Povežite se sa nama

INTERVJU

ANA VUKOTIĆ, DIREKTORICA FIAT-A: FIAT mora da postoji

Objavljeno prije

na

Festival internacionalnog alternativnog teatra FIAT 2014. otvoren je 5. septembra, u Umjetničkom paviljonu, podgoričkom premijerom predstave Tri sestre u režiji Ane Vukotić i Slobodana Milatovića. Festival bogatog sadržaja trajaće do 15. septembra, kada će, u 22 sata na terasi KIC-a Budo Tomović, biti zatvoren koncertom sastava Rundek kargo trio.

MONITOR: Prošle godine, kad je FIAT obnovljen, konstatovali ste da kombinacija stare i nove fiatovske publike i veliko prisustvo umjetnika definišu FIAT kao neophodan prostor drugačije komunikacije na crnogorskoj kulturnoj sceni. Koliko je bilo neizvjesno i teško da realizujete ovaj festival?
VUKOTIĆ: Prošlogodišnje obnovljeno izdanje FIAT-a učvrstilo nas je u vjeri da FIAT mora da postoji. Bez obzira što je novac sa kojim smo raspolagali kad smo vratili dugove od prošle godine bio veoma obeshrabrujući, nijesmo htjeli da odustanemo. Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Glavnog grada, uz pomoć Crnogorskog Telekoma – generalnog sponzora FIAT-a i puno drugih sponzora i prijatelja iz Savjeta FIAT-a uspjeli smo da napravimo program koji je za razliku od prošlogodišnjeg izdanja, koje je bilo regionalnog karaktera, ove godine sa internacionalnim predznakom. Za deset dana u prilici smo da vidimo čak jedanaest predstava i veliki broj pratećih programa. Novac koji smo prikupili nije dovoljan da platimo sve dugove, ali vjerujem da će se proces prikupljanja novca nastaviti i da će svi oni koji su u prilici da nam pomognu, prepoznati značaj i neophodnost FIAT-a kao i veliki rad male ekipe koja realizuje festival na zadovoljstvo kompletne podgoričke i crnogorske javnosti.

MONITOR: Za otvaranje FIAT-a odabrali ste da sa Slobodanom Milatovićem režirate Čehovljeve „Tri sestre”.
VUKOTIĆ: Kada smo poslije prošlogodišnjeg FIAT-a Slobodan Milatović i ja ostali sami sa dugovima u Kuslevovoj kući, kroz koju je tokom FIAT-a 2013. prošlo više od tri hiljade ljudi, odlučili smo da ne jadikujemo već da maštamo o teatru, o predstavi koju bismo radili… Iz atmosfere FIAT-a nametnula se tema ljubavi, a sam prostor nas je oduvijek asocirao na Čehova… Onda smo shvatili da je gotovo cijela glumačka postavka bila redovna publika prošlogodišnjeg FIAT-a. Fiatovski duh spojio je Slobovu i moju rediteljku poetiku i dao nam hrabrosti i mašte da uđemo u jednu veoma radikalnu adaptaciju Čehovljeve Tri sestre, jer su nas prije svega interesovale ljubavne priče i sudbine. Sa druge strane, rekla bih da se i u svjetskim pozorišnim okvirima u posljednje vrijeme puno rade klasici, te smo tako došli i do tematske okosnice FIAT-a 2014.

MONITOR: Ovo izvođenje definitivno je istraživački poduhvat, po čemu se negdje FIAT i razlikuje od ostalih festivala. Kakav je bio rad na predstavi?
VUKOTIĆ: Proces rada na ovoj predstavi bio je veoma specifičan. Rad na adaptaciji teksta bio je jako važan, radili smo oprezno i posvećeno. Promišljajući svaki detalj, veoma smo se trudili da sačuvamo sve ono što genijalni Čehov donosi svojim tekstom. Sljedeća faza bila je rad sa glumcima, zapravo testiranje da li je adaptacija teksta uspjela. Glumci su veoma dobro reagovali na adaptaciju i koncept i tek tada je počela borba za predstavu. Čitajućih proba zapravo nije ni bilo jer smo već bili u prostoru u kojem smo planirali da izvodimo predstavu. Bio je to naporan rad sa glumcima, bilo je teških proba, ali danas sa sigurnošću mogu reći da smo postigli jedan jako značajan i zanimljiv rezultat, o čemu nam govore reakcije velikog broja umjetnika i direktora pozorišta i festivala koji su imali priliku da vide predstavu i pozovu nas na mnoge festivale.

S obzirom da je predstava koprodukcija FIAT-a, Budva Grad Teatara i JU Zahumlja kao izvršnog producenta, nažalost, život ove predstave je veoma neizvjestan jer nemamo budžet niti za gostovanja po festivalima, niti za izvođenja u Crnoj Gori. Upravo iz tih razloga, uprkos ogromnom interesovanju za predstavu, nijesmo u mogućnosti da je izvodimo. Iz istog razloga predstava je podgoričku premijeru na otvaranju FIAT-a 2014. imala u Umjetničkom paviljonu, a ne u Kuslevovoj kući, jer Kuslevova kuća može da primi maksimum četrdeset gledalaca, a nijesmo imali novca za više od jednog izvođenja.

MONITOR: ,,Tri sestre”, ,,Hamlet”, ,,Gorski vijenac”, ,,Opasne veze”, ,,Don Žuan” su dramski klasici. Zašto ste se odlučili da eksperimentalno čitanje klasike bude tema ovogodišnjeg festivala?
VUKOTIĆ: Dijelom sam već odgovorila na ovo pitanje, ali je važno da kažem da nijesmo dosljedno ostali u toj temi, već smo u program uvrstili i sve one predstave koje su bliske duhu FIAT-a.

MONITOR: Segment festivala je program Montenegro Art Guerilla, koji ove godine ima svoj osnovni temat – kreativne industrije. Tu će se predstaviti izdavačka kuća ,,Žuta kornjača”, NVO Centar za ženska prava, romska ženska umjetničko – zanatska radionica, Duda Duletić sa njenim čivilucima i mnogi drugi. Kažite nam o ovom projektu?
VUKOTIĆ: Zanimalo nas je što se krije iza te toliko rabljene formulacije kreativne industrije i došli smo do veoma zanimljivih i kreativnih ljudi i organizacija kako ste već rekli. Htjela bih da spomenem i Danila Baletića, sjajnog mladog umjetnika, pred kojim je po mom sudu ozbiljna svjetska karijera i nadam se da će to prepoznati i one državne institucije i pojedinci koji mu na tom putu moraju pružiti mnogo veću podršku nego što je to sada slučaj. On u dvorištu Kuslevove kuće realizuje skulpturu Poljubac. Posebno mi je drago da smo uspjeli da u Crnoj Gori prvi put predstavimo značajnog makedonskog i svjetskog stvaraoca Jordana Plevnesa, da ćemo u segmentu Portret predstaviti reditelja i posvećenika filmskom stvaralaštvu u Crnoj Gori, profesora koji je do kraja posvećen svojim studentima za koje se bori, čini mi se više nego za sopstvene filmove, velikog Branka Baletića. In memorijam Igor Perazić, samo je dio osjećanja duga i nedostajanja muzičkog genija i naseg prijatelja Igora Perazića. Želim da nas ljubav koju nam je Igor nesebično darivao muzikom i druženjem okupi u slavu njegovog trajanja. Muzički sastav Rundek Cargo Trio gostuje na FIAT-u, nastupaju uživo u baletu Don Žuan pa smo iskoristili njihovo gostovanje da obradujemo publiku koncertom kojim ćemo zatvoriti festival i svečano uručiti nagrade.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo