Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ruganje javnosti

Objavljeno prije

na

Crnogorski pravosudni organi odlučili su da zataškaju slučaj Bukovica. Ako neko od sedmorice optuženih i prošle nedjelje uhapšenih Pljevljaka i bude odgovarao za zločine, biće to zato što je možda pretukao nekog od stotina tamošnjih protjeranih Bošnjaka. Šest ubistava i dva samoubistva, počinjena nakon torture, sakriveni su sudskom istragom koja se vodi od kraja 2007. a koja je inače proglašena službenom tajnom. Desetine porušenih kuća i dvije bukovačke džamije vjerovatno su odnijeli vjetrovi. Država Crna Gora odlukom Vlade, gorke li ironije, možda će i sagraditi vikendice za ljude koji se nikada neće vratiti da se nastane po selima u kojima je 1992. i 1993. počinjen ratni zločin etničkog čišćenja u Crnoj Gori. KOINCIDENCIJA: Zato predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, pritisnuta tragikomičnom višegodišnjom koincidencijom poklapanja izbora s pokretanjem sudskih postupaka za ratne zločine, braneći se od javnosti, tvrdi da ni podizanje optužnice za Bukovicu nema veze s politikom. „To doživljavam kao insinuaciju. Te ocjene daju oni koji ne poznaju problem”, tvrdi Medenica.
Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić trebalo bi da poznaje materiju. I ona odbacuje mogućnost da je nakon dvije i po godine istrage, baš uoči lokalnih izbora u 14 crnogorskih opština, podignuta bukovička optužnica. „To je slučajnost, naše odluke imaju veze samo sa činjenicama i pravom. Nijedna naša odluka nema veze ni sa jednim političkim događajem”, kaže Čarapić. Neobično je, međutim, što šefica crnogorskog tužilaštva ne poznaje elementarne činjenice. Pokušavajući da pojasni zašto optužnicom za Bukovicu nijesu obuhvaćena ubistva, ona je ustvrdila nešto što do sada u Crnoj Gori niko nije čuo. „Ne držite me za riječ, ali mislim da su sva ubistva počinjena tamo procesuirana”, kazala je.
Branilac sedmorice optuženih Pljevljaka, bivših vojnika pod ugovorom i crnogorskih policajaca, advokat Miodrag Golubović, čovjek je koji sticajem okolnosti to ponajbolje zna. Dugogodišnji je predsjednik pljevaljskog Osnovnog suda, i tu je funkciju obavljao i onda kada se događala bukovačka tragedija. „Samo je jedan slučaj procesuiran. Radi se o ubistvu Džafera Đoga a njegov je ubica osuđen na 14 godina robije. Ni jedno od ostalih ubistava nije tretirano na sudu. Čarapić priča paušalno. Ja bih svakako to morao da znam”, kaže Golubović.
On na osnovu svjedočenja svojih branjenika pretpostavlja da su i ubistva i sve ostale zločine po Bukovici činile paravojne formacije koje su dolazile iz Bosne. „Niko ne može dokazati bilo šta što bi se ovim ljudima moglo staviti na teret. Među njima su ljudi koji su pokušavali da zaštite bukovačke muslimane, nekada rizikujući i sopstveni život. Među njima je i Milorad Brković, čijih nekoliko komšija Muslimana, koji su se odselili u Sarajevo, kod njega i danas čuvaju ključeve od svojih kuća i uzimaju ih kad dolaze u Bukovicu. Sve su te kuće očuvane zahvaljujući njemu”, tvrdi advokat Golubović.

ŽRTVENI JARCI: Slično je govorio i jedan od optuženih prije nego što je uhapšen, ne želeći da mu se navodi ime. Sa sedmoricom kolega, vojnika pod ugovorom, njega je u selu Ravni na granici sa Bosnom, razoružala grupa od četrdeset paravojnika iz Republike Srpske. Pokušali su da spriječe Bijele orlove da otmu 11 civila iz Bukovice. Bilo je to u februaru 1992. na dan kada je u istom mjestu ubijen osamdesetogodišnji Latif Bungur. Sada optuženi Pljevljak pretpostavlja da je ista grupa ljudi iz Foče i ubila Bungura. On zna i ko je komandovao otmičarima, kao i grupama koje su često upadale na crnogorsku teritoriju. „Tvrdim za sebe, a mogao bih garantovati i za nekoliko svojih prijatelja, da nikada ništa ružno nijesmo učinili. Čak smo pomagali tim ljudima koji su živjeli tamo. Moje ime je naveo jedan od Bukovčana, jer su mu neke organizacije, ne znam zašto, kazale baš moje ime. Tvrdim da ne postoji čovjek koji će uprijeti prst u mene i reći da sam mu bilo šta učinio nažao”, kaže sada već uhapšeni Pljevljak.
Njemu i još petorici pripadnika Vojske Jugoslavije i dvojici crnogorskih policajaca iz tog vremena Specijalno odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala i ratne zločine stavlja na teret da su u toku dvije godine „izazivali psihozu za prinudno iseljavanje iz sela s područja Bukovice usljed čega je i došlo do iseljavanja muslimanskog stanovništva”. U optužnici se navodi da su tako počinili zločin protiv čovječnosti „u okviru sistematskog napada protiv civilnog stanovništva”.
LAK POSAO: Advokat Golubović, predajući prigovor na optužnicu, tvrdi da bi mu u pravnoj državi odbrana klijenata bila veoma lak posao. „Tužilaštvo ne raspolaže ni jednom činjenicom koja im se stavlja na teret. Istovremeno, djelo koje je navedeno, zločin protiv čovječnosti, nije djelo tretirano Zakonom u to vrijeme. Tužilaštvo se zato poziva na međunarodne konvencije koje se odnose na ratno stanje. Crna Gora, međutim, nije bila u ratu. Pošto je pravilo da se u odnosu na okrivljene primjenjuje povoljniji zakon, iz svega jednostavno proizilazi da nema niti djela koje im se stavlja na teret, niti činjenica koje tužilaštvo navodi”, kaže Golubović.
A nema u optužnici ni inspiratora ni nalogodavaca zločina koji su počinjeni u Bukovici, tvrdi istraživač tog ratnog zločina Boris Raonić iz Inicijative mladih za ljudska prava. „Tužilaštvo se, mogu na žalost da kažem s punim pravom, ruga crnogorskom javnom mnjenju. Kako je moglo nekoliko rezervista najnižeg ranga, i to sistematski, činiti organizovani zločin i protjerivati ljude bez znanja čelnika policije i vojske? Kako je moguće da njih sedmorica etnički očiste dvjesta kvadratnih kilometara prostora!? Kako je moguće ‘zaboraviti’ ubistva a navesti u optužnici prinudno iseljavanje koje su ponajviše upravo ta ubistva i prouzrokovala”, kaže Raonić.
Optuženi Pljevljak potvrđuje da su zločini po Bukovici činjeni, ali i da su čelnici vojske sarađivali s paravojskom iz Bosne. „Sklanjali su nas i dozvoljavali su im ulaske u Crnu Goru. Za to su znali svi od komande u Podgorici i Pljevljima pa do karaule na granici s Bosnom. Mi nijesmo mogli samoinicijativno ići i tući narod, niti smo išli. Zločin je činila paravojska i za sve zločine su znali naši komandanti. Mislim i da su neku evidenciju o njima vodili. Ja ne mogu da tvrdim, ali pričalo se o tome da je i policija batinala narod tražeći oružje kod Muslimana”, kaže optuženi.
Komandir pljevaljske policije u to vrijeme je bio upravo sadašnji direktor Uprave crnogorske policije Veselin Veljović. On je u nekim dokumentima beogradskog Fonda za humanitarno pravo navođen kao bukovački batinaš. Veljović je kasnije porekao bilo kakve veze s tim navodima. Poslanik iz Pljevalja Novica Stanić, komentarišući hapšenje sedmorice svojih sugrađana na skupštinskom zasjedanju rekao je da je prvo trebalo zatvoriti one na čelu policije. „Ne tvrdim da su oni nešto uradili ili nijesu jer ne znam, ali je prije njih morao biti uhapšen Veselin Veljović, zato što je on bio na čelu policije”, kazao je Stanić.
Sedmorici optuženih određen je pritvor do trideset dana. Nakon što optužnica postane pravosnažna, predsjednik sudskog vijeća bjelopoljskog Višeg suda u tom slučaju biće Šefkija Đešević. Slučaj Bukovica još se vodi kao službena tajna i moguće je da kao takav i ostane, čime bi suđenje bilo zatvoreno za javnost.
U cijeloj priči, možda je bar malo utješno to što ratni zločini ne zastarijevaju.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo