Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Oslobodilac nepoznat

Objavljeno prije

na

Nedavno je Uprava policije Crne Gore saopštila da je ,,prilikom sprovođenja operativno-taktičkih radnji u Bijelom Polju, u akciji Balkanski ratnik, lišeno slobode lice Muhamed Agović, koji se nalazi na potjernici koju je raspisala Njemačka”. Policija je uhapsila Agovića u Bijelom Polju, tokom potjere za narko-dilerom Darkom Šarićem. Mnogi vjerovatno nisu pridavali značaj podatku da je crnogorska policija uhapsila Agovića, ali oni koji prate crne hronike sigurno su se ne malo iznenadili pri pomenu njegovog imena. A kako i ne bi – Agović uhapšen u Bijelom Polju, a trebalo bi da izdržava višegodišnju robiju u Spužu.

Muhamed Agović, rodom iz Berana, prije deset godina osuđen je u njemačkom gradu Trijeru, odakle je pobjegao u Crnu Goru, na doživotnu kaznu zatvora. Pošto ga Crna Gora zbog pravnih prepreka nije mogla izručiti Njemačkoj, osuđen je u Višem sudu u Bijelom Polju na 40 godina zatvora. Vrhovni sud Crne Gore tu presudu preinačuje na 20 godina zatvora, koje Agović počinje da izdržava u KP Domu Spuž. Međutim, taj spuški zatvorenik našao se na slobodi juna prošle godine! Kako?

Povodom najnovijeg hapšenja Muhameda Agovića, Vladan Pavićević, vlasnik privatne detektivske agencije iz Podgorice, polovinom februara podnio je krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužiocu Ranki Čarapić protiv nepoznatih osoba zaposlenih u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. U prijavi, Pavićević obavještava Vrhovnog tužioca o sudskim kaznama izrečenim Agoviću i traži od Čarapićke da ispita kako se on našao na slobodi.

,,Pitao sam Vrhovnog državnog tužioca kako je moguće da osoba pravosnažno osuđena na kaznu od 20 godina zatvora, koju je izdržavala u Kazneno-popravnom domu Spuž, i to u najbezbjednijem dijelu te ustanove, bude na slobodi od 30. juna prošle godine”, kaže Pavićević, u razgovoru za Monitor.

Pavićević još nije dobio odgovor od Ranke Čarapić.

Postoje samo tri varijante kako se zatvorenik može naći na slobodi: da pobjegne, da dobije uslovni otpust ili da bude amnestiran.

Prema članu 65 Zakona o izvršenju krivičnih sankcija o uslovnom otpustu odlučuje komisija koju formira ministar pravde. Komisija ima predsjednika i šest članova, a sačinjavaju je predstavnici Vrhovnog suda, Državnog tužioca, MUP-a, Ministarstva zdravlja, ministar pravde i direktor ZIKS-a. Zakon dalje predviđa da se o uslovnom otpustu odlučuje na osnovu molbe osuđenog ili člana njegove uže porodice. I direktor ZIKS-a ima diskreciono pravo da otpusti osuđenog, ali samo šest mjeseci prije isteka kazne.

Odredbom o amnestiji, predviđeno je oslobađanje od izvršenja kazne ili njeno ublažavanje, ali samo do četvrtine od ukupno izrečene kazne, s tim što se ne mogu amnestirati osuđeni za najteža krivična djela.

Da bismo saznali kako se zaista Agović našao na slobodi, obratili smo se prvo Ministarstvu pravde. Otuda su nas uputili na nadležnog za ovaj slučaj – Zavod za izvršenje krivičnih sankcija. Prije dvadesetak dana poslali smo dopis Zavodu uz molbu da dobijemo objašnjenje kako je Agović oslobođen. Prošle sedmice ponovili smo zahtjev, ali ni poslije nekoliko telefonskih poziva i razgovora sa službenicama ZIKS-a, portparol Zavoda Anka Cerović nije odgovorila na naše pitanje.

Prema nezvaničnim informacijama Agović je najvjerovatnije amnestiran odlukom crnogorskog parlamenta. Nismo mogli dobiti zvaničnu potvrdu za to. U svakom slučaju Agoviću je nezakonito prekinuto izdržavanje zatvorske kazne i to u vrijeme dok je direktor ZIKS-a bio Božidar Vuksanović.

Sticajem okolnosti, detektivu Vladanu Pavićeviću ,,slučaj Agović” poznat je od prije sedam godina.

,,Kao službenik KP Doma Spuž, zajedno sa kolegom Dragišom Bulatovićem, obratio sam se početkom jula 2003. godine tadašnjem načelniku dopisom i predložio mu da se prema Agoviću preduzme najveća mjera obezbjeđenja radi sprečavanja eventualnog bjekstva. Preko službenika obezbjeđenja zatvora Bijelo Polje došli smo do podatka da je Agović iz bijelopoljskog zatvora pripremao bjekstvo”, prepričava Pavićević navode iz tog dopisa.

Bulatović i Pavićević predložili su načelniku preduzimanje ,,najviših mjera obezbjeđenja i smještaj u C odjeljenje, a sve u cilju predostrožnosti eventualnog bjekstva i ugrožavanja tuđih života”.

Pavićević je kasnije napustio službovanje u spuškom zatvoru i opet se nedavno ,,susreo” sa Agovićem preko policijskog saopštenja o njegovom hapšenju.

Agović je poznat i policijama drugih država. Policajci Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, u noći između 6. i 7. maja 1999. godine, uhapsili su na području opštine Ilijaš Agovića na osnovu zahtjeva Interpola njemačkog grada Visbaden. U saopštenju kantonalnog MUP-a navodi se da je za Agovićem, rođenim 1970. godine u Ivangradu, državljaninom SR Jugoslavije, raspisana potjernica zbog počinjenih krivičnih djela ubistva, teške pljačke, pljačke sa ubistvom, iznuđivanja…

Početkom decembra prošle godine u medijima je pominjan Agović u vezi presude Satku Adroviću, iz Vrbnice kod Rožaja, zbog teškog razbojništva i razbojničke krađe.

U optužnici se navodi da su Adrović i njegovi zemljaci Muhamed Agović i Kemal Ciriković, kao i turski državljanin Čengiz Koča, 10. decembra 1998. godine, u Njemačkoj, maskirani i naoružani pištoljem, bejzbol palicom i nožem, ušli u diskoteku Tropikal, vlasništvo Helge i Edmuda Šmita. Po ulasku u diskoteku, Agović je ispalio hitac u plafon, naredivši prisutnima da legnu na pod. Nakon toga Adrović, Ciriković i Koča su napali blagajnika Aleksandra Higela, kojeg je Koča dva puta udario nožem u stomak. Od tih povreda Higel je kasnije podlegao.

Nakon toga razbojnici su od gostiju uzeli 2.500 njemačkih maraka i nekoliko komada nakita, a potom pobjegli u nepoznatom pravcu.

Agović je uspio da se domogne Crne Gore. Javnost nije obaviještena gdje se nalazi nakon nedavnog hapšenja.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo