Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Teksas u Podgorici

Objavljeno prije

na

Kada se na gugl ukuca gradonačelnik koji tuče novinare rezultat je jedan – Miomir Mugoša. Isto je i s pokušajem na nekim stranim jezicima. Kad uguglaš Miomir Mugoša, dobiješ podatke o ogromnom broju afera, nezakonitim i sumnjivim poslovima, i detalje iz političkog života jednog nasilnika koji je odbornicima govorio da su budale, psovao oca predsjedniku parlamenta u državnoj novini i nije dao slijepoj ženi da na poslu koristi pomoć psa vodiča. Detalje o tome kako je i zašto ovaj ljekar i humanista, i nadasve pripadnik demokratske vlasti, u centru Podgorice šamarao Mihaila Jovovića, urednika Vijesti i Borisa Pejovića, fotorepotera te novine, sud nažalost neće čuti lično od gradonačelnika. Mugoša je odlučio da iskoristi svoje zakonsko pravo i ne svjedoči pred sudom u procesu koji se vodi protiv njegovog sina Miljana i Mihaila Jovovića.

Gradonačelnik i njegov sin fizički su napali 2009. godine Jovovića i Pejovića, nakon što je Pejović fotografisao nepropisno parkirani automobil gradonačelnika u centru grada, ispred kafića Art. Gradonačelnik je kažnjen tek sa nekoliko stotina eura. Tužilaštvo je, ignorišući svjedočenja i mišljenja vještaka, na optuženičku klupu pored Miljana izvelo i Mihaila Jovovića, kojeg tereti za nanošenje lakše tjelesne povrede Draganu Radonjiću, gradonačelnikovom vozaču, čiji je mozak nekoliko puta vještačen u providnom pokušaju tužilaštva da dokaže da je Jovović nasilnik a ne žrtva.

Da li je na takvu vrstu politizacije procesa Mugoša mislio kada je kazao da neće svjedočiti jer ,,ne želi da se slučaj dodatno politizuje”, ne zna se. Prije tri godine gradonačelnik je saopštio da ,,jedva čeka suđenje da iznese dokaze”. Tvrdio je da se radilo o samoodbrani i da su on i njegov sin bili žrtve sačekuše, iz žbunja. Gradonačelnik je u maštariji otišao toliko daleko da je u državnoj novini izjavio da je te večeri vidio svježe zasađeno žbunje u blizini okala Art. Iz fotogarfija koje je Pejović pokazao sudu, jasno je da je gradonačelnikov nepropisno parkirani automobil fotografisan sa ulice, a žbunje ne raste na asfaltu. Čak ni u Mugilendu.

Miljan Mugoša je priznao pred sudom da se već tri godine brani lažima. Potvrdio je da je udario Jovovića, iako je ranije tvrdio da nije. Zbog toga ne može odgovarati, pojasnili su stručnjaci, jer je optuženi. Ali mogu svjedoci koji su lagali. Da li je tata zbog toga odustao od svjedočenja koje je željno iščekivao?

Bilo bi zanimljivo čuti šta ima da kaže na svjedočenje Pejovića da je njegov sin Miljan, diplomata, te večeri držao uperen pištolj u Jovovića u predjelu srca, i da ga je sklonio nakon tatinog naređenja. Policija nije ni tražila pištolj.

Laganje i kršenje zakona za gradonačelnika Podgorice su više od praktikovanja. Stil je u pitanju. Najsvježiji je njegov pokušaj da laganjem odbornika podgoričkog parlamenta pokuša da izbjegne posljedice nezakonitog posla sa firmom Carine. Gradonačelnik je preduzeću Carine 2007. godine prodao preko 15 hiljada kvadrata zemljišta na Starom aerodromu u Podgorici i tako, procjenjuje se, gradski budžet oštetio za oko 11 miliona eura. Taj posao poništio je Vrhovni sud, ali to nije omelo Mugošu da zemlju proda kako je namjerio.

Da je posao nezakonit ocijenilo je i tužilaštvo krajem aprila i saopštilo da je Mugoša prodajom zemljišta prekoračio ovlašćenja, te da zemlju nije mogao prodati bez većinske odluke gradske skupštine. Odluku je poništilo i Ministarstvo finansija, ali je gradonačelnik isposlovao da skupština stavi van snage već poništenu odluku, prethodno obmanjujući odbornike da je zemlja i dalje u vlasništvu grada i da s njom mogu raspolagati. Mugoša je tako napravio pravnu papazjaniju iz koje nije jasno kako će se izaći.

Branka Bošnjak, odbornica PzP u gradskom parlamentu pokušava da dobije podatke o tome kome i po kojim kriterijumima gradonačelnik dodjeljuje stanove, sumnjajući da je taj institut u Mugošinim rukama način da korumpira one koji će mu trebati.

Mugoša je rekorder u broju krivičnih prijava. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora podnijela je u aprillu ove godine protiv gradonačelnika prijavu jer je dva objekta firmi Kapacity i Pr inženjering Radenka Radojičića naknadno uklopio u plansku dokumentaciju, a nakon što je Branimir Gvozdenović, bivši ministar urbanizma, objektima izdao dozvolu mimo urbanističkih planovima.

Pored te, i prijave za posao sa Carinama, MANS je podnio još nekoliko krivičnih prijava protiv Mugoše. Prva je iz 2004. godine zbog sumnje da je sklopio štetne ugovore sa kompanijama koje se bave izdavanjem lokacija za bilborde. Prijava je odbačena. Kao i krivična prijava MANS-a iz juna 2007. godine, protiv građevinskog inspektora glavnog grada Zorana Jokića, zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i propuštanje dužnosti nadzora u slučaju nelegalnih objekata gradonačelnika Mugoše na Marezi i u Tološima.

Dejan Milovac iz MANS-a najavio je nedavno da će od tužioca tražiti da ispita i odluku gradonačelnika da vrijednu gradsku zemlju, gdje se nalazi Pobjeda, proda kompaniji Cijevna komerc. On će tražiti da se, kao i slučaju Carine, ispita odnos Mugoše sa Danilom Petrovićem, vlasnikom Cijevne, ,,kako bi se utvrdilo da li je i na koji način Mugoša bio stimulisan da donosi odluke od kojih je samo Petrović imao direktnu finansijsku korist”.

MANS je gradonačelnika prozivao prije nekoliko godina i zbog višemilionskog posla sa kompanijom Čelebić kojoj je dodijeljen posao izgradnje mosta na Ribnici vrijedan deset miliona eura. Zanimljivo, na tender za tako vrijedan posao javio se samo Čelebić. Iz MANS-a su ukazali da je sporno što se iz ugovora grada i te kompanije ne vidi koliko košta posao, te da je riječ o kompaniji koja je prepoznata po nelegalnoj gradnji koju naknadno legalizuje izmjenama planske dokumentacije. Tomislav Čelebić, vlasnik kompanije Čelebić, poslovni je partener bivšeg premijera Mila Đukanovića sa kojim je suvlansik Univerziteta Donja Gorica.

Podaci Direkcije za javne nabavke pokazuju i da je česti partner grada u unosnim poslovima Republički zavod za urbanizam i projektovanje, kompanija Aca Đukanovića.

Mugošu optužuju da koristi moć da bi satirao one koji mu se nađu na putu. Veselin Šofranac, vlasnik kompanije Šofranac, koji je javno negodovao zbog Mugošinog posla sa Carinama, kazao je da je Mugoša – siledžija. ,,Na sve moje objekte Mugoša je slao inspekcije, na objekte na Zabjelu dvije dnevno. A nije slao inspekcije tu u blizini gdje je objekat od 16.000 kvadrata sa građevinskom dozvolom na 6.000 metara kvadratnih, dakle napravljeno je 10.000 kvadrata više”, izjavio je Šofranac. Njegovi objekti na Zabjelu još nijesu useljeni iako su davno završeni.

Selektivnost u gradonačelnikovom pristupu primjetna je i na primjeru njegove sopstvene imovine. Njegovu imovinu na Maerzi, Donjoj Gorici i Tolopšima, prema podacima Uprave za nekretnine, krasi nelegalna gradnja. Niko nije ni pomislio da je ruši.

Mugoša nije ni prijavio sve što ima Komisiji za sprječavanje konflikta interesa, što je dužan po zakonu. On prema imovinskom kartonu posjeduje stan od 137 kvadrata u centru Podgorice, tri naslijeđene kuće na Marezi od 260, 280 i 101 kvadratni metar, poslovni prostor od 44 kvadrata koji je poklonio sinu i dvije garaže od 35 kvadrata na Marezi i 19.123 kvadratna metra zemljišta, a nije prijavio zemlju i nekretnine koju je u uknjižio na osnovu ,,pravnih propisa” i ,,odluka državnih organa”. Gradonačelnik na Marezi, prema Upravi za nekretnine, ima još gotovo onoliko zemlje koliko je prijavio Komisiji. Na njegovo ime vodi se 37.001 kvadratnih metara zemlje uglavnom u Tološima, Donjoj Gorici i Marezi.

U ovogodišnjem imovinskom kartonu prijavio je da je od izdavanja nekretnina na Marezi lani zaradio – 110 000 eura. Godinama izdaje kuću na Marezi Leopoldu Maureru, šefu Evropske delegacije u Podgorici. TV Vijesti su 2009. godine objavile da Mugoša jednu od svojih kuća iznajmljuje i ambasadi Ukrajine, nakon čega su iz te ambasade saopštili da su raskinuli ugovor o zakupu sa gradonačelnikom. Nedavno je gradonačelnikov mlađi sin Marko prodao zemlju kineskoj ambasadi i zaradio milion eura.

Mugoša je zasad izvan izakona. Upućeni tvrde da će biti pravo mađioničarstvo sačuvati da ga u rubrici „krupne ribe” ne zakače poglavlja 23 i 24 u pregovrima sa EU. Sudbina podgoričkog vezira još zavisi od gospodara Crne Gore, kojeg se panično boji. Sa silnicima nikada ne znaš. Kada štite ono što su stekli silom, i sinove ostavljaju da se sami u sudnicama brane.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo