Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Krvavo zatiranje Šarićevih tragova

Objavljeno prije

na

Mnogi su posumnjali da je riječ o eksploziji plinske boce, dok nisu ugledali automobil metalik boje koji se sa otvorenom haubom i uništenim prednjim svjetlima i maskom zaustavio poslije 30-ak metara, udarivši u ogradu obližnjeg dvorišta u beogradskom naselju Bele vode. U eksploziji bombe ubijen je vozač automobila audi A6 Radojica Joksović (32), iz Pljevalja, rođak Nebojše Joksovića, zaštićenog svjedoka protiv Darka Šarića. Eksploziv je bio postavljen ispod sjedišta vozača, što je bilo kobno za Joksovića, koji je preminuo na licu mjesta. Suvozač Predrag Rakić iz Krupnja je od detonacije zadobio samo povredu bubne opne i prevezen je u bolnicu.

Po tome što je ciljano ubijen samo Joksović, dok je njegov saputnik samo lakše povrijeđen, upućeni zaključuju da je eksploziv postavio profesionalac.

Nebojša Joksović je ključni svjedok u procesu protiv odbjeglog crnogorskog narko-bosa Darka Šarića. Joksović, inače Šarićev školski drug, status svjedoka saradnika dobio je prije dvije godine. U pritvoru je proveo nešto manje od pola godine, pošto je uhapšen u Beogradu krajem januara 2010. U zamjenu za povlašćeni status odlučio je da nadležnima ispriča sve što mu je poznato o Darku Šariću i njegovoj grupi.

Joksović je imao važnu ulogu u vrhu narko-kartela i bio je zadužen za distribuciju droge dilerima. Svjedočio je o švercu narkotika i aktivnostima Šarićevog klana u Italiji. On je, prema navodima medija, bio glavni Šarićev čovjek u toj zemlji.

Pošto je Nebojša Joksović prvi put dao iskaz, dogodila su se dva napada na njegovu imovinu. Na njega se vodi BMG-NM štamparija u beogradskom naselju Žarkovo, u kojoj je sredinom septembra 2010. izbio požar. Iako se sumnjalo da je podmetnut, za to nije bilo dokaza. Tvrdilo se čak da su tada na štampariju ispaljene tri ,,zolje”. U junu prošle godine bačena je bomba na Joksovićev kafić La prinćipesa, takođe u Žarkovu.

MUP je pojačao mjere zaštite Joksovića. Sa porodicom ovaj svjedok saradnik je premještan na nekoliko lokacija. Uz njega se 24 sata dnevno nalazi više od 20 specijalno obučenih i naoružanih policajaca.

Mnogi su uvjereni da je ubistvo Radojice Joksovića direktno povezano sa Nebojšom. Tada se nezvanično govorilo da on nije ni potpisao program zaštite svjedoka, da je zbog toga bilo propusta u obezbjeđenju i da je gradom sam vozio svoj audi. U automobilu, koji je ranije vozio Nebojša Joksović, Radojica je izgubio život, pa se spekuliše da su izvršioci ubistva slučajno „zamijenili” svoju metu.

Upućeni navode da je Radojica Joksović preuzeo gotovo sve poslove svog brata od strica. On je brinuo o firmama, jer je Nebojša Joksović bio ograničen u kretanju i organizovanju sastanaka sa poslovnim partnerima. Ubistvo Radojice Joksovića se smatra kao ,,opomena”, i osveta za svjedočenje protiv pljevaljskog narko-klana.

Radojica je nedavno otvorio kafić na Vidikovcu, a od ranije ima teretanu – pričale su u utorak okupljene komšije. Bavio se i građevinskim poslovima. Prije nekoliko mjeseci na jedan njegov kafić bačena je bomba, ali tada niko nije bio povrijeđen.

Eksplozija u kojoj je ubijen Radojica Joksović druga je u proteklih 12 dana. U prvoj, 22. juna, poginuo je Boško Raičević, rođak srpskog kontroverznog biznismena Andrije Draškovića, koji je sada u zatvoru, i nekadašnjeg višestrukog premijera i jednom predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. U Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije su kazali da su ove dvije eksplozije veoma slične. Raičević je ubijen plastičnim eksplozivom C-4, za koji se pretpostavlja da potiče iz Hrvatske.

Kriminolog Zlatko Nikolić ocijenio je za beogradske medije da eksplozija automobila u Belim vodama nosi pečat crnogorskog kriminalnog klana. ,,Klanovi iz Crne Gore su se dokopali tog plastičnog eksploziva, da li iz američkih ili drugih izvora, svejedno,” mišljenja je Nikolić.

Prema pojedinim poznavaocima prilika na koje se pozivaju Večernje novosti, Raičevićevo ubistvo najvjerovatnije je naručeno u Crnoj Gori, pošto način na koji je ubijen ukazuje na tamošnje kriminalne grupe. Raičević je porijeklom iz Crne Gore, a rođen je u Prištini. Važio je za žestokog momka.

Njegov rođak Andrija Drašković se nalazi u grupi crnogorskih bivših političara i poslovnih ljudi koji su zajedno sa kontroverznim biznismenom Stankom Subotićem Canetom pod duogodišnjom istragom u Italiji za šverc cigareta tokom 1990-ih. Iz tog procesa je zbog imuniteta svojevremeno arhirivan slučaj Mila Đukanovića.

Posljednja dva događaja uznemirila su javnost i vratila nesigurnost na beogradske ulice. ,,To je poruka mafije, ne samo kriminalnim grupama, nego i državi,” ocijenio je Marko Nicović, stručnjak za bezbjednost. ,,Država nije ni izbliza sposobna da se obračuna sa organizovanim kriminalom. Ovo je poruka svim budućim svjedocima-saradnicima da su ugrožene i njhove porodice. To su sistemi italijanske i ruske mafije koje idu na to da eliminišu porodicu onih koji sarađuju sa tužilaštvom, da će kazna stići njegovu porodicu, a ne mora da stigne njega. Pitanje je koliko država može da uradi da zaštiti porodice.”

Advokat Božo Prelević je ocijenio da taj događaj predstavlja poruku svim svjedocima saradnicima. „Ovo ubistvo je ozbiljan atak na ideju krivičnog postupka sa svjedocima saradnicima. Činjenica da se ne može u potpunosti zaštiti sva familija svjedoka saradnika, mislim da ozbiljno uzdrmava cijelu tu priču”, naveo je Prelević.

Krtiminolog Nikolić je istakao da poslije ovog ubistva u vezi svjedoka sradnika više ništa neće biti isto. Sada, kako je rekao, postoje samo dvije mogućnosti – ili da ovaj (svjedok saradnik) sad otvori sve ventile, ili da se skroz zatvori. ,,Kod Kamore, kod Kozanostre, kod ovih, najbolje je da mrtva usta ne govore. A pošto nisu mogli da dođu do svjedoka saradnika, onda su mu poslali poruku – čekamo, a za sada će da ginu ovi tvoji,” zaključio je Nikolić. Mafija opet demonstrira svoju moć.

Čudna samoubistva

Milivoje Terzić iz Pljevalja, osumnjičen da je učestvovao u reketiranju Ivanke Šarić, majke Darka i Duška Šarića, nađen je novembra 2011. mrtav u zatvorskoj ćeliji spuškog Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS). Za Terzića, koji se nalazio u pritvoru u Spužu zbog optužbe da je prevario majku braće Darka i Duška Šarića i uzeo joj 300.000 eura, dugo nije utvrđeno da li je riječ o samoubistvu ili je ubijen. Tužilaštvo je, nakon što su crnogorski vještaci dali suprotna mišljenja o uzrocima smrti Terzića – od toga da je u pitanju ubistvo do stava da se radi o samoubistvu, odlučilo da slučaj uputi u Sloveniju na supervještačenje.

Vesna Jovićević, viši državni tužilac, saopštila je krajem maja da Tužilaštvo nije prihvatilo mišljenje ljekara Miodraga Šoća da je Terzić ubijen i da je smrt posljedica davljenja, jer je bilo u suprotnosti sa nalazima ostalih vještaka. Jovićević je navela da su vještaci zaključili da je smrt nastupila vješanjem, a ne kao posljedica davljenja omčom, potvrđeni i ostalim dokazima.

Dva mjeseca prije vijesti o smrti Terzića, objavljeno je da se Vitomir Bajić (44) objesio u italijanskom zatvoru. Bajić, državljanin Srbije i Bosne i Hercegovine, objesio se 22. septembra u zatvoru u gradu Komo kojem je izručen u martu 2011. pošto je uhapšen u Budvi zbog sumnje da je član grupe Darka Šarića, odnosno da je učestvovao u međunarodnom švercu kokaina iz Južne Amerike.

Prema Blicu Vitomir Bajić je u kriminalnom podzemlju važio za plaćenika koji je za svoje usluge u švercu droge, otmicama i ubistvima Darku Šariću i Luki Bojoviću naplaćivao ogromne svote novca. ,,Njegovo bogatstvo se procjenjuje na milione eura”, tvrdi izvor Blica.

Bajićev advokat Borivoje Borović, poslije navodnog samoubistva svog klijenta, izjavio je medijima da „Bajić nije bio čovjek koji bi digao ruku na sebe”.

Srpska policija je inače Bajića, osim za šverc droge, vezivala i za nekoliko otmica i ubistava, saradnju sa Šarićem, ali i Lukom Bojovićem, odbjeglim narko-bosom, i Cvetkom Simićem, koji je prošle godine ubijen u Zagrebu.

Borović je u vrijeme Bajićeve smrti govorio da je pripremio tužbu protiv Italije zbog smrti njegovog klijenta Bajića. Borović navodi da je za nekoliko dana trebalo da se nađe na slobodi. „Siguran sam da je smrt nastupila pod veoma sumnjivim okolnostima i da nije riječ o samoubistvu”, rekao je Borović.

Smrt u Kotoru

Krajem maja 2010. godine stradao je još jedan saradnik i prijatelj Darka Šarića. U podne, u centru Kotora, ubijen je Dragan Dudić, zvani Fric, koji je slovio za vođu kotorskog kriminalnog klana, sa razgranatim poslovnim vezama sa Drakom Šerićem. Na njega je pucao Nikšićanin Ivan Vračar, prijatelj Dejana Đukovića, vlasnika kotorskog Red taksija koji je ubijen u sačekuši u tom gradu, u oktobru prethodne godine.

,,To je poruka kojom organizovani kriminal demonstrira svoju odlučnost da bude akter, a nikako kolateralna žrtva planirane transformacije crnogorske vlasti, one koju su osmislili i planirali Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija”, saopštio je tim povodom Pokret za promjene.

Miniranje u Beranama

U oktobru prošle godine, u stravičnoj eksploziji u centru Berana potpuno je uništen lokal u izgradnji. Sumnja se da je eksplozija u Beranama bila poruka odbjeglog Šarića Drašku Vukoviću, koji je, kako su pisali mediji, poslije predaje otkrio skrovište dojučerašnjeg šefa.

Draško Vuković (34) iz Berana, Šarićeva desna ruka, predao se srpskom pravosuđu u oktobru prošle godine i dobio je status zaštićenog svjedoka.

Lokal u Beranama je demoiliran uoči Vukovićevog svjedočenja u beogradskom sudu. Lokal je bio vlasništvo Rajka Vešovića, Vukovićevog bliskog rođaka. Ranije je iz policije nezvaničeno saopšteno da je lokal zajedničko vlasništvo Draška Vukovića i Borisa Labana, koji je uhapšen u akciji Balkanski ratnik i tada se nalazio u Beogradu gdje mu se sudilo.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo