Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Opljačkano pet miliona eura

Objavljeno prije

na

Predsjednik Udruženja manjinskih akcionara Hotelsko- turističkog preduzeća Berane Miomir Ćorac iznosi na sto gomilu papira. Svjedočanstvo o jednoj kriminalnoj privatizaciji i njenim akterima. Na pitanje ko ima više kila dokumenata – on, policija ili predsjednik Vrhovnog suda, Ćorac se smije. „Ja sam sve sam sakupljao, a policiji su drugi morali da dostavljaju. Što se tiče Vesne Medenice, njoj sam ustupio svoju fotokopiranu dokumentaciju”, kaže.

VESELA DRUŽINA: U tim su papirima mnogi odgovori koji su intrigirali javnost proteklih pet-šest godina, od kada su podnesene prve krivične prijave protiv poslovodstva privatizovanog HTP-a. Da se samo pobroje imena svih koji su imali koristi od te privatizacije, ili su pomagali i omogućili drugima da steknu korist, Berane bi se tresle makar srednjim intenzitetom.

Udruženje manjinskih akcionara HTP-a predalo je nedavno nove prijave zbog, kako smatraju, nezakonite prodaje dijela imovine, ski centra Lokve, Hotela Komovi u Andrijevici, osnovnih sredstava Hotela Berane i kafane Putnik na Rudešu, tako da policija upravo ovih dana, kako saznaje Monitor, opet privodi i saslušava.

HTP Berane, nekada solventnu i bogatu kompaniju, bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, u martu 2003. godine privatizovalo je do tada nepoznato preduzeće Euroturist GMBH.

„U stvari, oni su imali u prvom trenutku 36 odsto akcija, ali im je Fond za razvoj ustupio na upravljanje svojih 15 odsto. Zato kažem da je taj fond jedan od krivaca za sve što se kasnije dešavalo. Upozoravao sam na vrijeme, jer je pljačka bila vidljiva golim okom, ali nijesu reagovali”, kaže Ćorac.

Euroturist GMBH je vrlo brzo, kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, otimajući vaučere i akcije od građana i radnika, postao vlasnik preko pedeset odsto HTP-a, pa mu državni fondovi više nijesu bili potrebni. Zapravo, bili bi im potrebni da su radili po zakonu, jer nijednu odluku o prodaji imovine ne bi mogli donijeti bez njih, odnosno bez dvotrećinske većine na akcionarskoj skupštini. Umjesto toga, odluke o prodaji donosio je Upravni odbor.

Na meti se prvo našla Gradska kafana, ili kafana Korzo, na najatraktivnijoj lokaciji. U centru, s pogledom na glavnu ulicu. Oduvijek popularno mjesto, još iz vremena kada nije bilo kafića, prodato je već sljedeće godine pod sumnjivim okolnostima. Euroturist GMBH prethodno je podigao namjenski kredit od Atlasmont banke od 120 hiljada eura za njenu rekonstrukciju. Rekonstrukcije nije bilo.

„Mislim da je ta prodaja bila fiktivna. Prethodno je najveći dio novca od kredita, 117 hiljada eura, uplaćen odmah bjelopoljskom preduzeću Slomonturist Izudina Gušmirovića, šure Borislava Dvoržaka, direktora Euroturista GMBH. Taj novac nikada nije vraćen. Zatim je, kada je kafana prodata, dio novca, 43 hiljade, dat ‘na čuvanje’ članu Odbora direktora Mirsadu Đukiću. Ni to nije vraćeno. A kafana se i sljedeće godine vodila na Dvoržaka. Od nje je kasnije napravljeno 17 lokala. Evo spiska ko su danas vlasnici. Vjerujem da je ‘vesela družina’ samo iz ovog posla bila ‘dobra’ milion”, kaže predsjednik manjinskih akcionara.

Prve dvije godine rada privatizovanog HTP-a obilježilo je i zaobilaženje blagajne i trpanje novca direktno u džepove. O tome svjedoče i zapisnici Uprave prihoda.

NAS I RUSA: „Tako je ski centar Lokve prema poslovnoj evidenciji prihodovao za 2005. godinu samo dvije hiljade eura, a ja sam bio prisutan kada je jedan od vlasnika, godinu ranije, stavio u džep dnevni prihod od dvije i po hiljade”, tvrdi Ćorac.

Za društvo okupljeno oko Euroturista GMBH problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima, čiji broj je prepolovljen, nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo. Šlag na tortu bio je nevraćeni kredit, zbog kojeg Atlasmont banka oduzima najatraktivniji objekat, Hotel Berane, simbol grada i dio uspomena velikog broja beranskih generacija.

Ovaj hotel, površine hiljadu kvadrata u osnovi, puta tri sprata, sa 17 hiljada kvadratnih metara zemljišta nad obalom Lima, prodat je iz trećeg puta za svega 200 hiljada eura. Prodaju je u ime Atlasmont banke potpisao direktor Mihailo Banjević, a u ime kupca, preduzeća Montinvest, čiji je vlasnik na papiru bio Slovenac Matjaž Trtnik, izvjesna Snežana Perović. Prodaja je obavljena u Podgorici, a ni Perović ni Trtnik se nikada nijesu pojavili u Beranama. Naravno, ni novi vlasnici nijesu hotel stavili u funkciju. I danas sablasno stoji u mraku nad rijekom.

Posljednja transakcija ovog hotela obavljena je 2007. kada je prodat po sistemu – nas i Rusa jednako pet. Navodno, kupci su bila dva Beranca i tri Rusa. Najavljeno je konačno stavljanje u promet. I opet ništa.

U međuvremenu nestao je sav inventar iz hotela, uključujući i veliki broj umjetničkih djela. Kamioni su tovareni noću, pod velom mraka, i odlazili u nepoznatom pravcu. Tada je nestala i čuvena statua Kupačica, čiji se drugi odlivak, ili kopija, nalazi na budvanskoj plaži Ričardova glava. Od svih umjetnina HTP-a jedino je sačuvana još jedna slika Milića od Mačve u Hotelu Komovi u Andrijevici.

„Taj hotel prodat je za 125 hiljada eura, a samo ta slika vrijedi 50 hiljada. Bakarni krov vrijedan je 150 hiljada”, kaže Ćorac. Kupac Hotela Komovi na izbornoj je listi DPS-a u Andrijevici.

Prodat je ubrzo i ski centar Lokve na planini Cmiljevici, odmah pored magistralnog puta Berane – Rožaje, i do danas ne radi.

„Sve te prodaje bile su nezakonite, baš kao i posljednja kada je, potpisujući se kao izvršni direktor, Mirsad Đukić prodao kafanu Putnik s placem od 67 ari na Rudešu izvjesnoj Vesni Đukić za svega 30 hiljada eura, i to u tri rate. U svemu tome nije ostala čista ni Uprava za nekretnine, koja im je i pored zabrane, omogućila da uknjiže sve ove prodaje”, kaže Ćorac.

TRI ŽELJE: On dodaje da je Udruženje manjinskih akcionara uputilo 2007. godine dopis tadašnjem predsjedniku Vrhovnog suda Ratku Vukotiću, žaleći se na sporost sudova u procesuiranju krivičnih prijava koje su protiv poslodavaca podnijeli radnici, pod osnovanim sumnjama da su zloupotrijebili službeni položaj, i policija „zbog sumnje da su iskorišćavanjem svojih službenih ovlašćenja sebi ili drugome pribavili protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 636.738 eura”. Odgovoreno je da je taj postupak objedinjen s postupkom koji se već u Osnovnom sudu u Podgorici vodi protiv istih osoba, Branislava Lutovca, Fuada Ramusovića, Borislava Dvoržaka i Mirsada Đukića. Bez detaljnijeg objašnjenja koji je to drugi postupak. Valjda onaj u kojem se sudi ovim osobama zajedno s Damjanom Hostom, tadašnjim izvršnim direktorom brokerske kuće Monteadria broker i Izudinom Gušmirovićem, zbog zloupotrebe službenog položaja i navodne finansijske malverzacije oko trgovine akcijama TUP Brskovo.

„Kako se opet ništa nije dešavalo, novi dopis smo uputili Vesni Medenici, i početkom ove godine dobili odgovor da se postupak, odnosno glavni pretres predmeta K.broj 282/06, nalazi u završnoj fazi”, kaže Ćorac, pokazujući dokument.

Da je pljačka beranskog hotelsko-turističkog preduzeća imala široke razmjere i mnogo uvezanih osoba i firmi, govori i šema koju je manjinskim akcionarima ustupio MANS. Tu negdje je našla mjesto i Alfa invest doo Veselina Barovića. Ogorčenje građana, i zbog činjenice da Hotel Berane s najljepšom terasom u kontinentalnom dijelu Crne Gore ne radi toliko godina, posebna je tema. U polušali se prepričava inače istinita priča kako je ovih dana jedan starograđanin postavljao uslove da glasa za jedinstvenu opoziciju.

„Hoću, ali da mi ispune tri želje – da se otvori aerodrom, da se vrati ime Ivangrad i da se lopovima oduzme Hotel Berane.”

U Centralnoj depozitarnoj agenciji, naime, iako preduzeće više faktički ne postoji, većinski paket akcija HTP Berane od 50,14 odsto i dalje se vodi na Euroturist GMBH. Manjinski akcionari objašnjavaju da nije bilo stečaja niti likvidacije. Kapital akcionarskog društva u osnivanju procijenjen je na 5,2 miliona eura. Tolika bi bila nominalna vrijednost pljačke.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo