Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Krvavo zatiranje Šarićevih tragova

Objavljeno prije

na

Mnogi su posumnjali da je riječ o eksploziji plinske boce, dok nisu ugledali automobil metalik boje koji se sa otvorenom haubom i uništenim prednjim svjetlima i maskom zaustavio poslije 30-ak metara, udarivši u ogradu obližnjeg dvorišta u beogradskom naselju Bele vode. U eksploziji bombe ubijen je vozač automobila audi A6 Radojica Joksović (32), iz Pljevalja, rođak Nebojše Joksovića, zaštićenog svjedoka protiv Darka Šarića. Eksploziv je bio postavljen ispod sjedišta vozača, što je bilo kobno za Joksovića, koji je preminuo na licu mjesta. Suvozač Predrag Rakić iz Krupnja je od detonacije zadobio samo povredu bubne opne i prevezen je u bolnicu.

Po tome što je ciljano ubijen samo Joksović, dok je njegov saputnik samo lakše povrijeđen, upućeni zaključuju da je eksploziv postavio profesionalac.

Nebojša Joksović je ključni svjedok u procesu protiv odbjeglog crnogorskog narko-bosa Darka Šarića. Joksović, inače Šarićev školski drug, status svjedoka saradnika dobio je prije dvije godine. U pritvoru je proveo nešto manje od pola godine, pošto je uhapšen u Beogradu krajem januara 2010. U zamjenu za povlašćeni status odlučio je da nadležnima ispriča sve što mu je poznato o Darku Šariću i njegovoj grupi.

Joksović je imao važnu ulogu u vrhu narko-kartela i bio je zadužen za distribuciju droge dilerima. Svjedočio je o švercu narkotika i aktivnostima Šarićevog klana u Italiji. On je, prema navodima medija, bio glavni Šarićev čovjek u toj zemlji.

Pošto je Nebojša Joksović prvi put dao iskaz, dogodila su se dva napada na njegovu imovinu. Na njega se vodi BMG-NM štamparija u beogradskom naselju Žarkovo, u kojoj je sredinom septembra 2010. izbio požar. Iako se sumnjalo da je podmetnut, za to nije bilo dokaza. Tvrdilo se čak da su tada na štampariju ispaljene tri ,,zolje”. U junu prošle godine bačena je bomba na Joksovićev kafić La prinćipesa, takođe u Žarkovu.

MUP je pojačao mjere zaštite Joksovića. Sa porodicom ovaj svjedok saradnik je premještan na nekoliko lokacija. Uz njega se 24 sata dnevno nalazi više od 20 specijalno obučenih i naoružanih policajaca.

Mnogi su uvjereni da je ubistvo Radojice Joksovića direktno povezano sa Nebojšom. Tada se nezvanično govorilo da on nije ni potpisao program zaštite svjedoka, da je zbog toga bilo propusta u obezbjeđenju i da je gradom sam vozio svoj audi. U automobilu, koji je ranije vozio Nebojša Joksović, Radojica je izgubio život, pa se spekuliše da su izvršioci ubistva slučajno „zamijenili” svoju metu.

Upućeni navode da je Radojica Joksović preuzeo gotovo sve poslove svog brata od strica. On je brinuo o firmama, jer je Nebojša Joksović bio ograničen u kretanju i organizovanju sastanaka sa poslovnim partnerima. Ubistvo Radojice Joksovića se smatra kao ,,opomena”, i osveta za svjedočenje protiv pljevaljskog narko-klana.

Radojica je nedavno otvorio kafić na Vidikovcu, a od ranije ima teretanu – pričale su u utorak okupljene komšije. Bavio se i građevinskim poslovima. Prije nekoliko mjeseci na jedan njegov kafić bačena je bomba, ali tada niko nije bio povrijeđen.

Eksplozija u kojoj je ubijen Radojica Joksović druga je u proteklih 12 dana. U prvoj, 22. juna, poginuo je Boško Raičević, rođak srpskog kontroverznog biznismena Andrije Draškovića, koji je sada u zatvoru, i nekadašnjeg višestrukog premijera i jednom predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. U Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije su kazali da su ove dvije eksplozije veoma slične. Raičević je ubijen plastičnim eksplozivom C-4, za koji se pretpostavlja da potiče iz Hrvatske.

Kriminolog Zlatko Nikolić ocijenio je za beogradske medije da eksplozija automobila u Belim vodama nosi pečat crnogorskog kriminalnog klana. ,,Klanovi iz Crne Gore su se dokopali tog plastičnog eksploziva, da li iz američkih ili drugih izvora, svejedno,” mišljenja je Nikolić.

Prema pojedinim poznavaocima prilika na koje se pozivaju Večernje novosti, Raičevićevo ubistvo najvjerovatnije je naručeno u Crnoj Gori, pošto način na koji je ubijen ukazuje na tamošnje kriminalne grupe. Raičević je porijeklom iz Crne Gore, a rođen je u Prištini. Važio je za žestokog momka.

Njegov rođak Andrija Drašković se nalazi u grupi crnogorskih bivših političara i poslovnih ljudi koji su zajedno sa kontroverznim biznismenom Stankom Subotićem Canetom pod duogodišnjom istragom u Italiji za šverc cigareta tokom 1990-ih. Iz tog procesa je zbog imuniteta svojevremeno arhirivan slučaj Mila Đukanovića.

Posljednja dva događaja uznemirila su javnost i vratila nesigurnost na beogradske ulice. ,,To je poruka mafije, ne samo kriminalnim grupama, nego i državi,” ocijenio je Marko Nicović, stručnjak za bezbjednost. ,,Država nije ni izbliza sposobna da se obračuna sa organizovanim kriminalom. Ovo je poruka svim budućim svjedocima-saradnicima da su ugrožene i njhove porodice. To su sistemi italijanske i ruske mafije koje idu na to da eliminišu porodicu onih koji sarađuju sa tužilaštvom, da će kazna stići njegovu porodicu, a ne mora da stigne njega. Pitanje je koliko država može da uradi da zaštiti porodice.”

Advokat Božo Prelević je ocijenio da taj događaj predstavlja poruku svim svjedocima saradnicima. „Ovo ubistvo je ozbiljan atak na ideju krivičnog postupka sa svjedocima saradnicima. Činjenica da se ne može u potpunosti zaštiti sva familija svjedoka saradnika, mislim da ozbiljno uzdrmava cijelu tu priču”, naveo je Prelević.

Krtiminolog Nikolić je istakao da poslije ovog ubistva u vezi svjedoka sradnika više ništa neće biti isto. Sada, kako je rekao, postoje samo dvije mogućnosti – ili da ovaj (svjedok saradnik) sad otvori sve ventile, ili da se skroz zatvori. ,,Kod Kamore, kod Kozanostre, kod ovih, najbolje je da mrtva usta ne govore. A pošto nisu mogli da dođu do svjedoka saradnika, onda su mu poslali poruku – čekamo, a za sada će da ginu ovi tvoji,” zaključio je Nikolić. Mafija opet demonstrira svoju moć.

Čudna samoubistva

Milivoje Terzić iz Pljevalja, osumnjičen da je učestvovao u reketiranju Ivanke Šarić, majke Darka i Duška Šarića, nađen je novembra 2011. mrtav u zatvorskoj ćeliji spuškog Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS). Za Terzića, koji se nalazio u pritvoru u Spužu zbog optužbe da je prevario majku braće Darka i Duška Šarića i uzeo joj 300.000 eura, dugo nije utvrđeno da li je riječ o samoubistvu ili je ubijen. Tužilaštvo je, nakon što su crnogorski vještaci dali suprotna mišljenja o uzrocima smrti Terzića – od toga da je u pitanju ubistvo do stava da se radi o samoubistvu, odlučilo da slučaj uputi u Sloveniju na supervještačenje.

Vesna Jovićević, viši državni tužilac, saopštila je krajem maja da Tužilaštvo nije prihvatilo mišljenje ljekara Miodraga Šoća da je Terzić ubijen i da je smrt posljedica davljenja, jer je bilo u suprotnosti sa nalazima ostalih vještaka. Jovićević je navela da su vještaci zaključili da je smrt nastupila vješanjem, a ne kao posljedica davljenja omčom, potvrđeni i ostalim dokazima.

Dva mjeseca prije vijesti o smrti Terzića, objavljeno je da se Vitomir Bajić (44) objesio u italijanskom zatvoru. Bajić, državljanin Srbije i Bosne i Hercegovine, objesio se 22. septembra u zatvoru u gradu Komo kojem je izručen u martu 2011. pošto je uhapšen u Budvi zbog sumnje da je član grupe Darka Šarića, odnosno da je učestvovao u međunarodnom švercu kokaina iz Južne Amerike.

Prema Blicu Vitomir Bajić je u kriminalnom podzemlju važio za plaćenika koji je za svoje usluge u švercu droge, otmicama i ubistvima Darku Šariću i Luki Bojoviću naplaćivao ogromne svote novca. ,,Njegovo bogatstvo se procjenjuje na milione eura”, tvrdi izvor Blica.

Bajićev advokat Borivoje Borović, poslije navodnog samoubistva svog klijenta, izjavio je medijima da „Bajić nije bio čovjek koji bi digao ruku na sebe”.

Srpska policija je inače Bajića, osim za šverc droge, vezivala i za nekoliko otmica i ubistava, saradnju sa Šarićem, ali i Lukom Bojovićem, odbjeglim narko-bosom, i Cvetkom Simićem, koji je prošle godine ubijen u Zagrebu.

Borović je u vrijeme Bajićeve smrti govorio da je pripremio tužbu protiv Italije zbog smrti njegovog klijenta Bajića. Borović navodi da je za nekoliko dana trebalo da se nađe na slobodi. „Siguran sam da je smrt nastupila pod veoma sumnjivim okolnostima i da nije riječ o samoubistvu”, rekao je Borović.

Smrt u Kotoru

Krajem maja 2010. godine stradao je još jedan saradnik i prijatelj Darka Šarića. U podne, u centru Kotora, ubijen je Dragan Dudić, zvani Fric, koji je slovio za vođu kotorskog kriminalnog klana, sa razgranatim poslovnim vezama sa Drakom Šerićem. Na njega je pucao Nikšićanin Ivan Vračar, prijatelj Dejana Đukovića, vlasnika kotorskog Red taksija koji je ubijen u sačekuši u tom gradu, u oktobru prethodne godine.

,,To je poruka kojom organizovani kriminal demonstrira svoju odlučnost da bude akter, a nikako kolateralna žrtva planirane transformacije crnogorske vlasti, one koju su osmislili i planirali Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija”, saopštio je tim povodom Pokret za promjene.

Miniranje u Beranama

U oktobru prošle godine, u stravičnoj eksploziji u centru Berana potpuno je uništen lokal u izgradnji. Sumnja se da je eksplozija u Beranama bila poruka odbjeglog Šarića Drašku Vukoviću, koji je, kako su pisali mediji, poslije predaje otkrio skrovište dojučerašnjeg šefa.

Draško Vuković (34) iz Berana, Šarićeva desna ruka, predao se srpskom pravosuđu u oktobru prošle godine i dobio je status zaštićenog svjedoka.

Lokal u Beranama je demoiliran uoči Vukovićevog svjedočenja u beogradskom sudu. Lokal je bio vlasništvo Rajka Vešovića, Vukovićevog bliskog rođaka. Ranije je iz policije nezvaničeno saopšteno da je lokal zajedničko vlasništvo Draška Vukovića i Borisa Labana, koji je uhapšen u akciji Balkanski ratnik i tada se nalazio u Beogradu gdje mu se sudilo.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo