Povežite se sa nama

INTERVJU

LUKA RAKČEVIĆ, ČLAN PREDSJEDNIŠTVA URA, ODBORNIK U SO PODGORICA: Za grad po mjeri građana, a ne tajkuna

Objavljeno prije

na

MONITOR: Izjavili ste da je „ljubav funkcionera DPS-a prema Podgorici vidljiva na svakom koraku”. Kako izgleda ta DPS ,,razglednica”?
RAKČEVIĆ: Moramo razumjeti da način na koji se grad razvija za sobom povlači itekako krupne sociološke, ekonomske, političke i ekološke posljedice. Iako ni prethodni i aktuelni sistem nisu dozvoljavali građanima da presudno utiču na pravac razvoja grada, već su iz različitih pobuda, u manjoj ili većoj mjeri to pravo držali oktroisanim, ipak se mora napraviti jasna razlika između ta dva koncepta. Dok je u centru urbanog planiranja i ukupnog razvoja nekadašnjeg Titograda bio – građanin, kao korisnik prostora, u centru razvoja Podgorice se decenijama nalazi gladni kapital i nepresušna potreba da se on uvećava, isključivo u korist vladajućih političara i njima bliskih tajkuna.

Gotovo sve podgoričke fabrike koje su zapošljavale na desetine hiljada građana su planski gašene, kako bi isti ljudi iz svijeta politike rasprodavali njihovu vrijednu imovinu, a isti investitori na zemljištima tih fabrika gradili stanove za tržište. V rijedno zemljište Marka Radovića (po cijeni od 80 feninga po kvadratnom metru) poklonjeno je kompaniji Čelebić, pola miliona kvadratnih metara Kombinata aluminijuma (KAP) kompaniji Uniprom, dok je atraktivno zemljište uništenog Duvanskog kombinata i Mljekare, pod diskutabilnim uslovima, prodato kompaniji Zetagradnja. Hoteli Podgorica, Crna Gora, City i kamp na Zlatici su prodati kompaniji Normal company za smiješnih 4.7 miliona eura, da bi Uprava policije, pet godina nakon toga, samo kamp na Zlatici otkupila za 8.3 miliona eura. U pitanju je sistemski, a ne pojedinačni problem. Dok se prema Podgorici odnose kao prema sopstvenoj prćiji, koju nesmetano parcelišu, rasprodaju i poklanjaju, degradirajući životni standard građana, predstavnicima vlasti su usta puna demokratije, jednakosti, ekonomskih reformi i odgovornog odnosa.

MONITOR: Problematizovali ste pitanje solitera „Milenijum” u Bloku V. Do brisanja nebodera iz planske dokumentacije, kako ste tražili nije došlo, ali ste ipak postigli napradak. Šta očekujete da će biti sa tim projektom?
RAKČEVIĆ: Poučeni iskustvima oko izgradnje solitera pored hotela Podgorica, željeli smo reagovati na vrijeme, kako bi zajedno sa građanima Bloka 5 pokušali da spriječimo bespovratno uništavanje tog podgoričkog naselja. Po prvom Detaljnom urbanističkom planu (DUP) iz 1976. godine, koji je radio proslavljeni arhitekta Tupa Vukotić, Blok 5 je urbanistički i arhitektonski zaokružena cjelina, dok mu zgrade koje je radio arhitekta Mileta Bojović daju autentičan izgled. Sticajem različitih okolnosti, snažnog medijskog pritiska i sve većeg kalkulisanja gradske uprave u susret lokalnim izborima, uspjeli smo natjerati predstavnike vlasti da, makar i privremeno, odustanu od izgradnje solitera. Iako vjerujem da se neće usuditi da, uprkos nezadovoljstvu građana, u skorijem periodu revidiraju takvu odluku, konačno rješenje bi svakako bile izmjene DUP-a, ali i izmjene PUP-a, kako bi se na navedenom prostoru ucrtale zelene i parkovske površine.

Upravo se kroz primjere Bloka 5 i današnjeg City kvarta, najbolje mogu vidjeti krupne razlike između dva navedena koncepta. Prilikom projektovanja i građenja Bloka, vođeno je računa o budućim korisnicima prostora, pa danas građani tog naselja imaju dva vrtića, dom zdravlja, osnovnu školu, parking prostore, neuporedivo više zelenih i parkovskih površina, ali i 17 prostora (u gradskom vlasništvu), koji bi se mogli neuporedivo bolje iskoristiti. Dok City kvartu, građenom po principu što bržeg i lakšeg maksimiziranja profita, nedostaju gotovo svi navedeni kapaciteti.

MONITOR: Upozorili ste da je gradonačelnik Stijepović uhljebio, preko partijskog zapošljavanja, više od 700 ljudi. Slično kadriranje je u opštinskim preduzećima, a primjer je Vodovod. Koliki su to troškovi i kako tome stati na put?
RAKČEVIĆ: Samo od stupanja gradonačelnika Stijepovića na tu funkciju do danas, troškovi za zarade zaposlenih u Glavnom gradu su, na godišnjem nivou, porasli za skoro četiri i po miliona eura (sa 29.860.784, na 34.179.959 eura), dok će na kraju ove godine, taj iznos dostići skoro pet miliona eura.

Zbog toliko visoke tekuće potrošnje, izazvane partijskim zapošljavanjima, stvaraju se velike budžetske rupe, koje gradske vlasti krpe podizanjem nameta. Tako je, samo u posljednje dvije godine, lokalna uprava duplirala lokalne komunalne takse i redefinisala porez na nepokretnost, dok se od januara uvode dva nova nameta: komunalna naknada i komunalni doprinos. S druge strane, umjesto da javne službe (poput Vodovoda, Čistoće i drugih) prodajom svojih usluga pokrivaju tekuću potrošnju i akumulirani profit preusmjeravaju u kapitalni budžet grada iz kojeg bi se finansirale potrebne investicije, Glavni grad je za posljednjih šest godina, tim javnim službama prebacio skoro 40 miliona eura.

Za novac kojim plaćamo partijska zapošljavanja Slavoljuba Stijepovića, mogli smo: kupiti nove klimatizovane i prilagođene autobuse, izgraditi gradsko pozorište, uraditi termoizolacione fasade za najmanje 60 stambenih zgrada o trošku grada, posaditi milion autohtonih biljnih vrsti, izgraditi zelene krovove i još mnogo toga. Umjesto tih razvojnih projekata, mi danas prodajemo zgradu Sale za vjenčanja (kao jednu od najstarijih zgrada u Podgorici), vozimo se autobusima iz 1977. godine (godine u kojoj je Tito posjećivao Sjevernu Koreju), imamo stare fasade i trošne krovove, kao i nesnosne ljetnje vrućine, koje bi pravilno pošumljavanje značajno smanjilo.

MONIOR: Na sudu ste dobili Parking servis i mediji su objavili da ste preporučili građanima da se slobodno parkiraju na mjestima gdje se parking plaća isključivo SMS-om. Koliko je komplikovana procedura da bi građani izbjegli plaćanje kazni?
RAKČEVIĆ: Iako gradsko preduzeće Parking servis polaže pravo na naplatu usluge parkiranja u gotovo svim djelovima grada, postoje svega dva uređaja (parkomata), putem kojih je novcem moguće platiti tu uslugu. Dvoje sudija podgoričkog Suda za prekršaje su uvažili argumentaciju da se takva javna usluga ne može naplaćivati isključivo putem mobilnog telefona (SMS poruke), pa i presudili u moju korist. Međutim, bez sistemskog rješavanja problema, osporavanja ukupnog pravnog osnova Odluke o javnim parkiralištima i njenog stavljanja van pravne snage, svi građani koji bi željeli sporiti prekršajne naloge Parking servisa bi morali voditi zasebne sudske procese.

MONITOR: Izjavili ste da ,,hoćemo da imamo grad u kojem se ne stanuje, već zaista živi”. Može li se i kako u Podgorici postići taj ideal?
RAKČEVIĆ: Sa odgovornim i promišljenim pristupom, stručnim ljudima i dobrom voljom, Podgorica može biti jedno od najljepših mjesta za život. Prije par mjeseci smo promovisali čuveni koncept Anrija Lefevra, poznatiji kao Pravo na grad, koji može biti jasan putokaz do ostvarivanja tog ideala.

Grad je, po riječima mnogih urbanih sociologa, čovjekov najdosljedniji i najuspješniji pokušaj da rekonstruiše svijet u kome živi, po sopstvenim potrebama, željama i namjenama. Zbog toga naše Pravo na grad, između ostalog, predstavlja – kolektivnu moć nad urbanim planiranjem. Pravo na grad ujedno i jeste pravo da biramo – kakvi ljudi hoćemo da budemo. I kakvu Podgoricu želimo. Da li želimo grad u kome se vodi računa isključivo o interesu investitora i u kome se na svakoj slobodnoj zelenoj površini grade betonski ili stakleni monstrumi, ili želimo Podgoricu odgovornih građana, koji vode računa o razvoju, Podgoricu punu zelenih površina, autohtonih biljaka, iskorištenih javnih površina, grad koji je prilagođen i otvoren za sve. Podgorica je svojevrsan inkubator – ideja, vizija, naravi, kulturnih i istorijskih nasljeđa, pa se takav ljudski kapital može iskoristiti neuporedivo bolje.

MONITOR: Izbori u Podgorici su zakazani za iduću godinu. Kakva su očekivanja, da li može doći do promjene u Podgorici?
RAKČEVIĆ: I na lokalnim izborima 2010. godine, DPS je ostao u manjini, nakon čega je političkom korupcijom obezbijedio podršku dva opoziciona odbornika. Slično je bilo i 2014. godine, kada je Socijaldemokratska partija (SDP) promijenila predizborni opozicioni kurs i omogućila DPS-u da sačuva vlast u Glavnom gradu. Dakle, raspoloženje građana je jasno. To pokazuju i nedavno održani parlamentarni izbori, kada je opozicija u Podgorici ostvarila prednost od više od 5.000 glasova u odnosu na partije koje vladaju Glavnim gradom. Uvjeren sam da će biti dovoljno mudrosti da se volja građana konačno sprovede u djelo i nakon izbora, a Podgorica oslobodi nesposobne i neodgovorne vlasti, te konačno krene putem odgovornog i promišljenog razvoja.

Promjene su moguće

MONITOR: Nadate li se da bi u dogledno vrijeme konačno moglo doći do smjene režima, a i do prestanka svađa u opoziciji?
RAKČEVIĆ: Iako znam da ljudi to govore skoro tri decenije, vjerujem da režim konačno broji svoje posljednje dane. To pokazuju i nedavno održani lokalni izbori, ali i sve češće svađe i problemi unutar vladajuće partije, čija je kadrovska struktura doživjela dno, a čiji najviši funkcioneri borave ili strahuju od boravka u spuškom Kazneno-popravnom domu. URA se mjesecima aktivno priprema za predstojeće izbore, kroz snaženje infrastrukture, intezivan terenski rad i prepoznatljivo medijsko djelovanje, ali i trudi da bude kohezivni i korektivni faktor unutar opozicije, da utiče na spuštanje međuopozicionih tenzija i pronalaženje konstruktivnog rješenja. To nije uvijek moguće, prevashodno zbog ideološke i vrijednosne heterogenosti opozicionih partija, ali svakako jeste preduslov ostvarivanja najvažnijeg cilja – prve demokratske smjene vlasti, u dugoj crnogorskoj istoriji.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo