Povežite se sa nama

INTERVJU

LUKA RAKČEVIĆ, ČLAN PREDSJEDNIŠTVA URA, ODBORNIK U SO PODGORICA: Za grad po mjeri građana, a ne tajkuna

Objavljeno prije

na

MONITOR: Izjavili ste da je „ljubav funkcionera DPS-a prema Podgorici vidljiva na svakom koraku”. Kako izgleda ta DPS ,,razglednica”?
RAKČEVIĆ: Moramo razumjeti da način na koji se grad razvija za sobom povlači itekako krupne sociološke, ekonomske, političke i ekološke posljedice. Iako ni prethodni i aktuelni sistem nisu dozvoljavali građanima da presudno utiču na pravac razvoja grada, već su iz različitih pobuda, u manjoj ili većoj mjeri to pravo držali oktroisanim, ipak se mora napraviti jasna razlika između ta dva koncepta. Dok je u centru urbanog planiranja i ukupnog razvoja nekadašnjeg Titograda bio – građanin, kao korisnik prostora, u centru razvoja Podgorice se decenijama nalazi gladni kapital i nepresušna potreba da se on uvećava, isključivo u korist vladajućih političara i njima bliskih tajkuna.

Gotovo sve podgoričke fabrike koje su zapošljavale na desetine hiljada građana su planski gašene, kako bi isti ljudi iz svijeta politike rasprodavali njihovu vrijednu imovinu, a isti investitori na zemljištima tih fabrika gradili stanove za tržište. V rijedno zemljište Marka Radovića (po cijeni od 80 feninga po kvadratnom metru) poklonjeno je kompaniji Čelebić, pola miliona kvadratnih metara Kombinata aluminijuma (KAP) kompaniji Uniprom, dok je atraktivno zemljište uništenog Duvanskog kombinata i Mljekare, pod diskutabilnim uslovima, prodato kompaniji Zetagradnja. Hoteli Podgorica, Crna Gora, City i kamp na Zlatici su prodati kompaniji Normal company za smiješnih 4.7 miliona eura, da bi Uprava policije, pet godina nakon toga, samo kamp na Zlatici otkupila za 8.3 miliona eura. U pitanju je sistemski, a ne pojedinačni problem. Dok se prema Podgorici odnose kao prema sopstvenoj prćiji, koju nesmetano parcelišu, rasprodaju i poklanjaju, degradirajući životni standard građana, predstavnicima vlasti su usta puna demokratije, jednakosti, ekonomskih reformi i odgovornog odnosa.

MONITOR: Problematizovali ste pitanje solitera „Milenijum” u Bloku V. Do brisanja nebodera iz planske dokumentacije, kako ste tražili nije došlo, ali ste ipak postigli napradak. Šta očekujete da će biti sa tim projektom?
RAKČEVIĆ: Poučeni iskustvima oko izgradnje solitera pored hotela Podgorica, željeli smo reagovati na vrijeme, kako bi zajedno sa građanima Bloka 5 pokušali da spriječimo bespovratno uništavanje tog podgoričkog naselja. Po prvom Detaljnom urbanističkom planu (DUP) iz 1976. godine, koji je radio proslavljeni arhitekta Tupa Vukotić, Blok 5 je urbanistički i arhitektonski zaokružena cjelina, dok mu zgrade koje je radio arhitekta Mileta Bojović daju autentičan izgled. Sticajem različitih okolnosti, snažnog medijskog pritiska i sve većeg kalkulisanja gradske uprave u susret lokalnim izborima, uspjeli smo natjerati predstavnike vlasti da, makar i privremeno, odustanu od izgradnje solitera. Iako vjerujem da se neće usuditi da, uprkos nezadovoljstvu građana, u skorijem periodu revidiraju takvu odluku, konačno rješenje bi svakako bile izmjene DUP-a, ali i izmjene PUP-a, kako bi se na navedenom prostoru ucrtale zelene i parkovske površine.

Upravo se kroz primjere Bloka 5 i današnjeg City kvarta, najbolje mogu vidjeti krupne razlike između dva navedena koncepta. Prilikom projektovanja i građenja Bloka, vođeno je računa o budućim korisnicima prostora, pa danas građani tog naselja imaju dva vrtića, dom zdravlja, osnovnu školu, parking prostore, neuporedivo više zelenih i parkovskih površina, ali i 17 prostora (u gradskom vlasništvu), koji bi se mogli neuporedivo bolje iskoristiti. Dok City kvartu, građenom po principu što bržeg i lakšeg maksimiziranja profita, nedostaju gotovo svi navedeni kapaciteti.

MONITOR: Upozorili ste da je gradonačelnik Stijepović uhljebio, preko partijskog zapošljavanja, više od 700 ljudi. Slično kadriranje je u opštinskim preduzećima, a primjer je Vodovod. Koliki su to troškovi i kako tome stati na put?
RAKČEVIĆ: Samo od stupanja gradonačelnika Stijepovića na tu funkciju do danas, troškovi za zarade zaposlenih u Glavnom gradu su, na godišnjem nivou, porasli za skoro četiri i po miliona eura (sa 29.860.784, na 34.179.959 eura), dok će na kraju ove godine, taj iznos dostići skoro pet miliona eura.

Zbog toliko visoke tekuće potrošnje, izazvane partijskim zapošljavanjima, stvaraju se velike budžetske rupe, koje gradske vlasti krpe podizanjem nameta. Tako je, samo u posljednje dvije godine, lokalna uprava duplirala lokalne komunalne takse i redefinisala porez na nepokretnost, dok se od januara uvode dva nova nameta: komunalna naknada i komunalni doprinos. S druge strane, umjesto da javne službe (poput Vodovoda, Čistoće i drugih) prodajom svojih usluga pokrivaju tekuću potrošnju i akumulirani profit preusmjeravaju u kapitalni budžet grada iz kojeg bi se finansirale potrebne investicije, Glavni grad je za posljednjih šest godina, tim javnim službama prebacio skoro 40 miliona eura.

Za novac kojim plaćamo partijska zapošljavanja Slavoljuba Stijepovića, mogli smo: kupiti nove klimatizovane i prilagođene autobuse, izgraditi gradsko pozorište, uraditi termoizolacione fasade za najmanje 60 stambenih zgrada o trošku grada, posaditi milion autohtonih biljnih vrsti, izgraditi zelene krovove i još mnogo toga. Umjesto tih razvojnih projekata, mi danas prodajemo zgradu Sale za vjenčanja (kao jednu od najstarijih zgrada u Podgorici), vozimo se autobusima iz 1977. godine (godine u kojoj je Tito posjećivao Sjevernu Koreju), imamo stare fasade i trošne krovove, kao i nesnosne ljetnje vrućine, koje bi pravilno pošumljavanje značajno smanjilo.

MONIOR: Na sudu ste dobili Parking servis i mediji su objavili da ste preporučili građanima da se slobodno parkiraju na mjestima gdje se parking plaća isključivo SMS-om. Koliko je komplikovana procedura da bi građani izbjegli plaćanje kazni?
RAKČEVIĆ: Iako gradsko preduzeće Parking servis polaže pravo na naplatu usluge parkiranja u gotovo svim djelovima grada, postoje svega dva uređaja (parkomata), putem kojih je novcem moguće platiti tu uslugu. Dvoje sudija podgoričkog Suda za prekršaje su uvažili argumentaciju da se takva javna usluga ne može naplaćivati isključivo putem mobilnog telefona (SMS poruke), pa i presudili u moju korist. Međutim, bez sistemskog rješavanja problema, osporavanja ukupnog pravnog osnova Odluke o javnim parkiralištima i njenog stavljanja van pravne snage, svi građani koji bi željeli sporiti prekršajne naloge Parking servisa bi morali voditi zasebne sudske procese.

MONITOR: Izjavili ste da ,,hoćemo da imamo grad u kojem se ne stanuje, već zaista živi”. Može li se i kako u Podgorici postići taj ideal?
RAKČEVIĆ: Sa odgovornim i promišljenim pristupom, stručnim ljudima i dobrom voljom, Podgorica može biti jedno od najljepših mjesta za život. Prije par mjeseci smo promovisali čuveni koncept Anrija Lefevra, poznatiji kao Pravo na grad, koji može biti jasan putokaz do ostvarivanja tog ideala.

Grad je, po riječima mnogih urbanih sociologa, čovjekov najdosljedniji i najuspješniji pokušaj da rekonstruiše svijet u kome živi, po sopstvenim potrebama, željama i namjenama. Zbog toga naše Pravo na grad, između ostalog, predstavlja – kolektivnu moć nad urbanim planiranjem. Pravo na grad ujedno i jeste pravo da biramo – kakvi ljudi hoćemo da budemo. I kakvu Podgoricu želimo. Da li želimo grad u kome se vodi računa isključivo o interesu investitora i u kome se na svakoj slobodnoj zelenoj površini grade betonski ili stakleni monstrumi, ili želimo Podgoricu odgovornih građana, koji vode računa o razvoju, Podgoricu punu zelenih površina, autohtonih biljaka, iskorištenih javnih površina, grad koji je prilagođen i otvoren za sve. Podgorica je svojevrsan inkubator – ideja, vizija, naravi, kulturnih i istorijskih nasljeđa, pa se takav ljudski kapital može iskoristiti neuporedivo bolje.

MONITOR: Izbori u Podgorici su zakazani za iduću godinu. Kakva su očekivanja, da li može doći do promjene u Podgorici?
RAKČEVIĆ: I na lokalnim izborima 2010. godine, DPS je ostao u manjini, nakon čega je političkom korupcijom obezbijedio podršku dva opoziciona odbornika. Slično je bilo i 2014. godine, kada je Socijaldemokratska partija (SDP) promijenila predizborni opozicioni kurs i omogućila DPS-u da sačuva vlast u Glavnom gradu. Dakle, raspoloženje građana je jasno. To pokazuju i nedavno održani parlamentarni izbori, kada je opozicija u Podgorici ostvarila prednost od više od 5.000 glasova u odnosu na partije koje vladaju Glavnim gradom. Uvjeren sam da će biti dovoljno mudrosti da se volja građana konačno sprovede u djelo i nakon izbora, a Podgorica oslobodi nesposobne i neodgovorne vlasti, te konačno krene putem odgovornog i promišljenog razvoja.

Promjene su moguće

MONITOR: Nadate li se da bi u dogledno vrijeme konačno moglo doći do smjene režima, a i do prestanka svađa u opoziciji?
RAKČEVIĆ: Iako znam da ljudi to govore skoro tri decenije, vjerujem da režim konačno broji svoje posljednje dane. To pokazuju i nedavno održani lokalni izbori, ali i sve češće svađe i problemi unutar vladajuće partije, čija je kadrovska struktura doživjela dno, a čiji najviši funkcioneri borave ili strahuju od boravka u spuškom Kazneno-popravnom domu. URA se mjesecima aktivno priprema za predstojeće izbore, kroz snaženje infrastrukture, intezivan terenski rad i prepoznatljivo medijsko djelovanje, ali i trudi da bude kohezivni i korektivni faktor unutar opozicije, da utiče na spuštanje međuopozicionih tenzija i pronalaženje konstruktivnog rješenja. To nije uvijek moguće, prevashodno zbog ideološke i vrijednosne heterogenosti opozicionih partija, ali svakako jeste preduslov ostvarivanja najvažnijeg cilja – prve demokratske smjene vlasti, u dugoj crnogorskoj istoriji.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo