Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Politici se mora dati ljudsko lice

Objavljeno prije

na

MONITOR: Majke nastavljaju protest. Kako vidite ćutanje vlasti i reakciju institucija na njihove zahtjeve?
KOVAČEVIĆ: Režim u Crnoj Gori radi svoj posao kao i do sada, u dugom trajanju usavršene metode: ignorisanje, diskreditacija, dehumanizacija, zaplašivanje a za vlastiti tabor (mislim na institucije), dodatno koriste utjerivanje ,,ispravnog” mišljenja oslonjenog na ,,primjere iz Evrope”, a nipodaštavaju mišljenja nezavisnih stručnjaka/kinja iz Crne Gore. U ovom slučaju manipulacija je još zlokobnija jer majke trpe posljedice igrarije vlasti i opozicije za glasove na izborima u kojoj je bilo važno ,,preći drugu stranu”. Pri tome se podrazumijeva da institucije ne funkcionišu i da je budžet CG prćija DPS-a i satelita. Razočarani nedovoljnim brojem glasova zakon više ne važi, para više nema. Naravno da ni zakona a ni nezavisnih institucija nema. U ovom procesu ni opozicija nije ,,nevina”. Njihova podrška protestima u vidu posjeta lidera i ,,sokoljenja” da žene nastave sa protestima po mom mišljenju daleko je od solidarnosti i podrške. A ni mediji se ne usuđuju da uznemiravaju sve one koji su odgovorni za nastalu situaciju. Ne može se ukinuti pravo ovim ženama koje ga nisu ni tražile kao doživotno, drugo ako se ukida za buduće korisnice, mora neko da snosi političku odgovornost za nepotrebnu patnju ovih žena koja je nastala kao posljedica.

Zatvoreno društvo u CG opsjednuto razlikama i strahom od vlasti je sistematski stvarano i u završnoj fazi postaje sve brutalnije čak nesvjesno vlastite brutalonosti cinizma.

MONITOR: A posljednju odluku Ustavnog suda?
KOVAČEVIĆ: U ovoj borbi majke su ostavljene same da se bore za svoje pravo – svi drugi su bili posmatrači, malo istinske podrške. Zarobljene institucije su trenutno uradile po instrukcijama i kako reče jedna majka ,,po inatu”. Zamjeram političkim partijama što ne poštuju svoju snagu i što se nije članstvo masovno pridružilo. Ali i velikom dijelu civilnog sektora što nisu shvatili da su i oni u istoj poziciji kao majke, instrumentalizovani ili strahom ili privilegijama, i našli način da javno pokažu solidarnost. Zamjeram što svi nisu tražili odgovornost onih koji su ove majke doveli u ovu poziciju i dodatno im nanosili patnju. U ovom slučaju odgovornost se čak i personalno zna. Zašto smo sve to odćutali/e? Koga smo podržali/e a koga nismo htjeli/e da podržimo?

MONITOR: Hoćete li se i ovoga puta pridružiti protestu kao ranije?
KOVAČEVIĆ: Da, sve dok u protestu vidim borbu za socijalnu pravdu, borbu za pravnu državu i borbu za političku odgovornost ljudi koji su na funkcijama i dok su principi nenasilja i horizontalna odgovornost u temeljima protesta. U ovim protestima koji za naše uslove dugo traju, u kojima su se žene samoorganizovale u svim opštinama u Crnoj Gori i koje vode žene, vidim začetke politike koja se vodi na drugačiji način nego što to rade muškarci (ne samo kod nas). Uprkos velikim razlikama po različitim osnovama u ovim protestima cilj je zajednički za sve, nema privilegovanih, nema ni borbe za pozicije za neku buduću moć (nema ni primisli kod ovih žena o nekom napredovanju u hijerarhiji vlasti) stečeno pravo – poštovanje zakona to je njihov domet. I metode su drugačije, ima mjesta za pojedinačne lične priče, za plač, bijes ali i smijeh, radost i igru. Ne mora se biti ,,smrtno ozbiljan” (tamna odijela i namrgođena lica) da radite odgovorno i pravedno. Vjekovima su muškarci držali politiku ,,smrtno ozbiljno” i sijali smrt. A u Crnoj Gori je ova forma dovedena do savršenstva. Dodatni uslov je da moraju da naprave ,,mali” ustupak partiji, da ne misle svojom glavom.

Politici se mora dati u budućnosti ljudsko lice (više odgovornosti, ravnopravnosti, poštovanja različitosti i brige), a to su vrijednosti koje više razvijaju žene nego muškarci. Na pločniku u štrajku gladi je bilo puno pjesme, smijeha i radosti ali to nije umanjivalo ozbiljnost i opravdanost zahtjeva, uzajamnu brigu i podršku. Oni iz vana koji su u ovom vidjeli nešto drugo misle u floskulama, stereotipima i lišavaju se odgovornosti. Biću na svim mjestima gdje prepoznam ove vrijednosti. Mislim da ne bih mogla sebi kao aktivistkinji da oprostim da u ovome nisam učestvovala. Mnogo toga sam naučila i zato sam zahvalna.

MONITOR: Predstavnici vlasti, ali ne samo oni, prigovarali su da je protest majki bio politizovan. Kako vama zvuči argumentacija da je neki protest, hajmo reći, neadekvatan jer su u redovima nezadovoljnih oni koji imaju drugačije političko mišljenje, ili mu se pridruži opozicija?
KOVAČEVIĆ: U ,,redovima nezadovoljnih” je bilo onih koje imaju različita politička, vjerska i vrijednosna opredjeljenja ali to nije remetilo borbu ka zajedničkom cilju. To što se pričalo od strane onih koji nisu učestvovali u procesu je logično i razumljivo i vjerujem da je priča išla iz redova vladajućih struktura (partijskih, novoklasnih, pseudoobrazovanih, pseudohumanih) i širila se u koncentričnim krugovima kroz institucije i medije ka građanstvu – projektovanje neprijatelja je zadnjih godina osnovna djelatnost DPS-a i satelita. Svako ko kritički promišlja je optužen da je instrumentalizovan ili čak neprijatelj države. Zahvaljujući opoziciji ne ide im loše. I opoziciji, DF-u kao da odgovara da im se pripisuju ,,zasluge” jer nisu se nešto isticali u demantovanju već su se rado slikali na protestima. Usput, iako nisam ni ranije cijenila napore opozicije u borbi za socijalnu pravdu i poštovanje zakona, ova situacija, izostanak njihove masovne podrške uprkos stalnom pozivanju sa govornice da se pridruže je bilo blijedo i nažalost nevidljivo. DPS ispostave su i to malo podrške pripisivale DF-u i naravno vršili direktno psihološko nasilje nad ženama koje su dolazile na proteste negirajući im sposobnost da misle i zahtijevaju svoje pravo. Svi znamo koja mašinerija fabrikuje neistine i glasine od devedesetih i sve češće i sve beskrupuloznije ih koristi jer osjećaju da se i njihovo članstvo može pokolebati. Svako ko nasijeda na ovakve priče dozvoljava se zavesti jer ne želi da preuzme odgovornost za ono što misli i radi.

MONITOR: Bunt i protest se u Crnoj Gori sve češće vezuju za ženski glas, čini se. Pored majki, tu su i hrabre aktivistkinje civilnog sektora koje ustaju protiv nepravde, ali i druge žene na javnoj sceni. Šta to govori?
KOVAČEVIĆ: Rekla bih da izuzeci potvrđuju pravilo, da CG vodi jedna mala, necivilizovana i neemancipovana bratija, solidarna u mizoginiji u tzv. ,,poštovanju” žena pod uslovom da nemaju glasa, oslonjena na tzv. ,,čojstvo i junaštvo”, zadojena mržnjom zavisti i nacionalizma. Žene u javnosti su tu izuzetak i stvarno su blistave. Kada bi većina ljudi u CG stavila moje naočare vidjela bi na šta im ukazuje pisanje Mile Kasalice, Ratke Jovović, šta su značili protesti koje je vodila Vanja Ćalović, zašto je Jelisava Kalezić ostala usamljena u parlamentu, zašto Željku Savković ne razumiju… Nažalost većina koja se plaši kritičkog promišljanja posebno razvija animozitet prema ženama koje kritički promišljaju. Naravno da je teško gledati u vlastitu nesposobnost i neodgovornost ali bez tog suočavanja nema ni slobode, a ni hrabrosti za otpor autoritetima. Ko misli da je iznad drugih je ili budala ili fašista i ništa drugo.

MONITOR: Posljednjih mjeseci u Crnoj Gori nerijetko se čuje ratna retorika, neprijatelji sa svih strana. Opet devedesete?
KOVAČEVIĆ: Ne mislim da je retorika devedesetih, mada može biti isti ishod. Retorika je po mom utisku mnogo ispraznija, brutalnija, ciničnija, sada ne samo što vas tjeraju da budete nacionalista, nego morate biti i neobrazovani i priglupi da biste bili efikasan šaraf u ovom režimu. Devedesetih su se činili napori da se napravi haos i stvori strah da bi se ljudi motivisali na nasilje, a u ovom vremenu nasilje je potpuno normalizovano a militarizacija je jedini odgovor. Stepen neodgovornosti, ispraznosti i gluposti je ogroman. I teško se držati vjere u pozitivne ljudske potencijale. Zato su majke osvježenje i nada jer one su iz jednog mukotrpnog života borbe za vlastitu egzistenciju dobile legalno pravo na naknadu i ne daju to jedino pravo (tako kažu) – to stečeno pravo koje je do juče garantovao Ustav. Nejverovatno je sa kojom energijom i kojom nadom se bore i koliko još vjeruju u drugačiji svijet – reda, zakona i poštovanja države.

MONITOR: Vaša organizacija prepoznata je i po glasu za mir, i protiv fašizma. Šta je sa Crnom Gorom, ali i regionom kad je ta borba u pitanju?
KOVAČEVIĆ: Izbjeglička kriza nam je pokazala kako je fašizam još uvijek svjež, razgolitila je mnoga lica savremenog svijeta i protresla temelje demokratskih vrijednosti. Mora se ponovo i na drugačiji način promišljati politika, mora se spustiti do svakodnevnog života, drugačije vrijednosti utkati u temelje zajednica. Feministička teorija a i praksa imaju neke odgovore ali ih muški moćnici potcjenjuju, ne vide da se bližimo katastrofi.

MONITOR: Crna Gora, demokratsko drušvo. Kako vam to zvuči, tu nadomak ili daleko i nerealno ?
KOVAČEVIĆ: Ne znam, mučnina mi je od ovih trideset godina napredovanja ka demokratiji a još više od toga kada čujem da je CG lider demokratskog razvoja u regionu. Mislim da se riječi i djela moraju uskladiti jer ako to nije tako u ličnom a i u društvenom životu živimo u šizofrenom svijetu u kojemu je moguć svaki vid gubitka granica a to je put u život pun nasilja i gubitaka.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo