Povežite se sa nama

DRUŠTVO

I kad se nema – može se

Objavljeno prije

na

Da li će crnogorski tranzicioni feniks – nikao iz pepela u doba ratova, hiperinflacije i međunarodnih sankcija – sagoreti u plamenu ekonomske krize koja trese Crnu Goru?
Vektra Montenegro, jedna od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, vlasništvo Dragana Brkovića, nije otišla u stečaj. A kad će, ne znamo. Mediji prenose potpuno suprotne poruke aktera pravno-ekonomskog duela koji se vodio u Privrednom sudu u Podgorici, pred vijećem sudije Miodraga Anđelića: Povjerioci najavljuju nastavak borbe kako bi dobili pravo na prinudnu naplatu svojih potraživanja, objašnjavajući da je sud njihov zahtjev odbio iz formalnih razloga – zbog nepotpune dokumentacije. Milić Popović, član uprave Vektre, tvrdi da je zlonamjeran zahtjev cetinjske Fagar Montenegro za uvođenje stečaja odbačen kao neosnovan pošto ,,likvidnost Vektre ni jednog trenutka nije bila dovedena u pitanje”.

Činjenice govore same za sebe: računi Vektre otvoreni kod NLB Montenegrobanke, Podgoričke i Hipo alpe adrija banke blokirani su, pošto na njima nema novca za prinudnu naplatu 4,66 miliona eura koje traže povjerioci kompanije.

Vektra Montenegro je, uz to, kod komercijalnih banaka zadužena sa više od sto miliona eura kredita. Vektrina ćerka kompanija Vektra Aviation DOO, sa svojom flotom, stavljena je u zalogu za kredit od 40 miliona eura. Pod zalogom je i Vektra -Jakić iz Pljevalja. Njome je matična kompanija pokrila kredit dobijen od mađarske OTP Banke (vlasnik svih akcija ovdašnje CKB). Brkovićev Horizon-Logistik je od 2007. godine u postupku ,,dobrovoljne likvidacije”. HTP Boka, najveća Vektrina akvizicija, od iste godine čeka početak rekonstrukcije starih, i najavljenu gradnju novih hotela. Dakle, ni ona matičnoj kompaniji ne donosi prihod.

Podgoričani imaju izreku – digni ga visoko, da bolje pa'ne. Teško je naći riječi kojima bi se preciznije i kraće opisala prošlost i sadašnjost, a možda i budućnost, Vektre Montenergo.

Prije tačno dvije decenije, 1990. godine Dragan Brković je osnovao preduzeće čija je osnovna djelatnost bila prodaja automobila francuske kompanije Pežo. Slijedio je period ratova i međunarodnih sankcija prema tadašnjoj SRJ. Vektra je u tom vremenu, koje njen vlasnik opisuje kao doba ,,stagnacije i propadanja privrednih sistema i devastacije prirodnih resursa” postala jedna od najvećih i finansijski najmoćnijih kompanija u Crnoj Gori. Kako – ostala je tajna. Kada se ima u vidu Brkovićev stav da je ,,i kompanija Vektra dijelila sudbinu takvog privrednog ambijenta”, nameće se dilema – da li je i on sam u stanju da objasni taj meteorski uzlet.

Brković je sticao i stečeno ulagao kupujući nekretnine i državna preduzeća u Crnoj Gori. Moračatrans i Rumijatrans iz Bara, Fabrika anoda u Podgorici (dugogodišnji zakup), Velimir Jakić, Optel i Građevinar u Pljevljima, Impregnacija i Eksportdrvo u Kolašinu, HTP Boka, hotelski kompleks MOC u Bečićima i kompleks Jugoslovenskog rječnog brodarstva u Budvi… dio su poslovne imperije koja je rasla poput pečurke nakon kiše. ,,Brkovićeva Vektra posjeduje 41 hiljadu kvadrata placa u Budvi”, obznanili su u to vrijeme novinari skloni sabiranju podataka iz Katastra i Registra, ,,na 200 lokacija u Bečićima ima šest hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora, u Podgorici ima deset hiljada kvadrata poslovnog prostora, u Pljevljima hiljadu kvadrata u stanovima…”

Sa imovinom rasli su i apetiti, kao i slika o vlastitom značaju. Sredinom 2007. godine kada su – nakon kupovine Jakića i Boke – Vektra i njen vlasnik bili na vrhuncu moći, iz kompanije je stiglo obećanje da će u domaću privredu, samo tokom te godine, uložiti preko 150 miliona eura, ili približno četvrtinu tadašnjeg državnog budžeta ,,što će biti značajna podrška razvoju nacionalne ekonomije”.

Tri godine kasnije menadžeri i advokati Vektre se bore protiv zahtjeva za uvođenje stečaja koji je pokrenut zbog duga od 40 hiljada eura. Znači li to da će, do skora najveća privatna kompanija u Crnoj Gori, zatvoriti krug i ponovo postati auto-servis?

Odgovor na ovo pitanje zavisi od Vlade Crne Gore. Tačnije o njemu će odlučivati onaj u čijim je rukama Vlada. Najpreciznije moguće – budućnost Vektre neće odrediti Dragan Brković i njegov menadžment ali ni povjerioci kompanije, ma kolika da su njihova potraživanja, već premijer Milo Đukanović. Brkovićev kum, usput rečeno.

Vektra je postala to što jeste zahvaljujući tome što je u vrijeme sankcija preuzela sve poslove komercijalne službe podgoričkog Kombinata aluminijuma. Teško da je pojedinac, makoliko sposoban bio, mogao bez pomoći sa vrha doći u poziciju da postane ključni prodavac crnogorskog aluminijuma, pored desetina ljudi iz KAP-a koji su se tim poslom bavili godinama i decenijama. Potom je neko odlučio da Vektra u odnosu na KAP dobije privilegovan status ,,stranog povjerioca”.

Paralelno sa tim poslom, Vlada je od Vektre kupovala nekretnine, izdašno plaćajući građevinu koja prokišnjava na gornjim spratovima podignutim bez građevinske dozvole.

Crnogorsko tužilaštvo je, po pravilu, ostajalo slijepo i gluvo na sve zahtjeve da se preispita poslovanje Vektre i priroda njenog angažmana sa vladinim funkcionerima i menadžerima državnih preduzeća i fondova.

Ako bi Vektri zahvalilo para, Ministarstvo finansija bi odobravalo kratkoročnu pozajmicu ili Brkovića i njegovu kompaniju privremeno oslobađalo obaveze plaćanja poreza i dažbina. Ta praksa traje i danas. Jakić i Boka ne plaćaju poreze i doprinose na zarade zapošljenih mjesecima, odnosno godinama.

Ono o čemu se šaputalo mjesecima nedavno je dobilo i zvaničnu potvrdu. Ministarstvo finansija pod vodstvom Igora Lukšića procijenilo je da nije dovoljno to što Vektra ne plaća poreze i doprinose na plate zapošljenih u svojim ćerka-firmama. Ministar je donio odluku da se Vektri, uz nekoliko jednako privilegovanih kompanija, dozvoli korišćenje takozvanog carinskog kredita. To praktično znači da Vektra na uvezenu robu akcize, carine i PDV plaća na odloženo. Ispostavilo se da ni to nije dovoljno. Pojedinačno najveći povjerilac koji traži prunudnu naplatu sa računa Vektre je Uprava carina Crne Gore koja od Brkovićeve kompanije potražuje 2,23 miliona eura.
Državni zastupnici stojički trpe i to kašnjenje.
Da li je i to zasluga Dragan Brkovića i njegovih saradnika. Ili postoji neka viša sila koja omogućava da se može – i kad se nama. U tom slučaju, nagradno pitanje glasi: šta se prinosi na žrtveni oltar kako bi se stekla naklonost lokalnih bogova? Dragan Brković je jedan od čuvara te svete tajne.

Kad kreće Vektra – Jakić

Dragan Brković i njegova Vektra kupili su od države, u juna 2006. godine, tadašnji Velimir Jakić za 1,6 miliona eura. Ugovorom su se obavezali na investicije od šest miliona eura i obećali da će uposliti 320 radnika.

Pola godine kasnije, početkom 2007. godine, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Uprava za šume Crne Gore odobrili su Vektra-Jakiću koncesije za korišćenje šuma na teritoriji opštine Pljevlja na period od 30 godina. Koncesija je data Brkoviću iako je konkurentska ponuda bila veća za 20 miliona eura. Vektra- Jakić je dobila pravo, ali i obavezu da godišnje posiječe i preradi 140 hiljada kubnih metara šumske građe, i za to državi plati 1,66 miliona eura. Ova obaveza do sada nije poštovana, tako da su državni i budžet SO Pljevlja, samo prošle godine, po tom osnovu ostali kraći za milion eura.

Radoš Šućur, direktor Uprave za šume je u julu 2008. godine priznao da realizacija ovog ugovora “ne ide planiranom dinamikom”. Ipak, Šućur pravda koncesionara: ,,Oni ulažu više nego što je planirano ugovorom. Očekujem da će do kraja godine završiti sa investicijom koja već sada vrijedi više od 30 miliona eura”.

Umjesto pokretanja proizvodnje kraj 2008. godine donio je samo nova obećanja. Dragan Brković, 11. novembra, u razgovoru za Vijesti najavljuje da proizvodnja u Vektri -Jakiću “punim kapacitetom” počinje sredinom 2009. ,,U pogone te kompanije uložili smo preko 70 miliona eura i siguran sam da će to biti najmodernija industrija na Balkanu”, kaže vlasnik.

Četrdeset dana kasnije, 22. decembra, Brković Danu kaže kako je u obnovu kombinata uloženo ,,preko 55 miliona eura”. Rok za pokretanja prizvodnje ostaje – ljeto 2009. godine.

Slijedi zatišje duže od godinu dana.

Proizvodnja u Vektri -Jakiću počeće do jeseni, ustvrdio je 10. aprila ove godine Milić Popović, član menadžmenta Vektre Montenegro, iznoseći računicu po kojoj je ,,do sada uloženo oko 64 miliona eura”. Popović je Vijestima najavio da će u Jakić biti uloženo još 14,3 miliona eura, od kojih će ,,dio biti opredijeljen za podmirivanje dugovanja dobavljačima i troškova iz tekućeg poslovanja”.

Popović je tada najavio da će kompanija ,,uskoro” radnicima isplatiti zaostale plate. Zapošljeni u Vektri – Jakiću platu nijesu primali od oktobra prošle godine. Tada im je odjednom isplaćeno sedam (zaostalih) zarada.

Vektra- Boka na čekanju

Vektra je postala vlasnik 59,4 odsto akcijskog kapitala HTP Boka u proljeće 2007. godine. Za akcije preduzeća u čijem su sastavu Plaža, Tamaris i Igalo Vektra je platila 22 miliona uz investicioni plan ,,težak” 64 miliona eura.

Planirane investicije su u međuvremenu narasle na više od četvrt milijarde eura, ali se u stvarnosti ne dešava gotovo ništa. Protekle tri godine protekle su u čekanju da se naprave planovi, izradi tehnička dokumentacija, prilagode urbanistički planovi, obezbijede potrebne dozvole…

Kompanija Vektra Boka radnicima, početkom aprila, duguje plate za pet mjeseci, a državi poreze i doprinose na zarade za više od godinu dana. Račun kompanije je u blokadi.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo