Povežite se sa nama

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA IZMEĐU TELEOPERATERA, OGLAŠIVAČA I BEZBJEDNOSNIH AGENCIJA: Ima neka tajna veza

Objavljeno prije

na

Monitor je došao do podatka koji pokazuju da su naši lični podaci – makar oni koji su bili dostupni (nekim?) ovdašnjim teleoperaterima – godinama bili dostupni i zainteresovanim profesionalcima van granica Crne Gore.  A da li su ih i koliko oni koristili – ne zna se

 

Sudija Osnovnog suda u Podgorici Simo Rašović ponovo je, kao nezakonit,  poništio sporazum koji je Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) omogućio nesmetan pristup svim podacima o građanima Crne Gore koji se nalaze u bazi Ministarstva unutrašnjih poslova – jedinstveni matični broj, lična dokumenta, prebivalište, državljanstvo,  bračno i porodično stanje, evidencija vozila, ličnog i lovačkog naoružanja….

Ponovo, pošto je Viši sud jednom već ukinuo presudu u sporu koji je poveden prije nekoliko godina, po tužbi zaposlenih u  NVO MANS. U obrazloženju Višeg suda navodi se da narečena saradnja bezbjednosne Agencije i MUP-a, koliko god da (ne)legitimno ugrožava pravo na privatnost građana, može biti u interesu nacionalne bezbjednosti. Pa valja nanovo izvagati.

I Rašović je to učinio. Teško, ipak, da će se na tome završiti priča o velikom bratu koji sebi daje za pravo da motri na svaki korak i svaku našu riječ. Suviše je toga u igri.

Sjetimo se kako su, početkom decenije, trebale da prođu godine, i makar jedan sudski proces, pa da na zahtjev Agencije za zaštitu ličnih podataka budu ispravljene sporne odredbe ugovora kojima su sva tri operatera mobilne telefonije u Crnoj Gori Upravi policije dozvolile da njihovim bazama podata pristupa lakše, i u mnogo većem obimu, nego što je to predviđao zakon. Tada smo (2011. godina) saznali, doduše nezvanično, da su pojedini policijski službenici fleksibilne ugovore sa pojedinim teleoperaterima zloupotrebljavali i tako što su, nezakonito, nadzirali komunikaciju svojih supruga, djevojaka i ljubavnica. To je valjda bio taj, kako se ono kaže, interes nacionalne bezbjednosti.

Manje je poznato da su naši lični podaci, makar oni koji su bili dostupni (nekim?) ovdašnjim teleoperaterima, godinama bili dostupni i zainteresovanim profesionalcima van granica Crne Gore.  Od bezbjednjaka do agenata prodaje i marketinških stručnjaka. I to je trajalo, bezmalo, deset godina. A da li su ih i koliko oni koristili – ne zna se.

Priča, prema dokumentima do kojih je došao Monitor, počinje u maju 2005. godine, kada se Telenor (tadašnji ProMonte) obraća Agenciji za telekomunikacije tražeći od njih „mišljenje vezano za slanje ProMonteovih podataka van granica Crne Gore i Srbije“ (SCG – tadašnja tzv. državna zajednica, prim. autora).

ProMonte, čiji je vlasnik Telenor, razmatra mogućnost da objedini nekoliko sistema za obradu podataka sa mobilnim operaterom u Mađarskoj, gdje je Telenor takođe većinski vlasnik“, stoji u dopisu tadašnjeg izvršnog direktora  ProMontea Ivana Slipera. „ProMonte bi podatke o svom kompletnom saobraćaju (pozivi, SMS, GPRS, MMS, podaci iz bilinga…) na dnevnoj osnovi, putem interneta ili iznajmljene linije, slao u Mađarsku“.  Konstatujući da u  Zakonu o telekomunikacijama nijesu našli jasno tumačenje odredbe koja se odnosi na slanje tih podataka van granica Crne Gore, Sliper od Agencije traži pojašnjenje – da li postoji pravni osnov za realizaciju planiranog projekta.

U ime Agencije za telekomunikacije odgovorio je, krajem juna 2005., njen tadašnji direktor Zoran Sekulić.  Postoji zakonski osnov za slanje u inostranstvo saobraćajnih podatak koji ne narušavaju princip zaštite privatnosti korisnika, navodi on, precizirajući da se to odobrenje odnosi na „statističke podatka koji se odnose na količinu saobraćaja, ukupno i prosječno trajanje poziva, broj procesiranih SMS i MMS poruka, ukupno i prosječno trajanje GPRS seansi, količinu poslatih i primljenih podataka putem interneta“.

Sekulić se, potom, dotiče  suštine: „Odredbe Zakona o telekomunikacijama  obavezuju operatera da čuva privatnost telekomunikacija i da ne daje informacije o sadržaju, činjenicama i uslovima prenosa poruka“.

A upravo je to bilo ono što su iz Telenora uradili, samo koji mjesec kasnije. I što je, ni od koga ometano i kontrolisano, trajalo koji mjesec manje ili više od deset godina.

Šta su i kako, za to vrijeme, u Agenciji za elektronske komunikacije razmišljali o angažmanu koji su (ne)svjesno odobrili – ne znamo. Nema podataka koji svjedoče da su u Agenciji, sve do novembra 2014. uopšte bili svjesni činjenice da pristup zakonom zaštićenim (povjerljivim) podacima o komunikacijama korisnika 069 mreže, pored operatera u Crnoj Gori imaju i službenici njene sestre firme u Srbiji i Mađarskoj, te krovna kompanija u Norveškoj. I bezbjednosne agencije u makar jednoj od pomenutih zemalja. Tek tada je (10.11.2014.) u Agenciji formirana  radna grupa sa zadatkom da provjeri primjenu zakonom propisanih mjera za obezbjeđenje sigurnosti i integriteta elektronskih komunikacijskih mreža i usluga sva tri ovdašnja provajdera mobilne telefonije i interneta: Crnogorski Telekom, Telenor i Mtel.

U Telenoru su se tim problemom već uveliko bavili. I primjetili da postoji visokorizična grupa podataka kada je u pitanju njihova praksa da svakodnevno u Mađarsku prebacuju informacije o postupanju svojih korisnika. Prema pisanom mišljenju Telenorovog šefa bezbjednosti za prekograničnu saradnju u koji je Monitor imao uvid, u grupu povjerljivih podataka koji su išli preko granice spadaju: podaci o sadržini govorne/pisane komunikacije, podaci o lokaciji, podaci o saobraćaju koji se odnose na uspostavljene i neuspostavljene pozive sa brojevima korsinika i njihovo trajanje (listing poziva). „Svaka aktivnost ili tehničko rješenje koji navedene podatke mogu učiniti dostupnim bilo kome, izuzev Telenor MNE i nadležnim državnim organima u situacijama predviđenim zakonom, je nedozvoljena (ocjena rizika 4)“, piše u tom izvještaju.

U pravnoj službi Telenora su proširili i precizirali da Zakon o elektronskoj komunikaciji (ZEK) „ne dozvoljava da se vrši dostava podataka i/ili obrada i/ili uvid u podatke i/ili trajni izvioz podataka u drugu državu kada su u pitanju povjerljive komunikacije“. Uz upozorenje da svaka prekogranična  mogućnost uvida i obrade sadržine komunikacija korisnika Telenor mreže u Crnoj Gori „može biti smatrano kao ugrožavanje nacionalne bezbjednosti i samim tim predstavljati potencijalni rizik za Telenor“.

U Zaključku njihovog važnog miljenja za iznošenje podataka još stoji: „Treba imati u vidu opasnost ukoliko sada ili u budućnosti postoji mogućnost da državni organi Srbije pristupaju (čak i neovlašćeno) predmetnim podacima i informacijama preko interfejsa ili kanala za presrijetanje komunikacija (koji se uspostavljaju i kao zakonska obaveza operatera)“. Ako ne vjerujete svojim očima da pritvrdimo: sva komunikacija koji su preko Telenor MNE mreže ostvarivali predstavnici izvršne, zakonodavne i  sudske vlasti, te policajci, vatrogasci, kriminalci, novinari i svi drugi građani Crne Gore bila je dostupna zainteresovanim bezbjednosno-informativnim službama Republike Srbije. „Čak i neovlašćeno“.

Par riječi o mogućim posljedicama takvog postupanja nalazimo u izvještaju tadašnjeg direktora korporativnih poslova Telenora. Operater je obavezan da svoju elektronsku infrastrukturu koristi i usluge pruža na način koji ne ugrožava nacionalnu bezbjednost, podsjeća autor izvještaja nekog ko je u hijerarhijskom lancu iznad njega. Potom, uz konstataciju kako svaka prekogranična mogućnost uvida u sadržinu komunikacija „nesporno, logično i zakonski može ugroziti nacionalnu bezbjednost“, autor Mišljenja navodi da „nepođtovanje navedenih zabrana nosi ogroman rizik za Telenor MNE“, pošto uz drakonske novčane kazne (od jedan do 10 odsto ukupnog godišnjeg prometa) rizikuju i zabranu rada, „kao zaštitnu mjeru“.

Na sreću menadžera i akcionara Telenora kaznene odredbe Zakona o elektronskim komunikacijama nijesu primjenjene u njihovom slučaju. Nadzornici Agencije ustanovili su da Telenor „nije obavijestio korisnike o mjestu čuvanja njihovih ličnih podataka, podataka o saobraćaju i podataka o lokaciji, to jest da će se ti podaci čuvati na sistemu van Crne Gore“ i konstatovali kako je na taj način prekršio odredbe ZEK-a, koje uređuju tajnost podataka, zaštitu podatak o ličnost i zaštitu neobjavljenih podataka. Naložili su im onda da uočene nepravilnosti isprave u roku od 60 dana. I tu je manje-više stavljena tačka na cio slučaj (Telenor je izboksovao produženje roka).

Telenor treba što pre je moguće da ispuni obaveze iz Rešenja“, savjetuju njihovi advokati iz beogradskog Ortačkog advokatskog društva Petrović & Glogonjac navodeći kako je „dobro što u Rešenju nije utvrđeno kršenje ZEK-a koje podrazumeva prekršajno kažnjavanje u smislu člana 192 ZEK-a (1 – 10 odsto godišnjeg prihoda)“.

Korisnici usluga ovog teleoperatera ostali su oskraćeni za informaciju da je je njihov provajder, nezakonito, zaštićene i povjerljive podatke izložio mogućem uvidu stranih službi i agencija. Bilo da su one bezbjednosno/ekonomski zainteresovane za njihovu komunikaciju i poslovne planove ili ih marketinški interesuje šta listaju, čitaju, kuda se kreću… Samim tim, korisnici usluga Telenora bili su uskraćeni i za pravo da pred sudom zatraže eventualnu naknadu materijalne i nematerijalne štete.

Još nijesmo došli do konkretnih odgovora na pitanje da li su u isto vrijeme, po istom principu, iste ili neke druge inostarne službe i agencije imale uvid u telefonske komunikacije korisnika drugih mobilnih mreža u Crnoj Gori  (jednoj od njih majka firma je u Srbiji, drugoj u Zagrebu). Oprez, u svakom slučaju, nije na odmet. Makar i nemali državnih tajni.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

OBILJEŽENO 19 GODINA OD UBISTVA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: I dalje bez kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraga u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića sve se više prepliće sa istragom o ubistvu Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika lista Dan. U oba slučaja, nakon više decenija, još uvijek nemamo kažnjene sve izvršitelje i nalogodavce zločina

 

 

Porodica i prijatelji policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića zapalili su 30. avgusta u 00.50 sati svijeće ispred njegove kuće u podgoričkom naselju Tološi, gdje je prije 19 godina ubijen.

Četrdesetšestogodišnji Šćekić ubijen je 2005. godine ispred svog porodičnog doma u trenutku kada je iz vozila krenuo prema ulazu u kuću, a ubica je iz neposredne blizine, sa oko 25 metara daljine, ispucao dva rafala iz automatskog oružja. U tom trenutku bio je načelnik kriminalističke policije i istraživao je podmetnute eksplozije na gradilištu hotela Splendid, radio je i na istragama najvećih ubistava u Crnoj Gori kako njegovih kolega, tako i Duška Jovanovića glavnog urednika lista Dan.

Ni poslije skoro dvije decenije, ne zna se ko je naručio Šćekićevo ubistvo, a nema ni pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin.

Obilježavanju godišnjice ubistva Šćekića prisustvovali su i predsjednik Skupštine Andrija Mandić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Oni su poručili da je dužnost svih da se što skorije utvrdi ko je nalogodavac Šćekićevog ubistva.

,,Tadašnja bezbjednosna služba bila je sve osim bezbjednosna za poštene službenike policije. Nadam se da će neko nekad snositi odgovornost za propuste u istrazi, koji su uskratili mogućnost da optužnicom budu obuhvaćeni nalogodavac i dvojica službenika ANB-a koji su bili logistika ubicama mog brata”, kazala je sestra ubijenog policijskog inspektora Slavica Šćekić.

Ona je na mjestu ubistva svog brata još jednom podsjetila nadležne da pravda još nije zadovoljena, poručivši da od borbe neće odustati. Najavila je da će se slučaj ponovo naći pred Apelacionim sudom 30. septembra, a od oktobra će pred sudijama biti svake srijede.

Maratonski postupak za ubistvo Šćekića pratile su brojne kontroverze, od pomenutih ukinutih presuda zbog grešaka u pisanju do misterioznih nestanaka predmeta iz spisa predmeta.

Optuženi u ovom slučaju Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović prvo su osuđeni na po 30 godina zatvora, međutim, drugostepena vijeća su ove presude ukinula. Razlog za to bile su bitne povrede odredaba krivičnog postupka, što je često dovodilo do povrede prava na odbranu i pravično suđenje. I pored prvih oslobađajućih presuda iz 2009. godine, koje je donio sudija Lazar Aković, slučaj je bio prepun tehničkih grešaka. Aković je nakon toga prešao u advokaturu, a proces se nastavio s nizom odlaganja i novih suđenja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

FEMICID: Sistem je opet zakazao, ili sistema nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori, od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo

 

Od početka godine u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici formirano je 118 predmeta zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. To znači da je svakog drugog dana podgoričkoj policiji pristizala po jedna prijava. Među onima koji su prijavljivali nasilje bila je, kako je to i zvanično saopšteno, i 33-godišnja Podgoričanka  Biljana Pavićević. Institucije nijesu uspjele da je zaštite od četiri godine starijeg bivšeg supruga Miljana Boškovića koji je ubio samo dvadeset dana nakon što ga je prijavila policiji. Nadležno tužilaštvo je ocijenilo da nema elemenata krivičnog djela, nakon čega mu je izrečena opomena i zabrana prilaska bivšoj supruzi.

Kako je na dan ubistva saopšteno iz policije, Pavićević je prvog avgusta prijavila bivšeg supruga i oni su o tome  obavijestili nadležnog tužioca u Podgorici. Dežurni državni tužilac se, „nakon sagledavanja svih aspekata predmetnog događaja“, izjasnio da u radnjama prijavljenog lica nema elemenata bilo kojeg krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, te da Uprava policije cijeni da li u radnjama prijavljenog lica ima elemenata prekršaja. Tako je, sada već osumnjičeni za ubistvo, kaženjen pred Sudom za prekršaje.

Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori je od početka 2019. godine do danas ubijeno 16 žena, gdje su kao počinioci identifikovani supružnici, partneri, bivši partneri ili članovi porodice. Samo 2019. godine evidentirano je pet ubistava žena. Dvije žene su ubijene u Nikšiću i po jedna u Rožajama, Cetinju i Bijelom Polju. U dva slučaja sin je ubio majku, jednu ženu ubio je emotivni partner, u jednom slučaju riječ je o poznanicima koji nisu bili u emotivnoj vezi, dok je jednu žrtvu života lišila bivša supruga tadašnjeg partnera.

Godinu kasnije evidentirana su tri ubistva žena – u Beranama, Cetinju i Kotoru. „U jednom slučaju radi se o supružnicima, u jednom slučaju ubica je član šire porodice, a u jednom je riječ o partnerima. U 2021. godini evidentirana su dva ubistva žena – u Petnjici i Podgorici, a riječ je o supružnicima i u drugom slučaju o bivšim emotivnim partnerima. Godinu dana kasnije žene su bile žrtve u Baru i Herceg Novom – u jednom slučaju supružnika, a u drugom bivšeg supružnika“, pokazuju podaci iz Uprave policije.

Tokom prošle godine evidentirano je jedno ubistvo u Podgorici, a ubica i žrtva su bili poznanici. „Od početka 2024. godini do danas počinjena su tri ubistva – dvije žene su bile žrtve u Podgorici, a jedna u Kotoru. U jednom slučaju počinitelj je bio suprug, u drugom bivši suprug, a u trećem je kćerka ubila majku“, navode iz Uprave policije.

Da porodično nasilje poprima zabrinjavajuće razmjere, ne samo u Crnoj Gori, već svugdje u svijetu u razgovoru za Monitor ocjenjuje i predsjednik Internacionalne policijske organizacije Ivan Pekić. “Ovo što smo mogli da vidimo u Crnoj Gori je apsolutno do pravne legistative i zbog svih onih pravnih prepreka koje bi trebalo da rešavaju ovakve krucijalne probleme porodičnog nasilja koji su sve učestaliji i ponavljaju se. Žrtve nasilja, posebno porodičnog, nemaju u državi apsolutno podršku. I to ne samo pravnu pomoć već i ekonomsku pomoć“, kaže Pekić.

Ono što u Crnoj Gori dodatno komplikuje situaciju jeste tradicija, ocjenjuje Pekić, posebno u ruralnim djelovima zemlje. „Tu  je otac, odnosno muž, nosilac svih poslova u kući, a žena je tu – po onim tradicionalnim uvjerenjima Crnogoraca, pogotovo u tim ruralnim područjima – da sluša.  I to je nešto što je danas ne samo opterućujuće, nego bi u 21.vijeku trebalo da se mijenja. Žene su pretežno zbog finansijske nezavisnosti neodlučne da napuste takvu porodicu i spremne su da trpe sva ta maltretiranja, od batina do ne znam čega da bi ostala u takvoj familiji. Ne odlučuju se žene lako za taj korak. Posebno ako  niste zaposleni a imate dvoje ili troje djece… Onda  je to zaista jedan  mukotrpan i težak posao“, smatra Pekić.

Naš sagovornik dodaje da se među faktorima koji se primjećuju u slučajevima porodičnog nasilja, osim ekonomske (ne)zavisnosti i tradicije, mogu uočiti i oni koji se tiču čitavog društva pa i države, jer su vezani za pravna (ne)djelovanja. „Crnogorski zakoni su veoma loši jer propisuju prvo prekršajne, pa potom novčane kazne, dok su i same zatvorske kazne koje su zaprijećene veoma niske za djela koje učine ti nasilnici. Žene zbog ekonomske nemogućnosti ostaju u takvim brakovima i onda dolazi do eskalacije i tragičnih slučajeva gdje se muškarac odluči da liši života svoju suprugu, u nekim slučajevima i sebe, i nekad na takav način ostavi djecu da budu siročad“, kaže Pekić.

Ističe da upravo zbog svega toga ne može reći da je Crna Gora i njen pravni sistem u potpunosti prilagođen kako bi se zaštitile žrtava nasilja. „Ima puno nedostataka ali svakako je dobro i pozdravljamo najavu otvaranja sigurnih ženskih kuća, kako na sjeveru tako i u centralnom djelu i na primoriju i to je nešto dobro. Da žrtve porodičnog nasilja mogu pronaći zaštitu u tim domovima. Ono što je loše u tome je što takav vid zaštite žrtava porodičnog nasilja ne može trajati bezgranično niti to traje u jednom dužem vremenskom intervalu već i nakon nekog kraćeg vremenskog perioda  žrtve moraju izaći sa djecom iz tih sigurnih kuća i  tog momenta one opet postaju mete partnera-nasilnika“, objašnjava Pekić.

Upravo zato je mišljenja da sve službe i institucije koje trebaju da se bave zaštitom žrtava nasilja, treba da na jedan sveobuhvatan način sagledaju ove okolnosti jer na taj način, samo zajedničkim sudjelovanjem službi, udruživanjem i  pravljenjem možda zajedničih budžeta na nivou države, može se pomoći žrtvama porodičnog nasilja. „ Apsolutno je nemoguće da jedna majka sa dvoje ili troje djece, a pritom je i nezaposlena može odgajati djecu i plaćati stan u Crnoj Gori. Smatram da posebno socijalne službe treba da se posebno pozabave ovim problemom ali i službe bezbjednosti kojima je zadatak da brinu o bezbjednosti žrtava“, dodaje Pekić.

Na kraju još jedna brojka – od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo?

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZVJEŠTAJ EVROPSKE SLUŽBE ZA SUZBIJANJE PREVARA: Crna Gora u vrhu zemalja iz koje stižu zaplijenjene cigarete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona)

 

 

Evropska služba za suzbijanje prevara (OLAF) saopštila je u izvještaju  o svom radu za 2023. da je Crna Gora u vrhu zemalja iz koje su došle cigarete zaplijenjene na granicama EU.

Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona).

Iz Kine je navedeni iznos oduzet u sedam zaplijena, a iz drugih država u po jednoj akciji, navodi se u dokumentu. Prema OLAF-u, van granica EU, u Srbiji i Izraelu, zaplijenjeno je 144,3 miliona cigareta, a unutar granica Unije 140,6 miliona. Navodi se da su operacije OLAF-a dovele do zaplene preko 616 miliona ilegalnih cigareta širom svijeta, uključujući 333 miliona cigareta zaplijenjenih na spoljnim granicama EU.

“OLAF je takođe pomogao da se zaplijeni 140 tona sirovog duvana i šest tona duvana za lulu, sprečavajući gubitke od preko 151 miliona eura za budžete EU i nacionalne budžete. Pored toga, dojave iz OLAF-a dovele su do konfiskcije 144,34 miliona cigareta i 40 tona sirovog duvana izvan EU”, navedeno je u izvještaju. U dokumentu se ocjenjuje da je “krijumčarenje cigareta ponovo globalno pitanje jer su neke od zemalja uključenih u ilegalnu trgovinu bile udaljene poput Turske, Indonezije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Crne Gore”.

„Šverc cigareta je državni projekat koji je režirao bivši režim, i on je vremenom privatizovan u korist odabranih i privilegovanih pojedinaca koji su finansirali izborne kampanje, kao i druge ilegalne i netransparentne aktivnosti partija i funkcionera bivše vlasti“, za portal RTCG kazao je potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica. Komentarišući izvještaj, Koprivica je ocijenio da je osnovni preduslov šverca cigareta korupcija u policiji i na carini, na različitim nivoima.

Kazao je da je sa Balkana poticalo oko 30 milijardi cigareta koje su dominantno činile štetu tržištu i budžetu Velike Britanije i pojedinih članica EU i da je opravdana međunarodna zabrinutost i aktivnosti institucija zaduženih za vladavinu prava međunarodnih partnera.

Koprivica naglašava da je osnovni vid krijumčarenja cigareta vršen zloupotrebom Slobodne carinske zone u Luci Bar. “Cigarete koje su stizale u Luku Bar su, zahvaljujući korupciji i sistemskom djelovanju zarobljenih struktura u policiji i carinskoj upravi, išle izvan Crne Gore preko njene kopnene teritorije, tako što bi nakon ilegalnog izlaska iz skladišta u Slobodnoj carinskoj zoni, kreirani lažni carinski dokumenti koji su osnov njihovog fiktivnog izvoza brodovima iz Luke Bar. Riječ je bilo o veoma razrađenoj i strukturiranoj šemi krijumčarenja i eliminisanja tragova, gdje su nezaobilaznu ulogu imali korumpirani policijski i carinski službenici, zatim špediterska preduzeća, pa do visokih policijskih funkcinera i sa njima povezanih lica i članova porodica, kao lica na crnoj listi SAD, kao što je Daka Davidović“, ističe Koprivica i dodaje da “OKG imaju i ilegalne magacine i skladišta, iz kojih su se otpremale cigarete, nakon sačinjavanja friziranih papira o tranzitu, ka navodnim krajnjim destinacijama”.

Koprivica je ocijenio da je u borbi protiv ovog fenomena bilo više marketinga, a malo sistemskih rješenja.  “Bilo je i govora da će sa izborom 44. Vlade stati borba protiv šverca cigareta, ali te tvrdnje upravo činjenice demantuju. Naime, Uprava prihoda i carina (UPC) zaplijenila je 22.12.2023. godine u Slobodnoj zoni Luke Bar 1.188 paketa cigareta, odnosno oko 594.000 paklica. Sve cigarete su bile bez akciznih markica, a one su kontejnerom dopremljene iz Ujedinjenih Arpaskih Emirata, a naši carinski službenici iz Sektora za carinsku kontrolu i bezbjednost su spriječili da budu prokrijumčarene preko Luke Bar”, kazao je.

Posljednje hapšenje u Crnoj Gori zbog krijumčarenja cigareta policija je obavila početkom juna kada je uhapšen bivši šef kriminalističke policije u Baru Ilija Vasović. On je uhapšen dva dana nakon što je Libertas press objavio da je Europol dostavio tužilaštvu informacije o umiješanosti Vasovića u kriminal.  SKY prepiska otkrila je da Vasović i Aleksandar Mrkić dogovoraju, navodno, šverc cigareta preko Luke Bar.  U prepiskama se govori i da je kontroverzni biznismen Miodrag – Daka Davidović (67), navodno ključni čovjek za kriminalne aktivnosti u poslu sa krijumčarenjem cigareta nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u avgustu 2020. godine. Davidović do danas nije ni u Specijalnom državnom tužilaštvu, niti u Specijalnom policijskom odjeljenju, saslušavan ni kao građanin, ni kao svjedok, ni kao osumnjičeni.

Na osnovu transkripata razgovora koji su dostavljeni crnogorskoj policiji i tužilaštvu u junu prošle godine podignuta je  optužnica protiv bivšeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića, te podgoričana Aleksandra Mrkića, koji je u bjekstvu, njegovog brata Nikole te Muja Nikočevića. Tom optužnicom, koja je potvrđena od strane podgoričkog Višeg suda obuhvaćeno je još 11 optuženih i na jesen se očekuje početak suđenja.

Treba se prisjetiti i slučaja protiv bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića. Ni do danas nema odgovora dokle se stiglo sa istragom pokrenutom nakon što je Milošević u decembru 2022.godine uhapšen.  Početkom oktobra 2022.godine Milošević se prvi put na nekoliko sati našao pred policijskim inspektorima, a nakon što je Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo akciju usmjeru na identifikovanje osoba koje pripadaju organizovanom lancu koji je švercovao dio cigareta koje je država zaplijenila u Slobodnoj carinskoj zoni Luke Bar, a koje su trebalo da budu i uništene. Poslije šestosatnog informativnog razgovora pušten je usljed nedostatka dokaza. Akcija državnog šverca cigareta policijski je razotkrivena tek kada je dokazano da je od dva šlepera cigareta – koji su navodno spaljivani 29. septembra 2022. u maloj peći nikšićke fabrike ,,M konstrakšn“ – volšebno nestao kamion sa robom vrijednom milion eura. Specijalno policijsko odjeljenje akciju je započelo nakon što su dobili precizne podatke i informacije od Agencije za nacionalnu bezbjednost koja je nadgledanje koordinirala sa britanskim kolegama, uz evidentiranje krijumčarene robe i lociranje ,,sklonjenog“ kamiona ,,Brnović transa“. Osumnjičeni Milošević tvrdi  da je to dio namještaljke. Vlada je 7. oktobra 2022.godine, dva dana pošto je Milošević privođen na informativni razgovor, na prijedlog premijera Dritana Abazovića smijenila tadašnjeg v. d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Sava Kenteru. Nekoliko dana kasnije Milošević je podnio ostavku, a zatim u javnim nastupima tvrdio da nije kriv i da je sve radio po zakonu.

Jedno je sigurno – Specijalno tužilaštvo ima još nedovršenog posla.

 

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo