Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nemam danas, jahte mi

Objavljeno prije

na

Zvanično, ovdašnja preduzeća u blokadi duguju radnicima, poslovnim partnerima, bankama i državi više od 420 miliona eura. Nekih 12-14 odsto BDP-a Crne Gore. Centralna banka je, prvi put, objavila popis preduzeća koja su u blokadi duže od trideset dana zbog neisplaćenog duga većeg od 10 hiljada eura. Na osnovnom popisu nalazi se 2.075 kompanija čiji je račun u blokadi od 32 dana do 12 godina i šest mjeseci (Preduzeće za izgradnju Podgorice u stečaju). Ipak, 48 gusto kucanih strana nijesu bile dovolje da se na popisu nađu i kompanije–dužnici čija je blokada računa registrovana u CBCG, ali o njihovom postojanju nema podataka u Centralnom registru Privrednog suda.

Na tom spisku se nalazi nekih 180 pravnih lica – od Opštine Budva (u blokadi zbog 7,3 miliona) i Jugooceanije (dug nešto veći od miliona) do potpuno nepoznate firme Limexza od koje povjerioci, nekih 11 godina, pokušavaju naplatiti današnjih 3,2 miliona eura.

Tajnu ove kompanije zna neki edin efović, mitska ličnost naše tranzicije. Njegova je falsifikovana lična karta pomagala Vladi Filipa Vujanovića da u partnerstvu sa Stankom Subotićem kupi prvi državni lir džet. Zato je efovićeva JUBA nagrađena sa nekoliko stotina hiljada dolara provizije. Izgledalo je da su pristup tom novcu imali tadašnji funkcioneri KK Budućnost i JUBA košarkaške lige Danilo Mitrović i Veselin Barović ali, pred sudom su svi zaboravili sve. Barović je sada, na popisu CB, zastupljen dugovima Euro fonda.

Budva je najnelikvidnija opština u ovom dijelu Evrope. Firme u čijem su osnivanju učestvovali prvaci DPS-a Milo Đukanović i Svetozar Marović – što lično, što preko kumova, prijatelja ili partijskih poslušnika – učestvuju u nagomilanim dugovima sa najmanje 100 miliona eura.

Na prvom mjestu liste najvećih dužnika nalazi se budvanska Zavala Invest sa registrovanim dugom od 32,7 miliona. Riječ je o preduzeću koje su 2007. osnovali Sergej Polanski i Vječeslav Lejbman (preko Miraks Balkan) i predstavnici ovdašnje filozofije Dragan Sekulić i Svetozar Marović (Moninvest). Posao gradnje 40-vila i hotela u obliku jedra visokog 20-tak spratova, dogovoren u Kanu, započet je na Zavali bez i jednog dokumenta. Epilog: Budva je ostala bez atraktivne lokacije, investitori bez para, kupci vila bez apartmana, lokalni akteri “posla stoljeća” nepravosnažno su osuđeni na višegodišnju robiju. Dugovima Zavala Investa pridodate su i neizmirene obaveze kompanija iz istog vlasničkog miljea: Astra Montenegro trejda (1,7 miliona) i Slav Life (četiri miliona) našle su svoje mjesto na spisku CBCG. Hotel jedro i uloga Svetozara Marovića se više ne pominju.

U Podgorici, DPS i njegov predsjednik imaju makar dva privredna giganta kojima mogu parirati Marovićevoj Zavali.

KAP se nije našao na listi CBCG. A samo za struju duguje približno 40 miliona eura. Nema junaka spremnog da potraživanja od KAP-a pokuša naplatiti blokadom računa firme o čijim interesima brinu moskovski i podgorički moćnici – od Olega Deripaske i Sergeja Šojgua, preko a Mila Đukanovića i Milana Roćena, sve do premijera i potpredsjednika Vlade Igora Lukšića i Vujice Lazovića.

Ponovo je, ima u tome neke ironije, KAP-ovo mjesto na listi najvećih dužnika sa blokiranim računom zauzela Vektra Montenegro Dragana Brkovića. Od majke kompanije povjerioci, bez rezultata, pokušavaju naplatiti 22,9 miliona. Tu si u ćerke kompanije, nastale mahom u privatizacionim poslovima: Vektra Boka (4,6 miliona), Vektra Voda (2,9 miliona) i Horizon lodžistik (2,59 miliona)… Sve u svemu, 33 miliona ne računajući pljevaljsku Vektru Jakić koje nema na popisu najgorih od sve đece.

Teza da je Đukanović odgovoran za Vektrine dugove makar onoliko koliko i Marović za Zavalu nije posljedica samo toga što su vlasnik Vektre i vlasnik DPS-a kumovi, ili zbog glasina da je Đukanović tihi partner u kompaniji kojom formalno gazduje Dragan Brković. Veze su očigledne.

Đukanovićeva Vlada je donijela odluku da Vektra, anonimna kompanija bez referenci, preuzme kompletan uvoz i izvoz za potrebe KAP-a u vrijeme sankcija prema SRJ. Đukanović je i inicijator odluke da se od Vektre, avansno, za potrebe Vlade kupi najskuplji poslovni prostor koji se u prošlom vijeku mogao naći u Podgorici. Vektra je potom, u mutnim igrama sa imovinom KAP-a, dobila povlašćeni status ino-povjerioca, što joj je donijelo nove milione. Vlast je Brkovića častila i višedecenijskom koncesijom za eksploataciju pljevaljskih šuma, i pored bolje ponude konkurencije. Na sličan način Vektra je u Herceg Novom postala vlasnik HTP Boka. Svjedoci smo kako pravosuđe skoro godinu odugovlači donošenje odluke kojom će Brkovićeva imperija otići u stečaj.

Vratimo se popisu CBCG. Odlazeći ministar inostranih poslova, mogao bi, makar u memoarima, otkriti kolika je njegova zasluga u tome što su ruske kompanije poharale Crnu Goru: od CEAC-a i Miraxa, preko odbjeglog Midland stel trejda (ostao dug od 2,7 miliona) do niza kompanija za trgovinu nekretninama i hotelijerstvo od kojih se danas potražuju milioni.

Na čiji konto staviti kompanija Seaside apartmens od koje povjerioci potražuju 1,9 miliona eura? Riječ je o ekspozituri norveške Olimpia holding koja je za tri godine, u srcu Ulcinja, nelegalno sagradila velelepnu zgradu od 3,5 hiljada kvadrata. Prema pisanju Vijesti nadležni su žmurili na ovo bezakonje i zbog toga što se “kao fiktivni izvođač radova na objektu vodila osoba iz Nikšića koja je u rodbinskim vezama s Milom Đukanovićem…”.

Marovićevom dijelu kolača pripadaju registrovani dugovi Akva parka, kojim preko ofšor ekspoziture sa Kipra gazduje i njegov sin Miloš Marović. Tu je i Montenegro Volley Ball, u vlasništvu Marovićevog jarana Dragana Sekulića, koja je preko godinu i po dana dužna nekih million eura. Prodičnom miljeu, tako makar tvrdi Momir Bulatović u knjizi Pravila ćutanja , pripadaju dugovi kompanije Imobilija vlasnika Branka Ćupića.

Ćupić predstavlja karakterističan primjer tranzicionog bogataša koji može ali ne voli da plaća dugove. U vlasništvu Imobilije, pisao je Monitor, nalaze se četiri čuvene palate iz Bokokotorskog zaliva ali i budvanska Citadela, Gradska kafana u Herceg Novom ili budvanski hotel Belvi u kome je policija proljetos pronašla 30-tak kilograma opala, nepoznatog porijekla i neznanog vlasnika.

Ope, stižemo u priču o kompanijama – dužnicima čiji su vlasnici poznatiji čitaocima crne hronike nego onima koji prate ekonomiju. Brokeri koji su klijentima ukrali novac ( Holder Broker), utajivači poreza, vlasnici krivičnih prijava zbog divlje gradnje, prodavci nekretnina koji su dugove knjižili na jednu, a prihode od prodatih stanova na drug firmu (prva je na spisku CBCG – Katel)…

Tu su Duško Šarić i njegova Mat kompani. Na popisu je, prema tvrdnjama iz Beograda, i jedan od glavnih ortaka njegovog brata Darka Šarića – Blažo Dedić. Dvije Dedićeve kompanije, zvanično, duguju 9,8 miliona eura. Dedić se u medijima hvali kako njegov Maestralturs posjeduje: hotel Mediteran, nekoliko lokala u Budvi, novosadske hotele Vojvodina i Putnik, hotel Prezident na Paliću, Patrija u Subotici, poslovne zgrade u Budvi i Bečićima…

Kuruiozitet: kada krenete niz spisak CBCG, prva kompanija sa blokadom većom od milion eura je barska Alfa trejd. Ako uklonite dva tri paravana, dolazite do imena vlasnika – Duško Knežević.

Za svakoga po nešto.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo