Povežite se sa nama

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA IZMEĐU TELEOPERATERA, OGLAŠIVAČA I BEZBJEDNOSNIH AGENCIJA: Ima neka tajna veza

Objavljeno prije

na

Monitor je došao do podatka koji pokazuju da su naši lični podaci – makar oni koji su bili dostupni (nekim?) ovdašnjim teleoperaterima – godinama bili dostupni i zainteresovanim profesionalcima van granica Crne Gore.  A da li su ih i koliko oni koristili – ne zna se

 

Sudija Osnovnog suda u Podgorici Simo Rašović ponovo je, kao nezakonit,  poništio sporazum koji je Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) omogućio nesmetan pristup svim podacima o građanima Crne Gore koji se nalaze u bazi Ministarstva unutrašnjih poslova – jedinstveni matični broj, lična dokumenta, prebivalište, državljanstvo,  bračno i porodično stanje, evidencija vozila, ličnog i lovačkog naoružanja….

Ponovo, pošto je Viši sud jednom već ukinuo presudu u sporu koji je poveden prije nekoliko godina, po tužbi zaposlenih u  NVO MANS. U obrazloženju Višeg suda navodi se da narečena saradnja bezbjednosne Agencije i MUP-a, koliko god da (ne)legitimno ugrožava pravo na privatnost građana, može biti u interesu nacionalne bezbjednosti. Pa valja nanovo izvagati.

I Rašović je to učinio. Teško, ipak, da će se na tome završiti priča o velikom bratu koji sebi daje za pravo da motri na svaki korak i svaku našu riječ. Suviše je toga u igri.

Sjetimo se kako su, početkom decenije, trebale da prođu godine, i makar jedan sudski proces, pa da na zahtjev Agencije za zaštitu ličnih podataka budu ispravljene sporne odredbe ugovora kojima su sva tri operatera mobilne telefonije u Crnoj Gori Upravi policije dozvolile da njihovim bazama podata pristupa lakše, i u mnogo većem obimu, nego što je to predviđao zakon. Tada smo (2011. godina) saznali, doduše nezvanično, da su pojedini policijski službenici fleksibilne ugovore sa pojedinim teleoperaterima zloupotrebljavali i tako što su, nezakonito, nadzirali komunikaciju svojih supruga, djevojaka i ljubavnica. To je valjda bio taj, kako se ono kaže, interes nacionalne bezbjednosti.

Manje je poznato da su naši lični podaci, makar oni koji su bili dostupni (nekim?) ovdašnjim teleoperaterima, godinama bili dostupni i zainteresovanim profesionalcima van granica Crne Gore.  Od bezbjednjaka do agenata prodaje i marketinških stručnjaka. I to je trajalo, bezmalo, deset godina. A da li su ih i koliko oni koristili – ne zna se.

Priča, prema dokumentima do kojih je došao Monitor, počinje u maju 2005. godine, kada se Telenor (tadašnji ProMonte) obraća Agenciji za telekomunikacije tražeći od njih „mišljenje vezano za slanje ProMonteovih podataka van granica Crne Gore i Srbije“ (SCG – tadašnja tzv. državna zajednica, prim. autora).

ProMonte, čiji je vlasnik Telenor, razmatra mogućnost da objedini nekoliko sistema za obradu podataka sa mobilnim operaterom u Mađarskoj, gdje je Telenor takođe većinski vlasnik“, stoji u dopisu tadašnjeg izvršnog direktora  ProMontea Ivana Slipera. „ProMonte bi podatke o svom kompletnom saobraćaju (pozivi, SMS, GPRS, MMS, podaci iz bilinga…) na dnevnoj osnovi, putem interneta ili iznajmljene linije, slao u Mađarsku“.  Konstatujući da u  Zakonu o telekomunikacijama nijesu našli jasno tumačenje odredbe koja se odnosi na slanje tih podataka van granica Crne Gore, Sliper od Agencije traži pojašnjenje – da li postoji pravni osnov za realizaciju planiranog projekta.

U ime Agencije za telekomunikacije odgovorio je, krajem juna 2005., njen tadašnji direktor Zoran Sekulić.  Postoji zakonski osnov za slanje u inostranstvo saobraćajnih podatak koji ne narušavaju princip zaštite privatnosti korisnika, navodi on, precizirajući da se to odobrenje odnosi na „statističke podatka koji se odnose na količinu saobraćaja, ukupno i prosječno trajanje poziva, broj procesiranih SMS i MMS poruka, ukupno i prosječno trajanje GPRS seansi, količinu poslatih i primljenih podataka putem interneta“.

Sekulić se, potom, dotiče  suštine: „Odredbe Zakona o telekomunikacijama  obavezuju operatera da čuva privatnost telekomunikacija i da ne daje informacije o sadržaju, činjenicama i uslovima prenosa poruka“.

A upravo je to bilo ono što su iz Telenora uradili, samo koji mjesec kasnije. I što je, ni od koga ometano i kontrolisano, trajalo koji mjesec manje ili više od deset godina.

Šta su i kako, za to vrijeme, u Agenciji za elektronske komunikacije razmišljali o angažmanu koji su (ne)svjesno odobrili – ne znamo. Nema podataka koji svjedoče da su u Agenciji, sve do novembra 2014. uopšte bili svjesni činjenice da pristup zakonom zaštićenim (povjerljivim) podacima o komunikacijama korisnika 069 mreže, pored operatera u Crnoj Gori imaju i službenici njene sestre firme u Srbiji i Mađarskoj, te krovna kompanija u Norveškoj. I bezbjednosne agencije u makar jednoj od pomenutih zemalja. Tek tada je (10.11.2014.) u Agenciji formirana  radna grupa sa zadatkom da provjeri primjenu zakonom propisanih mjera za obezbjeđenje sigurnosti i integriteta elektronskih komunikacijskih mreža i usluga sva tri ovdašnja provajdera mobilne telefonije i interneta: Crnogorski Telekom, Telenor i Mtel.

U Telenoru su se tim problemom već uveliko bavili. I primjetili da postoji visokorizična grupa podataka kada je u pitanju njihova praksa da svakodnevno u Mađarsku prebacuju informacije o postupanju svojih korisnika. Prema pisanom mišljenju Telenorovog šefa bezbjednosti za prekograničnu saradnju u koji je Monitor imao uvid, u grupu povjerljivih podataka koji su išli preko granice spadaju: podaci o sadržini govorne/pisane komunikacije, podaci o lokaciji, podaci o saobraćaju koji se odnose na uspostavljene i neuspostavljene pozive sa brojevima korsinika i njihovo trajanje (listing poziva). „Svaka aktivnost ili tehničko rješenje koji navedene podatke mogu učiniti dostupnim bilo kome, izuzev Telenor MNE i nadležnim državnim organima u situacijama predviđenim zakonom, je nedozvoljena (ocjena rizika 4)“, piše u tom izvještaju.

U pravnoj službi Telenora su proširili i precizirali da Zakon o elektronskoj komunikaciji (ZEK) „ne dozvoljava da se vrši dostava podataka i/ili obrada i/ili uvid u podatke i/ili trajni izvioz podataka u drugu državu kada su u pitanju povjerljive komunikacije“. Uz upozorenje da svaka prekogranična  mogućnost uvida i obrade sadržine komunikacija korisnika Telenor mreže u Crnoj Gori „može biti smatrano kao ugrožavanje nacionalne bezbjednosti i samim tim predstavljati potencijalni rizik za Telenor“.

U Zaključku njihovog važnog miljenja za iznošenje podataka još stoji: „Treba imati u vidu opasnost ukoliko sada ili u budućnosti postoji mogućnost da državni organi Srbije pristupaju (čak i neovlašćeno) predmetnim podacima i informacijama preko interfejsa ili kanala za presrijetanje komunikacija (koji se uspostavljaju i kao zakonska obaveza operatera)“. Ako ne vjerujete svojim očima da pritvrdimo: sva komunikacija koji su preko Telenor MNE mreže ostvarivali predstavnici izvršne, zakonodavne i  sudske vlasti, te policajci, vatrogasci, kriminalci, novinari i svi drugi građani Crne Gore bila je dostupna zainteresovanim bezbjednosno-informativnim službama Republike Srbije. „Čak i neovlašćeno“.

Par riječi o mogućim posljedicama takvog postupanja nalazimo u izvještaju tadašnjeg direktora korporativnih poslova Telenora. Operater je obavezan da svoju elektronsku infrastrukturu koristi i usluge pruža na način koji ne ugrožava nacionalnu bezbjednost, podsjeća autor izvještaja nekog ko je u hijerarhijskom lancu iznad njega. Potom, uz konstataciju kako svaka prekogranična mogućnost uvida u sadržinu komunikacija „nesporno, logično i zakonski može ugroziti nacionalnu bezbjednost“, autor Mišljenja navodi da „nepođtovanje navedenih zabrana nosi ogroman rizik za Telenor MNE“, pošto uz drakonske novčane kazne (od jedan do 10 odsto ukupnog godišnjeg prometa) rizikuju i zabranu rada, „kao zaštitnu mjeru“.

Na sreću menadžera i akcionara Telenora kaznene odredbe Zakona o elektronskim komunikacijama nijesu primjenjene u njihovom slučaju. Nadzornici Agencije ustanovili su da Telenor „nije obavijestio korisnike o mjestu čuvanja njihovih ličnih podataka, podataka o saobraćaju i podataka o lokaciji, to jest da će se ti podaci čuvati na sistemu van Crne Gore“ i konstatovali kako je na taj način prekršio odredbe ZEK-a, koje uređuju tajnost podataka, zaštitu podatak o ličnost i zaštitu neobjavljenih podataka. Naložili su im onda da uočene nepravilnosti isprave u roku od 60 dana. I tu je manje-više stavljena tačka na cio slučaj (Telenor je izboksovao produženje roka).

Telenor treba što pre je moguće da ispuni obaveze iz Rešenja“, savjetuju njihovi advokati iz beogradskog Ortačkog advokatskog društva Petrović & Glogonjac navodeći kako je „dobro što u Rešenju nije utvrđeno kršenje ZEK-a koje podrazumeva prekršajno kažnjavanje u smislu člana 192 ZEK-a (1 – 10 odsto godišnjeg prihoda)“.

Korisnici usluga ovog teleoperatera ostali su oskraćeni za informaciju da je je njihov provajder, nezakonito, zaštićene i povjerljive podatke izložio mogućem uvidu stranih službi i agencija. Bilo da su one bezbjednosno/ekonomski zainteresovane za njihovu komunikaciju i poslovne planove ili ih marketinški interesuje šta listaju, čitaju, kuda se kreću… Samim tim, korisnici usluga Telenora bili su uskraćeni i za pravo da pred sudom zatraže eventualnu naknadu materijalne i nematerijalne štete.

Još nijesmo došli do konkretnih odgovora na pitanje da li su u isto vrijeme, po istom principu, iste ili neke druge inostarne službe i agencije imale uvid u telefonske komunikacije korisnika drugih mobilnih mreža u Crnoj Gori  (jednoj od njih majka firma je u Srbiji, drugoj u Zagrebu). Oprez, u svakom slučaju, nije na odmet. Makar i nemali državnih tajni.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

RIJEKA ZETA PROGLAŠENA ZA PARK PRIRODE: Nikšić, glavni zagađivač, izostao iz priče

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprave opština Danilovgrada i Podgorice donijele su odluku o proglašenju doline rijeke Zete parkom prirode. Krupan korak ka poboljšanju zaštite prirode Crne Gore usporava izostanak saradnje Opštine Nikšić, na čijem se području nalaze neki od glavnih zagađivača

 

Parlamenti Opštine Danilovgrad i Glavnog grada Podgorice nedavno su donijeli odluku o proglašenju doline rijeke Zete parkom prirode. U ovom projektu Opština Nikšić, kao područje gdje se nalaze neki od glavnih zagađivača ove rijeke, nije učestvovala. Da li je ovo još jedna nedovršena ‘zaštitarska’ priča uoči parlamentarnih izbora iduće godine?

Direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović podržava ovu inicijativu. Za Monitor kaže: ,,Ovo je, prije svega, zajednička inicijativa dvije lokalne uprave u oblasti zaštite najvrijednijih prirodnih resursa, kakve su naše rijeke. Ali, ona vrlo brzo, ukoliko se obećanja ne ispune, može da izazove neke neželjene efekte kao što su partijsko zapošljavanje ili predizborni marketing. Tako su je neki već doživjeli”.

Dolina  Zete jedinstven je ekosistem. ,,Poređenja radi, u čitavoj Velikoj Britaniji postoji oko 1400 biljnih vrsta, dok je u Crnoj Gori, samo na području Zete, utvrđeno oko 774. Ovo područje ima ekstremno važan značaj i za ptice. Na Solani, svjetski poznatom brendu, je prepoznato oko 252 vrste ptica, na Skadarskom jezeru oko 270, a u dolini Zete oko 265”, ističe Darko Saveljić, ornitolog.

Obeshrabruje to što se Opština Nikšić nije odazvala pozivu na učešće u ovom projektu.

Aleksandar Perović ocijenio je izostanak saradnje uprave Nikšića i opština Danilovgrada i Podgorice kao nesvakidašnji društveni fenomen, podsjetiviši na to da svi pripadaju istoj političkoj partiji i da je Vlada dala podršku zaštiti Zete. ,,Lokalna uprava Opštine Nikišić nije obavijestila javnost o razlozima zbog kojih nije podržala ovu inicijativu. Možemo samo da pretpostavimo da se radi o različitim interesima kada je riječ o valorizaciji rijeke Zete, koja izvire na teritoriji Nikšića”, smatra on.

Crne tačke u zagađenju Zete na području Nikšića su brojne deponije, željezara Toščelik, mljekara Nika, naselja i privatne farme. Ima i primjera dobrog poslovanja, kao što je pivara Trebjesa koja ima postrojenja koja prečišćavaju otpadne vode.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPORNU BOJU U ŠKOLI ŠTAMPAR MAKARIJE U PODGORICI OTKRILI RODITELJI: Šta su radili nadležni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tri mjeseca nakon što je jedan roditelj otkrio da su nedozvoljenom bojom prefarbani zidovi svlačionica u OŠ ,,Štampar Makarije”, svlačionice su zatvorene.  Sporna  boja je  nakon drugog pokušaja uklonjena . Sada se čeka upotrebna dozvola. Da nije bilo upućenog roditelja, djeca bi godinama koristila nedozvoljenom bojom okrečene svlačionice

 

,,Uprava škole je zatvorila svlačionice za korišćenje sve dok se ne dobije nalaz Inspekcije koja je opet dolazila. Zabrana će biti na snazi dok se ne dobiju rezultati o korišćenoj boji. Sala za fizičko može kao i do sada da se koristi”, piše u obavještenju  o zatvaranju svlačionica filskulturne sale u Osnovnoj školi ,,Štampar Makarije” u Podgorici koje je proslijeđeno Savjetu roditelja ove škole.  Svlačionice djeca ne koriste od početka školske godine – skoro tri mjeseca.

Razlog – materijali korišćeni za adaptaciju svlačionica neusklađeni su sa Pravilnikom o zabrani i ograničenju korišćenja, stavljanja u promet i proizvodnji hemikalija koje predstavljaju neprihvatljiv rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Ministar sporta i mladih Nikola Janović je, 1. avgusta ove godine, sa Alijom Muhovićem, izvršnim direktorom firme Art Gradnja doo Bar, postpisalo ugovor o izvođenju radova na adaptaciji sportske sale – sanitarnim čvorovima sa svlačionicama u JU OŠ ,,Štampar Makarije”. Vrijednost radova 28.855 eura.

Tokom radova, jedan roditelj učenika ove škole, stručan za nadzor građevinskih radova, je primijetio da izvođač koristi nedozvoljenu boju prilikom premazivanja zidova i podova u svlačionicama.

Roditelj se, početkom oktobra, dopisom u kojem upozorava da korišćene boje  nisu usklađene sa Pravilnikom i u kome traži da se obustave radovi i ukloni neadekvatna boja, obraća: Ministarstvu prosvjete, Direktoratu za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje i vaspitanje, Ministarstvu sporta i mladih i upravi škole.

Kako odgovora od nadležnih nema u samoj školi Savjet roditelja organizuje 8. oktobra sjednicu sa upravom škole na kojoj se raspravljalo o ovom problemu. Iz Savjeta roditelja je Monitoru rečeno da je na sjednici konstatovano sljedeće: ,,Prema riječima direktorice sala je zatvorena za časove fizičkog i treninge nakon nastave, a nastavnici će biti dodatno upozoreni da ne uvode djecu u salu. Uključeno je Ministrstvo sporta kao naručilac radova”.

,,Ministarstvo sporta, kao investitor radova na svlačionicama , obaviješteno je o žalbama jednog predstavnika roditelja, a u vezi sa materijalima koji su se koristili pri rekonstrukciji svlačionica. Odmah nakon naše inicijative Ministarstvu sporta izašla je Sanitarna inspekcija koja je naložila da se korišćena farba sastruže, što je i učinjeno’’, kaže za Monitor Nataša Vlahović direktorica OŠ Štampar Makarije. Ona napiminje da nigdje u inspekcijskom izvještaju ne stoji eksplicitno napisano da je farba opasna po djecu. ,,Da li je struganje predloženo preventivno ili iz drugih razloga ne znamo, ali svlačionice, dok se čitav proces ne završi, nijesu i neće biti u upotrebi’’.

Iz Savjeta roditelja su nam saopštili da su dobili Zapisnik inspekcije. ,,Sanitarna inspekcija Uprave za inspekcijski nadzor 15.10.2019. sastavila zapisnik (ručno pisan, pisanim slovima i teško razumljiv) utvrdila da je izvođač radova koristio ‘nenamjensku’ boju, ali da je boja od strane izvođača ‘sastrugana’, te nakon toga nanijeta odgovarajuća ‘namjenska boja” , kaže za Monitor jedan od roditelja. U zaključku izvještaja inspekcije u koji smo imali uvid navodi se da ,,Boje ne sadrže VOC jedinjenja, tako da ne predstavljaju opasnost po zdravlje djece i zaposlenih’’.

Iz Uprave za inspekcijske poslove su Monitoru objasnili da je Sanitarna inspekcija utvrdila da je uljana boja, koja se koristi za premazivanje drveta i metala, nenamjenski upotrijebljena za premazivanje unutrašnjih zidova. Oni objašnjavaju da iako upotrijebljena uljana boja, namijenjena za drvo i metal, u sebi sadrži ispariva VOC jedinjenja u dozvoljenim količinama, ona nije namijenjena za premazivanje unutrašnjih zidova. ,,Sporna boja, uredbom o stavljanju u promet hemikalija koje predstavljaju neprihvatljiv rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu nije predviđena za upotrebu na način na koji je koristio izvođač radova”, navodi se u odgovorima Uprave za inspekcijske poslove.

Inspekcija je naložila izvođaču radova da se ukloni sporna boja i da se zidovi premažu bijelom bojom koja je namijenjena za unutrašnje zidove.

Pored neažurnih institucija, slučaj bi se na tome i završio, da uporni roditelj nije opet obišao svlačionice. Zagrebao je površinu zida i otkrio da se ispod nove nanijete boje nalazi ona  stara.

,,Roditelj je ponovo reagovao. Poslao nam je slike gdje se vidi da žuta uljana boja koja je po nalogu inspektora trebala da bude sastrugana i dalje na zidu. Poslije tog reagovanja uprava škole je zatvorila svlačionice do daljnjeg”, kaže član Savjeta roditelja.

,,Nakon prijave roditelja od 29.10.2019 godine, dana 30.10.2019 godine, izvršen je ponovni inspekcijski nadzor i konstatovano da se ispod bijele boje na zidovima svlačionica nalaze tragovi žute boje i zabranila upotrebu svlačionica do okončanja postupka. U toku daljeg postupka će se utvrditi da li zidovi u svlačionicama mogu emitovati hemijske materije u koncentracijama koje bi mogle biti štetne po zdravlje djece i preduzeće se dalje mjere u skladu sa zakonom”, kazali su Monitoru iz Uprave za inspekcijske poslove.

Direktorica Vlahović kaže da je nanovo uklonjena farba sa svlačionica, da je nanesena druga i da se sada čeka upotrebna dozvola. Napominje da  svlačionice  nijesu korišćene.

Učenici, roditelji i uprava škole ispaštaju već tri mjeseca zbog neodgovornosti investitora i nedostatka adekvatne kontrole od strane ministarstava sporta i prosvjete. Da nije bilo upućenog roditelja koji je otkrio nepravilnost – djeca bi godinama koristila svlačionice. Sve uz prigodno hvaljenje ministarstava o još jednom uspjehu u poboljšanju uslova učenja i preduslova za zdraviji psiho-fizički razvoj.

 

Odgovornost

Na pitanje Monitora da li je predviđena kazna za izvođača radova zato što se nije pridržavao zakonskih pravila, iz Ministarstva sporta su nam odgovorili: ,,Ministarstvo sporta i mladih nema nadležnost da izriče sankcije, ali će u daljem radu povesti računa da oni izvođači radova koji se ne pridržavaju pravila građevinske struke u bilo kojoj fazi njihove realizacije, a ukoliko se to dokaže tačnim, ne dobiju potvrdu o dobro izvršenom poslu i na taj način budu eliminisani iz dalje mogućnosti da kod ovog Ministarstva dobiju posao za iste ili slične radove u našim školama”.

U ugovoru koji je potpisan između Ministarstva sporta i mladih i Art gradnje navodi se da se izvođač obavezuje da ,,radove izvodi u skladu sa važečim zakonskim propisima, normama i standardima za ovu vrstu posla”, te da ,,nadoknadi svu štetu naručiocu, koja bude prouzrokovana nesavjesnim ili nekvalitetnim radom”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EPILOG POBJEDINOG MEDIJSKOG LINČA: Država i Kusovac da plate uvrede i govor mržnje 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvosnažnom presudom, našim novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac,  dužni su da isplate po 5.000 eura. Osim presude, ostalo je kao i ranije. Gadosti koje je Pobjeda objavljivala nekima su još atraktivne, pa ih je portal aktuelno.me ove godine reprintovao u nastavcima. Kusovac je glavni u Birou za odnose sa javnošću Vlade.  Oni koji govore o zločinima i kriminalu još uvijek su izdajnici

 

Novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac, sadašnji šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore, dužni su da isplate po 5.000 eura, plus 3.795 eura za sudske troškove. Razlog su pretrpljeni duševni bolovi nakon serije tekstova sa brutalnim uvredama i govorom mržnje na njihov račun, koji su od 26. septembra 2011. do 18. aprila 2012. godine, objavljeni u tadašnjem državnom dnevnom listu Pobjedi. Ovu odluku je donijelo vijeće podgoričkog Višeg suda, na čelu sa sutkinjom Vericom Sekulić.

To je epilog sudskog procesa koji traje od novembra 2013. godine i koji su pratile brojne kontraverzne odluke. Pokretanju postupka prethodila je krivična prijava koju su Tadić-Mijović i Perović-Korać podnijele protiv Pobjede i države, ali je tužilaštvo tu prijavu odbacilo.

Viši sud je sada preinačilo prvostepenu presudu Osnovnog suda, koji je 7. juna ove godine odlučio da novinarke dobiju po 1.000 eura odštete. U avgustu 2018. godine sudija Osnovnog suda u Podgorici Dragan Šćepović donio je presudu po kojoj je tužba Tadić-Mijović i Perović-Korać odbačena kao neosnovana, a da su one dužne da plate 2.899 eura na ime sudskih troškova. Sud je tada presudio  da je kniga Marka Vešovića i Šekija Radončića Miško Kesedžija i njegove bize, nastala od tekstova iz Pobjede, knjževno dijelo!

,,Naporna je bila ova bitka”, kaže u izjavi za Monitor Milka Tadić-Mijović.  Ona objašnjava da je na početku procesa bilo teško naći advokata koji je bio voljan da učestvuje u ovom suđenju: ,,Advokat koji je tada zastupao Monitor, ubjeđivao nas je da ne treba da pokrećemo parnicu protiv Pobjede, države i Kusovca, jer je mislio je da će proces biti povod da autori ove prljave kampanje samo dodatno ponavljaju uvrede i klevete kojima su nas sistemetski zasipali tokom feljtona. To nije bio dobar argument, iako je nekadašnji zastupnik Monitora pogodio – sudnica je korištena od propagandista i tobožnjih svjedoka da se ponove sve one užasne uvrede i izmišljotine zbog kojih smo i pokrenuli postupak. Uprkos svemu tome, u ovoj našoj priči, u čijoj je suštini odbrana profesije i medijskih sloboda, najvažnije je ne odustati”.

Da podsjetimo što je u Kusovčevoj Pobjedi objavljeno iz pera Marka Vešovića i Šemsudina Radončića na račun oponenata režima: ,,ološ”, ,,kurvetina u hlačama”, ,,splačina”, ,,guska”, ,,raspadenica”, ,,radodajka”, ,,internet snajperuša”, ,,jebarnik”,  ,,profuknjača”, ,,moračka kurva”, ,,dobra pička”, ,,kilomudićka”, ,,bize”, ,,popušili ga”, ,,splačina”. “ avetinja” “ goveče” . Tekstovi su pozivali na nasilje i sadržali direktne prijetnje: ,,zaslužili su batine koje su popili, a biće i repete”, ,,dobiće po svom velecijenjenom prknu”, ,,dobiće nogom u ono ispod leđa”, ,,lupeži zreli za Čepurke”… Iskazana je i posebna rodna senzitivnost: ,,ker u raši”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”…

U  Pobjedi su se feljtonu  pod naslovom Pisma iz Sarajeva  na udaru  našli svi koji su se zalagali za nezaboravljanje i sankcionisanje ratnih zločina, posebno zločina deportracija BIH  izbjeglica.  Osnivači urednici i novinari Monitora i Vijesti Miodrag Perović, Milka Tadić-Mijović, Milena Perović-Korać,  Esad Kočan, Veseljko Koprivica,  Željko Ivanović… Intelektualci i opozcioni političari Milan Popović, Šerbo Rastoder, Svetlan Broz, Koča Pavlović, Nebojša Medojević…  Posebna je meta bio Slobodan Pejović policijski inspektor iz Herceg Novog koji je prvi hrabro progovorio o zločinu deportacija.

U odbrani Đukanovićevog crnogorstva svi koji su ukazivali na njegovu odgovornost za zločin deportacija iz broja u broj su vrijeđani  i omalovažani. Vrijeđane su i njihove uže I šire familije, živi i mrtvi, objavljivane  privatne prepiske,  policijski izvještaji, krštenica… Označavani su kao četnici.  U pomami mržnje državna Pobjeda je objavljivala i ovakve duhovitosti  svojih  autora: ,,U jednom vicu mali Dražen pita majku: ‘Što je to šovinizam?’ ‘To je kad Srbe mrziš više neg je normalno”.

Ono što je objavljivala u feljtonu, državna Pobjeda je o našem trošku objavila i u knjizi:  Miško Kesedžija i njegove bize.  Autori: Marko Vešović i Šemsudin Radončić. Neprijateljima naroda koji su se usudili da se suprostave režimskoj laži o zločinima i pljački, Radončić je kasnije posvetio i djelo dirljivog naslova: Anatomija jedne hajke. Radončić je  na suđenju  bio Pobjedin svjedok. Ima je ambiciju da dokaže kako su se tu sudi umjetničkim stilskim figurma.

,,Cilj cijele te kampanje, nije naravno blo da se samo nas nekoliko okleveta, već da se mediji koje ne kontrološe režim ućutkaju, da zvanična istina bude ona u Pobjedi. Uostalom, sve je počelo oko priče o deportaciji izbjeglica, jer Monitor i Vijesti nijesu pristali na laž da je za deportaciju izbjeglica odgovoran jedan svjedok, a ne Vlada na čijem je čelu bio Milo Đukanović”, podsjeća Mijović-Tadić.

U procesu po tužbi Mlke Tadić-Mijović i Milene Perović-Korać prvooptužena je bila Pobjeda, međutim ona neće platiti ni cent oštete jer je, u međuvremenu, otišla u stečaj, pa je privatizovana. Advokat Nikola Martinović, koji je zastupao Pobjedu na sudu, besjedio je da nova Pobjeda nema nikakve veze sa starom, da je od nje otkupila samo naziv. Na sudu jedna priča, a u javnosti se evo već mjesecima slavi 75 godina Pobjedinog kontinuiteta.

Da je Pobjeda neopravdano izostavljena smatra advokat koji je na sudu zastupao novinarke Aleksandar Đurišić. On ističe da je presuda bitna: ,,Presuda je veoma značajna za sve građane. Iako su uvreda i kleveta ukinute ovo je znak da ne može da se vrijeđa koliko ko hoće. Ne znam ni jedan list u Evropi u kojem su izlazile tako bestijalne uvrede osim Jurišnika u nacističkoj Njemačkoj”, kaže za Monitor Đurišić.

I pored dobrog signala iz Višeg suda, Tadić-Mijović kaže da očekuje još udara na Monitor i Vijesti i druge rijetke medije koji nijesu pod kontrolom režima: ,,Opasni su to svjedoci vremena u kojem su zloupotrebe moći tako velike da će režim i dalje činiti sve da ih ućutka. Ali, naša je dužnost da se ne obaziremo na to i da nastavimo  sa istraživanjima koji objašnjavaju suštinu ove vlasti, koja u kontinuitetu već 30 godina svoj lični interes podredila javnom, pa i po cijenu zločina, kršenja ljudskih prava, razaranja privrede i uništavanja prirode”.

Međunarodna organizacija Reporteri bez granica pozdravila je ovu sudsku presudu. Osim  presude, ostalo je kao i ranije. Gadosti koje je Pobjeda objavljivala nekima su još atraktivne, pa ih je portal aktuelno.me reprintovao u nastavcima tokom ove godine. Osnivač portala je Ski Resort-Kolašin 1450, u vlasništvu tajkuna Zorana Bećirovića.  Kusovac je, kao što rekosmo,  glavni u Birou za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore. O ratnim zločinima se i dalje ćuti, kao i o kriminalu i korupciji, a oni koji govore, su kako tada tako i danas, – izdajnici. Možda, nakon ove presude, ,,patriote” počnu da shvataju da iza njih ostaje trag.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo