Povežite se sa nama

MONITORING

Slušaj ili idi

Objavljeno prije

na

Monotoniju svakodnevnih vijesti o najavljenim otkazima, štrajkovima zbog neisplaćenih zarada, rastućim dugovima i gubicima, poremetila je jedna, doduše, nezvanična najava: Vlada sprema otkaz Ljubiši Krgoviću, predsjedniku Savjeta Centralne banke Crne Gore. Ideja je proizvod nezadovoljstva premijera Mila Đukanovića i potpredsjednika i ministra finansija Igora Lukšića načinom na koji se CBCG postavila u vrijeme krize. U najkraćem, umjesto da otpusti dizgine i dozvoli da se sav dostupan novac upumpa u onemoćali privredni i državni sistem, Krgović i njegovi saradnici vode brigu o ljudima koji su svoj novac povjerili na čuvanje ovdašnjim bankama i odbijaju da obaveznu rezervu poslovnih banaka svedu na minimum minimuma. Centralna banka je, doduše, proljetos već napravila ozbiljan ustupak, dozvoljavajući komercijalnim bankama da četvrtinu obavezne rezerve iskoriste za kupovinu državnih obveznica, kako bi makar privremeno zakrpili rupe na ovogodišnjem budžetu. Pokazalo se da to ne zadovoljava apetite ni bankara ni države. U ZAČARANOM KRUGU: Tako se Ljubiša Krgović našao u začaranom krugu Mila Đukanovića. S jedne strane je premijer, šef tima koji kroji makroekonomsku politiku, briži o ekonomskom i socijalnom prosperitetu građana Crne Gore, donosi važne strateške odluke i personalna rješenja. Đukanović to radi skoro dvije decenije. I jedna od konstanti njegove politike u tom periodu jeste krajnje nemaran odnos prema svima koji su svoj novac povjerili na čuvanje bankama. Od stare devizne štednje, preko gazda Jezde i mame Dafine…pa sve do prošlogodišnjeg Zakona o bankama, nesigurnost finansijskog sektora jedna je od konstanti Đukanovićeve vladavine.

Na drugoj strani je Đukanović bankar. On je važan akcionar, a porodično i većinski vlasnik Prve banke Crne Gore koja je svojom gramzivom poslovnom politikom otvorila vrata finansijske krize u Crnoj Gori. Taj požar se danas gasi novcem poreskih obveznika. Javnost zna da je Vlada, direktnom intervencijom, u Đukanovićevu Prvu banku ubrizgala 44 miliona eura, uz jedinstvenu godišnju kamatu od 2,5 odsto. Manje je poznato da je krajem prošle godine država našim novcem izmirivala kredite koje je Prva banka širokogrudo davala preduzećima u većinskom vlasništvu države. “Po osnovu otkupa kredita kod Prve banke Crne Gore država je sa više od 13,3 miliona eura izmirila kreditne obaveze Oboda, Željeznice i nekoliko domaćih i stranih privatnih preduzeća. Uz glavnicu, plaćena je i kamata. To je rezime Izvještaja o angažovanim sredstvima za podršku bankarskom sistemu u 2008.godini, koga je Igor Lukšić dostavio Skupštini Crne Gore. Iz Izvještaja se vidi da Prva banka nije jedina koja je dobila novac po osnovu «otkupa kredita», ali je njoj pripao najveći dio. Iznosu koji je Đukanovićeva Vlada usmjerila na račun Đukanovićeve Banke treba dodati i 20-tak miliona eura kojima je nikšićka Željezara izmirila svoje obeveze prema Prvoj. Pošto je, po svoj prilici, i taj novac stigao kao dio novog poslovnog aranžmana između Vlade i vlasnika Željezare. Sve u svemu – skoro 80 miliona eura.

Na trećoj strani obruča koji se steže oko čelnika CBCG nalazi se (pre)zaduženi biznismen Milo Đukanović. Premijer je zimus obznanio kako je i on jedan od onih koji je, skupa sa poslovnim partnerom Vukom Rajkovićem, posegnuo za višemilionskim kreditom i zarobio ga kupovinom placa na jadranskoj obali. Zato Đukanović ima razumijevanja prema onim crnogorskim investitorima koji su tuđim novcem zidali san o vlastitom bogatstvu, a danas traže da se otplata dospjelih dugova reprogramira i odloži za neka bolja vremena.

KO NE DA PARE: I premijeru i bankaru i zaduženom biznismenu treba novac. Centralna banka ne pokazuje dovoljno razumijevanja za ovu potrebu. ,,Složili smo se da CBCG ima manevarski prostor da ga iskoristi i adaptira svoju politiku u uslovima krize”, ustvrdio je premijer Đukanović nakon jednog od sve češćih sastanaka sa članovima Udruženja banaka Crne Gore. Krgović tada nije imao priliku, ili nije želio da je iskoristi, i javno kaže šta zvaničnici institucije kojoj je na čelu misle o ovom zaključku. Ili zahtjevu.

Sukob između CBCG i Vlade tinja od početka 2008. kada je DPS amandmanima u Skupštini suštinski promijenio smisao Zakona o bankama i ograničio uticaj CBCG. Nesporazumi su postali vidljivi nakon izbijanja globalne ekonomske krize, zbog različitih stavova o mjerama fiskalne i monetarne politike koju treba voditi i mogućeg aranžmana sa MMF. Sukob je novu dimenziju dobio početkom jula kada su krenula javna prepucavanja i prozivke. Počelo je tako što je Igor Lukšić Centralnoj banci spočitao odgovornost za nastalu krizu. “Upozorenja o pregrijanosti crnogorske ekonomije trebalo je ozbiljnije shvatiti”, dosjetio se Lukšić sa vremenskom distancom od 18 mjeseci i zaključio da je “Centralna banka kasno počela da suzbija ekspanzivan uticaj bankarskog sektora”. Krgović je uzvratio da su „poslije bitke svi generali pametni”.

Podsjetimo, riječ je o upozorenjima Svjetske banke i MMF-a s kraja 2007. i početka 2008. godine. Stručnjaci ovih institucija tada su upozoravali da je crnogorska ekonomija pregrijana i da bi je trebalo spremati za “meko prizemljenje”. Kako joj se ne bi dogodio “slobodan pad” kome smo svjedoci danas. Ilustracije radi, prema šturim statističkim podacima sa sajta CBCG, industrijska proizvodnja u Crnoj Gori u prvoj polovini ove godina za trećinu je manja o odnosu na 2000-tu. Napravi li se poređenje sa prošlom godinom, proizilazi da je manjak skoro 50 odsto.

Bez želje da arbitrira u sporu ko je (ne)ozbiljnije shvatio tadašnja upozorenja – Vlada ili Centralna banka – Monitor podsjeća na izjavu jednog od, tada i sada, uticajnih kreatora crnogorske ekonomske politike. “Neki nam govore o pregrijanoj ekonomiji, a svaka dama koja zna da kuva zna da nešto ne može biti pregrijano ako ga prethodno ne poklopite nečim. Svi znamo da je naša ekonomija otvorena, što će reći da pregrijavanja ne može biti”, pametovao je Petar Ivanović, direktor vladine Agencije za promociju investicija (MIPA). Sada šuti, a Lukšić mu ne zamjera lošu procjenu. Srdžbu je usmjerio na CBCG.

KAD IMA VOLJE IMA I NAČINA: U spekulacijama o eventualnom odlasku prvog čovjeka CBCG nesporan je samo model. Treba donijeti novi zakon o Centralnoj banci Crne Gore, pošto važeći nije u skladu sa Ustavom. Rok za donošenje ovog propisa već je probijen, pa bi se on po hitnoj proceduri mogao naći u Skupštini. Kompletna procedura podrazumijeva da Skupština, nanovo, izabere i članove Savjeta CBCG. To, ipak, ne znači da je odlazak Ljubiše Krgovića sa mjesta prvog čovjeka CBCG gotova stvar.

Prvo, taj bi pokušaj mogao naići na protivljenje uticajnih domaćih i međunarodnih faktora. Od zvaničnika Svjetske banke i MMF-a (koji su nedavno u Srbiji demonstrirali spremnost da u sukobu izvršnih i monetarnih vlasti stanu na stranu kolega iz struke) do Duška Markovića, direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost, inače Krgovićevog zemljaka i prijatelja. Bitna je i procjena da li bi se Đukanoviću bankaru isplatilo dodatno unošenje nestabilnosti u ovdašnji finansijski sistem što bi promjene u CBCG nesumnjivo donijele. Na kraju, ne treba podcijeniti ni Krgovićevu vještinu političkog preživljavanja. Vlada treba novac, CBCG drži ključeve od kase – eto prostora za (truli) kompromis.

A neko bi to mogao nazvati i nastavak saradnje. Koliko god se trudili da nas uvjere u svoju profesionalnost, nezavisnost i dosljednost, zvaničnici CBCG su svojim postupcima potkopali temelje institucije koju su gradili skoro deset godina. Ne shvatajući da tako i sami sebe ostavljaju bez adekvatne odbrane. Da apsurd bude kompletan – urušavanje integriteta CBCG započeto je tako što su se tolerisale brojne nezakonitosti u poslovanju Prve banke, a sve za račun njenih uticajnih akcionara.

SAMI PALI: CBCG se mjesecima oglušivala o upozorenja stručnjaka i medija da Prva banka ima ozbiljnih problema sa likvidnošću. ,,Informacija o stanju u Prvoj banci Crne Gore plod su konkurentske borbe koja može biti nekom od koristi”, tvrdio je Krgović, dok je Skupština usvajala Zakon koji je omogućio da se u ovu Banku, bez garancije da će to osigurati njen opstanak, sliju desetine miliona državnog novca.
Iz CBCG su bukvalno do dana kada je Prva zatražila državnu pomoć uvjeravali javnost da je sa njenim poslovanjem sve u najboljem redu.

Krgović je, istovremeno, tvrdio da CBCG ,,kao nezavisni regulator ne praktikuje da objavljuje informacije koje se tiču stanja neke banke jer bi to moglo da neku od njih dovede u bolju ili lošiju poziciju”. On je bolje od bilo koga drugoga trebao znati da je to u suprotnosti sa odlukom Savjeta CBCG iz decembra 2007. godine o javnom objavljivanju mjera koje CBCG donosi prema ovdašnjim bankama.

A kada iz CBCG poruče kako Prva banka može da utiče na donošenje zakona, ali ne može da utiče na sprovođenje zakona od strane Centralne banke, onda treba i da objasne šta je bilo sa mjerama koje su još 2007. donijeli prema ovoj Banci. Da li su one bile pogrešne, ili nijesu sprovedene – uglavnom rezultata nije bilo. Zakon, takođe, pripisuje da ni jedan klijent banke ne može dobiti kredite veće od četvrtine akcijskog kapitala. To, između ostalog, znači da Prva banka nije mogla kompanijama Stanka Caneta Subotića dati kredit veći od 7,5 miliona eura. On je dobio četiri puta više.

To nije zadovoljilo nezajažljive apetite vladajuće političko-poslovne elite. Oni traže ili nove ustupke ili nove ljude. Njima je svejedno. Nama ne bi trebalo biti. Centralna banka, i sa poljuljanim integritetom, bolja je od nikakve. A upravo je to ono što već godinama traži i predlaže Veselin Vukotić, Đukanovićev poslovni partner i dugogodišnji kreator crnogorske ekonomske politike.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo