacija, CFSSI nam nije dostavio odgovor. U susret nam nije izašao ni notar  Harun Adrović od kojeg smo tražili Ugovore zaključene između službenika i namještenika, kao i kadrova koji su po skupštinskim odlukama dobili stanove. Gospodin Harun Adrović nam je poslao dopis dana 28. 05. 2015. godine, u kojem nas je obavijestio da su svi Ugovori predati Opštini Berane. U Opštini se ne nalazi nijedan od traženih Ugovora. Zahtjev, a kasnije i urgenciju, poslali smo upravniku zgrade Park 7 lamele B, da nam dostavi spisak stanara,  na koje isti nije odgovarao. Obratili smo se zahtjevom EPCG AD Nikšić – Direkciji za ljudske resurse da nam dostave spisak korisnika njihovih usluga u zgradi Park 7 lamele B i C, od kojih nismo dobili odgovor”, piše između ostalog u izvještaju.

Komisija je naknadano uspjela da pronađe još pet stanova koji nijesu nigdje prikazani u raspodjeli, ali su tragovi o tome ostali u katastru. Nakon što je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu prije sedam godina, jedino što se dogodilo do sada je to da su službenici tužilaštva izuzeli neke spise i  dokumentaciju. Od tada slučaj kupi prašinu.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik Opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik Opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U Izvještaju Komisije konstatovano je, između ostalog, da su određena lica u međuvremenu prodala kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

U Izvještaju je još mnogo zanimljivih podataka. Tokom rada na tom Izvještaju, predsjednici komisije Vidi Ivanović (DF) prijećeno je, a ona i njena porodica doživljavali su razne neprijatnosti.

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo