Povežite se sa nama

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR ZAGREBAČKOG SVEUČILIŠTA, AKADEMIK: Režim u Moskvi strahuje od širenja demokratizacije na Rusiju

Objavljeno prije

na

Nikome ko svoju legitimnost crpi iz dominacije osjećaja nacionalne ugroženosti ne odgovara nikakva normalizacija

 

MONITOR: Postoji li u Hrvatskoj ozbiljna podjela kada se radi o odnosu prema ratu u Ukrajini – posebno kada se radi o načinima pomoći?

VELJAK: Nije sasvim jasno u kojoj se mjeri sukob između aktualnog predsjednika i premijera Hrvatske oko Ukrajine može tumačiti kao izraz neke dublje podjele u hrvatskom društvu (koja evidentno postoji, ali se zbiva u jednoj drugoj dimenziji). Više sam sklon psihijatrijskoj interpretaciji tog sukoba: predsjednik Republike, lišen realne političke moći, pokušava koristiti svoju poziciju kako bi se profilirao kao glasnogovornik narodnog nezadovoljstva, te se u tom smislu udvara desnici (što se očituje kako u njegovoj podršci separatističkim snagama u Bosni i Hercegovini, i to ne samo hercegbosanskom HDZ-u nego i Dodiku, kao i njegovom koketiranju sa suverenističkom radikalnom desnicom u samoj Hrvatskoj), a njegovo relativiziranje rata u Ukrajini upućuje ili na pokušaj da postane veliki igrač na međunarodnoj sceni ili pak na njegove specifične odnose s ruskim kapitalom (koji je u Hrvatskoj itekako prisutan i snažan). No, većina u Hrvatskoj nije sklona relativizaciji, već se solidarizira s narodom Ukrajine, žrtvama Putinove agresije.

MONITOR: Visoki predstavnik EU u BiH Kristijan Šmit, tražio je u javnom obraćanju, od Aleksandra Vučića, da se kriza sa Kosova ne prenosi u BiH i obrnuto. Da li EU, posebno s obzirom na akutnu ekonomsko-energetsku krizu, ima snage da ponudi izlaz iz opasnosti globalnog sukoba?

VELJAK: Pitanje je može li EU biti u stanju ponuditi izlaz iz aktualne situacije. Pretpostavke za to su jasan odmak od ovisnosti o autoritarnim režimima (ruskom, kineskom, o totalitararno-fundamentalističkim režimima u pojedinim arapskim zemljama, koji su k svemu i umreženi u globalne i lokalne mafijaške strukture), kao i suzbijanje utjecaja njihovih saveznika na Zapadu (dovoljno je spomenuti Orbana, te Trumpa i njegovih sljedbenika na Zapadu). Što se tiče regije, EU bi morao zauzeti mnogo jasniji i odlučniji stav u odnosu na agenture spomenutih autoritarnih režima, koji po nalogu iz Moskve i srodnih centara rade na destabilizaciji prilika na Zapadnom Balkanu.

MONITOR: Srbija nije uvela ni simboličke sankcije Rusiji iako se to od nje stalno traži. Ima prijedloga, koji posebno dolaze iz Evropskog parlamenta, da se Srbiji uskrate pogodnosti, političke i ekonomske, koje koristi kao zemlja koja je u procesu pregovaranja za članstvo u EU. Da li predsjednik Srbije svojim odlukama može da se „preigra“?

VELJAK: EU se tu nalazi u procijepu: s jedne strane postaje sve očiglednijim da se Vučić ne drži obećanja koja su mu omogućila da dođe na vlast, a s druge strane vlada bojazan da bi uskraćivanje pogodnosti Srbiji moglo dovesti do definitivnog okretanja Srbije Rusiji. Otvoreno je pitanje ima li EU adekvatne mehanizme za suzbijanje putinovske agenture na Balkanu, a o odgovoru na to pitanje ovisi i odgovor na pitanje može li se dogoditi da se Vučić prevari u svojim procjenama.

MONITOR: Kriza na sjeveru Kosova se ne razrješava. Premijer Kosova Albin Kurti je još ranije izjavio da je suštinski razlog za krizu nezadovoljstvo Beograda tzv. francusko-njemačkim prijedlogom o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova. U međuvremenu su se stvari dodatno pogoršale. Da li je ponašanje Beograda „diplomatska igra“ na buretu baruta, a koliko Priština ima razloga za demonstraciju samouvjerenosti?

VELJAK: Aktualna kriza na sjeveru Kosova po mom je sudu u prvom redu produkt Beograda namijenjen unutarnjepolitičkim potrebama: narod dodatno treba izluditi širenjem panike od predstojećih oružanih sukoba, kako bi se u drugi plan potisnuli realni problemi s kojima se društvo u Srbiji danas suočava, a koji se među ostalim, očituju u podatku da 83% mladih ne vidi svoju životnu perspektivu u zemlji već sanjaju o odlasku u prosperitetnije i uređenije dijelove svijeta. Nekompetentnost i bahatost nositelja moći, rastuća korupcija, transformacija Srbije u partijsku državu, isprepletenost organiziranog kriminala sa strukturama državne moći, porast socijalnih razlika – sve su to elementi koji mogu dovesti do jačanja nezadovoljstva, pa opasnost od socijalnih nemira valja suzbijati širenjem osjećaja kolektivne ugroženosti. Čini se da je to jasno svim relevantnim akterima, a kakva će biti sudbina prijedloga za normalizaciju odnosa Beograda i Prištine – vidjet ćemo. Jasno je samo jedno: nikome tko svoju legitimnost crpi iz dominacije osjećaja nacionalne ugroženosti ne odgovara nikakva normalizacija.

MONITOR: Medijski se spekuliše da je Papa Franja predložio mirovno riješenje Vladimiru Putinu. I da je taj prijedlog podrška prijedlogu francuskog predsjednika. Makron je više puta govorio da se Rusiji moraju dati bezbjednosne garantije, u okviru ponude za dogovor o miru. Žozep Borel je govorio o kompromisu i kada se radi o teritorijalnim aspiracijama Moskve. Najnovije izjave i potezi administracije Džozefa Bajdena idu u drugom pravcu. Izgleda da Volodimir Zelenski najviše računa upravo na pomoć SAD-a u ratu i u eventualnom miru?

VELJAK: Bojim se da se ratni sukobi u Ukrajini neće tako skoro završiti. Temeljni motiv ruske agresije nije nikakva ugroženost Rusije širenjem NATO-a (o kojemu bi se moglo iznijeti mnoštvo kritičkih primjedbi, ali to ovdje nije tema) nego strah režima u Moskvi od širenja demokracije iz Ukrajine (koja nipošto nije savršena, daleko je od toga, ali ipak predstavlja vidljiv odmak od autoritarne vladavine putinovskog tipa), na područje Ruske Federacije. Putinov režim se nada da će za dvije godine doći do promjene američke administracije, koja bi imala benevolentniji odnos spram ruskih teritorijalnih aspiracija, Kinezi se nadaju da će rusko iscrpljivanje do kojega dolazi nastavljanjem „specijalne vojne operacije“ u Ukrajini omogućiti uspostavljanje vazalnog odnosa između Kine i Ruske Federacije. Borel ne zna što govori (zlobno bih mu preporučio da to pitanje raspravi s Kataloncima i Baskima). Dojam je da je ocjena na koga Zelenski računa opravdan.

MONITOR: Najnovija vijest u vezi sa mogućim mirovnim pregovorima o ratu u Ukrajini je da ukrajinski predsjednik Zelenski očekuje da na proljeće dođe do pravih razgovora o mirovnom rješenju. Kakvo bi bilo najbolje mirovno rješenje u ovom slučaju, a kakvo je izgledno?

VELJAK: Nisam siguran da će već ovog proljeća doći do ozbiljnih mirovnih pregovora. Ako se mene pita – rješenje vidim u povlačenju ruske vojske s okupiranim teritorijima te raspisivanju referenduma pod međunarodnom kontrolom u regijama koje je Rusija sebi prisvojila. Preostaje ipak pitanje tko će nadoknaditi ratnu štetu – bojim se da ćemo to na kraju biti svi mi. No, pravo rješenje za završetak rata leži u denacifikaciji Rusije. Zločinački režim Vladimira Putina (Slobodan Milošević s atomskom bombom!), kombinacija negativnih aspekata carizma, staljinizma i nacionalsocijalizma, morao bi biti nadomješten demokratskom vladavinom, za što u Rusiji ima potencijala, unatoč oskudnoj političkoj kulturi koja se djelomice može objasniti izostankom odgovarajuće tradicije. Samo takva Rusija može biti garant mira i globalne sigurnosti.

MONITOR: Na početku agresije na Ukrajinu, rečeno je da stalni međunarodni sudovi istražuju i prikupljaju dokaze o zločinima. Može li se očekivati da Vladimir Putin i drugi gospodari rata u Ukrajini budu na optuženičkoj klupi kao Slobodan Milošević, ili će se čekati da se dogodi neka „drugačija pravda“ kao u slučaju Franje Tuđmana, Željka Ražnatovića Arkana i drugih protiv kojih su bile spremne optužnice za suđenja u Hagu?

VELJAK: U potpunosti isključujem takvu mogućnost. Putinu i njegovim suradnicima zaista treba suditi, ali to je moguće isključivo u okviru procesa denacifikacije, isključivo pred nezavisnim ruskim sudovima. Razumije se da će to biti moguće tek ukoliko započne spomenuti proces denacifikacije i demokratizacije Rusije (i ako – da unesem tu i jednu pesimističku notu – Kinezi to dozvole).

MONITOR: Da li će Rusija biti, dugoročno, gubitnica na međunarodnoj scijeni?

VELJAK: Na to sam pitanje već odgovorio: što dulje rat bude trajao, tim će dublje Rusija dolaziti u odnos ovisnosti o Kini. Nema sumnje da će ovaj rat, koji predstavlja dio novoga tridesetgodišnjeg rata (započetoga 2012. godine u Siriji), koji će trajati možda manje a možda i više od onoga rata koji je završen Westfalskim mirom, dovesti do prekomponiranja globalne ravnoteže moći, svakako na rusku štetu, a veoma vjerojatno i uspostavljanjem kineske hegemonije na području Ruske Federacije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo