Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Teksas u Podgorici

Objavljeno prije

na

Kada se na gugl ukuca gradonačelnik koji tuče novinare rezultat je jedan – Miomir Mugoša. Isto je i s pokušajem na nekim stranim jezicima. Kad uguglaš Miomir Mugoša, dobiješ podatke o ogromnom broju afera, nezakonitim i sumnjivim poslovima, i detalje iz političkog života jednog nasilnika koji je odbornicima govorio da su budale, psovao oca predsjedniku parlamenta u državnoj novini i nije dao slijepoj ženi da na poslu koristi pomoć psa vodiča. Detalje o tome kako je i zašto ovaj ljekar i humanista, i nadasve pripadnik demokratske vlasti, u centru Podgorice šamarao Mihaila Jovovića, urednika Vijesti i Borisa Pejovića, fotorepotera te novine, sud nažalost neće čuti lično od gradonačelnika. Mugoša je odlučio da iskoristi svoje zakonsko pravo i ne svjedoči pred sudom u procesu koji se vodi protiv njegovog sina Miljana i Mihaila Jovovića.

Gradonačelnik i njegov sin fizički su napali 2009. godine Jovovića i Pejovića, nakon što je Pejović fotografisao nepropisno parkirani automobil gradonačelnika u centru grada, ispred kafića Art. Gradonačelnik je kažnjen tek sa nekoliko stotina eura. Tužilaštvo je, ignorišući svjedočenja i mišljenja vještaka, na optuženičku klupu pored Miljana izvelo i Mihaila Jovovića, kojeg tereti za nanošenje lakše tjelesne povrede Draganu Radonjiću, gradonačelnikovom vozaču, čiji je mozak nekoliko puta vještačen u providnom pokušaju tužilaštva da dokaže da je Jovović nasilnik a ne žrtva.

Da li je na takvu vrstu politizacije procesa Mugoša mislio kada je kazao da neće svjedočiti jer ,,ne želi da se slučaj dodatno politizuje”, ne zna se. Prije tri godine gradonačelnik je saopštio da ,,jedva čeka suđenje da iznese dokaze”. Tvrdio je da se radilo o samoodbrani i da su on i njegov sin bili žrtve sačekuše, iz žbunja. Gradonačelnik je u maštariji otišao toliko daleko da je u državnoj novini izjavio da je te večeri vidio svježe zasađeno žbunje u blizini okala Art. Iz fotogarfija koje je Pejović pokazao sudu, jasno je da je gradonačelnikov nepropisno parkirani automobil fotografisan sa ulice, a žbunje ne raste na asfaltu. Čak ni u Mugilendu.

Miljan Mugoša je priznao pred sudom da se već tri godine brani lažima. Potvrdio je da je udario Jovovića, iako je ranije tvrdio da nije. Zbog toga ne može odgovarati, pojasnili su stručnjaci, jer je optuženi. Ali mogu svjedoci koji su lagali. Da li je tata zbog toga odustao od svjedočenja koje je željno iščekivao?

Bilo bi zanimljivo čuti šta ima da kaže na svjedočenje Pejovića da je njegov sin Miljan, diplomata, te večeri držao uperen pištolj u Jovovića u predjelu srca, i da ga je sklonio nakon tatinog naređenja. Policija nije ni tražila pištolj.

Laganje i kršenje zakona za gradonačelnika Podgorice su više od praktikovanja. Stil je u pitanju. Najsvježiji je njegov pokušaj da laganjem odbornika podgoričkog parlamenta pokuša da izbjegne posljedice nezakonitog posla sa firmom Carine. Gradonačelnik je preduzeću Carine 2007. godine prodao preko 15 hiljada kvadrata zemljišta na Starom aerodromu u Podgorici i tako, procjenjuje se, gradski budžet oštetio za oko 11 miliona eura. Taj posao poništio je Vrhovni sud, ali to nije omelo Mugošu da zemlju proda kako je namjerio.

Da je posao nezakonit ocijenilo je i tužilaštvo krajem aprila i saopštilo da je Mugoša prodajom zemljišta prekoračio ovlašćenja, te da zemlju nije mogao prodati bez većinske odluke gradske skupštine. Odluku je poništilo i Ministarstvo finansija, ali je gradonačelnik isposlovao da skupština stavi van snage već poništenu odluku, prethodno obmanjujući odbornike da je zemlja i dalje u vlasništvu grada i da s njom mogu raspolagati. Mugoša je tako napravio pravnu papazjaniju iz koje nije jasno kako će se izaći.

Branka Bošnjak, odbornica PzP u gradskom parlamentu pokušava da dobije podatke o tome kome i po kojim kriterijumima gradonačelnik dodjeljuje stanove, sumnjajući da je taj institut u Mugošinim rukama način da korumpira one koji će mu trebati.

Mugoša je rekorder u broju krivičnih prijava. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora podnijela je u aprillu ove godine protiv gradonačelnika prijavu jer je dva objekta firmi Kapacity i Pr inženjering Radenka Radojičića naknadno uklopio u plansku dokumentaciju, a nakon što je Branimir Gvozdenović, bivši ministar urbanizma, objektima izdao dozvolu mimo urbanističkih planovima.

Pored te, i prijave za posao sa Carinama, MANS je podnio još nekoliko krivičnih prijava protiv Mugoše. Prva je iz 2004. godine zbog sumnje da je sklopio štetne ugovore sa kompanijama koje se bave izdavanjem lokacija za bilborde. Prijava je odbačena. Kao i krivična prijava MANS-a iz juna 2007. godine, protiv građevinskog inspektora glavnog grada Zorana Jokića, zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i propuštanje dužnosti nadzora u slučaju nelegalnih objekata gradonačelnika Mugoše na Marezi i u Tološima.

Dejan Milovac iz MANS-a najavio je nedavno da će od tužioca tražiti da ispita i odluku gradonačelnika da vrijednu gradsku zemlju, gdje se nalazi Pobjeda, proda kompaniji Cijevna komerc. On će tražiti da se, kao i slučaju Carine, ispita odnos Mugoše sa Danilom Petrovićem, vlasnikom Cijevne, ,,kako bi se utvrdilo da li je i na koji način Mugoša bio stimulisan da donosi odluke od kojih je samo Petrović imao direktnu finansijsku korist”.

MANS je gradonačelnika prozivao prije nekoliko godina i zbog višemilionskog posla sa kompanijom Čelebić kojoj je dodijeljen posao izgradnje mosta na Ribnici vrijedan deset miliona eura. Zanimljivo, na tender za tako vrijedan posao javio se samo Čelebić. Iz MANS-a su ukazali da je sporno što se iz ugovora grada i te kompanije ne vidi koliko košta posao, te da je riječ o kompaniji koja je prepoznata po nelegalnoj gradnji koju naknadno legalizuje izmjenama planske dokumentacije. Tomislav Čelebić, vlasnik kompanije Čelebić, poslovni je partener bivšeg premijera Mila Đukanovića sa kojim je suvlansik Univerziteta Donja Gorica.

Podaci Direkcije za javne nabavke pokazuju i da je česti partner grada u unosnim poslovima Republički zavod za urbanizam i projektovanje, kompanija Aca Đukanovića.

Mugošu optužuju da koristi moć da bi satirao one koji mu se nađu na putu. Veselin Šofranac, vlasnik kompanije Šofranac, koji je javno negodovao zbog Mugošinog posla sa Carinama, kazao je da je Mugoša – siledžija. ,,Na sve moje objekte Mugoša je slao inspekcije, na objekte na Zabjelu dvije dnevno. A nije slao inspekcije tu u blizini gdje je objekat od 16.000 kvadrata sa građevinskom dozvolom na 6.000 metara kvadratnih, dakle napravljeno je 10.000 kvadrata više”, izjavio je Šofranac. Njegovi objekti na Zabjelu još nijesu useljeni iako su davno završeni.

Selektivnost u gradonačelnikovom pristupu primjetna je i na primjeru njegove sopstvene imovine. Njegovu imovinu na Maerzi, Donjoj Gorici i Tolopšima, prema podacima Uprave za nekretnine, krasi nelegalna gradnja. Niko nije ni pomislio da je ruši.

Mugoša nije ni prijavio sve što ima Komisiji za sprječavanje konflikta interesa, što je dužan po zakonu. On prema imovinskom kartonu posjeduje stan od 137 kvadrata u centru Podgorice, tri naslijeđene kuće na Marezi od 260, 280 i 101 kvadratni metar, poslovni prostor od 44 kvadrata koji je poklonio sinu i dvije garaže od 35 kvadrata na Marezi i 19.123 kvadratna metra zemljišta, a nije prijavio zemlju i nekretnine koju je u uknjižio na osnovu ,,pravnih propisa” i ,,odluka državnih organa”. Gradonačelnik na Marezi, prema Upravi za nekretnine, ima još gotovo onoliko zemlje koliko je prijavio Komisiji. Na njegovo ime vodi se 37.001 kvadratnih metara zemlje uglavnom u Tološima, Donjoj Gorici i Marezi.

U ovogodišnjem imovinskom kartonu prijavio je da je od izdavanja nekretnina na Marezi lani zaradio – 110 000 eura. Godinama izdaje kuću na Marezi Leopoldu Maureru, šefu Evropske delegacije u Podgorici. TV Vijesti su 2009. godine objavile da Mugoša jednu od svojih kuća iznajmljuje i ambasadi Ukrajine, nakon čega su iz te ambasade saopštili da su raskinuli ugovor o zakupu sa gradonačelnikom. Nedavno je gradonačelnikov mlađi sin Marko prodao zemlju kineskoj ambasadi i zaradio milion eura.

Mugoša je zasad izvan izakona. Upućeni tvrde da će biti pravo mađioničarstvo sačuvati da ga u rubrici „krupne ribe” ne zakače poglavlja 23 i 24 u pregovrima sa EU. Sudbina podgoričkog vezira još zavisi od gospodara Crne Gore, kojeg se panično boji. Sa silnicima nikada ne znaš. Kada štite ono što su stekli silom, i sinove ostavljaju da se sami u sudnicama brane.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo