Povežite se sa nama

INTERVJU

LUKA RAKČEVIĆ, ČLAN PREDSJEDNIŠTVA URA, ODBORNIK U SO PODGORICA: Za grad po mjeri građana, a ne tajkuna

Objavljeno prije

na

MONITOR: Izjavili ste da je „ljubav funkcionera DPS-a prema Podgorici vidljiva na svakom koraku”. Kako izgleda ta DPS ,,razglednica”?
RAKČEVIĆ: Moramo razumjeti da način na koji se grad razvija za sobom povlači itekako krupne sociološke, ekonomske, političke i ekološke posljedice. Iako ni prethodni i aktuelni sistem nisu dozvoljavali građanima da presudno utiču na pravac razvoja grada, već su iz različitih pobuda, u manjoj ili većoj mjeri to pravo držali oktroisanim, ipak se mora napraviti jasna razlika između ta dva koncepta. Dok je u centru urbanog planiranja i ukupnog razvoja nekadašnjeg Titograda bio – građanin, kao korisnik prostora, u centru razvoja Podgorice se decenijama nalazi gladni kapital i nepresušna potreba da se on uvećava, isključivo u korist vladajućih političara i njima bliskih tajkuna.

Gotovo sve podgoričke fabrike koje su zapošljavale na desetine hiljada građana su planski gašene, kako bi isti ljudi iz svijeta politike rasprodavali njihovu vrijednu imovinu, a isti investitori na zemljištima tih fabrika gradili stanove za tržište. V rijedno zemljište Marka Radovića (po cijeni od 80 feninga po kvadratnom metru) poklonjeno je kompaniji Čelebić, pola miliona kvadratnih metara Kombinata aluminijuma (KAP) kompaniji Uniprom, dok je atraktivno zemljište uništenog Duvanskog kombinata i Mljekare, pod diskutabilnim uslovima, prodato kompaniji Zetagradnja. Hoteli Podgorica, Crna Gora, City i kamp na Zlatici su prodati kompaniji Normal company za smiješnih 4.7 miliona eura, da bi Uprava policije, pet godina nakon toga, samo kamp na Zlatici otkupila za 8.3 miliona eura. U pitanju je sistemski, a ne pojedinačni problem. Dok se prema Podgorici odnose kao prema sopstvenoj prćiji, koju nesmetano parcelišu, rasprodaju i poklanjaju, degradirajući životni standard građana, predstavnicima vlasti su usta puna demokratije, jednakosti, ekonomskih reformi i odgovornog odnosa.

MONITOR: Problematizovali ste pitanje solitera „Milenijum” u Bloku V. Do brisanja nebodera iz planske dokumentacije, kako ste tražili nije došlo, ali ste ipak postigli napradak. Šta očekujete da će biti sa tim projektom?
RAKČEVIĆ: Poučeni iskustvima oko izgradnje solitera pored hotela Podgorica, željeli smo reagovati na vrijeme, kako bi zajedno sa građanima Bloka 5 pokušali da spriječimo bespovratno uništavanje tog podgoričkog naselja. Po prvom Detaljnom urbanističkom planu (DUP) iz 1976. godine, koji je radio proslavljeni arhitekta Tupa Vukotić, Blok 5 je urbanistički i arhitektonski zaokružena cjelina, dok mu zgrade koje je radio arhitekta Mileta Bojović daju autentičan izgled. Sticajem različitih okolnosti, snažnog medijskog pritiska i sve većeg kalkulisanja gradske uprave u susret lokalnim izborima, uspjeli smo natjerati predstavnike vlasti da, makar i privremeno, odustanu od izgradnje solitera. Iako vjerujem da se neće usuditi da, uprkos nezadovoljstvu građana, u skorijem periodu revidiraju takvu odluku, konačno rješenje bi svakako bile izmjene DUP-a, ali i izmjene PUP-a, kako bi se na navedenom prostoru ucrtale zelene i parkovske površine.

Upravo se kroz primjere Bloka 5 i današnjeg City kvarta, najbolje mogu vidjeti krupne razlike između dva navedena koncepta. Prilikom projektovanja i građenja Bloka, vođeno je računa o budućim korisnicima prostora, pa danas građani tog naselja imaju dva vrtića, dom zdravlja, osnovnu školu, parking prostore, neuporedivo više zelenih i parkovskih površina, ali i 17 prostora (u gradskom vlasništvu), koji bi se mogli neuporedivo bolje iskoristiti. Dok City kvartu, građenom po principu što bržeg i lakšeg maksimiziranja profita, nedostaju gotovo svi navedeni kapaciteti.

MONITOR: Upozorili ste da je gradonačelnik Stijepović uhljebio, preko partijskog zapošljavanja, više od 700 ljudi. Slično kadriranje je u opštinskim preduzećima, a primjer je Vodovod. Koliki su to troškovi i kako tome stati na put?
RAKČEVIĆ: Samo od stupanja gradonačelnika Stijepovića na tu funkciju do danas, troškovi za zarade zaposlenih u Glavnom gradu su, na godišnjem nivou, porasli za skoro četiri i po miliona eura (sa 29.860.784, na 34.179.959 eura), dok će na kraju ove godine, taj iznos dostići skoro pet miliona eura.

Zbog toliko visoke tekuće potrošnje, izazvane partijskim zapošljavanjima, stvaraju se velike budžetske rupe, koje gradske vlasti krpe podizanjem nameta. Tako je, samo u posljednje dvije godine, lokalna uprava duplirala lokalne komunalne takse i redefinisala porez na nepokretnost, dok se od januara uvode dva nova nameta: komunalna naknada i komunalni doprinos. S druge strane, umjesto da javne službe (poput Vodovoda, Čistoće i drugih) prodajom svojih usluga pokrivaju tekuću potrošnju i akumulirani profit preusmjeravaju u kapitalni budžet grada iz kojeg bi se finansirale potrebne investicije, Glavni grad je za posljednjih šest godina, tim javnim službama prebacio skoro 40 miliona eura.

Za novac kojim plaćamo partijska zapošljavanja Slavoljuba Stijepovića, mogli smo: kupiti nove klimatizovane i prilagođene autobuse, izgraditi gradsko pozorište, uraditi termoizolacione fasade za najmanje 60 stambenih zgrada o trošku grada, posaditi milion autohtonih biljnih vrsti, izgraditi zelene krovove i još mnogo toga. Umjesto tih razvojnih projekata, mi danas prodajemo zgradu Sale za vjenčanja (kao jednu od najstarijih zgrada u Podgorici), vozimo se autobusima iz 1977. godine (godine u kojoj je Tito posjećivao Sjevernu Koreju), imamo stare fasade i trošne krovove, kao i nesnosne ljetnje vrućine, koje bi pravilno pošumljavanje značajno smanjilo.

MONIOR: Na sudu ste dobili Parking servis i mediji su objavili da ste preporučili građanima da se slobodno parkiraju na mjestima gdje se parking plaća isključivo SMS-om. Koliko je komplikovana procedura da bi građani izbjegli plaćanje kazni?
RAKČEVIĆ: Iako gradsko preduzeće Parking servis polaže pravo na naplatu usluge parkiranja u gotovo svim djelovima grada, postoje svega dva uređaja (parkomata), putem kojih je novcem moguće platiti tu uslugu. Dvoje sudija podgoričkog Suda za prekršaje su uvažili argumentaciju da se takva javna usluga ne može naplaćivati isključivo putem mobilnog telefona (SMS poruke), pa i presudili u moju korist. Međutim, bez sistemskog rješavanja problema, osporavanja ukupnog pravnog osnova Odluke o javnim parkiralištima i njenog stavljanja van pravne snage, svi građani koji bi željeli sporiti prekršajne naloge Parking servisa bi morali voditi zasebne sudske procese.

MONITOR: Izjavili ste da ,,hoćemo da imamo grad u kojem se ne stanuje, već zaista živi”. Može li se i kako u Podgorici postići taj ideal?
RAKČEVIĆ: Sa odgovornim i promišljenim pristupom, stručnim ljudima i dobrom voljom, Podgorica može biti jedno od najljepših mjesta za život. Prije par mjeseci smo promovisali čuveni koncept Anrija Lefevra, poznatiji kao Pravo na grad, koji može biti jasan putokaz do ostvarivanja tog ideala.

Grad je, po riječima mnogih urbanih sociologa, čovjekov najdosljedniji i najuspješniji pokušaj da rekonstruiše svijet u kome živi, po sopstvenim potrebama, željama i namjenama. Zbog toga naše Pravo na grad, između ostalog, predstavlja – kolektivnu moć nad urbanim planiranjem. Pravo na grad ujedno i jeste pravo da biramo – kakvi ljudi hoćemo da budemo. I kakvu Podgoricu želimo. Da li želimo grad u kome se vodi računa isključivo o interesu investitora i u kome se na svakoj slobodnoj zelenoj površini grade betonski ili stakleni monstrumi, ili želimo Podgoricu odgovornih građana, koji vode računa o razvoju, Podgoricu punu zelenih površina, autohtonih biljaka, iskorištenih javnih površina, grad koji je prilagođen i otvoren za sve. Podgorica je svojevrsan inkubator – ideja, vizija, naravi, kulturnih i istorijskih nasljeđa, pa se takav ljudski kapital može iskoristiti neuporedivo bolje.

MONITOR: Izbori u Podgorici su zakazani za iduću godinu. Kakva su očekivanja, da li može doći do promjene u Podgorici?
RAKČEVIĆ: I na lokalnim izborima 2010. godine, DPS je ostao u manjini, nakon čega je političkom korupcijom obezbijedio podršku dva opoziciona odbornika. Slično je bilo i 2014. godine, kada je Socijaldemokratska partija (SDP) promijenila predizborni opozicioni kurs i omogućila DPS-u da sačuva vlast u Glavnom gradu. Dakle, raspoloženje građana je jasno. To pokazuju i nedavno održani parlamentarni izbori, kada je opozicija u Podgorici ostvarila prednost od više od 5.000 glasova u odnosu na partije koje vladaju Glavnim gradom. Uvjeren sam da će biti dovoljno mudrosti da se volja građana konačno sprovede u djelo i nakon izbora, a Podgorica oslobodi nesposobne i neodgovorne vlasti, te konačno krene putem odgovornog i promišljenog razvoja.

Promjene su moguće

MONITOR: Nadate li se da bi u dogledno vrijeme konačno moglo doći do smjene režima, a i do prestanka svađa u opoziciji?
RAKČEVIĆ: Iako znam da ljudi to govore skoro tri decenije, vjerujem da režim konačno broji svoje posljednje dane. To pokazuju i nedavno održani lokalni izbori, ali i sve češće svađe i problemi unutar vladajuće partije, čija je kadrovska struktura doživjela dno, a čiji najviši funkcioneri borave ili strahuju od boravka u spuškom Kazneno-popravnom domu. URA se mjesecima aktivno priprema za predstojeće izbore, kroz snaženje infrastrukture, intezivan terenski rad i prepoznatljivo medijsko djelovanje, ali i trudi da bude kohezivni i korektivni faktor unutar opozicije, da utiče na spuštanje međuopozicionih tenzija i pronalaženje konstruktivnog rješenja. To nije uvijek moguće, prevashodno zbog ideološke i vrijednosne heterogenosti opozicionih partija, ali svakako jeste preduslov ostvarivanja najvažnijeg cilja – prve demokratske smjene vlasti, u dugoj crnogorskoj istoriji.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo