Povežite se sa nama

OKO NAS

ISTRAŽIVANJA NAFTE I GASA U NAŠEM PODMORJU: Miris novca jači od rizika

Objavljeno prije

na

Dok se očekuju prvi, preliminarni rezultati istraživanja o postojanju nafte u crnogorskom podmorju, Vlada  najavljuje nove tendere. Ne obazire se na sugestije i kritike eksperata i ekoloških aktivista. Već je sada izvjesno  da ni nakon tih analiza neće biti moguće sa sigurnošću tvrditi da li će se u istraženoj geološkoj formaciji naći nafta i da li će potencijalno nađene rezerve nafte i gasa služiti komercijalnoj proizvodnji

 

Budući tender, koji će uskoro biti raspisan, namijenjen je geofizičkim kompanijama koje će o sopstvenom trošku i riziku vršiti seizmička istraživanja crnogorskog podmorja, saopšteno je iz Uprave za ugljovodonike. Kako se ističe, nakon istraživanja geofizičke kompanije nude i prodaju interpretirane podatke naftnim kompanijama. “Država pri tome ostaje vlasnik podataka, a kroz ugovor daje pravo kompanijama da te podatke ponude većem broju klijenata. Ovaj tender ne uključuje prava za proizvodnju ugljovodonika”, pojasnili si iz Uprave.

Navedeno je takođe da neće biti pomjeranja rokova za objavu rezultata prethodna dva istraživanja, te da proces obrade podataka teče po planu. Rezultati istraživanja, koje je realizovala grčka kompanija Energean, biće poznati krajem ove godine, a tokom ljeta i rezultati istraživanja na blokovima koji su bili povjereni italijansko-ruskom konzorcijumu Eni-Novatek. Inače, svi ti istraženi blokovi čine manje od petine ukupnog crnogorskog podmorja.

Ono što je već sada izvjesno jeste da ni nakon tih analiza neće biti moguće sa sigurnošću tvrditi da li će se u istraženoj geološkoj formaciji naći nafta i da li će potencijalno nađene rezerve nafte i gasa služiti komercijalnoj proizvodnji.

“Seizmička istraživanja mogu nam dati odgovor da li u ispitivanom prostoru postoje geološke strukture u kojima je moguće naći naftu i gas ili ne. Nakon što se utvrdi postojanje struktura i one budu izbušene, moći će se dati odgovor na pitanje da li u podmorju Crne Gore, tačnije u izabranim strukturama, postoje rezerve nafte i gasa. Za odgovor na to pitanje moraćemo sačekati rezultate prvih istražnih bušotina planiranih za sljedeću godinu”, istakli su u Upravi.

Bušenje bi u februaru naredne godine trebalo da počne na dvije lokacije: jedna bušotina će tražiti naftu na dubini od 6,5, a druga gas na 1,5 kilometar. “Da li ćemo imati naftu i gas znaćemo sredinom naredne godine. Uprava iščekuje rezultate snimanja koji će utvrditi mjesto bušenja, a naredne sedmice doći će brod koji će raditi sofisticirana geofizička istraživanja”, rekao je čelnik Uprave Vladan Dubljević.

Ako sve to bude išlo planiranom dinamikom, najranije od 2023. godine mogla bi krenuti proizvodnja nafte u Crnoj Gori. Naravno, još uvijek niko ne zna o kojim se količinama nafte radi, odnosno da li je ekonomski isplativo da se ona eksploatiše. Priča o izuzetno štetnim posljedicama po cijelo naše primorje i Jadran, nastoji se izbjeći.

Međutim, sve veći broj ljudi postaje svjestan opasnosti koja prati ovaj netransparentan proces. Poznati crnogorski arheolog i ronilac, mr Mladen Zagarčanin, smatra da će naftne bušotine biti – tačka na naš kraj. „Kada se krene s tim korporativnim užasom, zaboravićemo na obalu“, uvjeren je on.

Na pogubne posljedice akustičnih istraživanja pretrage nafte i gasa upozorio je i TV reditelj i ekološki aktivista Dušan Varda. „Ono što većini ljudi nije poznato jeste činjenica da su istraživanja koja prethode eksploataciji ugljovodonika (nafte i gasa) neuporedivo pogubnija za život u moru od samog bušenja i ekstrakcija ’crnog zlata‘“, kazao je Varda.

Gotovo je neshvatljivo da Crna Gora danas ima namjeru da otpočne s novom privrednom djelatnošću kojom se nikada u svojoj istoriji nije bavila, niti ima ikakve kapacitete za to. Koliko je crnogorska vlada bila popustljiva pred zahtjevima naftnih kompanija svjedoči činjenica da su istraživanja dozvoljena u blokovima koji su bliži obali nego što je dosad bio slučaj bilo gdje na Jadranu. Sve procjene rizika ukazuju da apsolutno ništa dobro ne može rezultirati iz planiranih aktivnosti, osim dobrobiti koju će naftne kompanije i pojedinci ostvariti za sebe“, tvrdi Varda.

Ulcinjanka Zenepa Lika, aktivistkinja za zaštitu životne sredine, kaže za Monitor da crnogorska Vlada zna da se svi građani te opštine protive projektu istraživanja, ali “to mišljenje Vladu ne interesuje”, i upozorava da će štete za državu i budućnost naše djece po svim parametrima biti nemjerljive, jer je more najvrijedniji resurs Crne Gore.

“Mi nijesmo Norveška, mi nemamo tu tradiciju, mi apsolutno nemamo ni tehniku ni ljudski faktor koji bi mogao da spriječi devastaciju. Za svaki incident koji se desi na tako malom području, na tako malom moru, a pričamo o 330 kvadratnih kilometara obale, bilo bi odveć kasno. Jedna mrlja je dovoljna da možemo definitivno reći ‘doviđenja’ ovom prelijepom području i turizmu kao strateškoj grani razvoja naše države. Tako da je apsolutno neprihvatljivo ovo istraživanje”, ističe Lika dodajući da naftna i gasna infrastruktura nije kompatibilna s identitetom za koji se Crna Gora nastoji izboriti: da je prirodni raj i mjesto gdje turisti iz cijele Evrope i svijeta dolaze da se opuste i uživaju u “divljoj ljepoti”.

Prema njezinim riječima, ljudi koji žive uz obalu dobiće vrlo malo u zamjenu za nepovratne transformacije njihove obale u industrijalizirano područje.

Dovoljno je samo pogledati situaciju u obližnjoj Italiji, te vidjeti katastrofe koje su ekploatacijom nafte i gasa nanesene gradovima kao što su Gela, Falconara, Priolo, Augusta, Manfredonia, Porto Marghera… Italijanski poslanici u Evropskom parlamentu stalno upozoravaju da su naftne platforme njihov dio Jadrana pretvorile u “mrtvo more”.

Jedna grupa naučnika je saopštila kako je eksploatacija nafte i plina iz Jadrana “kratkoročna dobit i dugoročna ludost”.

“Posljednja istraživanja fosilnih goriva u Jadranu vršena su 2003. godine. Više se ne rade, jer postoji generalna misija Evrope i svijeta da idemo k smanjenju upotrebe fosilnih goriva, kako bismo do 2050. godine došli do potpunog ukidanja. A mi? Bez obzira na to što smo potpisnici čuvenog Pariskog sporazuma, sada idemo u potpuno novi projekat eksploatacije fosilnih goriva. To govori o našoj ozbiljnosti i posvećenosti međunarodnim trendovima, svjetskim standardima, obavezama koje smo preuzeli u borbi protiv klimatskih promjena i svih negativnih pojava, poput efekta staklene bašte uslijed upotrebe fosilnih goriva. Za ovaj projekat vjerujem da će u veoma bliskoj budućnosti biti velika sramota za Crnu Goru i sve one koji su za njega dali zeleno svjetlo”, kaže Nataša Kovačević iz organizacije Green home.

Ekološki aktivisti navode da je sada pravo vrijeme da se okrenemo obnovljivim izvorima energije kojih Crna Gora ima u izobilju, te da učinimo sve da se izbjegnu katastrofalne posljedice klimatskog haosa.

I to se u ulcinjskoj opštini upravo dešava. Krenule su s radom 23 vjetrenjače na planini Možura, a naredne godine će početi gradnja najveće solarne elektrane u Evropi, na Briskoj gori, investicija vrijedna preko 200 miliona eura.

I dok se crnogorska Vlada na sva zvona hvali s tim projektima, ona srlja s istraživanjem nafte, čije posljedice mogu biti nesagledive, a koje lokalnom stanovništvu uvijek donose samo probleme.

Izvjesno je takođe da će kako partije “zelenih’ postaje sve snažnije u Evropi, tako rasti i pritisak na vlasti u Podgorici da odustanu od tog projekta.  Jer, evropski zeleni još su prije četiri godine donijeli rezoluciju protiv projekta istraživanja i eksploatacije nafte u Jadranu, konstatujući da je on štetan i da neće donijeti energetsku sigurnost zemljama koje izlaze na ovo more. Jednostavno, da je rizik prevelik.

Bilo bi divno kada bi tu poruku crnogorska Vlada što prije razumjela.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SJEVER, GRADOVI BEZ BANAKA:  Tamno pa se ne vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od pet opština na sjeveroistoku Crne Gore, njih tri nema ni jednu bankarsku filijalu, a zaposleni, penzioneri i privatni preduzetnici iz tih opština prinuđeni su da skoro svakodnevno idu u susjedne gradove zbog bankarskih usluga. Banke nemaju  Andrijevica, Gusinje, i  Petnjica

 

Stomatolog dr Rusmin Laličić ima ordinaciju u Gusinju, ali zbog nepostojanja ni jedne bankarske filijale u tom mjestu, on je prinuđen da skoro svakodnevno ide u Berane da predaje pazare.

„Kreditno sam vezan za jednu banku koja nema svoju filijalu u Plavu. Zato moram ići u Berane i tamo predajem pazare. Morao bih to raditi svaki dan, ali eto, činim to svaki drugi, jer je i to vrlo naporno i finansijski neisplativo“ – kaže Laličić.

On objašnjava da se sa istim problemom suočavaju svi privatni preduzetnici u Gusinju, kojih, kako kaže, nije malo.

„Gusinje ima oko hiljadu penzionera i zaposlenih. Većina njih za lična primanja ide u Plav, pod uslovom da tamo postoji njihova bankarska filijala. Znam da ja nijesam jedini koji putuje u Berane“ – kaže Laličić.

Laličić je predsjendik Partije za Gusinje i odbornik u lokalnom parlamentu. On smatra da su lokalne vlasti morale nešto da učine i da se založe da se što hitnije u Gusinju otvori makar jedna banka.

„To je neophodno, posebno u toku ljeta, kada se u ovu varoš slije dijaspora iz čitavog svijeta. Pitajte bilo koga od njih i vidjećete šta će vam reći da je gradu najneohodnije nakon što je povraćen status opštine prije nekoliko godina. Grad bez banke, to je prosto nezamislivo“ – kaže Laličić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIVLJE DEPONIJE: Ne zna im se broj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora ima zakone o upravljanju otpadom. Ima propisane kazne za nepoštovanje ovog zakona, ima reciklažna dvorišta, ima odlagališta. Ima ogroman broj divljih smetlišta

 

Stari namještaj, brdašca od šuta, betona, zemlje i šljunka, elektronski i plastični otpad, ostatke od hrane i iskorišćene gume, zatiču oni koji kroče na Stari aerodrom, Vrela Ribnička ili na djelove Ćemovskog polja. Nesavjesni građani ne koriste mjesta predviđena za skladištenje otpada, a akcije nadležnih službi tim povodom često su neefikasne.

Da je Ćemovsko polje jedinstven ekološki i ornitološki lokalitet, djeca uče još u osnovnim školama. Ovdje žive brojne biljne i životinjske vrste koje se ne mogu nigdje drugo vidjeti.  Istovremeno, ovdje je na sve strane razbacano sve što vam je potrebno za opremanje doma. Za onoga ko zna da popravlja stvari, Ćemovsko polje je raj. „Namještaj i kućni aparati nestaju prvi sa ovih ilegalnih deponija“, kaže za Monitor Podgoričanin koji tu često dolazi na trim stazu da trči.

Na Ćemovskom polju panjevi su vidljiviji od drveća. Ovdje ljudi besplatno nabavljaju i drva za ogrijev ili druge potrebe. Samo krajem juna 2019. godine aktivisti NVO Green Home otkrili su, na području između ograde Cijevna komerc i želježničke pruge, više od 30 posječenih i isčupanih stabala borova. Neki od ovih borova bili su stari i preko 50 godina. Ovakvi slučajevi nisu rijetki.

Tu se nalazi i aktivna divlja deponija sa koje se šire nesnosni mirisi. Osim komunalnog i plastičnog otpada i leševa uginulih životinja, tu se odlaže građevinski materijal – šljunak, šut, beton. Na ovom nelegalnom smetlištu završila su i stabla nekih od stradalih borova.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAROBLJENI POTENCIJALI: Voća na pretek, fale fabrike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bilo da je riječ o šumskom, ostalom voću ili pečurkama, osnovni problem sjevera je  nedostatak pogona za finalnu proizvodnju,  U tek nekoliko preduzeća obavlja se primarna proizvodnja, a zatim se “blago sjevera”  plasira na inostrana tržišta. U tom lancu najmanje  koristi imaju uzgajivači i berači

 

Uprkos  neospornom bogatstvu sjevera Crne Gore šumskim voćem i biljem, samo mali broj preduzeća se u našoj državi bavi njihovom preradom. Taj problem je prepoznat i u  Strategiji razvoja poljoprivrednih i rurarrnih područja   2015-2020 resornog ministarstva.

“Nekoliko kompanija bavi se preradom voća i povrća, ali su one relativno malog kapaciteta. Svega pet  prerađivačkih postrojenja imaju značajan udio i ulogu na tržištu, a ostali uglavnom manjeg kapaciteta i nijesu u značajnoj mjeri prisutni na tržištu.” piše u tom dokumentu.

Ti podaci se odnose i na pogone za preradu, pored šumskog, i  drugih vrsta voća, kao i na preradu povrća.

Zbog takve situacije na stotine tona šumskih plodova svake godine,  nakon primarne prerade završavaju na stranom tržištu.  Tek nekoliko firmi koje su registrovane za otkup, bavi se i nekom vrstom prerade.

Jedna od njih je i pljevaljska firma  Mivex, koja postoji 16 godina. U tom preduzeći tvrde da  prosječno godišnje prerade 120 tona pečurki i po 40 tona ljekovitog bilja i šumskog voća.

Firma  ima kapacitete za više koraka prerade, a svoje proizvode plasiraju kako na domaće, tako i na evropsko tržište. Pečurku, u savisnosti od vrste, kuvaju, suše ili zamrzavaju. Svi proizvodi bjelopoljskog preduzeća ForestFood-M , takođe završavaju na evropskom tržištu. Predstavnici te firma kažu da godišnje sa sjevera otkupe prosječno po 100 tona šumskog voća i pečurki. To je kapacitete i Ekoprometa, još jedne firma sa sjevera, koja je ima mogućnosti za djelimičnu preradu.

Cjelokupan otkup  pečurke i šumskog voća, uglavnom, borovnica, rožajska firme Sloga  već godinama plasira  na njemačko, italijansko i  francuskom tržištu.

“U tim preduzećima, kao i u našem, , uglavnom se radi primarna prerada pečurki, a šumsko voće zamrzava. Kad je riječ o vrgnju, jednoj od vrsti gljiva, pored zamrznutog i kuvanog, on se priprema i u salamuri. Prodaje se po 15 eura za kilogram na evropskom tržištu. Beračima ove godine za kilogram svježeg vrgnja prve klase plaćamo dva eura. Mada, zbog kišnog vremena, a za razliku od lani, ovog proljeća kvalitet pečurke je bio vrlo loš. “ – kaže Radosav Puletić vlasnik kolašinske firme ,,Otkup i prerada šumskih plodova”.

Lošeg kvaliteta bile su i šumske jagode, a koligram je dostižao cijenu od pet eura. To voće se plasira na inostrana tržišta, objašnjava  Puletić , uglavnom zamrznuto, kao i maline, borovnice i kupine, čija berba počinje kasnije.

Puletić  ističe kako je Crnoj Gori potrebno još prerađivačkih pogona, kako bi se, objašnjava, iskoritili ogromni potencijali sjevera kada je je riječ o proizovodima cijenjenim na evropskom tržištu.

“Osim za šumsko, potrebne su fabrike i za preradu ostalih vrta voća i povrća. Mislim, naravno, na finalne proizivode, za koje mi sada nemamo kapaciteta. Mnogo voća propadne, a voćari nemaju motova da ulažu u imanja i time se bave. Uz to, otvorila bi se mogućnost za veliki broj radnih mjesta. “- kaže on.

Ukoliko se ostavare obećanja, koje su tokom minule godine davali voćarima sjevera iz resornog ministasrtva, situacija bi značajno uskoro mogla da se promijeni. Na sjeveru mnogo očekuju od   buduće fabrike  Kuće voća.u Andrijevici.  To je “jedan od kapitalnih projekata Vlade,  čijom se realizacijom stvara ambijent za razvoj preduzetništva i lokalne ekonomije na području te opštine i  sjevera Crne Gore. “.

Radovi na tom pogonu u poodmakloj su vazi, a država je u tu fabriku uložila oko 1, 5 miona eura.  U Kući voća, kako je planirano, obavljaće se otkup, prerada i pakovanje voća i proizvoda od voća. Prije godinu ministar poljoprivrede I ruralnog razvoja Milutuin Simović je obećao da će  kad fabrika počene da radi biti stvoreni uslovi iza dodatni razvoj voćarstva u tom kraju, koji je poznat po užgoju  jagodastog voće (malina, aronija, borovnica), šljiva i jabuka.

“Voćari će dobiti mogućnost boljeg plasmana, ostvarivanja dodate vrijednosti kroz preradu, a time i mogućnosti za širenje proizvodnje i ostvarivanje većih prihoda. Ujedno, kroz poslovanje Kuće voća, biće dostignuti potrebni standardi kvaliteta i bezbjednosti hrane, potrebni za bolju poziciju naših voćara na tržištu.” – kazao je Simović tada.

Lijepe vijesti stigle su, početkom godine, i Bjelopljcima od kompanije “Franca” iz koje su  najavili izgradnju velike hladnjače koja će moći da prihvati sav višak voća koji se proizvede na teritoriji te opštine. Kako je saopšteno “formirana je kooperativa koju čine pet preduzeća sa kojom će se u narednom periodu povezati preko stotinu proizvođača voća.”

Iz bjelopoljeske kompanije su saopštili da će posebna pažnja biti posvećena  jagodičastom voću, prvenstveno malinama. Hladnjača bi trebalo da ima kapacitet da primi sav rod maline, ali i da duplira broj malinara.

Prema nekim procjenama bjelopljski voćari mogu godišnje da ponude oko 1.000 tona voća, a iz France tvrde da finalni proizvodi mogu da nađu mjesto na tržištu. Početkom ove godine bjelopoljski malinari osnovali su prvi takav klaster u Crnoj Gori. Okuplja uzgajivače malina, ali i vlasnike hladnjača.  Iako ne mogu da zaborave drugu polovinu juna lani, , kada su  u znak protesta zbog  niske cijene, kao i “selektivnog otkupa i bahatog odnosa hladnjačara” više stotina kilograma tog voća prosuli ispred Opštine, nadaju se kvalitetnijoj pomoći iz lokalne uprave.

Skoro dvije i po decenije Kolašincima je obaćavana fabrika za preradu voća. Još 2014. godine tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković, tvrdio je da će fabrika biti podignuta za, najduže, dvije godine. Nažalost, još nema nagovještaja da bi se takav pogon skoro mogao i otvoriti u tom kraju. Potrebe za takvim pogonom su, naročito, ako se uzmu u obzir količine voća uzgajanog  u Morači, više nego očigledne.

Da podizanje manjih pogona za preradu voća nije pretežak izazov  čak ni za pojedinca pokazao je početkom prošlog mjeseca Rožajac Mersad Šutković. On je prepozano potrebu tržišta da ponudi finalni proizvod, pa otvorio fabriku za proizvodnju sokova od bobičastog voća. Pored prihoda koje očekuje, cilj mu je bio  i da pokaže poljoprivrednicima da je sličan posao  moguć, isplativ i održiv.

                                                                                               Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo