Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Osvajanje slobode

Objavljeno prije

na

Dometi referenduma u beranskom prigradskom naselju Beranselo, na kojem su mještani ove mjesne zajednice još jednom potvrdili svoje opredjeljenje da zabrane gradnju regionalne deponije na Vasovim vodama, daleko prevazilaze lokalne okvire. Mnogi smatraju da je ovo jedino slobodno izjašnjavanje ikada održano u Crnoj Gori. I jedino izjšanjavanje na kojima je za posljednjih dvadeset godina pobijeđen crnogorski režim. Aktivista nevladinog sektora i predstavnik Beranselaca na svim televizijskim duelima sa lokalnim i državnim moćnicima, Gojko Cimbaljević smatra da je ovaj referendum rezultat slobodnog građanskog aktivizma.

„Beranselci su odavno prošli sve ono što sada prolaze ostali građani Crne Gore u uličnim protestima. Oni su kroz građanski aktivizm za skoro dvije godine ostvarili stepen slobode i hrabrosti koji drugi tek treba da osvajaju. Na njihovom primjeru drugi mogu da se uče” – kaže Cimbaljević za Monitor.

On objašnjava zašto misli da je beranselski referendum najslobodnije i najdemokratskije izjašnjavnaje građana ikada održano na prostoru Crne Gore .

„Ovo izjašnjavanje je sprovedneo bez sredstava prinude. Nije bilo ni novca, a ni mogućnosti uticaja na glasače. Nije bilo kampanje ni medijskog pritiska. Mještani su se samoorganiozovali i samo pozvali na glasanje. Ko je izašao, izašao je. Zato je i rezultat takav. I sada se neko iz lokalne uprave, ko je bio dužan da taj referendum organizuje, a nije ga organizovao već opstruirao, ne priznaje rezultate. To je apsurd, moguć samo u nedemokratskim režimima kakav je crnogorski” – kaže Cimbaljević.

Referendum je, prema svim zakonskim pravilima i standardima, organizovala Mjesna zajednica, uz logostiku ekološke nevladine organizacije Ozon iz Nikšića. To je bio prvi referendum takvog tipa u regionu, koji je organizovala i sprovela jedna mjesna zajednica.

„ To govori da smo iskoračili u demokratiji daleko ispred naše šire sredine. Ovo je posljednje zakonsko sredstvo koje smo iskoristili, prije nego eventualno ponovo radikalizujemo proteste protiv izgradnje regionalne deponije na području naše mjesne zajednice” – kaže predsjednik MZ Beranselo Tiho Bogavac.

On napominje da mjesna zajednica ima statutarno pravo na organizaciju lokalnog referenduma, ukoliko se narušava životna sredina, kao što je to u ovom slučaju.

„Mi smo se pisanim zahtjevima obraćali Skupštini opštine, da oni organizuju referendum. Prvi put smo to učinili u novembru prošle godine, drugi put par mjeseci kasnije. Te zahtjeve je potpisalo mnogo više građana nego što je zakonski minimum, kada su oni dužni da po tome postupe. Oni nas nijesu udostojili ni odgovora” – kaže Bogavac.

U Mjesnoj zajednici Beranselo odlučili su nakon toga da o sopstvenom trošku preuzmu organizaciju referenduma. Fromirana su dva glasačka odbora za dva glasačka mjesta u naselju. Aktivisti iz sela došli su do ažuriranih biračkih spiskova prema kojima je pravo glasa u tom trenutku imalo 1171 punoljetnih Beranselaca. .

Pravo glasa iskoristilo je 626 punoljetnih građana, ili procentualno 53,45 odsto. Bez ikakve prinude. Od toga, na pitanje – da li ste za to da se na teritoriji MZ Beranselo gradi regionalna sanitarna deponija? – odrečno je odgovorilo 623 glasača. Samo dvojica su glasala za izgradnju deponije, dok je jedan listić bio nevažeći.

Nevladina organizacija Ozon iz Nikšića napravila je radi transparentnosti video zapis čitavog toka referenduma, ali i sedamnaestominutni dokumentarni film koji gledaoce vodi kroz sva dešavanja u Beranselu, od početaka pobune, prije dvije godine, do danas.

„Ovo što su uradili mještani Beransela nije uradio još niko u regionu. Ovo je bio prvi referendum takve vrste. Za nas u Ozonu ovo je bilo novo iskustvo, i mi smo ponosni što smo od početka predstavljali logističku podršku Beranselcima, u smislu poznavanja zakona i primjene propisa. Ponosni smo što smo im pomogli i da ovaj referendum organizuju na zakonit način. Tome ne može niko ništa da prigovori” – kaže za Monitor direktor ove nevladine organizacije Aleksandar Perović.

Ovih dana taj dokumentarni film će biti predat domaćim i međunarodnim institucijama iz oblasti ekologije i ljudskih prava.

„Film i rezultate referenduma uputićemo i svim ambasadama u Crnoj Gori, čije zemlje su potpisnice Arhuske konvencije. Državi Crnoj Gori su usta puna Arhuske konvencije, a ništa ne čine da je sprovode. U slučaju Vasovih voda, Arhuska konvencija je prekršena u svim elementima” – rekao je Perović.

Mještani Beransela su organizaciji referenduma pribjegli nakon što su u proteklih skoro dvije godine tri puta blokirali odvoz smeća na divlju deponiju Vasove vode, a sva tri prostesta su okončana upotrebom sile od strane vlasti. Prvi protesti počeli su u novembru 2010. godine. Ta blokada je razbijena donošenjem privremenih mjera. Kada je Viši sud oborio tu odluku, uslijedila je druga blokada krajem te godine, doček Nove godine na deponiji i dvanaest dana agonije za komunalce.

Lokalne vlasti su poslije neuspjelih pregovora i ubjeđivanja podnijele novu tužbu, „za smetnju posjeda” protiv MZ, Savjeta i 45 građana. Osnovni sud je tužbu protiv MZ i Savjeta odbacio, dok je dvanaestorici mještana, uz odugovlačenje sudskih procesa, prvostepeno zabranjeno da se dalje okupljaju na deponiji i ometaju odlaganje otpada. Na kraju su, poslije maksimalnog maltretiranja po sudovima, i tih dvanaest „žigosanih” oslobeđeni.

Treća i posljednja blokada odigrala se u maju prošle godine i ponovo je okončana primjenom policijske sile.

Početak priče o Vasovim vodama je medijska faktografija – američki državljanin porijeklom iz Beransela Jovan Lončar, cijepanje bilborda sa fotografijom Vasovih voda i pitanjem – dokle? Na Vasovim vodama je, u međuvremenu, napravljena najveća planina smeća na sjeveru Crne Gore, gdje je odloženo najmanje pola miliona tona otpada, uključujući i opasni medicinski. Zakon je jasan: ako se opasni otpad pomiješa sa komunalnim, sav otpad postaje opasan.

Opštinskim vlastima su u međuvremenu propali svi planovi i svi tenderi za izbor partnera koji bi eventualno gradio sanitarnu deponiju na ovom mjestu. Istekle su im sve dozvole i saglasnosti. Komunalno preduzeće, tako, još od 2009. godine, kada je istekao privremeni ugovor napravljen nezakonito sa drugom mjesnom zajednicom, faktički nelegalno odlaže otpad na ovom mjestu. Beranselo je privuklo pažnju crnogorske javnosti i postalo, kako kažu mještani, „simbol otpora bezakonju”. Njihov transparent sa natpisom „Beranselo je demokratija”, vijori se na svim MANS-ovim protestima. Zbog svega što su kroz građanski aktivizam učinili, direktoraca MANS-a Vanja Ćalović je, obilazeći sjever države, razgovarala sa Beranselcima, obećavajući im podršku u domaćim i međunarodnim krugovima.

Ovih dana postala je pravosnažna presuda po kojoj lokalne vlasti moraju o sopstvenom trošku vratiti Jovanov bilbord na isto mjesto sa kojeg su ga vatrogasci po nalogu gradonačelnikovog brata pocijepali, što je bilo inicijalna kapisla za sve što će se kasnije dešavati. Ko kaže da nijesu učinili ništa korisno? Da nijesu pocijepali bilbord, ne bi bilo ove male oaze demokratije.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo