Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kamelija u Strazburu

Objavljeno prije

na

Direktorka i vlasnica kotorske agencije Livia Vera Babić-Sabo pokrenula je davne 1997. godine parnični postupak protiv Opštine Kotor zbog otimanja i plagiranja kulturne, turističke i cvjetne manifestacije Obala kamelija. Manifestaciju je organizovala svake godine u februaru ili martu, pod pokrovitljstvom sopstvene agencije. Pohvale su dolazile sa svih strana. Ministarstvo turizma je predlagalo da se kao manifestacija uvrsti u novski Praznik Mimoze i budvanski Grad teatar. Turistički savez Crne Gore, na čelu sa Slobodanom Lekovićem, takođe je podržao taj kulturni događaj. Jedina ,,protiv” bila je – Opština Kotor. Lokalna vlast je 1997. godine ponudila Veri Babić-Sabo da proda program Opštini, ali odbila je ponudu. Onda su Opština Kotor i Turistička organizacija uspjeli da prisvoje tu manifestaciju dajući joj ime Dani kamelija. Gospođa Sabo potom podnosi tužbu.

,,Na mojoj strani je bilo zvanično autorstvo, registracija djelatnosti kod suda, moje pare i moja pamet”, pojašnjava gospođa Sabo.

Vjerovala je u sud, državu i pravdu. Nakon dugog niza iscrpljujućih ročišta i poniženja izgubila je bitku. Pravosnažna presuda dosuđena je u korist njenih oponenata.
Nakon toga ništa joj drugo nije preostalo nego da se okrene međunarodnoj sudskoj arbitraži u Strazburu. To je i učinila prije šest godina. Još čeka na odgovor te sudske instance, nadajući se razumijevanju, odšteti i konačnoj pravdi.
,,Tužba se nalazi u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Sud me obavijestio da će je razmatrati. Do sada ništa otuda nije stiglo”, kaže gospođa Sabo.

Sudski proces pred crnogorskim sudovima trajao je od 1997. do 2001. godine.

,,Opština i dalje organizuje tu manifestaciju pod nazivom Dani kamelija”, kaže gospođa Sabo i pored tri privremene mjere koje je izdao Viši sud u Podgorici,

Prvostepeni sud, kaže ona, prihvatio je iskaze svjedoka koji su navodili da su ranije postojali korijeni ove manifestacije. Iskaze svjedoka koji su tvrdili da je početak ove kulturno-turističke manifestacije vezan za Veru Babić-Sabo i njeno preduzeće Livia sud nije uvažio.

Pregledali smo zapise iz arhive Kotora i Herceg Novog. Od 1933-1941. list Boka i Glas Boke nemaju nijedan podatak o kameliji. Arhivi zavičajnih muzeja Herceg Novog i Kotora za period od 1959. do 1996. godine takođe nemaju podataka o bilo čemu vezanom za kameliju. Pominje se samo aktivnost preduzeća Livia Kotor iz 1994, 1995. i 1996. godine.

Manifestacija Obala kamelija propisno je zakonom zaštićena do posljednjih detalja. Program ima svoju himnu, memorandume, pečat, grb…

Upisana je kod Privrednog suda u Podgorici, kao jedna od djelatnosti preduzeća PP Livia iz Kotora. Vera Babić-Sabo je svoje autorstvo zaštitila kod Društvenog preduzeća za zaštitu autorskog prava Pronalazaštvo u Beogradu 1996. godine. Manifestaciju je organizovala dva puta samostalno, a jedanput sa Opštinom Kotor.
Manifestacija je počinjala bacanjem vijenaca od lovora i kamelija, na poznatom bokeškom tjesnacu Verige. Vijenac je bacao neko iz poznatih porodica Boke, koje se imale kapetana. Kapetani su još u 18. vijeku donijeli kameliju u Boku. U okviru ove fešte od cvijeća kamelije, organizovani su brojni kulturni događaji, a u manifestaciji su učestvovali i učenici s literarnim i likovnim radovima. Manifestacija se završavala Balom kamelija. Učesnike bala dočekala bi dva mladića i dvije djevojke, u bokeškoj i crnogorskoj nošnji, služeći rakiju i suve smokve, znak dobrodošlice u Boki. Svaki gost bi svojoj dami kupio po jedan cvijet kamelije.
Igralo se bokeško i crnogorsko kolo, valcer, pjevale su klape, nošena raskošna nošnja… Pred ponoć birala se Dama Kamelija godine. Tu laskavu titulu dobijala je uspješna poslovna žena.
Nagrađivani su i uzgajivači kamelija. Uspostavljane su veze sa drugim zemljama učesnicama ove manifestacije, kao i sa uzgajivačima kamelije.

Pomenimo da je 1995. Obala kamelija gostovala u Podgorici, Kolašinu, Jagodini i Beogradu. Iste godine proglašena je za kulturni događaj godine u Srbiji. Agencija Livia finansirala je održavanje ove manifestacije u Mađarskoj na Sajmu turizma 1996. kada je zemlja bila pod embargom. Sljedeće godine manifestacija posvećena neobičnom cvijetu našla se na sudu.

 

Marija ČOLPA

 

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo