Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Politici se mora dati ljudsko lice

Objavljeno prije

na

ljupka-kovacevic-(1)

MONITOR: Majke nastavljaju protest. Kako vidite ćutanje vlasti i reakciju institucija na njihove zahtjeve?
KOVAČEVIĆ: Režim u Crnoj Gori radi svoj posao kao i do sada, u dugom trajanju usavršene metode: ignorisanje, diskreditacija, dehumanizacija, zaplašivanje a za vlastiti tabor (mislim na institucije), dodatno koriste utjerivanje ,,ispravnog” mišljenja oslonjenog na ,,primjere iz Evrope”, a nipodaštavaju mišljenja nezavisnih stručnjaka/kinja iz Crne Gore. U ovom slučaju manipulacija je još zlokobnija jer majke trpe posljedice igrarije vlasti i opozicije za glasove na izborima u kojoj je bilo važno ,,preći drugu stranu”. Pri tome se podrazumijeva da institucije ne funkcionišu i da je budžet CG prćija DPS-a i satelita. Razočarani nedovoljnim brojem glasova zakon više ne važi, para više nema. Naravno da ni zakona a ni nezavisnih institucija nema. U ovom procesu ni opozicija nije ,,nevina”. Njihova podrška protestima u vidu posjeta lidera i ,,sokoljenja” da žene nastave sa protestima po mom mišljenju daleko je od solidarnosti i podrške. A ni mediji se ne usuđuju da uznemiravaju sve one koji su odgovorni za nastalu situaciju. Ne može se ukinuti pravo ovim ženama koje ga nisu ni tražile kao doživotno, drugo ako se ukida za buduće korisnice, mora neko da snosi političku odgovornost za nepotrebnu patnju ovih žena koja je nastala kao posljedica.

Zatvoreno društvo u CG opsjednuto razlikama i strahom od vlasti je sistematski stvarano i u završnoj fazi postaje sve brutalnije čak nesvjesno vlastite brutalonosti cinizma.

MONITOR: A posljednju odluku Ustavnog suda?
KOVAČEVIĆ: U ovoj borbi majke su ostavljene same da se bore za svoje pravo – svi drugi su bili posmatrači, malo istinske podrške. Zarobljene institucije su trenutno uradile po instrukcijama i kako reče jedna majka ,,po inatu”. Zamjeram političkim partijama što ne poštuju svoju snagu i što se nije članstvo masovno pridružilo. Ali i velikom dijelu civilnog sektora što nisu shvatili da su i oni u istoj poziciji kao majke, instrumentalizovani ili strahom ili privilegijama, i našli način da javno pokažu solidarnost. Zamjeram što svi nisu tražili odgovornost onih koji su ove majke doveli u ovu poziciju i dodatno im nanosili patnju. U ovom slučaju odgovornost se čak i personalno zna. Zašto smo sve to odćutali/e? Koga smo podržali/e a koga nismo htjeli/e da podržimo?

MONITOR: Hoćete li se i ovoga puta pridružiti protestu kao ranije?
KOVAČEVIĆ: Da, sve dok u protestu vidim borbu za socijalnu pravdu, borbu za pravnu državu i borbu za političku odgovornost ljudi koji su na funkcijama i dok su principi nenasilja i horizontalna odgovornost u temeljima protesta. U ovim protestima koji za naše uslove dugo traju, u kojima su se žene samoorganizovale u svim opštinama u Crnoj Gori i koje vode žene, vidim začetke politike koja se vodi na drugačiji način nego što to rade muškarci (ne samo kod nas). Uprkos velikim razlikama po različitim osnovama u ovim protestima cilj je zajednički za sve, nema privilegovanih, nema ni borbe za pozicije za neku buduću moć (nema ni primisli kod ovih žena o nekom napredovanju u hijerarhiji vlasti) stečeno pravo – poštovanje zakona to je njihov domet. I metode su drugačije, ima mjesta za pojedinačne lične priče, za plač, bijes ali i smijeh, radost i igru. Ne mora se biti ,,smrtno ozbiljan” (tamna odijela i namrgođena lica) da radite odgovorno i pravedno. Vjekovima su muškarci držali politiku ,,smrtno ozbiljno” i sijali smrt. A u Crnoj Gori je ova forma dovedena do savršenstva. Dodatni uslov je da moraju da naprave ,,mali” ustupak partiji, da ne misle svojom glavom.

Politici se mora dati u budućnosti ljudsko lice (više odgovornosti, ravnopravnosti, poštovanja različitosti i brige), a to su vrijednosti koje više razvijaju žene nego muškarci. Na pločniku u štrajku gladi je bilo puno pjesme, smijeha i radosti ali to nije umanjivalo ozbiljnost i opravdanost zahtjeva, uzajamnu brigu i podršku. Oni iz vana koji su u ovom vidjeli nešto drugo misle u floskulama, stereotipima i lišavaju se odgovornosti. Biću na svim mjestima gdje prepoznam ove vrijednosti. Mislim da ne bih mogla sebi kao aktivistkinji da oprostim da u ovome nisam učestvovala. Mnogo toga sam naučila i zato sam zahvalna.

MONITOR: Predstavnici vlasti, ali ne samo oni, prigovarali su da je protest majki bio politizovan. Kako vama zvuči argumentacija da je neki protest, hajmo reći, neadekvatan jer su u redovima nezadovoljnih oni koji imaju drugačije političko mišljenje, ili mu se pridruži opozicija?
KOVAČEVIĆ: U ,,redovima nezadovoljnih” je bilo onih koje imaju različita politička, vjerska i vrijednosna opredjeljenja ali to nije remetilo borbu ka zajedničkom cilju. To što se pričalo od strane onih koji nisu učestvovali u procesu je logično i razumljivo i vjerujem da je priča išla iz redova vladajućih struktura (partijskih, novoklasnih, pseudoobrazovanih, pseudohumanih) i širila se u koncentričnim krugovima kroz institucije i medije ka građanstvu – projektovanje neprijatelja je zadnjih godina osnovna djelatnost DPS-a i satelita. Svako ko kritički promišlja je optužen da je instrumentalizovan ili čak neprijatelj države. Zahvaljujući opoziciji ne ide im loše. I opoziciji, DF-u kao da odgovara da im se pripisuju ,,zasluge” jer nisu se nešto isticali u demantovanju već su se rado slikali na protestima. Usput, iako nisam ni ranije cijenila napore opozicije u borbi za socijalnu pravdu i poštovanje zakona, ova situacija, izostanak njihove masovne podrške uprkos stalnom pozivanju sa govornice da se pridruže je bilo blijedo i nažalost nevidljivo. DPS ispostave su i to malo podrške pripisivale DF-u i naravno vršili direktno psihološko nasilje nad ženama koje su dolazile na proteste negirajući im sposobnost da misle i zahtijevaju svoje pravo. Svi znamo koja mašinerija fabrikuje neistine i glasine od devedesetih i sve češće i sve beskrupuloznije ih koristi jer osjećaju da se i njihovo članstvo može pokolebati. Svako ko nasijeda na ovakve priče dozvoljava se zavesti jer ne želi da preuzme odgovornost za ono što misli i radi.

MONITOR: Bunt i protest se u Crnoj Gori sve češće vezuju za ženski glas, čini se. Pored majki, tu su i hrabre aktivistkinje civilnog sektora koje ustaju protiv nepravde, ali i druge žene na javnoj sceni. Šta to govori?
KOVAČEVIĆ: Rekla bih da izuzeci potvrđuju pravilo, da CG vodi jedna mala, necivilizovana i neemancipovana bratija, solidarna u mizoginiji u tzv. ,,poštovanju” žena pod uslovom da nemaju glasa, oslonjena na tzv. ,,čojstvo i junaštvo”, zadojena mržnjom zavisti i nacionalizma. Žene u javnosti su tu izuzetak i stvarno su blistave. Kada bi većina ljudi u CG stavila moje naočare vidjela bi na šta im ukazuje pisanje Mile Kasalice, Ratke Jovović, šta su značili protesti koje je vodila Vanja Ćalović, zašto je Jelisava Kalezić ostala usamljena u parlamentu, zašto Željku Savković ne razumiju… Nažalost većina koja se plaši kritičkog promišljanja posebno razvija animozitet prema ženama koje kritički promišljaju. Naravno da je teško gledati u vlastitu nesposobnost i neodgovornost ali bez tog suočavanja nema ni slobode, a ni hrabrosti za otpor autoritetima. Ko misli da je iznad drugih je ili budala ili fašista i ništa drugo.

MONITOR: Posljednjih mjeseci u Crnoj Gori nerijetko se čuje ratna retorika, neprijatelji sa svih strana. Opet devedesete?
KOVAČEVIĆ: Ne mislim da je retorika devedesetih, mada može biti isti ishod. Retorika je po mom utisku mnogo ispraznija, brutalnija, ciničnija, sada ne samo što vas tjeraju da budete nacionalista, nego morate biti i neobrazovani i priglupi da biste bili efikasan šaraf u ovom režimu. Devedesetih su se činili napori da se napravi haos i stvori strah da bi se ljudi motivisali na nasilje, a u ovom vremenu nasilje je potpuno normalizovano a militarizacija je jedini odgovor. Stepen neodgovornosti, ispraznosti i gluposti je ogroman. I teško se držati vjere u pozitivne ljudske potencijale. Zato su majke osvježenje i nada jer one su iz jednog mukotrpnog života borbe za vlastitu egzistenciju dobile legalno pravo na naknadu i ne daju to jedino pravo (tako kažu) – to stečeno pravo koje je do juče garantovao Ustav. Nejverovatno je sa kojom energijom i kojom nadom se bore i koliko još vjeruju u drugačiji svijet – reda, zakona i poštovanja države.

MONITOR: Vaša organizacija prepoznata je i po glasu za mir, i protiv fašizma. Šta je sa Crnom Gorom, ali i regionom kad je ta borba u pitanju?
KOVAČEVIĆ: Izbjeglička kriza nam je pokazala kako je fašizam još uvijek svjež, razgolitila je mnoga lica savremenog svijeta i protresla temelje demokratskih vrijednosti. Mora se ponovo i na drugačiji način promišljati politika, mora se spustiti do svakodnevnog života, drugačije vrijednosti utkati u temelje zajednica. Feministička teorija a i praksa imaju neke odgovore ali ih muški moćnici potcjenjuju, ne vide da se bližimo katastrofi.

MONITOR: Crna Gora, demokratsko drušvo. Kako vam to zvuči, tu nadomak ili daleko i nerealno ?
KOVAČEVIĆ: Ne znam, mučnina mi je od ovih trideset godina napredovanja ka demokratiji a još više od toga kada čujem da je CG lider demokratskog razvoja u regionu. Mislim da se riječi i djela moraju uskladiti jer ako to nije tako u ličnom a i u društvenom životu živimo u šizofrenom svijetu u kojemu je moguć svaki vid gubitka granica a to je put u život pun nasilja i gubitaka.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo