Povežite se sa nama

MONITORING

Slušaj ili idi

Objavljeno prije

na

Monotoniju svakodnevnih vijesti o najavljenim otkazima, štrajkovima zbog neisplaćenih zarada, rastućim dugovima i gubicima, poremetila je jedna, doduše, nezvanična najava: Vlada sprema otkaz Ljubiši Krgoviću, predsjedniku Savjeta Centralne banke Crne Gore. Ideja je proizvod nezadovoljstva premijera Mila Đukanovića i potpredsjednika i ministra finansija Igora Lukšića načinom na koji se CBCG postavila u vrijeme krize. U najkraćem, umjesto da otpusti dizgine i dozvoli da se sav dostupan novac upumpa u onemoćali privredni i državni sistem, Krgović i njegovi saradnici vode brigu o ljudima koji su svoj novac povjerili na čuvanje ovdašnjim bankama i odbijaju da obaveznu rezervu poslovnih banaka svedu na minimum minimuma. Centralna banka je, doduše, proljetos već napravila ozbiljan ustupak, dozvoljavajući komercijalnim bankama da četvrtinu obavezne rezerve iskoriste za kupovinu državnih obveznica, kako bi makar privremeno zakrpili rupe na ovogodišnjem budžetu. Pokazalo se da to ne zadovoljava apetite ni bankara ni države. U ZAČARANOM KRUGU: Tako se Ljubiša Krgović našao u začaranom krugu Mila Đukanovića. S jedne strane je premijer, šef tima koji kroji makroekonomsku politiku, briži o ekonomskom i socijalnom prosperitetu građana Crne Gore, donosi važne strateške odluke i personalna rješenja. Đukanović to radi skoro dvije decenije. I jedna od konstanti njegove politike u tom periodu jeste krajnje nemaran odnos prema svima koji su svoj novac povjerili na čuvanje bankama. Od stare devizne štednje, preko gazda Jezde i mame Dafine…pa sve do prošlogodišnjeg Zakona o bankama, nesigurnost finansijskog sektora jedna je od konstanti Đukanovićeve vladavine.

Na drugoj strani je Đukanović bankar. On je važan akcionar, a porodično i većinski vlasnik Prve banke Crne Gore koja je svojom gramzivom poslovnom politikom otvorila vrata finansijske krize u Crnoj Gori. Taj požar se danas gasi novcem poreskih obveznika. Javnost zna da je Vlada, direktnom intervencijom, u Đukanovićevu Prvu banku ubrizgala 44 miliona eura, uz jedinstvenu godišnju kamatu od 2,5 odsto. Manje je poznato da je krajem prošle godine država našim novcem izmirivala kredite koje je Prva banka širokogrudo davala preduzećima u većinskom vlasništvu države. “Po osnovu otkupa kredita kod Prve banke Crne Gore država je sa više od 13,3 miliona eura izmirila kreditne obaveze Oboda, Željeznice i nekoliko domaćih i stranih privatnih preduzeća. Uz glavnicu, plaćena je i kamata. To je rezime Izvještaja o angažovanim sredstvima za podršku bankarskom sistemu u 2008.godini, koga je Igor Lukšić dostavio Skupštini Crne Gore. Iz Izvještaja se vidi da Prva banka nije jedina koja je dobila novac po osnovu «otkupa kredita», ali je njoj pripao najveći dio. Iznosu koji je Đukanovićeva Vlada usmjerila na račun Đukanovićeve Banke treba dodati i 20-tak miliona eura kojima je nikšićka Željezara izmirila svoje obeveze prema Prvoj. Pošto je, po svoj prilici, i taj novac stigao kao dio novog poslovnog aranžmana između Vlade i vlasnika Željezare. Sve u svemu – skoro 80 miliona eura.

Na trećoj strani obruča koji se steže oko čelnika CBCG nalazi se (pre)zaduženi biznismen Milo Đukanović. Premijer je zimus obznanio kako je i on jedan od onih koji je, skupa sa poslovnim partnerom Vukom Rajkovićem, posegnuo za višemilionskim kreditom i zarobio ga kupovinom placa na jadranskoj obali. Zato Đukanović ima razumijevanja prema onim crnogorskim investitorima koji su tuđim novcem zidali san o vlastitom bogatstvu, a danas traže da se otplata dospjelih dugova reprogramira i odloži za neka bolja vremena.

KO NE DA PARE: I premijeru i bankaru i zaduženom biznismenu treba novac. Centralna banka ne pokazuje dovoljno razumijevanja za ovu potrebu. ,,Složili smo se da CBCG ima manevarski prostor da ga iskoristi i adaptira svoju politiku u uslovima krize”, ustvrdio je premijer Đukanović nakon jednog od sve češćih sastanaka sa članovima Udruženja banaka Crne Gore. Krgović tada nije imao priliku, ili nije želio da je iskoristi, i javno kaže šta zvaničnici institucije kojoj je na čelu misle o ovom zaključku. Ili zahtjevu.

Sukob između CBCG i Vlade tinja od početka 2008. kada je DPS amandmanima u Skupštini suštinski promijenio smisao Zakona o bankama i ograničio uticaj CBCG. Nesporazumi su postali vidljivi nakon izbijanja globalne ekonomske krize, zbog različitih stavova o mjerama fiskalne i monetarne politike koju treba voditi i mogućeg aranžmana sa MMF. Sukob je novu dimenziju dobio početkom jula kada su krenula javna prepucavanja i prozivke. Počelo je tako što je Igor Lukšić Centralnoj banci spočitao odgovornost za nastalu krizu. “Upozorenja o pregrijanosti crnogorske ekonomije trebalo je ozbiljnije shvatiti”, dosjetio se Lukšić sa vremenskom distancom od 18 mjeseci i zaključio da je “Centralna banka kasno počela da suzbija ekspanzivan uticaj bankarskog sektora”. Krgović je uzvratio da su „poslije bitke svi generali pametni”.

Podsjetimo, riječ je o upozorenjima Svjetske banke i MMF-a s kraja 2007. i početka 2008. godine. Stručnjaci ovih institucija tada su upozoravali da je crnogorska ekonomija pregrijana i da bi je trebalo spremati za “meko prizemljenje”. Kako joj se ne bi dogodio “slobodan pad” kome smo svjedoci danas. Ilustracije radi, prema šturim statističkim podacima sa sajta CBCG, industrijska proizvodnja u Crnoj Gori u prvoj polovini ove godina za trećinu je manja o odnosu na 2000-tu. Napravi li se poređenje sa prošlom godinom, proizilazi da je manjak skoro 50 odsto.

Bez želje da arbitrira u sporu ko je (ne)ozbiljnije shvatio tadašnja upozorenja – Vlada ili Centralna banka – Monitor podsjeća na izjavu jednog od, tada i sada, uticajnih kreatora crnogorske ekonomske politike. “Neki nam govore o pregrijanoj ekonomiji, a svaka dama koja zna da kuva zna da nešto ne može biti pregrijano ako ga prethodno ne poklopite nečim. Svi znamo da je naša ekonomija otvorena, što će reći da pregrijavanja ne može biti”, pametovao je Petar Ivanović, direktor vladine Agencije za promociju investicija (MIPA). Sada šuti, a Lukšić mu ne zamjera lošu procjenu. Srdžbu je usmjerio na CBCG.

KAD IMA VOLJE IMA I NAČINA: U spekulacijama o eventualnom odlasku prvog čovjeka CBCG nesporan je samo model. Treba donijeti novi zakon o Centralnoj banci Crne Gore, pošto važeći nije u skladu sa Ustavom. Rok za donošenje ovog propisa već je probijen, pa bi se on po hitnoj proceduri mogao naći u Skupštini. Kompletna procedura podrazumijeva da Skupština, nanovo, izabere i članove Savjeta CBCG. To, ipak, ne znači da je odlazak Ljubiše Krgovića sa mjesta prvog čovjeka CBCG gotova stvar.

Prvo, taj bi pokušaj mogao naići na protivljenje uticajnih domaćih i međunarodnih faktora. Od zvaničnika Svjetske banke i MMF-a (koji su nedavno u Srbiji demonstrirali spremnost da u sukobu izvršnih i monetarnih vlasti stanu na stranu kolega iz struke) do Duška Markovića, direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost, inače Krgovićevog zemljaka i prijatelja. Bitna je i procjena da li bi se Đukanoviću bankaru isplatilo dodatno unošenje nestabilnosti u ovdašnji finansijski sistem što bi promjene u CBCG nesumnjivo donijele. Na kraju, ne treba podcijeniti ni Krgovićevu vještinu političkog preživljavanja. Vlada treba novac, CBCG drži ključeve od kase – eto prostora za (truli) kompromis.

A neko bi to mogao nazvati i nastavak saradnje. Koliko god se trudili da nas uvjere u svoju profesionalnost, nezavisnost i dosljednost, zvaničnici CBCG su svojim postupcima potkopali temelje institucije koju su gradili skoro deset godina. Ne shvatajući da tako i sami sebe ostavljaju bez adekvatne odbrane. Da apsurd bude kompletan – urušavanje integriteta CBCG započeto je tako što su se tolerisale brojne nezakonitosti u poslovanju Prve banke, a sve za račun njenih uticajnih akcionara.

SAMI PALI: CBCG se mjesecima oglušivala o upozorenja stručnjaka i medija da Prva banka ima ozbiljnih problema sa likvidnošću. ,,Informacija o stanju u Prvoj banci Crne Gore plod su konkurentske borbe koja može biti nekom od koristi”, tvrdio je Krgović, dok je Skupština usvajala Zakon koji je omogućio da se u ovu Banku, bez garancije da će to osigurati njen opstanak, sliju desetine miliona državnog novca.
Iz CBCG su bukvalno do dana kada je Prva zatražila državnu pomoć uvjeravali javnost da je sa njenim poslovanjem sve u najboljem redu.

Krgović je, istovremeno, tvrdio da CBCG ,,kao nezavisni regulator ne praktikuje da objavljuje informacije koje se tiču stanja neke banke jer bi to moglo da neku od njih dovede u bolju ili lošiju poziciju”. On je bolje od bilo koga drugoga trebao znati da je to u suprotnosti sa odlukom Savjeta CBCG iz decembra 2007. godine o javnom objavljivanju mjera koje CBCG donosi prema ovdašnjim bankama.

A kada iz CBCG poruče kako Prva banka može da utiče na donošenje zakona, ali ne može da utiče na sprovođenje zakona od strane Centralne banke, onda treba i da objasne šta je bilo sa mjerama koje su još 2007. donijeli prema ovoj Banci. Da li su one bile pogrešne, ili nijesu sprovedene – uglavnom rezultata nije bilo. Zakon, takođe, pripisuje da ni jedan klijent banke ne može dobiti kredite veće od četvrtine akcijskog kapitala. To, između ostalog, znači da Prva banka nije mogla kompanijama Stanka Caneta Subotića dati kredit veći od 7,5 miliona eura. On je dobio četiri puta više.

To nije zadovoljilo nezajažljive apetite vladajuće političko-poslovne elite. Oni traže ili nove ustupke ili nove ljude. Njima je svejedno. Nama ne bi trebalo biti. Centralna banka, i sa poljuljanim integritetom, bolja je od nikakve. A upravo je to ono što već godinama traži i predlaže Veselin Vukotić, Đukanovićev poslovni partner i dugogodišnji kreator crnogorske ekonomske politike.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo