DRUŠTVO
Osvajanje slobode
Dometi referenduma u beranskom prigradskom naselju Beranselo, na kojem su mještani ove mjesne zajednice još jednom potvrdili svoje opredjeljenje da zabrane gradnju regionalne deponije na Vasovim vodama, daleko prevazilaze lokalne okvire. Mnogi smatraju da je ovo jedino slobodno izjašnjavanje ikada održano u Crnoj Gori. I jedino izjšanjavanje na kojima je za posljednjih dvadeset godina pobijeđen crnogorski režim. Aktivista nevladinog sektora i predstavnik Beranselaca na svim televizijskim duelima sa lokalnim i državnim moćnicima, Gojko Cimbaljević smatra da je ovaj referendum rezultat slobodnog građanskog aktivizma.
„Beranselci su odavno prošli sve ono što sada prolaze ostali građani Crne Gore u uličnim protestima. Oni su kroz građanski aktivizm za skoro dvije godine ostvarili stepen slobode i hrabrosti koji drugi tek treba da osvajaju. Na njihovom primjeru drugi mogu da se uče” – kaže Cimbaljević za Monitor.
On objašnjava zašto misli da je beranselski referendum najslobodnije i najdemokratskije izjašnjavnaje građana ikada održano na prostoru Crne Gore .
„Ovo izjašnjavanje je sprovedneo bez sredstava prinude. Nije bilo ni novca, a ni mogućnosti uticaja na glasače. Nije bilo kampanje ni medijskog pritiska. Mještani su se samoorganiozovali i samo pozvali na glasanje. Ko je izašao, izašao je. Zato je i rezultat takav. I sada se neko iz lokalne uprave, ko je bio dužan da taj referendum organizuje, a nije ga organizovao već opstruirao, ne priznaje rezultate. To je apsurd, moguć samo u nedemokratskim režimima kakav je crnogorski” – kaže Cimbaljević.
Referendum je, prema svim zakonskim pravilima i standardima, organizovala Mjesna zajednica, uz logostiku ekološke nevladine organizacije Ozon iz Nikšića. To je bio prvi referendum takvog tipa u regionu, koji je organizovala i sprovela jedna mjesna zajednica.
„ To govori da smo iskoračili u demokratiji daleko ispred naše šire sredine. Ovo je posljednje zakonsko sredstvo koje smo iskoristili, prije nego eventualno ponovo radikalizujemo proteste protiv izgradnje regionalne deponije na području naše mjesne zajednice” – kaže predsjednik MZ Beranselo Tiho Bogavac.
On napominje da mjesna zajednica ima statutarno pravo na organizaciju lokalnog referenduma, ukoliko se narušava životna sredina, kao što je to u ovom slučaju.
„Mi smo se pisanim zahtjevima obraćali Skupštini opštine, da oni organizuju referendum. Prvi put smo to učinili u novembru prošle godine, drugi put par mjeseci kasnije. Te zahtjeve je potpisalo mnogo više građana nego što je zakonski minimum, kada su oni dužni da po tome postupe. Oni nas nijesu udostojili ni odgovora” – kaže Bogavac.
U Mjesnoj zajednici Beranselo odlučili su nakon toga da o sopstvenom trošku preuzmu organizaciju referenduma. Fromirana su dva glasačka odbora za dva glasačka mjesta u naselju. Aktivisti iz sela došli su do ažuriranih biračkih spiskova prema kojima je pravo glasa u tom trenutku imalo 1171 punoljetnih Beranselaca. .
Pravo glasa iskoristilo je 626 punoljetnih građana, ili procentualno 53,45 odsto. Bez ikakve prinude. Od toga, na pitanje – da li ste za to da se na teritoriji MZ Beranselo gradi regionalna sanitarna deponija? – odrečno je odgovorilo 623 glasača. Samo dvojica su glasala za izgradnju deponije, dok je jedan listić bio nevažeći.
Nevladina organizacija Ozon iz Nikšića napravila je radi transparentnosti video zapis čitavog toka referenduma, ali i sedamnaestominutni dokumentarni film koji gledaoce vodi kroz sva dešavanja u Beranselu, od početaka pobune, prije dvije godine, do danas.
„Ovo što su uradili mještani Beransela nije uradio još niko u regionu. Ovo je bio prvi referendum takve vrste. Za nas u Ozonu ovo je bilo novo iskustvo, i mi smo ponosni što smo od početka predstavljali logističku podršku Beranselcima, u smislu poznavanja zakona i primjene propisa. Ponosni smo što smo im pomogli i da ovaj referendum organizuju na zakonit način. Tome ne može niko ništa da prigovori” – kaže za Monitor direktor ove nevladine organizacije Aleksandar Perović.
Ovih dana taj dokumentarni film će biti predat domaćim i međunarodnim institucijama iz oblasti ekologije i ljudskih prava.
„Film i rezultate referenduma uputićemo i svim ambasadama u Crnoj Gori, čije zemlje su potpisnice Arhuske konvencije. Državi Crnoj Gori su usta puna Arhuske konvencije, a ništa ne čine da je sprovode. U slučaju Vasovih voda, Arhuska konvencija je prekršena u svim elementima” – rekao je Perović.
Mještani Beransela su organizaciji referenduma pribjegli nakon što su u proteklih skoro dvije godine tri puta blokirali odvoz smeća na divlju deponiju Vasove vode, a sva tri prostesta su okončana upotrebom sile od strane vlasti. Prvi protesti počeli su u novembru 2010. godine. Ta blokada je razbijena donošenjem privremenih mjera. Kada je Viši sud oborio tu odluku, uslijedila je druga blokada krajem te godine, doček Nove godine na deponiji i dvanaest dana agonije za komunalce.
Lokalne vlasti su poslije neuspjelih pregovora i ubjeđivanja podnijele novu tužbu, „za smetnju posjeda” protiv MZ, Savjeta i 45 građana. Osnovni sud je tužbu protiv MZ i Savjeta odbacio, dok je dvanaestorici mještana, uz odugovlačenje sudskih procesa, prvostepeno zabranjeno da se dalje okupljaju na deponiji i ometaju odlaganje otpada. Na kraju su, poslije maksimalnog maltretiranja po sudovima, i tih dvanaest „žigosanih” oslobeđeni.
Treća i posljednja blokada odigrala se u maju prošle godine i ponovo je okončana primjenom policijske sile.
Početak priče o Vasovim vodama je medijska faktografija – američki državljanin porijeklom iz Beransela Jovan Lončar, cijepanje bilborda sa fotografijom Vasovih voda i pitanjem – dokle? Na Vasovim vodama je, u međuvremenu, napravljena najveća planina smeća na sjeveru Crne Gore, gdje je odloženo najmanje pola miliona tona otpada, uključujući i opasni medicinski. Zakon je jasan: ako se opasni otpad pomiješa sa komunalnim, sav otpad postaje opasan.
Opštinskim vlastima su u međuvremenu propali svi planovi i svi tenderi za izbor partnera koji bi eventualno gradio sanitarnu deponiju na ovom mjestu. Istekle su im sve dozvole i saglasnosti. Komunalno preduzeće, tako, još od 2009. godine, kada je istekao privremeni ugovor napravljen nezakonito sa drugom mjesnom zajednicom, faktički nelegalno odlaže otpad na ovom mjestu. Beranselo je privuklo pažnju crnogorske javnosti i postalo, kako kažu mještani, „simbol otpora bezakonju”. Njihov transparent sa natpisom „Beranselo je demokratija”, vijori se na svim MANS-ovim protestima. Zbog svega što su kroz građanski aktivizam učinili, direktoraca MANS-a Vanja Ćalović je, obilazeći sjever države, razgovarala sa Beranselcima, obećavajući im podršku u domaćim i međunarodnim krugovima.
Ovih dana postala je pravosnažna presuda po kojoj lokalne vlasti moraju o sopstvenom trošku vratiti Jovanov bilbord na isto mjesto sa kojeg su ga vatrogasci po nalogu gradonačelnikovog brata pocijepali, što je bilo inicijalna kapisla za sve što će se kasnije dešavati. Ko kaže da nijesu učinili ništa korisno? Da nijesu pocijepali bilbord, ne bi bilo ove male oaze demokratije.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU4 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS3 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 danaAKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu
-
DRUŠTVO4 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
FOKUS4 danaHAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
-
Izdvojeno4 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini
-
DRUŠTVO2 sedmiceEUROPOL IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja
-
DRUŠTVO4 sedmiceKONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama