Povežite se sa nama

DRUŠTVO

LJEKARI NA KRAJU GRADA: Koga briga za doktore

Objavljeno prije

na

Ministar zdravlja Budimir Šegrt sopstveno najavljeno povećanje plata zdravstvenim radnicima, prezentujući računicu, smatra dovoljnim. Podržao ga je Milo Đukanović na premijerskom satu. Iz Sindikata doktora medicine Crne Gore reagovali su na obojicu. Kažu: ponuđeno rješenje o uvećanju zarada u zdravstvu je nezadovoljavajuće i neprihvatljivo. Tvrde da ministrova i premijerova računica nijesu tačne. Zamislite sada da je riječ o filozofskim kategorijama, a ne egzaktnim brojevima i procentima. Kako bi se Šegrt i Đukanović tek lijepo snalazili u morima apstraktnijeg!

Šegrt – koji je najavio potpisivanje Granskog kolektivnog ugovora sa dva reprezentativna sindikata – u svojoj glavi to ovako vidi. Kaže da je prosječna februarska neto plata bez povećanja specijalistima u Kliničkom centru iznosila 581 euro, a da je prosječna plata ,,koju je ljekar ponio kući” oko 1.001 euro. Tvrdi da su uži specijalisti u KC u februaru prosječno primili neto zaradu od 623 eura, a sa dodacima (minuli staž, dežurstva, prekovremeni rad) – 1.264. Izvukao je i podatak kako je najveća neto plata u KC tokom februara ove godine iznosila 2.250 eura, a pedeseta po veličini – 1.322 eura.

Poručio je: „Subspecijalista prima 203 odsto više nego što je suva procjena po cijeni rada i koeficijenta”.

Ministar smatra da su zahtjevi ljekara zapravo bili da se sadašnji koeficijent uveća za 110 odsto te da bi, tako, prosječna ,,suva plata” specijaliste u KC-u bi bila 1.220, a realno bi prihodovali, sa dodacima, 2.800 eura. Prosječna plata ljekara subspecijaliste, prema tim koeficijentima, kaže Šegrt, bila bi 1.308 , a ukupno bi zarađivali 4.200 eura. Tako to vide prvi ministar i ministar.

Čim su ove brojke izašle u javnost oglasili su se iz Sindikata doktora medicine Crne Gore. Prvo su odgovorili Šegrtu. Predsjednica Sindikata Milena Popović- Samardžić sa kojom je Monitor razgovarao kaže da njihov zahtjev nema nikakve veza sa politikom, kako je aludirao ministar, već da je riječ o čistom pitanju egzistencije.

Ona tvrdi da su ministrovi podaci potpuno netačni i da takve zarade, kakve je on pomenuo, ako i postoje postoje u zanemarljivo malom broju slučajeva, da je riječ o izuzetku, nikako o pravilu zdarvstvenog sistema Crne Gore. Njen račun se znatno razlikuje od ministrovog: prema sadašnjem Granskom kolektivnom ugovoru, ljekar specijalista sa tridesetak godina radnog staža, sa 40 sati prekovremenog rada i 15 dana pripravnosti, prihoduje maksimalno 1.017 eura!

Ne samo to: Milena Popović-Samardžić je naglasila i to da je ministar diskriminisao ljekare, one koji nemaju dežurstva i pripravnosti. Što sa njima?

Iz Sindikata su potom odgovorili – u Otvorenom pismu – premijeru. Isto su poručili i njemu: ,,Sa punom odgovornošću tvrdimo da su ovi podaci netačni, te da se navedena primanja odnose na zanemarljiv broj zaposlenih, o čemu Vam možemo pružiti dokaze u vidu stotina platnih lista naših članova iz KCCG. Takođe, nejasno nam je zbog čega ste se u javnom obraćanju ograničili na primanja dijela ljekara iz Kliničkog centra, a ne svih ljekara u javnom zdravstvu.”

Premijera su, zatim, upoznali sa stvarnim stanjem u zdravstvu, kada je riječ o ulaganjima: Crna Gora je država koja za zdravstvo ima najmanja budžetska izdvajanja od svih evropskih zemalja (265 eura po glavi stanovnika) ili 5 % BDP, najmanji broj ljekara po glavi stanovnika u Evropi (2,1 na 1.000 stanovnika), najniže plate u odnosu na ekonomski potencijal zemlje, najgoru kontinuiranu medicinsku edukaciju u Evropi i loše uslove za rad.

,,Stoga, pogrešna alokacija budžetskih sredstava glavni je krivac za stanje u zdravstvu, jer se, poštovani premijeru, u zdravstvenu zaštitu u zemljama EU ulaže 8 -12 odsto BDP, a ne pet odsto. Stoga, mišljenja smo da pružamo vanredne rezultate u oblasti zdravstvene zaštite u odnosu na to koliko smo plaćeni. Sa druge strane, iz Vaše Vlade, poručuje nam se da je 4,5 miliona eura koje ste namijenili za 10.000 zaposlenih u zdravstvenoj djelatnosti maksimum i ‘u granicama mogućeg’. Međutim mi Vas pitamo kako ste ovu granicu lako pomjerili kada se odlučivalo o zaradama 800 Vladinih funkcionera, a za šta ste odredili veća sredstva nego za nas 10.000”.

U razgovoru za naš list kardiohirurg Aleksandar Mugoša se pita kako to da je premijer izgovorio tako nešto na premijerskom satu, tim prije što je, kako kaže, premijerova majka provela radni vijek radeći kao medicinska sestra, a njegov ujak bio jedan od najuglednijih crnogorskih ljekara. Mugošu intresuje i to da li je premijer svjestan da su ga vjerovatno čuli i mladi ljekari i studenti medicine i kako to može uticati na njihovu motivaciju?

,,Jasno je naravno i ljekarima da među nama postoje kolege koje žive mnogo bolje od ostalih, čiji su prihodi i stil života na nivou evropskih, ali su nam nažalost i kriterijumi i način na koji se do toga dolazi još jasniji. Svi su oni redom, gospodine premijeru, posredno ili neposredno Vaš izbor! Birajući ministre i direktore crnogorskih bolnica, posredno ste birali i načelnike odjeljenja, članove upravnih odbora, članove raznih komisija i konzilijuma, honorarne radnike u domovima zdravlja, radnike u privatnim ambulantama i ljude na ko zna kojim još pozicijama koje donose novac”.

Mugoša, jedan od rijetkih koji su na ovu temu željeli javno da govore, kaže da je narečeno riječ o sistemskoj korupciji iz razloga što su svi oni aktivisti ili aktivni članovi Đukanovićeve partije. On kaže da je, kada je riječ o pitanju povećanja plata, Đukanović pokušao da nas ubijedi da je osam veće od 23.

,,Pokušao sam i uspio naći opravdanje i za tu Vašu izjavu – dugo ste premijer i dugo se izražavate u milionima i milijardama i vrlo je moguće da ste zaboravili da osam niti u jednom slučaju ne može biti veće od 23. A tih osam, gospodine premijeru, podrazumijeva u mom slučaju 14 godina aktivnog akademskog školovanja, podrazumijeva operacije na otvorenom srcu, između ostalih i pacijenata koji mogu imati u krvi hepatitis B, hepatitis C ili HIV. Nedavno sam spasavajući jedan mladi život nakon pokušaja samoubistva i uboda nožem u srce, imao to ‘zadovoljstvo’ da dođem u kontakt sa virusom hepatitisa C, ali se samo pukim slučajem nisam zarazio. Tih osam podrazumijeva i toliku dozu odgovornosti da često nečiji život zavisi isključivo od vaših odluka i radnji koje preduzimate”.

Mugoša kaže da specijalisti i subspecijalisti u zdravstvenom sistemu Crne Gore rade za 3,5 eura na sat u toku redovnog radnog vremena i za 5,5 eura na sat van radnog vremena. ,,Čistačica koja dođe da vam čisti kuću zarađuje mnogo više nego subspecijalista u toku radnog vremena. Zamjenik savjetnika sekretara u sekretarijatu zarađuje gotovo tri puta više nego subspecijalista u toku radnog vremena”.

Teško je vjerovati da su ovi podaci nepoznati i ministru i premijeru. Riječ je očito o neznanju druge vrste. Nekoj vrsti stečenog imuniteta na činjenice, i nevolje drugih.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo