Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Oni odlaze

Objavljeno prije

na

Zemlja čuda. Nakon što je džudista svjetskog glasa Srđan Mrvaljević najavio da će napustiti crnogorsku reprezentaciju jer mu je onemogućeno, zbog sukoba u džudo savezu, da nastupi na Evropskom šampionatu, sportske vlasti su utvrdile da je Mrvaljević, vidi stvarno, trebao da nas predstavlja na prestižnom takmičenju. ,,Neka mi vrate vrijeme… Sada se osjećam još gore”, kazao je Mrvaljević. On je ostao pri odluci da napušta crnogorsku reprezentaciju.

Odlazak jedinog džudiste iz bivše Jugoslavije koji je osvojio medalju na Super svjetskom kupu u Roterdamu i bio peti na na Svjetskom prvenstvu, crnogorske sportske vlasti ispratile su sliježući ramenima. Ministarstvo kulture, sporta i medija računa na Mrvaljevićevu „privrženost Crnoj Gori” zbog koje će, vjeruje pomoćnik Dragan Drobnjak, Mrvaljević ipak ostati.

Mrvaljević nije jedini sportista impresivne biografije koji napušta Crnu Goru. Ovih dana, opet zbog „nesporazuma sa čelnicima saveza”, odlazak je najavila i zvanična svjetska šampionka u džiju džici Mirjana Martinović. Ona prošle godine nije učestvovala na Evropskom prvenstvu u Podgorici i Svjetskim igrama u Kini zbog postojanja dva crnogorska saveza u džiju-džici .

„Na Svjetskom prvenstvu, krajem godine, nastupaću za drugu državu jer za svoju nemam načina ni uslova”, kazala je Mirjana Martinović.

BEZ IZVINJENJA: Teško da će neko odgovorati zbog toga što je Crna Gora ostala bez sportista svjetskog glasa. To pitanje nije ni u najavi a prošlost je puna primjera bahatog odnosa crnogorskih vlasti prema sportistima, ali i umjetnicima i naučnicima.

Prošle godine plivač Matija Jauković je prihvatio ponudu da nastupa za Australiju nakon što je, kako je kazao, nekoliko mjeseci čekao ponudu iz Crne Gore. „Crna Gora je imala na raspolaganju vrhunskog sportistu sa olimpijskom normom bez uloženog centa. Crnogorske sportske institucije ne samo da nijesu uradile ništa, već zlonamjerno konstruišu, podmeću i pokušavaju da na mene svale krivicu za sopstvene promašaje”, prokomentarisao je Jauković ocjene crnogorskih sportskih vlasti – da Jauković u stvari i nije želio da pliva za Crnu Goru.

Da svjetski glas nije dovoljan za ovdašnje vlastodršce najbolje možda govori primjer Marine Abramović, umjetnice internacionalnih razmjera, koja je na izvinjenje bivšeg ministra kulture Gorana Sita Rakočevića, nakon što je Crna Gora promijenila odluku da će je Marina Abramović predstaviti na Bijenalu u Veneciji 1997. godine, čekala godinama. Ona je te godine, na poziv generalnog komesara Bijenala Germana Celantea učestvovala na Bijenalu i dobila Zlatnog lava. Naknadno se povjerila beogradskim medijima: „Dobila sam tada nagradu, ministar kulture dao je ostavku, ali nisam dobila nikakvo izvinjenje osam godina. Rene Blok mi je rekao privatno da je sada insistirao toliko da ministar kulture Crne Gore napiše meni to pismo izvinjenja. Osam godina je vrlo dugo vrijeme ako je bila nepravda. Dobijem pismo, ali nije dovoljno”.

Iste godine crnogorsko ministarstvo kulture uknjižilo je još jedan biser. Otkazan je dugo najavljivani projekat Wonderland Montenegro koji je u Budvi trebao da okupi renomirane džez i etno muzičare iz sedam zemalja i četiri kontinenta, u organizaciji crnogorskog džez muzičara Mika Aleksića koji je tada već dvanaestu godinu bio u Holandiji. Aleksić je nekoliko dana pred najavljeni početak, pošto su se svjetski džezeri uputili u Crnu Goru, obaviješten da je projekat otkazan zbog „organizacijskih i svjetskih poteškoća”. A i slušala se neka druga muzika. Aleksić je svojim novcem podmirio troškove. Izvinjenja niotkuda. Naprotiv, ovaj poznati džez muzičar i dalje se zbog tog događaja sudi sa državom.

CRNA GORA, JEDNA KULTURNA ADRESA: Teško je u jednom tekstu pobrojati sve vrijedne i talentovane koje je iz Crne Gore otjerao nemar i bahatost države, pojedinaca ili tek nepostojanje odgovarajućih uslova. Da zaboravimo stare rane, neki od najboljih glumaca koji su školovani na Fakultetu za dramske umjetnosti, posljednjih su godina otišli za Beograd.

Na pitanje kako to komentariše, dekan cetinjskog fakulteta dramskih umjetnosti Siniša Jelušić odgovorio je svojevremeno za Monitor: ,,To je kao da me pitate zašto igrač Budućnosti hoće da igra u Barseloni”. Jelušić je upozorio da ne postoje odgovarajući uslovi na tom fakultetu.

Slaviša Čurović, jedan od prvih glumaca koji su školovani na Cetinju nije kaže za Monitor, otišao u Beograd zbog malog tržišta.

„Jedini razlog mog privremenog odlaska je nepotizam u trouglu Branislav Mićunović, Radmila Vojvodić i njihove sluge koji mi nijesu dali da nastavim da se iskazujem kao umjetnik u svojoj zemlji, iz straha od mojih ambicija,koje nikad nisam krio, ali i znanja. Sve su prigrabili za sebe, što se tiče kulture, i to je jedinstven slučaj u svijetu,ako izuzmemo Sjevernu Koreju i Kubu”

Čurović naglašava: „Želim,hoću i znam da ću se vratiti u svoj grad Podgoricu, svoju državu, svoje pozorište CNP. Jedini sam od onih koji su otišli koji nije uzeo srpsko državljanstvo. Ovdje radim kao stranac koji se tako ne osjeća i prema kome ne postupaju tako. Naprotiv, prihvaćen sam lijepo, radim, živim, uspio sam u gradu u kom je konkurencija nemilosrdna, da steknem reputaciju poštenog čovjeka i dobrog glumca, a u mojoj Podgorici nisam mogao da se izborim sa halapljivim klanom gore pomenutih”. Čurović kaže da će se kada se vrati sa ljudima koji to znaju od CNP-a napraviti najbolje pozorište na Balkanu.

Marija Vicković, crnogorska glumica koja je karijeru nastavila u Beogradu, nedavno je kazala ,,Iz Crne Gore se odlazi zato što kulturna atmosfera koja u njoj vlada ne pruža dovoljno mladom stvaraocu. U kulturu se veoma malo ulaže, a za glumca je najgore kad ne radi i ne usavrašava svoj talenat. Dok god takvo stanje vlada, iz Crne Gore mladi ljudi koji se bave kulturom će odlaziti, jer talenat u takvoj atmosferi može samo da jenjava i da se guši što je, naravno, pogubno”.

Situacija nije bolja ni u drugim oblastima stvaralaštva. Koliko se, na primjer, ulaže u naučnike dovoljno govori podatak da se za nauku izdvaja godišnje koliko za račun za struju državnog Univerziteta.

KAD OSTANU: Kako izgleda kad crnogorski umjetnik svjetskog glasa ostane u Crnoj Gori, dobar je primjer slučaj vajara Miodraga Šćepanovića iz Kolašina koji je 2006. osvojio prvu nagradu na prestižnom Jesenjem salonu u Parizu, i postao član Udruženja likovnih umjetnika Jesenji salon u Parizu.

U Crnoj Gori, ništa od nagrada. „Na članstvo u Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore čekao sam sedam godina, i primljen sam poslije brojnih peripetija”, kazao je Šćepanović. Umjetnik svjetskog glasa skromno živi u Kolašinu. „Kad bi ovi iz Pariza vidjeli gdje radim, mislili bi da sam lud”.

Crnogorci čuveni u svijetu u rodnoj grudi mogu da se nadaju, normalno posthumno, kao u slučaju oskarovca Dušana Vukotića, tek ulici na Koniku. U koju vladine limuzine i džipovi biznismena ne zalaze.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

 

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo