Povežite se sa nama

DRUŠTVO

I kad se nema – može se

Objavljeno prije

na

Da li će crnogorski tranzicioni feniks – nikao iz pepela u doba ratova, hiperinflacije i međunarodnih sankcija – sagoreti u plamenu ekonomske krize koja trese Crnu Goru?
Vektra Montenegro, jedna od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, vlasništvo Dragana Brkovića, nije otišla u stečaj. A kad će, ne znamo. Mediji prenose potpuno suprotne poruke aktera pravno-ekonomskog duela koji se vodio u Privrednom sudu u Podgorici, pred vijećem sudije Miodraga Anđelića: Povjerioci najavljuju nastavak borbe kako bi dobili pravo na prinudnu naplatu svojih potraživanja, objašnjavajući da je sud njihov zahtjev odbio iz formalnih razloga – zbog nepotpune dokumentacije. Milić Popović, član uprave Vektre, tvrdi da je zlonamjeran zahtjev cetinjske Fagar Montenegro za uvođenje stečaja odbačen kao neosnovan pošto ,,likvidnost Vektre ni jednog trenutka nije bila dovedena u pitanje”.

Činjenice govore same za sebe: računi Vektre otvoreni kod NLB Montenegrobanke, Podgoričke i Hipo alpe adrija banke blokirani su, pošto na njima nema novca za prinudnu naplatu 4,66 miliona eura koje traže povjerioci kompanije.

Vektra Montenegro je, uz to, kod komercijalnih banaka zadužena sa više od sto miliona eura kredita. Vektrina ćerka kompanija Vektra Aviation DOO, sa svojom flotom, stavljena je u zalogu za kredit od 40 miliona eura. Pod zalogom je i Vektra -Jakić iz Pljevalja. Njome je matična kompanija pokrila kredit dobijen od mađarske OTP Banke (vlasnik svih akcija ovdašnje CKB). Brkovićev Horizon-Logistik je od 2007. godine u postupku ,,dobrovoljne likvidacije”. HTP Boka, najveća Vektrina akvizicija, od iste godine čeka početak rekonstrukcije starih, i najavljenu gradnju novih hotela. Dakle, ni ona matičnoj kompaniji ne donosi prihod.

Podgoričani imaju izreku – digni ga visoko, da bolje pa'ne. Teško je naći riječi kojima bi se preciznije i kraće opisala prošlost i sadašnjost, a možda i budućnost, Vektre Montenergo.

Prije tačno dvije decenije, 1990. godine Dragan Brković je osnovao preduzeće čija je osnovna djelatnost bila prodaja automobila francuske kompanije Pežo. Slijedio je period ratova i međunarodnih sankcija prema tadašnjoj SRJ. Vektra je u tom vremenu, koje njen vlasnik opisuje kao doba ,,stagnacije i propadanja privrednih sistema i devastacije prirodnih resursa” postala jedna od najvećih i finansijski najmoćnijih kompanija u Crnoj Gori. Kako – ostala je tajna. Kada se ima u vidu Brkovićev stav da je ,,i kompanija Vektra dijelila sudbinu takvog privrednog ambijenta”, nameće se dilema – da li je i on sam u stanju da objasni taj meteorski uzlet.

Brković je sticao i stečeno ulagao kupujući nekretnine i državna preduzeća u Crnoj Gori. Moračatrans i Rumijatrans iz Bara, Fabrika anoda u Podgorici (dugogodišnji zakup), Velimir Jakić, Optel i Građevinar u Pljevljima, Impregnacija i Eksportdrvo u Kolašinu, HTP Boka, hotelski kompleks MOC u Bečićima i kompleks Jugoslovenskog rječnog brodarstva u Budvi… dio su poslovne imperije koja je rasla poput pečurke nakon kiše. ,,Brkovićeva Vektra posjeduje 41 hiljadu kvadrata placa u Budvi”, obznanili su u to vrijeme novinari skloni sabiranju podataka iz Katastra i Registra, ,,na 200 lokacija u Bečićima ima šest hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora, u Podgorici ima deset hiljada kvadrata poslovnog prostora, u Pljevljima hiljadu kvadrata u stanovima…”

Sa imovinom rasli su i apetiti, kao i slika o vlastitom značaju. Sredinom 2007. godine kada su – nakon kupovine Jakića i Boke – Vektra i njen vlasnik bili na vrhuncu moći, iz kompanije je stiglo obećanje da će u domaću privredu, samo tokom te godine, uložiti preko 150 miliona eura, ili približno četvrtinu tadašnjeg državnog budžeta ,,što će biti značajna podrška razvoju nacionalne ekonomije”.

Tri godine kasnije menadžeri i advokati Vektre se bore protiv zahtjeva za uvođenje stečaja koji je pokrenut zbog duga od 40 hiljada eura. Znači li to da će, do skora najveća privatna kompanija u Crnoj Gori, zatvoriti krug i ponovo postati auto-servis?

Odgovor na ovo pitanje zavisi od Vlade Crne Gore. Tačnije o njemu će odlučivati onaj u čijim je rukama Vlada. Najpreciznije moguće – budućnost Vektre neće odrediti Dragan Brković i njegov menadžment ali ni povjerioci kompanije, ma kolika da su njihova potraživanja, već premijer Milo Đukanović. Brkovićev kum, usput rečeno.

Vektra je postala to što jeste zahvaljujući tome što je u vrijeme sankcija preuzela sve poslove komercijalne službe podgoričkog Kombinata aluminijuma. Teško da je pojedinac, makoliko sposoban bio, mogao bez pomoći sa vrha doći u poziciju da postane ključni prodavac crnogorskog aluminijuma, pored desetina ljudi iz KAP-a koji su se tim poslom bavili godinama i decenijama. Potom je neko odlučio da Vektra u odnosu na KAP dobije privilegovan status ,,stranog povjerioca”.

Paralelno sa tim poslom, Vlada je od Vektre kupovala nekretnine, izdašno plaćajući građevinu koja prokišnjava na gornjim spratovima podignutim bez građevinske dozvole.

Crnogorsko tužilaštvo je, po pravilu, ostajalo slijepo i gluvo na sve zahtjeve da se preispita poslovanje Vektre i priroda njenog angažmana sa vladinim funkcionerima i menadžerima državnih preduzeća i fondova.

Ako bi Vektri zahvalilo para, Ministarstvo finansija bi odobravalo kratkoročnu pozajmicu ili Brkovića i njegovu kompaniju privremeno oslobađalo obaveze plaćanja poreza i dažbina. Ta praksa traje i danas. Jakić i Boka ne plaćaju poreze i doprinose na zarade zapošljenih mjesecima, odnosno godinama.

Ono o čemu se šaputalo mjesecima nedavno je dobilo i zvaničnu potvrdu. Ministarstvo finansija pod vodstvom Igora Lukšića procijenilo je da nije dovoljno to što Vektra ne plaća poreze i doprinose na plate zapošljenih u svojim ćerka-firmama. Ministar je donio odluku da se Vektri, uz nekoliko jednako privilegovanih kompanija, dozvoli korišćenje takozvanog carinskog kredita. To praktično znači da Vektra na uvezenu robu akcize, carine i PDV plaća na odloženo. Ispostavilo se da ni to nije dovoljno. Pojedinačno najveći povjerilac koji traži prunudnu naplatu sa računa Vektre je Uprava carina Crne Gore koja od Brkovićeve kompanije potražuje 2,23 miliona eura.
Državni zastupnici stojički trpe i to kašnjenje.
Da li je i to zasluga Dragan Brkovića i njegovih saradnika. Ili postoji neka viša sila koja omogućava da se može – i kad se nama. U tom slučaju, nagradno pitanje glasi: šta se prinosi na žrtveni oltar kako bi se stekla naklonost lokalnih bogova? Dragan Brković je jedan od čuvara te svete tajne.

Kad kreće Vektra – Jakić

Dragan Brković i njegova Vektra kupili su od države, u juna 2006. godine, tadašnji Velimir Jakić za 1,6 miliona eura. Ugovorom su se obavezali na investicije od šest miliona eura i obećali da će uposliti 320 radnika.

Pola godine kasnije, početkom 2007. godine, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Uprava za šume Crne Gore odobrili su Vektra-Jakiću koncesije za korišćenje šuma na teritoriji opštine Pljevlja na period od 30 godina. Koncesija je data Brkoviću iako je konkurentska ponuda bila veća za 20 miliona eura. Vektra- Jakić je dobila pravo, ali i obavezu da godišnje posiječe i preradi 140 hiljada kubnih metara šumske građe, i za to državi plati 1,66 miliona eura. Ova obaveza do sada nije poštovana, tako da su državni i budžet SO Pljevlja, samo prošle godine, po tom osnovu ostali kraći za milion eura.

Radoš Šućur, direktor Uprave za šume je u julu 2008. godine priznao da realizacija ovog ugovora “ne ide planiranom dinamikom”. Ipak, Šućur pravda koncesionara: ,,Oni ulažu više nego što je planirano ugovorom. Očekujem da će do kraja godine završiti sa investicijom koja već sada vrijedi više od 30 miliona eura”.

Umjesto pokretanja proizvodnje kraj 2008. godine donio je samo nova obećanja. Dragan Brković, 11. novembra, u razgovoru za Vijesti najavljuje da proizvodnja u Vektri -Jakiću “punim kapacitetom” počinje sredinom 2009. ,,U pogone te kompanije uložili smo preko 70 miliona eura i siguran sam da će to biti najmodernija industrija na Balkanu”, kaže vlasnik.

Četrdeset dana kasnije, 22. decembra, Brković Danu kaže kako je u obnovu kombinata uloženo ,,preko 55 miliona eura”. Rok za pokretanja prizvodnje ostaje – ljeto 2009. godine.

Slijedi zatišje duže od godinu dana.

Proizvodnja u Vektri -Jakiću počeće do jeseni, ustvrdio je 10. aprila ove godine Milić Popović, član menadžmenta Vektre Montenegro, iznoseći računicu po kojoj je ,,do sada uloženo oko 64 miliona eura”. Popović je Vijestima najavio da će u Jakić biti uloženo još 14,3 miliona eura, od kojih će ,,dio biti opredijeljen za podmirivanje dugovanja dobavljačima i troškova iz tekućeg poslovanja”.

Popović je tada najavio da će kompanija ,,uskoro” radnicima isplatiti zaostale plate. Zapošljeni u Vektri – Jakiću platu nijesu primali od oktobra prošle godine. Tada im je odjednom isplaćeno sedam (zaostalih) zarada.

Vektra- Boka na čekanju

Vektra je postala vlasnik 59,4 odsto akcijskog kapitala HTP Boka u proljeće 2007. godine. Za akcije preduzeća u čijem su sastavu Plaža, Tamaris i Igalo Vektra je platila 22 miliona uz investicioni plan ,,težak” 64 miliona eura.

Planirane investicije su u međuvremenu narasle na više od četvrt milijarde eura, ali se u stvarnosti ne dešava gotovo ništa. Protekle tri godine protekle su u čekanju da se naprave planovi, izradi tehnička dokumentacija, prilagode urbanistički planovi, obezbijede potrebne dozvole…

Kompanija Vektra Boka radnicima, početkom aprila, duguje plate za pet mjeseci, a državi poreze i doprinose na zarade za više od godinu dana. Račun kompanije je u blokadi.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo