Povežite se sa nama

FOKUS

Liga politike i kriminala

Objavljeno prije

na

Nikšićki Čelik je u finalu fudbalskog kupa Crne Gore pobijedio pljevaljski Rudar. Ostavimo po strani fudbalsko umijeće i pozabavimo se suštinom događaja. Prošle srijede su, dakle, u Podgorici snagu odmjerili kontroverzni biznismeni Ranko Radulović i Duško Šarić. Više uspjeha imao je iskusniji vlasnik Čelika. Možda i zato što je Radulović finalnu utakmicu dočekao na slobodi. Dnevne novine su i objavile ono što šapuću poznavaoci dešavanja na crnogorskim terenima: „Svaka čast igračima, treneru, ostatku stručnog štaba, ali realno gledano, najveću zaslugu sa sve učinjeno ima jedan čovjek – gazda i finansijer kluba Ranko Radulović”. Novine potom citiraju alfu i omegu nikšićkog kluba koji čitaocima otkriva svoju sportsku filozofiju: „Koliko para toliko muzike”.

Znaju to i igrači i navijači Čelika. Prije dvije godine su po kafićima skupljali novac da bi prvotimci imali garnituru dresova i kopačke. Danas slave ekspresan ulazak u prvu ligu, osvojen trofej i obezbijeđen izlazak na evropsku fudbalsku pozornicu. Gdje će biti sjutra?

Ne zna se koliko košta fudbalska titula ili osvajanje Kupa Crne Gore. Lakše je naslutiti – odakle novac. Duško Šarić je, baš negdje pred finalnu utakmicu, zbog pranja novca stečenog trgovinom narkoticima, nepravosnažno osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu i obavezu da u državni budžet uplati 20-tak miliona eura.

I takmac mu čeka presude. Pred Osnovnim sudom u Kotoru Raduloviću se sudi za krivična djela „protivpravno zauzimanje zemljišta” i „uništenje i oštećenje prirodnog dobra”. Sjećate li se afere Lipci? Vlasnik Čelika je osoba koja je u ljeto 2008. prekrajala geografiju Bokokotorskog zaliva. Toliko brutalno da je zavrijedio i mini portret u Monitoru. „Nikšićki biznismen je raspad SFRJ dočekao u zatvoru, gdje je, skupa sa braćom (Miomirom i sada pokojnim Slavkom) služio kaznu zbog ubistva Zorana Vilotijevića (15, 8 i 12 godina). Po odsluženju kazne Radulovići se uključuju u aktuelne tranzicione biznise. U vrijeme raspada DPS- a na Milovu i Momirovu struju, oni su pominjani kao ,podizvođači u poslu šverca cigareta u BiH, koji je, prema nalazima tužilaštva, kontrolisao nikšićki policajac i biznismen Miodrag Daka Davidović, Bulatovićev kum. Amnestija tadašnjeg predsjednika Crne Gore stavila je tačku na ovu priču. No, uskoro je otvoreno novo, političko, poglavlje priče. Prema njemu, vještina prikupljanja glasova u kampanji od vrata do vrata za vladajući DPS, omogućila je Ranku Raduloviću da proširi posao i, u krajnjem, uđe u avanturu na Lipcima”.

Neposredno prije preuzimanja Čelika, Radulović je i u Osnovnom sudu u Nikšiću odgovarao na optužbe da je počinio krivična djela „nasilničko ponašanje” i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija”.

Činjenica da su se za fudbalski trofej borili klubovi kojima gazduju nekadašnji i sadašnji osuđenik predstavlja, zapravo, veliki pomak u crnogorskom fudbalu. Prošle godine, finalnu utakmicu istog takmičenja koju su igrali Rudar i budvanski Mogren, iz pritvora su pratili predsjednici oba kluba – i Šarić i tada prvi čovjek Budve Rajko Kuljača.

„Volio bih da je Duško Šarić bio večeras sa nama da proslavimo trofej”, požalio se novinarima tadašnji trener Pljevljaka, ,,zato ovaj trijumf poklanjamo njemu”. Istine radi, naknadna policijska istraga je pokazala da je solidne zasluge za tadašnje uspjehe Rudara imala i bivša pljevaljska uprava na čelu sa Filipom Vukovićem. Oni su otkako je Šarić 2007. preuzeo klub, na njega potrošili više od 330 hiljada eura. Bez pravnog osnova i bilo kakvog ugovora. Za finansiranje Rudara u 2007. godini iz lokalnog budžeta potrošeno je 90.000 eura, u 2008. – 130.000, dok je 2009. godine na klub potrošeno 37 hiljada… Primjetno je da su se „donacije” smanjivale kako su Šarići širili „tranzitni” posao po kome su postali čuvani širom Evrope.

Liga sporta, politike i kriminala na ovim prostorima postala je očigledna kada je pokojni Željko Ražnatović Arkan, pljačkaš banaka, službenik DB, komandant paravojske sumnjičene za ratne zločine i poslanik u srpskom parlamentu postao 1996. vlasnik nižerazrednog Obilića. Ekipa je ekspresno stigla u prvu ligu i tamo otela (i bukvalno) nekoliko trofeja Partizanu i Crvenoj Zvezdi. Istovremeno, i crnogorski fudbal dobija nove sportske radnike.

Nikšićku Sutjesku preuzima Brano Mićunović, čovjek koga su jedni imenovali „šefom crnogorske mafije”, drugi ga kitili titulom „kralja srpske fudbalske mafije”, dok su treći objašnjavali da je samo riječ o uspješnom biznismenu, mada do skora nijesu bili u stanju da nabroje nijedan od njegovih legalnih biznisa. Mićunović je objašnjavao da je njegov angažman u Sutjesci bio skup hobi: „To nije bio nikakav biznis, nego sam davao svoje pare, praktično bacao ih u bunar, ništa to nije pomoglo da uspije Sutjeska, osim što sam ja bio sve siromašniji”.

U vrijeme kada je Sutjesku preuzeo Mićunović, na čelo Zete iz Golubovaca došao je Radojica Rajo Božović, bivši oficir Crvenih beretki (kasnije JSO – DB Srbije) koji je pod ratnim imenom Kobac sticao ugled i veze na ratištima širom nekadašnje SFRJ. Božović je na čelo fudbalskog kluba iz Golubovaca stigao u vrijeme kada je Vukašin Maraš, prvi čovjek crnogorske policije, osnovao sportsko društvo Zeta. Predsjednik Zete je, praktično, prvi ozvaničio praksu namještanja utakmica u domaćim takmičenjima, objašnjavajući kako je 1997. namjestio utakmicu u Lučanima (Srbija) Mladost-Budućnost 0:1 kojom je podgorički prvoligaš izborio opstanak. Naknadno je, pošto se podiglo previše galame, Božović pojasnio: ,,Nijesam rekao da sam namjestio utakmicu, već da sam, u nekoliko navrata, pomogao Budućnosti”.

U to vrijeme košarkom tzv. SRJ gazduje tandem Vesko Barović – Danilo Mitrović. Novcem od duvanskih „tranzitnih” taksi oni su spremni da plate svaki iznos koji igrači i treneri pomenu, samo da ispuni merak njihovog prijatelja sa basketa, premijera Crne Gore i titula iz Beograda preseli u Podgoricu. I bi tako. Majstori šticunga i tranzita nadjačali su tandem Partizanovih legendi (Vlade Divac i Predrag Danilović). Bili su to najluđe potrošeni milioni u istoriji crnogorskog sporta.

Na drugom kraju grada, ispod Gorice, koju godinu iza Mićunovića i Božovića, na čelo fudbalskog kluba Budućnost dolazi Miomir Mugoša. On je najdugovječniji predsjednik nekog sportskog društva koga u profesionalnom angažmanu prati prefiks „kontroverzni”. Možda, na prvi pogled, Mugoša i nije pravo društvo za Šarića, Radulovića, Božovića ili Mićunovića… Ali, uzmete li u obzir broj podnijetih krivičnih prijava i opis krivičnih djela – od saobraćajnih prekršaja, preko uličnog nasilja do uzurpacije i zloupotreba službenog položaja, uvidjećete da Mugoša ne zaostaje za konkurencijom. Upravo je Mugoša nagnao jednog pukovnika JSO da potpiše kapitulaciju: ,,Podnio sam ostavku kako bi pokušao da pomognem ljudima koji odlučuju o sudbini FK Zeta, iz FSCG i FK Budućnost, koji zbog mene žele da unište taj klub…”, saopštio je Božović uz obećanje da neće biti u fudbalu dok je Mugoša gradonačelnik Podgorice. I to traje.

Čuven je „rat” koji su čelnici Budućnosti i Zete Miomir Mugoša i Rajo Božović vodili na terenu, tribinama, ulici… ,,Ja taj problem ne mogu da riješim. Treba da ga riješe državni organi i organi Podgorice”, priznao je nemoć i predsjednik FSCG Dejan Savićević. Savićević se krajem prošle godine osvrnuo i na činjenicu da je većina njegovih saradnika iz vladajuće partije. „Sad je takva situacija. Klubovi su opštinski, a u većini opština na čelu je DPS. I ko će drugi da bude bez oni?” U rukovodstvu FSCG su i član Predsjedništva DPS-a i poslanik Mevludin Nuhodžić, član GO DPS-a Kemal Đečević, funkcioneri vladajuće partije Vladan Vučelić, Boro Lazović…

Vaterpolo, najtrofejniji crnogorski ekipni sport (reprezentacija bila prvak i vicešampion Evrope, kotorski Primorac klupski prvak kontinenta), takođe je zanimljiv primjer kako se znaju pomiješati interesi ljudi iz svijeta politike, biznisa i podzemlja. Sjetimo se kako su prevaranti okupljeni oko Mirax-a i nelegalnog naselja na budvanskoj Zavali sa 100 hiljada eura častili članove reprezentacije koja je 2007. osvojila titulu prvaka Evrope. Tada je Mugoša njima i nama obećao pet novih bazena za godinu dana. Prevario je. Zato do danas ne znamo koliko je koštala gradnja jedinog podgoričkog bazena, i ko je učestvovao u podjeli plijena.

Fudbalski model „tajkunizacije” u vaterpolu se nije pokazao efikasnim. Negdje zbog više sile – finansijer kluba Kataro, Dragan Dudić Fric sumnjičen za šverc narkotika i pranje novca ubijen je u Kotoru, pod nerazjašnjenim okolnostima. Njegov sugrađanin, predsjednik Primorca Denis Mandić u klubu se poslednji put pojavio lani u oktobru. Od tada češće gostuje na stranicama crne hronike gdje se razračunava sa poslovnim partnerima iz HLT fonda, dok se igračima i trenerima u klubu duguje od pet do 18 plata. I hercegnovski Jadran uzaludno pokušava pokriti dugove od približno pola miliona eura.

Predsjednik plivačkog i vaterpolo saveza Crne Gore Srđan Kovačević nije se oglašavao povodom ovih problema. A sjetimo se entuzijazma kojim je prvi čovjek EPCG pokušavao razriješiti nevolje koje je imala Prva banka i njeni vlasnici. I sjetimo se kako voli primati pohvale i čestitke nakon što sportisti pod njegovom „zaštitom” donesu medalju sa velikog takmičenja.

Fudbalska reprezentacija se „za dlaku” nije kvalifikovala na evropsko prvenstvo, sve noseći na prsima (ne)plaćenu reklamu Prve banke, porodične kompanije braće Đukanović čiji poslovni podvizi ovih dana uveseljavaju televizijsku i čitalačku publiku od Podgorice do Londona. Dok stručnjaci pokušavaju izračunati koliko je ta zabava, makar približno, koštala crnogorske poreske obveznike.

Prva banka je, ujedno, sponzor i rukometašicama, vaterpolistima, rukometašima, košarkašima… Na čelu tih klubova i saveza su, po pravilu, ljudi iz vrha DPS. Od Mila Đuaknovića (košarka), preko Predraga Boškovića (ŽRK Budućnost), Srđana Kovačevića (vaterpolo), Dragana Marovića (odbojka)… Sve njih onda okuplja Crnogorski olimpijski komitet čiji je predsjednik Dušan Simonović, ne tako davno bio kandidat za predsjednika manje članice vladajuće koalicije. Važno je učestvovati.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo