Povežite se sa nama

MONITORING

Kultura otimanja

Objavljeno prije

na

Rijedak je slučaj da gradske vlasti prodaju glavni trg u svom gradu a vjerovatno još rjeđi, da prodaju legat, vrijednu zaostavštinu svog sugrađanina, humaniste i dobrotvora, namijenjenu obrazovanju i dobrobiti mjesnog stanovništva. To je nedavno učinjeno u Budvi.

Da centrom crnogorskog turizma vladaju tajkuni bliski koaliciji DPSDP, pripadnici moćnog građevinskog lobija, pokazuje se iz dana u dan i u gotovo svakoj odluci koju donosi SO Budva koja se tiče urbanizacije i raspolaganja atraktivnim zemljišnim resursima u vlasništvu države i opštine.

Proces planskog betoniranja priobalnog pojasa Opštine Budva sproveden isključivo prema potrebama moćnih investitora priveden je kraju. Ostao je lakši posao raspodjele preostalih, neizgrađenih i urbanizovanih lokacija uz more. Najveće interesovanje vlada za strogi centar, za očuvane parcele, trgove i parkove u srcu turističke metropole koje je plan DUP Budva-centar pretvorio u građevinsku zonu guste izgrađenosti i stanovanja i gdje je koncentracija objekata uticajnih političara i kontroverznih preduzetnika na visokom nivou.

Bogata a siromašna Opština Budva izmiruje svoje dugove i obaveze atraktivnim placevima pa je rasprodaja opštinske zemlje dostigla svoj krešendo i izazvala male razmirice u vladajućoj koaliciji.

TIJESNOM VEĆINOM: Od 32 odbornika u lokalnom parlamentu DPS ima 20 a koalicioni partner SDP tri predstavnika. Zavidnom odborničkom većinom ova koalicija urbanizovala je i betonirala obalu, donijela sve planove, raspodijelila bogatstvo, lokacije i interesne zone. Kada je ogromna šteta napravljena pa afere i skandali u Budvi sustižu jedni druge, SDP pokušava da opere ruke tihim uzdržavanjem od glasanja bez otvorenog i jasnog neslaganja sa načinom gazdovanja opštinskom imovinom i odlukama zbog kojih se građani ovoga grada najčešće stide.

Na sjednici lokalnog parlamenta održanoj krajem avgusta, grupa od 16 odbornika DPS-a izglasala je odluku da se dvije parcele u centru Budve ukupne površine od 914 m2 prodaju putem javnog nadmetanja po početnoj cijeni od 900 eura za kvadrat.

Kao rijetko koja do tada, ova odluka izazvala je nepodijeljenu osudu javnosti jer je u pitanju zemljište koje je dio vrijednog legata, Zaklade uglednog i bogatog Budvanina Toma Luketića.

Desetog septembra navršilo se 86 godina od kada je Tomo Luketić svojom oporukom svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu namijenio gradu, sa naznakom da se od nje formira Zaklada Toma Luketića i njegove žene Stane, za obrazovanje siromašne djece iz Budve i Paštrovića. Riječ je o imovini vrijednoj više miliona eura, oko 40.000 m2 zemljišta samo u Budvi, koje je Opština i do sada prodavala, zemljišta na kome su izgrađene brojne zgrade (Zeta film, Atlas banka) i mnoge privatne kuće.

Zanimljivo je da je Tomo Luketić odredio i sastav Odbora koji bi upravljao Zakladom.

To su bili upravitelji tadašnjih opština, budvanske i paštrovske u Svetom Stefanu, starješina manastira Praskvica i crkve u Budvi, te upravitelj Osnovne škole u Budvi.

Ličnosti i položaji koji su garantovali poštovanje volje darodavca.

Skoro sto godina kasnije, za nečasnu odluku o prodaji njegove imovine, placa od 531 m2, na kome se nalazila lijepa kuća Toma Luketića, oštećena i porušena nakon zemljotresa, naznačena kao buduće sjedište Zaklade, glasao je direktor budvanske srednje škole Srđa Popović. Aktuelni predsjednik opštine Rajko Kuljača podržao je ideju „odozgo” da biblioteku i zakladu zamijeni višespratnica za investitora čije ime javnosti za sada nije poznato.

SLIJEPA POSLUŠNOST: Kako se pomenute parcele graniče sa lokacijom na kojoj se nalazi Atlas banka Duška Kneževića, mnogi su uvjereni da je posao odrađen za Atlas grupu.

Tokom burne rasprave koja je trajala dva dana čule su se brojne optužbe opozicije na račun korumpiranih odbornika DPS-a koji slijepo izvršavaju nečiju političku volju na štetu svoga grada. Protiv odluke o prodaji parcela glasala je cijela opozicija, odbornički klub SDP, predsjednik SO Budva, Krsto Ljubanović i dva odbornika vladajuće partije.

Dok filantropija u svijetu ponovo dobija na značaju, bogati ljudi i uspješne kompanije sve češće odlučuju da dio svog bogatstva odvoje za one kojima je pomoć potrebna, nastoje da podrže potrebe šire zajednice u kojoj žive i rade, u Budvi vlast otima zavještanu imovinu i na najgrublji način krši posljednju volju darodavca i dobročinitelja.

Šef lokalnog DPS-a Boro Lazović izjavio je tom prilikom kako njemu nije jasno da neko ko ima nasljednike ostavi toliku imovinu Opštini, na šta je odbornik PzP, Stevan Džaković uzvratio: ,,Potpuno je jasno zašto su predstavnici DPS-a za prodaju dijela legata jer nemaju kulturu davanja, već otimanja.”

Sporna parcela čija je prodaja uzburkala društveni i politički život u Budvi, nalazi se na platou između kafea Palma, odnosno zgrade Atlas banke i poznatog kafea Hemingvej.

Na tom mjestu bila je planirana gradnja gradske biblioteke, institucije koju turistički centar nema.

„Polazeći od toga da je Tomova kuća srušena, da nije obnovljena, da je njegova volja bila da se ona ne prodaje, već da bude uvijek vlasništvo Zaklade i da se sredstva Zaklade troše na obrazovanje mladih, predložio sam da se na mjestu njegove kuće ogradi biblioteka koja će ujedno biti i dom mladih Budve. Ovaj predlog je prihvaćen od svih kulturnih institucija u Budvi i brojnih pojedinaca i NVO organizacija… Izrađen je i moderan projekat zgrade koji je bez naknade uradio arhitekta Vladimir Luketić – Tomov praunuk. Opštinske vlasti su projekat prihvatile, u kancelariji predsjednika opštine Žarka Mikovića postignut je dogovor o gradnji biblioteke, čak se nazdravilo projektu. Obećanje nije izvršeno”, kazao je, pored ostalog, na sjednici SO dr Miroslav Luketić.

TAJKUN UMJESTO ZAKLADE: Ni Trg Republike, koji je u cjelosti imovina iz legata Luketića, nije pošteđen pohlepe nezasitih građevinskih predatora.

Umjesto raskošne fontane, parka i skulptura, primjerenih drevnom mediteranskom gradu, na Trgu su ucrtani blokovi stambenih zgrada, visine od četiri do šest spratova. Ko će ih graditi ne zna se. Okolo su „znamenita” zdanja, zgrada bivšeg Zeta filma sa planiranih 12 spratova, Atlas banke sa devet, nesuđene biblioteke sa šest etaža, poslovnice JAT-a sa 10, solitera čelnika SDP sa 12 i tako redom sve do mora… Za potrebe stanara tajkunskog stambenog naselja uz gradsko pristanište i luku na preostalom dijelu Trga Republike smještena je garaža sa dvije podzemne etaže?!

Zakonski nasljednici podnijeli su Osnovnom sudu u Kotoru tužbu protiv Opštine Budva sa zahtjevom za izdavanje privremene mjere zabrane otuđenja imovine Toma Luketića. Rješenjem Opštinskog suda u Kotoru od 21. marta 1966. godine sva nepokretna Tomova imovina na osnovu testamenta prenesena je u vlasništvo Zaklade Toma Luketića.

Zaklada nikada nije osnovana. To nije spriječilo Opštinu da svu tu imovinu u budvanskom Katastru nepokretnosti uknjiži kao svoju i da sa njom raspolaže po sopstvenom nahođenju. Pošto Opština nije formirala Zakladu, prestaje njeno pravo da koristi Tomovu zemlju, koja, kako se navodi u tužbi, treba pripasti njegovim nasljednicima. Od Opštine se traži da navede pravni osnov po kome je postala vlasnik imovine Luketića.

Nasljednici su uputili i žalbu Sudu za ljudska prava u Strazburu tražeći zaštitu i o svemu obavijestili vlast u Budvi koja se u potpunosti oglušila o njihove zahtjeve.

Biće zanimljivo pratiti „javno” nadmetanje za kupovinu zemlje Toma Luketića. Vidjećemo ko su ličnosti koje otvoreno otimaju tuđe, čiji su ekonomski interesi iznad interesa grada i zakona, a kvadrati vredniji od kulture, obrazovanja… I od amaneta.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo