Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Krvavo zatiranje Šarićevih tragova

Objavljeno prije

na

Mnogi su posumnjali da je riječ o eksploziji plinske boce, dok nisu ugledali automobil metalik boje koji se sa otvorenom haubom i uništenim prednjim svjetlima i maskom zaustavio poslije 30-ak metara, udarivši u ogradu obližnjeg dvorišta u beogradskom naselju Bele vode. U eksploziji bombe ubijen je vozač automobila audi A6 Radojica Joksović (32), iz Pljevalja, rođak Nebojše Joksovića, zaštićenog svjedoka protiv Darka Šarića. Eksploziv je bio postavljen ispod sjedišta vozača, što je bilo kobno za Joksovića, koji je preminuo na licu mjesta. Suvozač Predrag Rakić iz Krupnja je od detonacije zadobio samo povredu bubne opne i prevezen je u bolnicu.

Po tome što je ciljano ubijen samo Joksović, dok je njegov saputnik samo lakše povrijeđen, upućeni zaključuju da je eksploziv postavio profesionalac.

Nebojša Joksović je ključni svjedok u procesu protiv odbjeglog crnogorskog narko-bosa Darka Šarića. Joksović, inače Šarićev školski drug, status svjedoka saradnika dobio je prije dvije godine. U pritvoru je proveo nešto manje od pola godine, pošto je uhapšen u Beogradu krajem januara 2010. U zamjenu za povlašćeni status odlučio je da nadležnima ispriča sve što mu je poznato o Darku Šariću i njegovoj grupi.

Joksović je imao važnu ulogu u vrhu narko-kartela i bio je zadužen za distribuciju droge dilerima. Svjedočio je o švercu narkotika i aktivnostima Šarićevog klana u Italiji. On je, prema navodima medija, bio glavni Šarićev čovjek u toj zemlji.

Pošto je Nebojša Joksović prvi put dao iskaz, dogodila su se dva napada na njegovu imovinu. Na njega se vodi BMG-NM štamparija u beogradskom naselju Žarkovo, u kojoj je sredinom septembra 2010. izbio požar. Iako se sumnjalo da je podmetnut, za to nije bilo dokaza. Tvrdilo se čak da su tada na štampariju ispaljene tri ,,zolje”. U junu prošle godine bačena je bomba na Joksovićev kafić La prinćipesa, takođe u Žarkovu.

MUP je pojačao mjere zaštite Joksovića. Sa porodicom ovaj svjedok saradnik je premještan na nekoliko lokacija. Uz njega se 24 sata dnevno nalazi više od 20 specijalno obučenih i naoružanih policajaca.

Mnogi su uvjereni da je ubistvo Radojice Joksovića direktno povezano sa Nebojšom. Tada se nezvanično govorilo da on nije ni potpisao program zaštite svjedoka, da je zbog toga bilo propusta u obezbjeđenju i da je gradom sam vozio svoj audi. U automobilu, koji je ranije vozio Nebojša Joksović, Radojica je izgubio život, pa se spekuliše da su izvršioci ubistva slučajno „zamijenili” svoju metu.

Upućeni navode da je Radojica Joksović preuzeo gotovo sve poslove svog brata od strica. On je brinuo o firmama, jer je Nebojša Joksović bio ograničen u kretanju i organizovanju sastanaka sa poslovnim partnerima. Ubistvo Radojice Joksovića se smatra kao ,,opomena”, i osveta za svjedočenje protiv pljevaljskog narko-klana.

Radojica je nedavno otvorio kafić na Vidikovcu, a od ranije ima teretanu – pričale su u utorak okupljene komšije. Bavio se i građevinskim poslovima. Prije nekoliko mjeseci na jedan njegov kafić bačena je bomba, ali tada niko nije bio povrijeđen.

Eksplozija u kojoj je ubijen Radojica Joksović druga je u proteklih 12 dana. U prvoj, 22. juna, poginuo je Boško Raičević, rođak srpskog kontroverznog biznismena Andrije Draškovića, koji je sada u zatvoru, i nekadašnjeg višestrukog premijera i jednom predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. U Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije su kazali da su ove dvije eksplozije veoma slične. Raičević je ubijen plastičnim eksplozivom C-4, za koji se pretpostavlja da potiče iz Hrvatske.

Kriminolog Zlatko Nikolić ocijenio je za beogradske medije da eksplozija automobila u Belim vodama nosi pečat crnogorskog kriminalnog klana. ,,Klanovi iz Crne Gore su se dokopali tog plastičnog eksploziva, da li iz američkih ili drugih izvora, svejedno,” mišljenja je Nikolić.

Prema pojedinim poznavaocima prilika na koje se pozivaju Večernje novosti, Raičevićevo ubistvo najvjerovatnije je naručeno u Crnoj Gori, pošto način na koji je ubijen ukazuje na tamošnje kriminalne grupe. Raičević je porijeklom iz Crne Gore, a rođen je u Prištini. Važio je za žestokog momka.

Njegov rođak Andrija Drašković se nalazi u grupi crnogorskih bivših političara i poslovnih ljudi koji su zajedno sa kontroverznim biznismenom Stankom Subotićem Canetom pod duogodišnjom istragom u Italiji za šverc cigareta tokom 1990-ih. Iz tog procesa je zbog imuniteta svojevremeno arhirivan slučaj Mila Đukanovića.

Posljednja dva događaja uznemirila su javnost i vratila nesigurnost na beogradske ulice. ,,To je poruka mafije, ne samo kriminalnim grupama, nego i državi,” ocijenio je Marko Nicović, stručnjak za bezbjednost. ,,Država nije ni izbliza sposobna da se obračuna sa organizovanim kriminalom. Ovo je poruka svim budućim svjedocima-saradnicima da su ugrožene i njhove porodice. To su sistemi italijanske i ruske mafije koje idu na to da eliminišu porodicu onih koji sarađuju sa tužilaštvom, da će kazna stići njegovu porodicu, a ne mora da stigne njega. Pitanje je koliko država može da uradi da zaštiti porodice.”

Advokat Božo Prelević je ocijenio da taj događaj predstavlja poruku svim svjedocima saradnicima. „Ovo ubistvo je ozbiljan atak na ideju krivičnog postupka sa svjedocima saradnicima. Činjenica da se ne može u potpunosti zaštiti sva familija svjedoka saradnika, mislim da ozbiljno uzdrmava cijelu tu priču”, naveo je Prelević.

Krtiminolog Nikolić je istakao da poslije ovog ubistva u vezi svjedoka sradnika više ništa neće biti isto. Sada, kako je rekao, postoje samo dvije mogućnosti – ili da ovaj (svjedok saradnik) sad otvori sve ventile, ili da se skroz zatvori. ,,Kod Kamore, kod Kozanostre, kod ovih, najbolje je da mrtva usta ne govore. A pošto nisu mogli da dođu do svjedoka saradnika, onda su mu poslali poruku – čekamo, a za sada će da ginu ovi tvoji,” zaključio je Nikolić. Mafija opet demonstrira svoju moć.

Čudna samoubistva

Milivoje Terzić iz Pljevalja, osumnjičen da je učestvovao u reketiranju Ivanke Šarić, majke Darka i Duška Šarića, nađen je novembra 2011. mrtav u zatvorskoj ćeliji spuškog Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS). Za Terzića, koji se nalazio u pritvoru u Spužu zbog optužbe da je prevario majku braće Darka i Duška Šarića i uzeo joj 300.000 eura, dugo nije utvrđeno da li je riječ o samoubistvu ili je ubijen. Tužilaštvo je, nakon što su crnogorski vještaci dali suprotna mišljenja o uzrocima smrti Terzića – od toga da je u pitanju ubistvo do stava da se radi o samoubistvu, odlučilo da slučaj uputi u Sloveniju na supervještačenje.

Vesna Jovićević, viši državni tužilac, saopštila je krajem maja da Tužilaštvo nije prihvatilo mišljenje ljekara Miodraga Šoća da je Terzić ubijen i da je smrt posljedica davljenja, jer je bilo u suprotnosti sa nalazima ostalih vještaka. Jovićević je navela da su vještaci zaključili da je smrt nastupila vješanjem, a ne kao posljedica davljenja omčom, potvrđeni i ostalim dokazima.

Dva mjeseca prije vijesti o smrti Terzića, objavljeno je da se Vitomir Bajić (44) objesio u italijanskom zatvoru. Bajić, državljanin Srbije i Bosne i Hercegovine, objesio se 22. septembra u zatvoru u gradu Komo kojem je izručen u martu 2011. pošto je uhapšen u Budvi zbog sumnje da je član grupe Darka Šarića, odnosno da je učestvovao u međunarodnom švercu kokaina iz Južne Amerike.

Prema Blicu Vitomir Bajić je u kriminalnom podzemlju važio za plaćenika koji je za svoje usluge u švercu droge, otmicama i ubistvima Darku Šariću i Luki Bojoviću naplaćivao ogromne svote novca. ,,Njegovo bogatstvo se procjenjuje na milione eura”, tvrdi izvor Blica.

Bajićev advokat Borivoje Borović, poslije navodnog samoubistva svog klijenta, izjavio je medijima da „Bajić nije bio čovjek koji bi digao ruku na sebe”.

Srpska policija je inače Bajića, osim za šverc droge, vezivala i za nekoliko otmica i ubistava, saradnju sa Šarićem, ali i Lukom Bojovićem, odbjeglim narko-bosom, i Cvetkom Simićem, koji je prošle godine ubijen u Zagrebu.

Borović je u vrijeme Bajićeve smrti govorio da je pripremio tužbu protiv Italije zbog smrti njegovog klijenta Bajića. Borović navodi da je za nekoliko dana trebalo da se nađe na slobodi. „Siguran sam da je smrt nastupila pod veoma sumnjivim okolnostima i da nije riječ o samoubistvu”, rekao je Borović.

Smrt u Kotoru

Krajem maja 2010. godine stradao je još jedan saradnik i prijatelj Darka Šarića. U podne, u centru Kotora, ubijen je Dragan Dudić, zvani Fric, koji je slovio za vođu kotorskog kriminalnog klana, sa razgranatim poslovnim vezama sa Drakom Šerićem. Na njega je pucao Nikšićanin Ivan Vračar, prijatelj Dejana Đukovića, vlasnika kotorskog Red taksija koji je ubijen u sačekuši u tom gradu, u oktobru prethodne godine.

,,To je poruka kojom organizovani kriminal demonstrira svoju odlučnost da bude akter, a nikako kolateralna žrtva planirane transformacije crnogorske vlasti, one koju su osmislili i planirali Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija”, saopštio je tim povodom Pokret za promjene.

Miniranje u Beranama

U oktobru prošle godine, u stravičnoj eksploziji u centru Berana potpuno je uništen lokal u izgradnji. Sumnja se da je eksplozija u Beranama bila poruka odbjeglog Šarića Drašku Vukoviću, koji je, kako su pisali mediji, poslije predaje otkrio skrovište dojučerašnjeg šefa.

Draško Vuković (34) iz Berana, Šarićeva desna ruka, predao se srpskom pravosuđu u oktobru prošle godine i dobio je status zaštićenog svjedoka.

Lokal u Beranama je demoiliran uoči Vukovićevog svjedočenja u beogradskom sudu. Lokal je bio vlasništvo Rajka Vešovića, Vukovićevog bliskog rođaka. Ranije je iz policije nezvaničeno saopšteno da je lokal zajedničko vlasništvo Draška Vukovića i Borisa Labana, koji je uhapšen u akciji Balkanski ratnik i tada se nalazio u Beogradu gdje mu se sudilo.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

AFERA KAMENOLOM: Nepodnošljiva lakoća prvih miliona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni grad razmijenio je zemljište na kojem je planirana šestospratnica, za privatnu zemlju u Kučima, namijenjenu za kamenolom kojeg još uvijek nema u planovima. Aferu je otkrila opoziciona DPS, koja je sa ovakvim transakcijama imala iskustva za vrijeme svoje vladavine. A kao glavnog aktera je optužila direktora Puteva Radoša Zečevića

 

 

,,Građani, ako ste vlasnici nekog neobradivog zemljišta ili kamenjara pitajte Glavni grad Podgorica da izvršite razmjenu. Cijena kvadrata stambenog prostora u Podgorici raste. Postanite milioneri”, poručio je odbornik Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac na konferenciji za štampu koju su organizovali protekle sedmice. Na njoj su optužili direktora gradskog preduzeća Putevi Radomira Zečevića, Glavni grad i Vladu Crne Gore za učestvovanje u koruptivnom poslu.

Iz DPS-a su predočili  koruptivnu šemu razmjene zemljišta između Glavnog grada i Radenka Mijovića. Glavni grad je dobio zemljište u Kučima procijenjeno na 449.600 eura, a vlasnik te parcele Radenko Mijović plac vrijedan 585.168 hiljada u Podgorici, DUP 1.maj – iza TC ,,Big fashion“, sa obavezom da razliku od 150.000 uplati u budžet grada.

Zemljište koje je u trampi dobio Glavni grad, namijenjeno je za kamenolom, iako za sada nema ni jednu dozvolu niti je uvršteno u plansku dokumentaciju kojom bi se to zemljište privelo namjeni.

Dosta bliže valorizaciji dobijenog zemljišta je Mijović. Na toj parceli je DUP-om predviđena gradnja šestospratnice, korisne površine 3.600 kvadrata. ,,Neko je omogućio da Mijović uplati u budžet Glavnog grada 150.000 eura i da dobije parcelu na kojoj će moći kao suinvestitor da gradi šestospratnicu, korisne površine 3.600 kvadrata”, objasnili su iz opštinskog DPS-a.

Izveli su i računicu po kojoj je na atraktivnoj lokaciji iza objekta Big fešn prosječna cijena kvadrata 2.800 eura. ,,Dolazimo do toga da Mijović dobija 25 odsto kvadrata po osnovu ugovora o zajedničkom ulaganju. Oni su već sa nekim investitorom zaključili ugovor o zajedničkom ulaganju, pa kada Mijović svojih 25 odsto kvadrata proda na tržištu zaradiće gotovo dva miliona eura”, naglasili su iz DPS-a.

Iz ove opozicione partije se pitaju kako to da je baš Mijovićevo zemljište izabrano za razmjenu a ne nekog drugog vlasnika u Kučima. Tvrde da su razlog porodični odnosi direktora Puteva Zečevića i Mijovića.

Klikovac tvrdi da su Zečević i  Mijović direktno sjeli i dogovorili ovaj posao, bez ikakvih tendera ili javne rasprave iza zatvorenih vrata.

,,A zašto? Pa zato što je gospodin Zečević u vrlo bliskom familijarnom srodstvu sa gospodinom Mijovićem, pa se, tako, stambeni objekat u Doljanima u kojem živi direktor Puteva, nalazi na katastarskoj parceli koja je u vlasništvu Radenka Mijovića. Ovo je dokaz da je među njima postojala komunikacija i prije zaključivanja ovako štetnog posla za građane Podgorice. Jasno je da imamo vrlo organizovani tajni posao, koji nije usklađen sa zakonima. Već imamo i krivične prijave advokata koji zastupaju stanovnike Kuča koji se protive gradnji kamenoloma u Kučima”, poručio je Klikovac.

Zečević je demantovao da je u bilo kakvim familijarnim odnosima sa Mijovićem. ,,Poznajem čovjeka iz političkih voda”, tvrdi Zečević.

Mutne korupcionaške vode, kako tvrde iz opozicije, počele su tokom prošle godine. Na sjednici Skupštine glavnog grada u junu prošle godine, na prijedlog gradonačelnika Saše Mujovića, glasovima odbornika vlasti izglasana je izgradnja kamenoloma. Iz DPS-a tvrde – bez koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina, bez bilo kakvih istraživanja i projekta geoloških istraživanja, bez studije uticaja na životnu sredinu, urbanističko-tehničkih uslova, rudarskog projekta eksploatacije i bez saglasnosti nadležnih za oblast vodoprivrede i vodosnabdijevanja za to područje. Opozicija je upozoravala i u junu prošle godine da u Prostorno-urbanističkom planu Podgorice (PUP) ova lokacija nije predviđena za eksploataciju mineralnih sirovina, odnosno obradu kamena.

Vlada je aminovala razmjenu zemljišta, ali krajem prošle godine spornu lokaciju nije uvrstila u plan koncesija.

S druge strane, Zečević tvrdi da je riječ o pokušaju politizacije posla započetog u prethodnom periodu koji je, dodaje, dobio sve potrebne saglasnosti. Navodi da je cijeli posao odradila Uprava za imovinu Glavnog graa, a da je sama procedura počela još dok je Olivera Injac bila gradonačelnica.

,,Tačno je da ga poznajem. Samo mi recite ko ne poznaje nekog ko živi u Podgorici, a ja imam dosta godina. Znamo se i kroz partijske aktivnosti. Struka je odabrala njegovu parcelu. Predstavnici Kuča su bili kod gradonačelnika Mujovića. Dogovorili smo se da ne radimo ništa, iako smo mogli odmah. Prihvatili smo uslove i sačekaćemo Agenciju za zaštitu životne sredine da izradi elaborat u narednih par mjeseci”, izjavio je Zečević.

Odbornica DPS-a Ksenija Aranitović iskazala je nadu da će nadležne institucije, Osnovno državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo, odmah preduzeti neophodne procedure nakon što im dostave svu dokumentaciju o ovom slučaju. ,,Ova odluka treba hitno da bude stavljena van snage. Pozivamo gradonačelnika Sašu Mujovića da razriješi dužnosti direktora Puteva Radoša Zečevića. Ukoliko se to ne desi, on će definitivno potvrditi da je kao predstavnik predlagača ove odluke saučesnik u ovoj koruptivnoj radnji”.

Mujović nije demantovao navode odbornika DPS-a, već podržava njihovu namjeru da nadležnima što prije dostave predmetnu dokumentaciju. U dokumentu koji je Monitor imao na uvid, vidi se da je Direkcija za imovinu Glavnog grada u avgustu prošle godine Vrhovnom državnom tužilaštvu dostavila dokumentaciju o ovoj razmjeni nepokretnosti. Dokumentacija je poslata i Zaštitniku imovinsko pravnih interesa Crne Gore.

,,Stojim na raspologanju svim državnim organima i molim odbornike DPS-a da im što prije dostave dokaze kako bi mogli da nastavimo da radimo”, izjavio je Zečević.

Šta su sa dostavljenom dokumentacijom osam mjeseci radili u tužilaštvu i Kancelartiji Zaštitnika, tek treba da saznamo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SLOVINIĆ PRED SDT: Ima li u (ne)postupanju opštine krivične odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaštitinica imovinsko-pravnih interesa podnijela je 13. februara ove godine krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu protiv odgovornih lica u Opštini Budva, okrivljujući ih da su svojim nečinjenjem onemogućili nastavak gradnje luksuznog hotela Avangard, u vlasništvu porodice Slovinić  

 

 

Zaštitinica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, Bojana Ćirović, podnijela je 13. februara ove godine krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv odgovornih lica u Opštini Budva, okrivljujući ih da su oni svojim nečinjenjem onemogućili nastavak gradnje luksuznog hotela Avangard, investitora Anchor Company DOO iz Budve, koje je u vlasništvu budvanske porodice Slovinić.

Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa obratio se advokat porodice Slovinić, Nikola Kavedžić, sa zahtjevom za preuzimanje mjera iz njihove nadležnosti zbog ozbiljnih propusta u postupanju opštinskih službi i blokade gradilišta na lokaciji u blizini Starog grada na kojoj je porodica Slovinić, majka Đorđina i njena dva sina Goran i Vedran Slovinić, započela izgradnju hotelsko-apartmanskog objekta na mjestu dvije stare porodične kuće koje su srušene.

O slučaju izgradnje hotela Avangard na budvanskom šetalištu, koju onemogućava buvanska opština, Monitor je već izvještavao.

„Porodica Slovinić posjeduje pravosnažnu građevinsku dozvolu izdatu od nadležnog državnog organa, uredno plaćenu naknadu za komunalno opremanje zemljišta, zakonito započetu gradnju objekta mješovite namjene, važeći ugovor sa izvođačem radova i zaključene ugovore o prodaji nepokretnosti. Uprkos ispunjenju svih zakonskih uslova investitoru je od septembra prošle godine onemogućen pristup gradilištu, zabranjen je prolaz građevinske mehanizacije samovoljom organa lokalne samopuprave….“ navodi se, između ostalog, u dopisu upućenom Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa.

Na zahtjev Zaštitnice, Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine izdalo je akt u kojem se navodi da je jedini raspoloživi pristupni put za prolaz građevinskih mašina lokaciji, ulica Slovenska obala, koju je gradska uprava proglasila pješačkom zonom i zabranila prolaz kamiona i građevinske mehanizacije.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Ćirović, uputila je tokom januara ove godine više dopisa i urgencija Opštini Budva, predsjedniku Nikoli Jovanoviću i sekretarki Sekretarijata za komunalne poslove Desi Vlačić, da pojasne i dokumentovano dostave informaciju o raspoloživim prolazima gradilištu i moguće alternativne puteve za prilaz urbanističkoj parceli u 10.22 DUP Budva centar, sa molbom za hitno postupanje, imajući u vidu da radovi nisu nastavljeni u oktobru shodno planu gradnje, kako bi se problem locirao i riješio.

Međutim, Predsjednik Jovanović i sekretarka Vlačić ignorisali su  zahtjeve Zaštitnice,  pa je predmet upućen SDT-u.

„U prilogu vam dostavljam dopis advokata Nikole Kavedžića iz Budve upućen Zaštitiniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore od 26.12.2025. akt Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dat po zahtjevu Zaštitnika, dok Opština Budva ni nakon urgencije do danas nije htjela da da informaciju u vezi sa predmetnom situacijom, a radi provjere da li postoje elementi krivičnog djela u postupanju odgovornih lica Opštine Budva“, navela je Ćirović.

Porodica Slovinić ukazuje da im je ćutanjem opštinske administracije na zahtjeve da im se odobri polaz ulicom Slovenska obala nanijeta ogromna direktna materijalna šteta i povrijeđena prava propisana zakonom, Ustavom i Evropskom konvencijom. Napominju da je pravo pristupa gradilištu sastavni dio prava građenja te da onemogućavanje pristupa predstavlja faktičko obesmišljavanje građevinske dozvole.

Prolaz građevinske mehanizacije ulicom Slovenska obala nije zabranjen svim investitorima.  Prije par dana srušena je takozvana Žuta kuća, na lokaciji pored hotela Mogren, u vlasništvu biznismena Milana Mrvaljevića. Kamioni i mehanizacija za rušenje kuće nesmetano su prošli ulicom.

Istovremeno, biznismenu Veselinu Pejoviću nije omogućeno da sruši susjednu kuću, poznatu i po restoranu Demižana, koju je zajedno sa prostranom parcelom, kupila njegova kompanija Montenegro Assets Management. Kompanija je dobila dozvolu za gradnju hotela sa pet zvjezdica, ali se od rušenja kuće odustalo jer od Opštine nisu dobili dozvolu da građevinske mašine dođu do objekta.

Predsjednik Opštine mjesecima blokira i rad Luke Budva koja je u vlasništu države i posluje u okviru JP Morsko dobro, čiji je direktor Mladen Mikielj, njegov politički rival.

Zabrana prolaza ulicom Slovenska obala važi i za kamione i mehanizaciju Luke, neophodne za pružanje lučkih usluga, zbog čega ova državna firma trpi ogromnu materijalnu štetu. Nedavno je, po drugi put u roku od pola godine, uprava Luke morala angažovati trajekt  Morskog dobra radi prevoza plutajućih pontona za privez jahti i drugih plovila.

JP Morsko dobro prevozi naručenu robu i materijale trajektom od sredine 2025. godine.

“Opština Budva ne dozvoljava prolaz do Luke Budva dobavljačima koje je  angažovalo JP Morsko dobro, pa se sve nabavke obavljaju morskim putem. Onemogućavanje pristupa luci prouzrokovalo je do sada brojne organizacione i poslovne probleme. Ovakva situacija prevazilazi se na ovaj način, uz značajne finansijske troškove koji za period od pola godine iznose gotovo 100.000 eura. Javnim resursima se nanosi ogromna šteta bez zakonskog utemeljenja i bez ikakvog odgovora ili objašnjenja od strane Opštine Budva”, navodi se u saopštenju Morskog dobra.

Na više zahtjeva upućenih Opštini Budva za prolaz do zone luke,  nikada nije dobijen odgovor.

“Ovakva situacija je neodrživa i činjenica da opštinski organ vlasti sprječava državno preduzeće u obavljanju redovnog poslovanja, usput mu nanoseći štetu, spada u domen rubrike ‘vjerovali ili ne’. Zapostavljanje ili postupanje suprotno javnom interesu je očigledno, bez ikakvog nagovještaja da će se ono promijeniti i bez ikakve odgovornosti nosilaca opštinske vlasti koji postupaju suprotno zakonu i javnom interesu”, ističu iz državne kompanije.

JP Morsko dobro obavijestilo je nadležne državne organe o postupanju Opštine Budva i faktičkom ograničenju pristupa Luci Budva.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRAĐEVINSKI PODUHVATI ČEDOMIRA POPOVIĆA U BAOŠIĆIMA: Održivi junaci tranzicije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Čedomir Popović i njegova kompanija Carine su u Baošićima za potrebe nove hotelske plaže zatrpale devet metara mora. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas

 

 

Kompanija Carine biznismena Čeda Popovića u Baošićima kod Herceg Novog gradi veliki hotel i nasipa i betonira plažu  ispred njega.  Popovićeva kompanija je zakupila plažu ispred budućeg hotela od 1.500 kvadrata, a planira da je proširi na čak 12.500 kvadrata. U zamahu obimnih radova u potpunosti je zatrpala stari kameni baošićki mandrać koji je prepoznatljivi objekat lokalne kulturne baštine i graditeljskog nasljeđa.

O kakvom se prekrajanju obale, koja je pod zaštitom UNESCO-a, radi svjedoči i to da je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor zvanično obavijestila Upravu pomorske sigurnosti Crne Gore da je neophodno izvršiti korekciju pomorskih karata Boke kotorske. Za potrebe nove plaže u Baošićima zatrpano je devet metara mora!

Uprava za zaštitu kulturnih dobara naložila je hitnu obustavu radova, uz obrazloženje da se zahvat izvodi u UNESCO zaštićenoj zoni područja i mimo propisanih procedura.

Popović tvrdi da je procedure poštovao. Dozvolu za nasipanja čak 12.500 kvadrata mora u Baošićima, Carinama je izdala Opština Herceg Novi. Saglasnost je dobijena i od Agencije za zaštitu prirode Crne Gore, koja je ocjenila da za enormno proširenje nije potrebno izraditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Uprave su upozorili i da je hotel koji Carine rade nadograđen sa još dvije etaže u odnosu na prijavu gradnje, što je naknadno uvršteno u Prostorno-urbanistički plan (PUP) za Herceg Novi. Navode da su i na to dali negativno mišljenje, ali da ono nije uvaženo, dok je tokom izgradnje došlo do rušenja potencijalnog kulturnog dobra Palata Smekja-Rašković, gdje se nalazi kulturno dobro Spomen-ploča u znak sjećanja na boravak francuskog pisca Pjera Lotijao čemu su pisali inspekciji.

,,Uprava ni u jednoj fazi nije dala saglasnost za realizaciju pomenutih projekata već je nastojala da osigura primjenu pojačanih kontrolnih mehanizama, u skladu sa nacionalnim i međunarodnim obavezama Crne Gore. Uprava postupa u skladu sa i po slovu zakona, ali se postavlja pitanje da li to čine drugi organi državne i lokalne samouprave”, kazali su iz Uprave.

Drugi organi očigledno služe za izdavanje dozvola. Tako se iz Opštine pravdaju da o dva dodatna sprata budućeg hotela nijesu odlučivali oni već Vlada i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Slučaj zatrpavanja mora pomenut je i u Skupštini Crne Gore tokom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Ukorena je Uprava koja je jedina radila svoj posao – poslanica Demokrata Zdenka Popović je uputila javni apel Upravi za zaštitu kulturnih dobara, da ne obilaze objekte sa građevinskom dozvolom u završnoj fazi izgradnje i da im ne prijete zaustavljanjem projekta.

Drugačiji apel, upućen je Upravi, na sjednici Nacionalne komisije za UNESCO, održanoj krajem prošlog mjeseca. Premijer i predsjednik ove komisije Milojko Spajić naložio je Upravi za zaštitu kulturnih dobara da podnese krivičnu prijavu zbog radova u Baošićima. Obećao je i da će Vlada poništiti zaključak o investicionim kupalištima koji je i omogućio radove na obali u Baošićima.

Direktorica Uprave Petra Zdravković upozorila je na sjednici da je UNESCO saznao za aktivnosti na uređenju plaže, te da Crna Gora uskoro može očekivati njihov upit o tome kako je država postupila.Spajić je predložio da se sa UNESCO izvrše konsultacije u odnosu na započete aktivnosti na plaži, te još jednom naglasio da je javni interes UNESCO status koji ne smije biti ugrožen pojedinačnim interesima investitora. On je predložio i poništenje građevinske dozvole koja je izdata kompaniji Carine.

Da sve neće i ne može ići tako glatko, opomenuo je ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović koji je istakao da je od nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola i utvrđeno je da je ona ispravna.Radunović je naglasio da je Prostorni plan Crne Gore usvojen i predvidio je određene plaže za investiranje, jedna od njih je ova u Baošićima, zbog čega će, u slučaju poništenja građevinske dozvole, država ući u ozbiljne pravne probleme.

Uključio se i predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić kazavši da je sporna plaža interes Herceg Novog i da je to nepovratan proces, u suprotnom će ostati zapušten prostor. Pitao je i ko će snositi materijalnu štetu jer će investitor tužiti Opštinu.

Poznati su raniji stavovi Radunovića i Katića oko problematizovanja potrebe za UNESCO zaštitom koja, po njihovim tvrdnjama, koči razvoj. S druge stane, stav UNESCO-a, da je betoniranje i devastacija svjetske kulturne baštine neprihvatljivo, je odavno jasan.

Zanimljivo je da su, dok su bili opozciija, Demokrate ukazivale na problematičnu kupovinu Turističko-ugostiteljskog preduzeća Južni Jadran, koje je posjedovalo veliki broj nepokretnosti u Herceg Novom od strane Popovića. Sada njihova poslanica brani nastavak problematičnog posla.

Vlasnik Carina Čedomir Popović je jedan od junaka ovdašnje tranzicije. Od brojnih afera koje se vežu za njegovo ime medijski je decenijama bila najprisutnija ona zbog koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugošu da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji Carine,2007. godine,oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura, a Carinama pribavio korist u istom iznosu. Viši i Apelacioni sud su oslobodili Mugošu ove optužbe.

Tokom suđenja nekadašnjoj predsjednici Višeg suda Vesni Medenici otkrivene su njene veze sa Popovićem, sa kojim je u kumovskim odnosima. Sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković ispričao je specijalnim tužiocima kako je Medenica tražila od njega da donese presudu u predmetu čiji je akter bila firma Carine. Uslugu za svog kuma, Medenica je tražila i od svoje kume sutkinje Hasnije Simonović.

Vrhovni sud je za mandata Medenice najmanje dva puta presudio u korist Carina, prvi put 2013. godine kada je odlučio da ova firma ima pravo na cjelokupnu imovinu Južnog Jadrana, a potom kada je poništio odluku Upravnog suda da Popović treba da plati 900.000 poreza na promet, upozoravao je MANS. Popović je od Medenica u više navrata kupovao zemlju u Kolašinu plaćajući je stotinama hiljada eura.

Popoviću, koji posjeduje više hotela u Boki kotorskoj, ovo nije prvi put da nasipa more. Prilikom gradnje hotela u Kumboru, 2019. godine, iz Morskog dobra su konstatovali nasipanje materijala iz iskopa u more na gradilištu hotela. Nasuto je preko 3.000 kvadrata obale.

,,Mi bismo da se bavimo turizmom, ali bez plaža. Ja bih svakog nagradio ko napravi lijepu i uređenu plažu, jer ona će privući goste. Da li može hotel bez plaže? Da li se plaža može napraviti bez nasipanja? Ne! Nije tačno da smo bacali zemlju u more. Borim se za održivi razvoj i ne bih mogao da zemljom popunjavam plažu”, izjavio je tada Popović.

Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo