Povežite se sa nama

MONITORING

Kultura Mugi

Objavljeno prije

na

»Ja, car, ovim Zakonikom mnogih se svojih prava odričem, i ja, car samodrži, podvrgavam sebe i caricu i mladog kralja presudi svojih sudija, i udesio sam tako da nijedan sudija ne odgovara, pa ma kako nam presudio. … Ja sam želio da u mom Zakoniku bude pravde za svakoga, od cara i kralja do roba. To se može postići samo tako ako mi silni ovoga svijeta, sami sebe pisanim zakonikom toliko ograničimo da ni u trenutku srdžbe ne učinimo nikome nepravdu, da našu silu i vlast nikome za zloupotrijebiti ne možemo«. Ovako je pisao car Dušan 1349. godine kad je svom podvlasnom narodu darivao zakon. Donošenje jedinstvenih zakonika za sve staleže u srednjovjekovnoj Evropi počinje 1215. godine kada su baroni prinudili engleskog kralja Džona da potpiše Veliku povelju (Magna Carta) slobode. Donošenje Dušanovog zakonika potvrđuje da je kultura koja temelji slobodu na zakonu za sve staleže stigla u naš region za manje od vijek i po. Po srednjovjekovnim zakonima aristokratija i kralj imali su privilegije. Nakon renesanse počelo je da se mijenja shvatanje čovjeka i države. Od 1776 – 89, od američke i francuske revolucije, počinje moderno političko doba prava čovjeka, označeno idejom koja je u preambuli američkog ustava navedena kao princip modernog shvatanja džave: »Tvorac je sve ljude stvorio jednakima i dodijelio im neka neotuđiva prava …«. U takvoj državi se »vlada uz saglasnost onih kojima se vlada« i zakon podjednako važi za sve građane.

Nedavno razbojništvo gradonačelnika našeg glavnog grada pokazuje da u savremenoj Crnoj Gori nije prevladala ni ideja da svi staleži moraju da žive po zakonu, a kamoli kultura da svi ljudi moraju biti jednaki pred zakonom.

Bilo je osnova za nadu da će gradonačelnik Mugoša dosegnuti makar do srednjeg vijeka. Mugi je početkom devedesetih bio jedan od najvatrenijih pobornika srpske imperijalne ideje. Napadom naoružanih Mugoša na dva novinara velikaš Mugi je pokazao da svojom sviješću nije dorastao ni do vremena Dušana Silnog. On ne traži priviligeje po zakonu, već status – iznad zakona. Slika koja svjedoči da se poslije napornog radnog dana relaksira u podgoričkim birtijama uz igru po stolovima mladih obnaženih žena, navodi na zaključak da se Mugiju srpstvo sviđalo zbog one druge, neevropske komponente srpske tradicije. Koju je on, oskudno obrazovan, prihvatio u guslarskoj vulgarnoj interpretaciji i da se zaista moglo dogoditi da pištolj na Jovovićevim grudima opali.

Ali bezdušnost kojom se već godinu obračunava sa mladom slijepom ženom, govori da Mugi, ipak, nije tipični predstavnik domaće dripačke subkulture. Odsustvo milosrđa pokazuje da je kultura Mugi otporna na sve moralne sisteme koji se u nas sretaju. Neobičnost svjetonazora i morala kulture Mugi odslikava činjenica da velikaš Mugi svog mladog, privilegovanog i obrazovanog sina podučava da svoju velikašku poziciju treba da brani brutalnim sredstvima izvan zakona. U nedostatku racionalnih objašnjenja kulture Mugi, pomažu literarne analogije. U jednoj savremenoj knjizi koju Robert Savijano piše kao navodno sopstveno iskustvo, stoji citat:

– Robe, šta je čovjek bez diplome a s pištoljem?
– Govno s pištoljem.
– Bravo. Šta je čovjek s diplomom bez pištolja?
– Govno s diplomom.
– Bravo. Šta je čovjek s diplomom i s pištoljem?
– Čovjek, tata.
– Bravo, Robertino.

Odrasli sin prisjeća se još nekih detalja iz očevog vaspitanja (poučnih i za mladog Miljana, iako je autorov otac bio niže u hijerarhiji od njegovog): » Janoto, očev poznanik, predavao je u gimnaziji, sjećam se kako se svađao s roditeljima učenika koji su ga pitali kom njegovom kolegi da pošalju djecu na privatne časove da bi on pustio da prođu. Moj otac ga je smatrao osuđenikom. Mrtvacem koji hoda«. Povodom Janotinog moralnog koncepta otac je govorio: »Dobro se čini samo kad možeš da naneseš zlo. Inače si gubitnik, lakrdijaš, neradnik. I onda možeš da činiš dobro, ali je to volonterski rad, otpadak od dobra. Pravo dobro je kada odlučiš da ga činiš zato što možeš da nanosiš zlo«.

Savijano daje svoj zaključak o svjetonazoru sredine u kojoj je rastao:
»Koristiti sve kao sredstvo, a sebe kao cilj. … Moral je ograničenje koje sebi postavljaju gubitnici, izgovor poraženog, izgovor onih koji nijesu umjeli da igraju na sve i da dobiju sve … Ako razmišljamo o moći klanova, onda treba da razmišljamo u ovim okvirima. … Pravda i nepravda imaju značenje samo u ovom kontekstu. …. Ekonomski imperativ kuje se po ovoj logici. … Logika kriminalnog preduzetništva, način razmišljanja bosova, najekstremniji je neoliberalizam”. Moto knjige sadrži dopunjujući citat: »Oni koji pobjeđuju, kako god da žive, nikad se toga ne stide.« (Nikolo Makijaveli).

Knjiga iz koje su uzeti ovi citati o kulturi Mugi nosi naslov Gomora s podnaslovom Putovanje kroz ekonomsku imperiju i san o dominaciji Kamore. (Geopoetika, 2009)

U Italiji se protiv Kamore bore sve institucije vlasti, čak i kada je na njihovom čelu korumpirani Berluskoni. Činjenica da su policija i tužilaštvo priskočili u pomoć naoružanim Mugošama i učinili svjesnu nepravdu nevinom, pokazuje da su u Crnoj Gori te institucije u službi naše kamore. Inače ne bi bila moguća kultura Mugi.

O tome kako se osjećaju građani u napuljskim predgrađima Sekondiljana i Skampija u kojima je Kamora jača od države, Savijano kaže: »S kim god razgovaraš, o čemu god da pričate, čim kažeš da se spremaš da odeš, odmah svi čestitaju. … Tako treba. I ja bih …. Uopšte nije potrebno da dodaš još nešto, da preciziraš zbog čega ideš. Ma šta da je razlog, bolji je od razloga koji bi našao da ostaneš da živiš ovdje.«

Kod nas su stvari komplikovanije. Neki dan, mlađi sagovornik u jednom dijalogu reče: »Kod nas se nemaš gdje skloniti. Naš Sekondiljano obuhvata svu Crnu Goru. Valja nešto činiti.« Stariji sagovornik mu odgovori: » Ja sam sanjao čudan san. Saobraćajna policija zaustavila crnogorskog kralja zbog toga što je prekoračio dozvoljenu brzinu za više od 10 km na čas. Sjutradan, kralj je izdao saopštenje kojim moli izvinjenje od građana i objašnjava razloge za trenutak svoje nemarnosti. Nekoliko dana ranije čitao sam da se ovo nedavno desilo norveškom kralju«. Mlađi sagovornik mu odgovori: »Ja sam sanjao da sam u komitima, naoružan. I još se nijesam probudio«.

Šteta što bar vrhovna državna tužiteljka i predsjednica Vrhovnog suda nijesu čule ovaj razgovor. Možda bi se prenule iz blaženog sna.

Miodrag PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo