Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ruganje javnosti

Objavljeno prije

na

Crnogorski pravosudni organi odlučili su da zataškaju slučaj Bukovica. Ako neko od sedmorice optuženih i prošle nedjelje uhapšenih Pljevljaka i bude odgovarao za zločine, biće to zato što je možda pretukao nekog od stotina tamošnjih protjeranih Bošnjaka. Šest ubistava i dva samoubistva, počinjena nakon torture, sakriveni su sudskom istragom koja se vodi od kraja 2007. a koja je inače proglašena službenom tajnom. Desetine porušenih kuća i dvije bukovačke džamije vjerovatno su odnijeli vjetrovi. Država Crna Gora odlukom Vlade, gorke li ironije, možda će i sagraditi vikendice za ljude koji se nikada neće vratiti da se nastane po selima u kojima je 1992. i 1993. počinjen ratni zločin etničkog čišćenja u Crnoj Gori. KOINCIDENCIJA: Zato predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, pritisnuta tragikomičnom višegodišnjom koincidencijom poklapanja izbora s pokretanjem sudskih postupaka za ratne zločine, braneći se od javnosti, tvrdi da ni podizanje optužnice za Bukovicu nema veze s politikom. „To doživljavam kao insinuaciju. Te ocjene daju oni koji ne poznaju problem”, tvrdi Medenica.
Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić trebalo bi da poznaje materiju. I ona odbacuje mogućnost da je nakon dvije i po godine istrage, baš uoči lokalnih izbora u 14 crnogorskih opština, podignuta bukovička optužnica. „To je slučajnost, naše odluke imaju veze samo sa činjenicama i pravom. Nijedna naša odluka nema veze ni sa jednim političkim događajem”, kaže Čarapić. Neobično je, međutim, što šefica crnogorskog tužilaštva ne poznaje elementarne činjenice. Pokušavajući da pojasni zašto optužnicom za Bukovicu nijesu obuhvaćena ubistva, ona je ustvrdila nešto što do sada u Crnoj Gori niko nije čuo. „Ne držite me za riječ, ali mislim da su sva ubistva počinjena tamo procesuirana”, kazala je.
Branilac sedmorice optuženih Pljevljaka, bivših vojnika pod ugovorom i crnogorskih policajaca, advokat Miodrag Golubović, čovjek je koji sticajem okolnosti to ponajbolje zna. Dugogodišnji je predsjednik pljevaljskog Osnovnog suda, i tu je funkciju obavljao i onda kada se događala bukovačka tragedija. „Samo je jedan slučaj procesuiran. Radi se o ubistvu Džafera Đoga a njegov je ubica osuđen na 14 godina robije. Ni jedno od ostalih ubistava nije tretirano na sudu. Čarapić priča paušalno. Ja bih svakako to morao da znam”, kaže Golubović.
On na osnovu svjedočenja svojih branjenika pretpostavlja da su i ubistva i sve ostale zločine po Bukovici činile paravojne formacije koje su dolazile iz Bosne. „Niko ne može dokazati bilo šta što bi se ovim ljudima moglo staviti na teret. Među njima su ljudi koji su pokušavali da zaštite bukovačke muslimane, nekada rizikujući i sopstveni život. Među njima je i Milorad Brković, čijih nekoliko komšija Muslimana, koji su se odselili u Sarajevo, kod njega i danas čuvaju ključeve od svojih kuća i uzimaju ih kad dolaze u Bukovicu. Sve su te kuće očuvane zahvaljujući njemu”, tvrdi advokat Golubović.

ŽRTVENI JARCI: Slično je govorio i jedan od optuženih prije nego što je uhapšen, ne želeći da mu se navodi ime. Sa sedmoricom kolega, vojnika pod ugovorom, njega je u selu Ravni na granici sa Bosnom, razoružala grupa od četrdeset paravojnika iz Republike Srpske. Pokušali su da spriječe Bijele orlove da otmu 11 civila iz Bukovice. Bilo je to u februaru 1992. na dan kada je u istom mjestu ubijen osamdesetogodišnji Latif Bungur. Sada optuženi Pljevljak pretpostavlja da je ista grupa ljudi iz Foče i ubila Bungura. On zna i ko je komandovao otmičarima, kao i grupama koje su često upadale na crnogorsku teritoriju. „Tvrdim za sebe, a mogao bih garantovati i za nekoliko svojih prijatelja, da nikada ništa ružno nijesmo učinili. Čak smo pomagali tim ljudima koji su živjeli tamo. Moje ime je naveo jedan od Bukovčana, jer su mu neke organizacije, ne znam zašto, kazale baš moje ime. Tvrdim da ne postoji čovjek koji će uprijeti prst u mene i reći da sam mu bilo šta učinio nažao”, kaže sada već uhapšeni Pljevljak.
Njemu i još petorici pripadnika Vojske Jugoslavije i dvojici crnogorskih policajaca iz tog vremena Specijalno odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala i ratne zločine stavlja na teret da su u toku dvije godine „izazivali psihozu za prinudno iseljavanje iz sela s područja Bukovice usljed čega je i došlo do iseljavanja muslimanskog stanovništva”. U optužnici se navodi da su tako počinili zločin protiv čovječnosti „u okviru sistematskog napada protiv civilnog stanovništva”.
LAK POSAO: Advokat Golubović, predajući prigovor na optužnicu, tvrdi da bi mu u pravnoj državi odbrana klijenata bila veoma lak posao. „Tužilaštvo ne raspolaže ni jednom činjenicom koja im se stavlja na teret. Istovremeno, djelo koje je navedeno, zločin protiv čovječnosti, nije djelo tretirano Zakonom u to vrijeme. Tužilaštvo se zato poziva na međunarodne konvencije koje se odnose na ratno stanje. Crna Gora, međutim, nije bila u ratu. Pošto je pravilo da se u odnosu na okrivljene primjenjuje povoljniji zakon, iz svega jednostavno proizilazi da nema niti djela koje im se stavlja na teret, niti činjenica koje tužilaštvo navodi”, kaže Golubović.
A nema u optužnici ni inspiratora ni nalogodavaca zločina koji su počinjeni u Bukovici, tvrdi istraživač tog ratnog zločina Boris Raonić iz Inicijative mladih za ljudska prava. „Tužilaštvo se, mogu na žalost da kažem s punim pravom, ruga crnogorskom javnom mnjenju. Kako je moglo nekoliko rezervista najnižeg ranga, i to sistematski, činiti organizovani zločin i protjerivati ljude bez znanja čelnika policije i vojske? Kako je moguće da njih sedmorica etnički očiste dvjesta kvadratnih kilometara prostora!? Kako je moguće ‘zaboraviti’ ubistva a navesti u optužnici prinudno iseljavanje koje su ponajviše upravo ta ubistva i prouzrokovala”, kaže Raonić.
Optuženi Pljevljak potvrđuje da su zločini po Bukovici činjeni, ali i da su čelnici vojske sarađivali s paravojskom iz Bosne. „Sklanjali su nas i dozvoljavali su im ulaske u Crnu Goru. Za to su znali svi od komande u Podgorici i Pljevljima pa do karaule na granici s Bosnom. Mi nijesmo mogli samoinicijativno ići i tući narod, niti smo išli. Zločin je činila paravojska i za sve zločine su znali naši komandanti. Mislim i da su neku evidenciju o njima vodili. Ja ne mogu da tvrdim, ali pričalo se o tome da je i policija batinala narod tražeći oružje kod Muslimana”, kaže optuženi.
Komandir pljevaljske policije u to vrijeme je bio upravo sadašnji direktor Uprave crnogorske policije Veselin Veljović. On je u nekim dokumentima beogradskog Fonda za humanitarno pravo navođen kao bukovački batinaš. Veljović je kasnije porekao bilo kakve veze s tim navodima. Poslanik iz Pljevalja Novica Stanić, komentarišući hapšenje sedmorice svojih sugrađana na skupštinskom zasjedanju rekao je da je prvo trebalo zatvoriti one na čelu policije. „Ne tvrdim da su oni nešto uradili ili nijesu jer ne znam, ali je prije njih morao biti uhapšen Veselin Veljović, zato što je on bio na čelu policije”, kazao je Stanić.
Sedmorici optuženih određen je pritvor do trideset dana. Nakon što optužnica postane pravosnažna, predsjednik sudskog vijeća bjelopoljskog Višeg suda u tom slučaju biće Šefkija Đešević. Slučaj Bukovica još se vodi kao službena tajna i moguće je da kao takav i ostane, čime bi suđenje bilo zatvoreno za javnost.
U cijeloj priči, možda je bar malo utješno to što ratni zločini ne zastarijevaju.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo