Povežite se sa nama

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA IZMEĐU TELEOPERATERA, OGLAŠIVAČA I BEZBJEDNOSNIH AGENCIJA: Ima neka tajna veza

Objavljeno prije

na

Monitor je došao do podatka koji pokazuju da su naši lični podaci – makar oni koji su bili dostupni (nekim?) ovdašnjim teleoperaterima – godinama bili dostupni i zainteresovanim profesionalcima van granica Crne Gore.  A da li su ih i koliko oni koristili – ne zna se

 

Sudija Osnovnog suda u Podgorici Simo Rašović ponovo je, kao nezakonit,  poništio sporazum koji je Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) omogućio nesmetan pristup svim podacima o građanima Crne Gore koji se nalaze u bazi Ministarstva unutrašnjih poslova – jedinstveni matični broj, lična dokumenta, prebivalište, državljanstvo,  bračno i porodično stanje, evidencija vozila, ličnog i lovačkog naoružanja….

Ponovo, pošto je Viši sud jednom već ukinuo presudu u sporu koji je poveden prije nekoliko godina, po tužbi zaposlenih u  NVO MANS. U obrazloženju Višeg suda navodi se da narečena saradnja bezbjednosne Agencije i MUP-a, koliko god da (ne)legitimno ugrožava pravo na privatnost građana, može biti u interesu nacionalne bezbjednosti. Pa valja nanovo izvagati.

I Rašović je to učinio. Teško, ipak, da će se na tome završiti priča o velikom bratu koji sebi daje za pravo da motri na svaki korak i svaku našu riječ. Suviše je toga u igri.

Sjetimo se kako su, početkom decenije, trebale da prođu godine, i makar jedan sudski proces, pa da na zahtjev Agencije za zaštitu ličnih podataka budu ispravljene sporne odredbe ugovora kojima su sva tri operatera mobilne telefonije u Crnoj Gori Upravi policije dozvolile da njihovim bazama podata pristupa lakše, i u mnogo većem obimu, nego što je to predviđao zakon. Tada smo (2011. godina) saznali, doduše nezvanično, da su pojedini policijski službenici fleksibilne ugovore sa pojedinim teleoperaterima zloupotrebljavali i tako što su, nezakonito, nadzirali komunikaciju svojih supruga, djevojaka i ljubavnica. To je valjda bio taj, kako se ono kaže, interes nacionalne bezbjednosti.

Manje je poznato da su naši lični podaci, makar oni koji su bili dostupni (nekim?) ovdašnjim teleoperaterima, godinama bili dostupni i zainteresovanim profesionalcima van granica Crne Gore.  Od bezbjednjaka do agenata prodaje i marketinških stručnjaka. I to je trajalo, bezmalo, deset godina. A da li su ih i koliko oni koristili – ne zna se.

Priča, prema dokumentima do kojih je došao Monitor, počinje u maju 2005. godine, kada se Telenor (tadašnji ProMonte) obraća Agenciji za telekomunikacije tražeći od njih „mišljenje vezano za slanje ProMonteovih podataka van granica Crne Gore i Srbije“ (SCG – tadašnja tzv. državna zajednica, prim. autora).

ProMonte, čiji je vlasnik Telenor, razmatra mogućnost da objedini nekoliko sistema za obradu podataka sa mobilnim operaterom u Mađarskoj, gdje je Telenor takođe većinski vlasnik“, stoji u dopisu tadašnjeg izvršnog direktora  ProMontea Ivana Slipera. „ProMonte bi podatke o svom kompletnom saobraćaju (pozivi, SMS, GPRS, MMS, podaci iz bilinga…) na dnevnoj osnovi, putem interneta ili iznajmljene linije, slao u Mađarsku“.  Konstatujući da u  Zakonu o telekomunikacijama nijesu našli jasno tumačenje odredbe koja se odnosi na slanje tih podataka van granica Crne Gore, Sliper od Agencije traži pojašnjenje – da li postoji pravni osnov za realizaciju planiranog projekta.

U ime Agencije za telekomunikacije odgovorio je, krajem juna 2005., njen tadašnji direktor Zoran Sekulić.  Postoji zakonski osnov za slanje u inostranstvo saobraćajnih podatak koji ne narušavaju princip zaštite privatnosti korisnika, navodi on, precizirajući da se to odobrenje odnosi na „statističke podatka koji se odnose na količinu saobraćaja, ukupno i prosječno trajanje poziva, broj procesiranih SMS i MMS poruka, ukupno i prosječno trajanje GPRS seansi, količinu poslatih i primljenih podataka putem interneta“.

Sekulić se, potom, dotiče  suštine: „Odredbe Zakona o telekomunikacijama  obavezuju operatera da čuva privatnost telekomunikacija i da ne daje informacije o sadržaju, činjenicama i uslovima prenosa poruka“.

A upravo je to bilo ono što su iz Telenora uradili, samo koji mjesec kasnije. I što je, ni od koga ometano i kontrolisano, trajalo koji mjesec manje ili više od deset godina.

Šta su i kako, za to vrijeme, u Agenciji za elektronske komunikacije razmišljali o angažmanu koji su (ne)svjesno odobrili – ne znamo. Nema podataka koji svjedoče da su u Agenciji, sve do novembra 2014. uopšte bili svjesni činjenice da pristup zakonom zaštićenim (povjerljivim) podacima o komunikacijama korisnika 069 mreže, pored operatera u Crnoj Gori imaju i službenici njene sestre firme u Srbiji i Mađarskoj, te krovna kompanija u Norveškoj. I bezbjednosne agencije u makar jednoj od pomenutih zemalja. Tek tada je (10.11.2014.) u Agenciji formirana  radna grupa sa zadatkom da provjeri primjenu zakonom propisanih mjera za obezbjeđenje sigurnosti i integriteta elektronskih komunikacijskih mreža i usluga sva tri ovdašnja provajdera mobilne telefonije i interneta: Crnogorski Telekom, Telenor i Mtel.

U Telenoru su se tim problemom već uveliko bavili. I primjetili da postoji visokorizična grupa podataka kada je u pitanju njihova praksa da svakodnevno u Mađarsku prebacuju informacije o postupanju svojih korisnika. Prema pisanom mišljenju Telenorovog šefa bezbjednosti za prekograničnu saradnju u koji je Monitor imao uvid, u grupu povjerljivih podataka koji su išli preko granice spadaju: podaci o sadržini govorne/pisane komunikacije, podaci o lokaciji, podaci o saobraćaju koji se odnose na uspostavljene i neuspostavljene pozive sa brojevima korsinika i njihovo trajanje (listing poziva). „Svaka aktivnost ili tehničko rješenje koji navedene podatke mogu učiniti dostupnim bilo kome, izuzev Telenor MNE i nadležnim državnim organima u situacijama predviđenim zakonom, je nedozvoljena (ocjena rizika 4)“, piše u tom izvještaju.

U pravnoj službi Telenora su proširili i precizirali da Zakon o elektronskoj komunikaciji (ZEK) „ne dozvoljava da se vrši dostava podataka i/ili obrada i/ili uvid u podatke i/ili trajni izvioz podataka u drugu državu kada su u pitanju povjerljive komunikacije“. Uz upozorenje da svaka prekogranična  mogućnost uvida i obrade sadržine komunikacija korisnika Telenor mreže u Crnoj Gori „može biti smatrano kao ugrožavanje nacionalne bezbjednosti i samim tim predstavljati potencijalni rizik za Telenor“.

U Zaključku njihovog važnog miljenja za iznošenje podataka još stoji: „Treba imati u vidu opasnost ukoliko sada ili u budućnosti postoji mogućnost da državni organi Srbije pristupaju (čak i neovlašćeno) predmetnim podacima i informacijama preko interfejsa ili kanala za presrijetanje komunikacija (koji se uspostavljaju i kao zakonska obaveza operatera)“. Ako ne vjerujete svojim očima da pritvrdimo: sva komunikacija koji su preko Telenor MNE mreže ostvarivali predstavnici izvršne, zakonodavne i  sudske vlasti, te policajci, vatrogasci, kriminalci, novinari i svi drugi građani Crne Gore bila je dostupna zainteresovanim bezbjednosno-informativnim službama Republike Srbije. „Čak i neovlašćeno“.

Par riječi o mogućim posljedicama takvog postupanja nalazimo u izvještaju tadašnjeg direktora korporativnih poslova Telenora. Operater je obavezan da svoju elektronsku infrastrukturu koristi i usluge pruža na način koji ne ugrožava nacionalnu bezbjednost, podsjeća autor izvještaja nekog ko je u hijerarhijskom lancu iznad njega. Potom, uz konstataciju kako svaka prekogranična mogućnost uvida u sadržinu komunikacija „nesporno, logično i zakonski može ugroziti nacionalnu bezbjednost“, autor Mišljenja navodi da „nepođtovanje navedenih zabrana nosi ogroman rizik za Telenor MNE“, pošto uz drakonske novčane kazne (od jedan do 10 odsto ukupnog godišnjeg prometa) rizikuju i zabranu rada, „kao zaštitnu mjeru“.

Na sreću menadžera i akcionara Telenora kaznene odredbe Zakona o elektronskim komunikacijama nijesu primjenjene u njihovom slučaju. Nadzornici Agencije ustanovili su da Telenor „nije obavijestio korisnike o mjestu čuvanja njihovih ličnih podataka, podataka o saobraćaju i podataka o lokaciji, to jest da će se ti podaci čuvati na sistemu van Crne Gore“ i konstatovali kako je na taj način prekršio odredbe ZEK-a, koje uređuju tajnost podataka, zaštitu podatak o ličnost i zaštitu neobjavljenih podataka. Naložili su im onda da uočene nepravilnosti isprave u roku od 60 dana. I tu je manje-više stavljena tačka na cio slučaj (Telenor je izboksovao produženje roka).

Telenor treba što pre je moguće da ispuni obaveze iz Rešenja“, savjetuju njihovi advokati iz beogradskog Ortačkog advokatskog društva Petrović & Glogonjac navodeći kako je „dobro što u Rešenju nije utvrđeno kršenje ZEK-a koje podrazumeva prekršajno kažnjavanje u smislu člana 192 ZEK-a (1 – 10 odsto godišnjeg prihoda)“.

Korisnici usluga ovog teleoperatera ostali su oskraćeni za informaciju da je je njihov provajder, nezakonito, zaštićene i povjerljive podatke izložio mogućem uvidu stranih službi i agencija. Bilo da su one bezbjednosno/ekonomski zainteresovane za njihovu komunikaciju i poslovne planove ili ih marketinški interesuje šta listaju, čitaju, kuda se kreću… Samim tim, korisnici usluga Telenora bili su uskraćeni i za pravo da pred sudom zatraže eventualnu naknadu materijalne i nematerijalne štete.

Još nijesmo došli do konkretnih odgovora na pitanje da li su u isto vrijeme, po istom principu, iste ili neke druge inostarne službe i agencije imale uvid u telefonske komunikacije korisnika drugih mobilnih mreža u Crnoj Gori  (jednoj od njih majka firma je u Srbiji, drugoj u Zagrebu). Oprez, u svakom slučaju, nije na odmet. Makar i nemali državnih tajni.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo