Povežite se sa nama

INTERVJU

LJILJANA RAIČEVIĆ, DIREKTORICA SIGURNE ŽENSKE KUĆE: Borba protiv eksploatacije samo na papiru

Objavljeno prije

na

MONITOR: Tokom ljeta radili ste kampanju Stop trgovini ljudima, obilazeći primorske gradove.
RAIČEVIĆ: Trgovina ljudima je poseban oblik zloupotrebe migracije. Mnoge države su odlučile da preduzmu mjere za obezbjeđenje zaštite prava migranata i pojačaju napore u suzbijanju trgovine ljudima. Crna Gora je takođe potpisnica svih značajnih deklaracija, ali, borba se odvija samo na papiru. O tome svjedoče i povremene racije koje se sprovode u isto vrijeme u svim državama regiona, koje ovdje daju slabe rezultate. Uvijek se uhapse ljudi sa istim inicijalima, protiv njih pokrene prekršajni postupak, ali, što se dalje dešava sa tim prijavama, građani nijesu obaviješteni. Istovremeno, mi ne zaostajemo za svjetskim kretanjima ove vrste kriminala.

MONITOR: Gdje je Crna Gora danas u odnosu na tu vrstu kriminala?
RAIČEVIĆ: Crna Gora je označena kao zemlja porijekla, tranzita i destinacije za muškarce, žene i djecu koji su izloženi riziku od svih oblika eksploatacije u zemlji i inostranstvu. Takođe su strani državljani u Crnoj Gori često žrtve trgovine ljudima, najčešće u cilju seksualnog iskorišćavanja i prisilnog rada.

Svjedoci smo da su svakodnevno stotine djece prinuđene na prošnju, da se sklapa veliki broj prinudnih ,,brakova”, pri čemu su djeca žrtve, a da sistem još nema izgrađene mehanizme za prevenciju i zaštitu djece. Tu je i povećan broj tražilaca azila, izbjeglica i iregularnih migranata koji bježe iz svojih zemalja u potrazi za mirom i srećom, kojima je Evropa željeno utočište, koji putuju i žive u veoma teškim okolnostima. Svjedoci smo siromaštva i diskriminacije pojedinih grupa, nasilja na koje se ne reaguje adekvatno i efikasno. Sve su ovo rizici od trgovne ljudima i odgovornost je našeg društva i nas kao građana i građanki da rizike osvijestimo i uključimo se u borbu protiv trgovine ljudima.

Zvanične statistike ne odražavaju pravo stanje u Crnoj Gori! Dimenzije problema su mnogo veće, a država kao da zatvara oči ili ne prepoznaje to kao problem.

MONITOR: Koliko je na to što se ovdje manje govori o trgovini ljudima, te manjem broju žrtava u skloništima, doprinio način na koji je završena afera S.Č.?
RAIČEVIĆ: U Crnoj Gori imate presedan u sudskoj evropskoj praksi, možda i šire, da sudija kazni žrtvu, kao u slučaju S.Č. To samo potvrđuje naše tvrdnje da je sudska vlast u službi državnih organa i da ne zna da su zakoni EU i konvencije koje je Crna Gora potpisala obavezujuće, a da država, odnosno vlast nije spremna da ozbiljno rješava taj problem.

MONITOR: Opet se govori o legalizaciji prostitucije. Da li bi legalizacija povećala stopu trgovine ljudima?
RAIČEVIĆ: Priča o potencijalnoj legalizaciji prostitucije aktuelizovana je sa krajnje cinične adrese – bivšeg zamjenika državnog tužioca razriješenog sa te dužnosti upravo zbog umiješanosti u aferu seks trafikinga.

Baveći se pitanjem da li legalizovati prostituciju, došli smo do podataka da Njemačka, Holandija i ostale zemlje koje su to učinile nisu baš zadovoljne kako je taj proces na kraju ispao. Njemačka, u kojoj je prostitucija legalizovana, našla se u apsurdnoj situaciji. Dogodilo se da je u bordelima ponestalo prostitutki, a onda su ih bordeli tražili preko Zavoda za zapošljavanje. Žene (do 55. godine starosti) koje odbiju ovaj posao gube sva prava i naknade sa Zavoda.

U Holandiji pak, u kojoj je prostitucija takođe legalizovana, muškarci odlaze na primjer, u Litvu ili Latviju. Zašto? Zato što ono što je dostupno nije više interesantno. Čak odlaze i u afričke zemlje gdje se nude dječaci i djevojčice.

Legalizacija prostitucije dovela bi isključivo do punjenja državnog budžeta, a oni koji vode bordele bogatili bi se na račun prostitutki i postali bi bogati i ugledni građani.

SŽK je sastavila listu od deset razloga protiv legalizacije prostitucije. Uvjereni smo da bi to bio poklon svodnicima, preprodavačima i seks industriji, da bi pomoglo trgovinu ženama u svrhu seksualne eksploatacije, kao i da ne donosi kontrolu seks industrije već je povećava.

Legalizacija povećava tajnost skrivene, nelegalne, ulične i dječije prostitucije, ne štiti žene i ne promoviše njihovo zdravlje, povećava potražnju za prostitucijom…

Isto tako, zabluda je da bi se legalizacijom bolje vodilo računa o zdravlju tih žena. Kada se te žene razbole, svodnici ih se jednostavno riješe. Nerijetko se od tih žena zahtijeva da imaju odnose bez zaštite, čime lakše dolazi do infekcija, zaraza i oboljenja.

Ako smo dovoljno senzibilizovani na žrtve trgovine ljudima, a prostitutke uglavnom to i jesu, onda upravo zbog toga bi trebalo zabraniti legalizaciju prostitucije.

Prostitucija nije rad, već plaćeno silovanje. Često sam sama sa mojim argumentima naspram raznih internacionalnih organizacija ili donatora. Za sada odolijevamo sve većim pritiscima

MONITOR: Zalažete se za dekriminalizaciju prostitucije?
RAIČEVIĆ: To bi bila mjera koja zabranjuje državnim organima da obavljaju istrage, hapse ili krivično gone osobe koje nude seksualne usluge.

Švedski zakon recimo kazneno procesuira osobu koja traži seksualne usluge i stigmatizira se upravo taj tražitelj usluga, taj častan otac i uzoran građanin i na taj način čitava priča stigmatiziranih žena prenosi se na korisnika. Istraživanja pokazuju da švedski model nije doveo do iskorjenjenja i smanjenja prostitucije, ali jeste do stagnacije. To je važno.

MONITOR: Kakvi su podaci sa terena kada je u pitanju prostitucija kod nas?
RAIČEVIĆ: To je nešto što je svuda vidljivo, ali što se rijetko i prijavljuje i na pravi način procesuira. U Ulcinju nam je dosta građana reklo da postoji prostitucija koja je vidljiva, da ima dosta mladih djevojaka sa strane, ali rečenica ,,nemojte nam kvariti sezonu, ionako je slaba” upućuje nas da ni građani prostituciju ne doživljavaju kao neki veliki problem. Bar je takođe specifičan. Pominjali su se privatni stanovi, apartmani i lokali, ali, niko nije bio spreman da prijavi.

Zanimljivo je da su mnogi bili iznenađeni da po našem zakonu može da odgovara i klijent, i da svi oni misle da su racije besmislene, jer nijesu nikada hapšeni glavni makroi. I sa drugim gradovima je slična situacija. U Kotoru svi znaju neke lokale u Bijeloj, u koje smo na kraju i otišle. Nekoliko gazdi lokala pri obali su nam rekli da znaju za grupu Podgoričana koji dovode djevojke koje nazivaju „vaučerke” i da se prostitucija dešava i na plaži, da im je muka bilo to gledati, da je bilo zlostavljanja i dilovanja droge.

U Tivtu su svi pogledi upućeni na Porto Montenegro gdje građani misle da je tamo posebna vrsta elitne prostitucije, da ima organizovanog dolaženja, najviše iz Srbije i inostranstva, ali, sve je u vidu spekulacija i nagađanja.

Po našem mišljenju, Budvu bi trebalo posebno nadgledati, iako smo mi nekoliko puta upozoravali, nadležni iz opštine čak o tome i ne žele da govore a nemoguće je da policija ne zna ništa o tome.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo