Povežite se sa nama

FOKUS

Mafijina lista

Objavljeno prije

12 godina

na

zoran-becirovic-oleg-deripa

Samo su pažljiviji čitaoci dnevnih novina uočili da je u pauzi dva predizborna skupa, resorni ministar odlazeće Vlade potpisao papire potrebne da se na crnogorske poreske obveznike natovari novi državni dug od 70 miliona eura.

Dan ili dva ranije, jednako nezapaženo, prošla je vijest: ponuda kineske Gezuba grupe za gradnju drugog bloka termoelektrane u Pljevljima proslijeđena je – iz kabineta Igora Lukšića – menadžerima A2A. Italijani, dakle, ne gazduju samo Elektroprivredom već odlučuju o korišćenju kompletnih elektroenergetskih potencijala Crne Gore. A sve to rade i godinu dana nakon što je ugovor o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG praktično stavljen van snage. A2A ga nije poštovala, a potpredsjednik Vlade Vujica Lazović nije imao ovlašćenja da ih, makar, ukori zbog toga. Novi ugovor i pored najava nije ozvaničen iako se šuška da je pripremljen još ljetos. Vlast, navodno, čeka da prođu izbori kako bi nas obradovala novim paketom privilegija kojim izvršioci Mila Đukanovića servisiraju njegove rođake, prijatelje i poslovne partnere.

Pomenute vijesti pripadaju ljepšoj strani crnogorske svakodnevice, koju čelnici vladajuće koalicije pokušavaju sakriti iza kulisa brige za opstanak države. Pogledajmo i tu stranu mjeseca.

Apelacioni sud BiH odlučio je da će Srećko Kestner biti izručen Njemačkoj kako bi mu se sudilo za ,,nedozvoljenu trgovinu”. Riječ je o prekocrnogorskom švercu duvanom, ,,državnom poslu” u kome je Kestner godinama bio jedan od viđenijih učesnika. Skupa sa svojim poslovnim partnerom Stankom Canetom Subotićem. Pošto prijateljstvo i pare rijetko idu zajedno, partnerstvo je raskinuto – Cane je u Podgorici pronašao novog najboljeg druga a Kestner se sklonio na sigurno. I bliže novcu koji je zaradio. Makar onom dijelu koji nije završio u rukama crnogorskih vlastodržaca.

Kestner je svojevremeno tvrdio kako je finansijski pripomogao da Đukanović 1997. postane predsjednik Crne Gore. Govorio je da je potrošio tri-četiri miliona svog novca tokom predsjedničke kompanje. Kestner je tvrdio i da je novcem firme u kojoj je bio Subotićev partner dao Vladi Crne Gore ,,beskamatni kredit” od 17 miliona dolara za kupovinu aviona tipa Cesna Citation X. Vlada Filipa Vujanovića ubrzo je taj avion prodala u pola cijene.

Stanko Subotić je u Srbiji nepravosnažno osuđen na zatvorsku kaznu zbog šverca cigara. O njegovim finansijskim aranžmanima sa braćom Milom i Acom Đukanovićem ispisani su tomovi. Zato priču koja se proteže od Kipra, preko Svetog Stefana, Prve banke i Bjelasice, sve do švajcarskih Alpa i tamošnjih banaka nećemo ponavljati.

Kestner se zbog optužbi iz Njemačke od avgusta nalazi u sarajevskom zatvoru. U Sarajevu je, do skora, boravio još jedan uticajan finansijer vladajuće koalicije. Naser Keljmendi, prema brojnim medijskim navodima jedan od najvećih trgovaca narkoticima na Balkanu, javno se hvalio novcem kojim je, navodno, pomagao referendumsku kampanju vladajuće koalicije. Keljmendi je u Podgorici i Ulcinju boravio do momenta kada su vlasti u Sarajevu obnarodovale da je za njim raspisan potjernica. Od tada je u bjekstvu. Poznavaoci prilika u Ulcinju tvrde da je Keljmendi, inače vlasnik vrijednih nekretnina na jugu Crne Gore, prije bjekstva bio jedan od glavnih finansijera svih aktivnosti DPS-a u tom gradu.

U bjekstvu je i Darko Šarić, pljevaljski narko bos, i, prema tvrdnjama čelnika crnogorske opozicije, jedan od važnijih finansijera vladajuće DPSDP koalicije u Pljevljima i Žabljaku. Za Šarićem su ostale nekretnine, kompanije, dugovi i potraživanja, a samo dio onoga što su ovdašnji mediji prikupili i objavili svjedoči da su on i njegov klan imali značajan uticaj na ukupna privredna i fanansijska kretanja u Crnoj Gori. Nakon Šarićevog bjekstva ubijen je Dragan Dudić, čovjek koji je za relativno kratko vrijeme stekao izuzetnu finansijsku moć i praktično zagospodario privredom Kotora. Ranije se naslućivalo a sada postoje i egzaktni podaci koji svjedoče o poslovnoj saradnji Dudića i Šarića. Oni potkrijepljuju sumnje da je kotorski kapetan prao novac pljevaljskog narko bosa. A o njegovim odnosima sa partijom koja duže od dvije decenije gazduje Crnom Gorom svjedoči činjenica da je aktuelni predsjednik Crne Gore Filip Vujanović bio glavni gost na otvaranju Dudićeve Luke Risan.

Viđeni ministri u vladama Filipa Vujanovića i Mila Đukanovića uveličali su, svojevremeno, svečanost u Rožajama kada je hotel Turjak otvarao Safet Kalić, lokalni biznismen regionalnog uticaja. Kalić je u udarne vijesti prvi put dospio u vrijeme akcije sablja, kada ga je srpska policija imenovala kao jednog od glavnih snabdjevača heroinom tzv. zemunskog klana (navodno im je isporučivao 100 kilograma mjesečno). Potom su na internetu zaživjeli snimci sa Kalićevog vjenčanja. Među brojnim zvanicama našli su se zbratimljeni viđeni predstavnici srpskog kriminala i crnogorske državne bezbjednosti. Osnovano se sumnja da je rožajski biznismen poslovao i sa jednima i sa drugima. Činjenica da je izmakao crnogorskoj policiji nakon podizanja optužnice za pranje novca potkrijepljuje tezu o postojanju posebnih veza između Safeta Kalića i uticajnih pojedinaca iz crnogorskog državnog vrha.

Usput – kada su novinari, krajem prošlog vijeka, pitali premijera Vujanovića da im objasni čijih je sedam benzinskih pumpi stacionirano na ,,ničijoj zemlji” između Kosova i Crne Gore, on se pravio nevješt i neinformisan. Naravno i oni i on su znali da je Safet Kalić jedan od glavnih aktera tog profitabilnog i nelegalnog posla obavljanog pod zaštitom države.

Subotić, Kestner, Keljmendi, Šarić, Kalić… neko bi mogao shvatiti kako su svi finansijeri vladajuće partije zbog sukoba sa zakonom bili prinuđeni da bježe. Naravno nije tako. Ima ljudi sa međunarodnih potjernica kojima je Crna Gora postala nova domovina, a da samo malobrojni znaju čime su oni to zaslužili. Sjetimo se samo Taskina Šinavatre, nekadašnjeg premijera Tajlanda koga su tamošnje vlasti pravosnažno osudile na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog koruptivnih radnji teških približno milijardu dolara. Nakon što je objelodanjeno da je Šinavatra postao ponosni vlasnik crnogorskog pasoša, on je sa svitom ovdje boravio makar tri puta. Od tada se, kaže, osjeća kao Crnogorac. Srećan je u Crnoj Gori gdje mu se dopadaju hrana ljudi i vrijeme. Ganut tim riječima predsjednik DPS-a nedavno je išao u nezvaničnu posjetu Tajlandu gdje se susreo i sa Taskinovom sestrom – aktuelnom premijerkom.

Duško Knežević, vlasnik Atlas Grupe, čest je pratilac na političko –poslovnim ekskurzijama predsjednika DPS. Postoji za to dobar razlog. „Knežević je glavni blagajnik familije”, objašnjavali su nedavno sagovornici Monitora u priči o aferi Telekom, „Mnogo je umiješaniji od ljudi iz Prve banke koji nemaju velika znanja. Predsjednik Atlasa ima oko sebe dobro obučenu ekipu finansijskih stručnjaka i ljudi koji imaju mrežu firmi u inostranstvu”. Poslovi Atlasu ipak ne idu baš najbolje. Zato je i Kneževiću jako važno da prijatelj ostane na vlasti.

Ko dobar đak, premijer Igor Lukšić je prije koju godinu objašnjavao da pasoš dat međunarodnom bjeguncu nije problem nego razvojna šansa Crne Gore. ,,Šinavatra će donijeti korist crnogorskoj ekonomiji time što će privući nove investitore ili sam investirati”, obećao je Lukšić lakovjernima. To se nije obistinilo. Sem ako Šinavatra dio imetka nije uložio u ljude i partije koje su mu se našle u nevolji.

Dobročinstvo crnogorskih vlastodržaca konkretna je i lako dokaziva priča. Tako već pomenuti a odlazeći premijer objašnjava zašto je iz humanih razloga pristao da na državno breme natovari dugove koje je napravio Oleg Deripaska, zvanično većinski vlasnik Kombinata aluminijuma (zanimljivo – i Deripaskin CEAC je odlazeći). Lukšić se prisjeća: ,,Oleg Deripaska je jedva živ dolazio u Crnu Goru, u pratnji Sergeja Šojgua, kopredsjedavajućeg tima za ekonomsku saradnju. Deripaska je bio u predinfarktnom stanju. To nije bio čovjek koji je odavao utisak da ima milijarde”. Lukšić se, po običaju, prevario. Dok je on u ime Crne Gore preuzimao 80 miliona CEAC-ovog duga, ,,umirući” Deripaska je svoj imetak za godinu dana uvećao sa 10 na 20 milijardi. Ni euro tog novca nije završio u KAP-u. Da li ga je vidio neko drugi iz Crne Gore – o tome prebogati Rus i njegovi namjesnici u Podgorici još ne pričaju. Ima onih koji tvrde da će jednom neizostavno progovoriti – u Spužu.

Sjetimo se, opet, koliko je truda uloženo da Zoran Ćoćo Bećirović i njegovi partneri iz Bepler & Džejkobson postanu vlasnici hotela Avala ili skijališta na Bjelasici. Đukanović se nije libio da angažuje rodbinu kako bi prijatelj pazario ispod cijene. Nema veze što je Bećirović, u međuvremenu, izgubio pozicije među vlasnicima hotela Avala. Što je njegov hotel Lipka zbog neplaćenog kredita preuzela Prva banka. Tridesetak radnika Lipke i dalje čeka da neko isplati njihove višemjesečne zarade, uplati doprinose koji nijesu plaćani godinama (kako – to znaju Lukšić i Đukanović) ili im makar vrate radne knjižice koje su zarobljene u hotelu, ne bi li se prijavili Zavodu za zapošljavanje.

O poslovnim manirima koje je Bećirović, nekadašnji vozač kombija u Montenegroekspresu, donio iz Moskve svjedoči i ljetošnja odluka Inspekcije rada da po drugi put zabrani rad Ski-centru Kolašin 1450, pošto radnicima duguje plate za šest mjeseci i doprinose za četiri godine! Ista odluka je donošena i prošle jeseni, ali je nakon mjesec dana i pritisaka sa prave adrese preinačena ,,zbog priprema za zimsku sezonu”.

Jednako dobar poslodavac je i Veselin Barović, još jedan biznismen sa međunarodnih optužnica, iz ekipe Mila Đukanovića. Barović je novac stečen u poslovima sa duvanom pod okriljem države, ulagao u kupovinu atraktivnih preduzeća. Ponovo uz pomoć države. Zapamćeni su višemjesečni pokušaji Veselina Vukotića, tadašnjeg potpredsjednika Savjeta za privatizaciju, da pronađe model koji bi Barovićev Eurofond sa što manje novca – ili bez njega – postao većinski vlasnik ulcinjske Solane Bajo Sekulić. Konačno, Eurofond je za 800 hiljada eura zagospodario jednim od najstarijih crnogorskih preduzeća. I upropastio ga u rekordnom roku. Nije pomoglo ni to što je predsjednik DPS –a bio jedan od akcionara tog fonda (uložio vaučer uz briljantnu ekonomsku analizu ,,imam tamo neke prijatelje”).

Solana je djelić priče o Barovićevim poslovnim podvizima. Isti je – lično ili preko Eurofonda – do stečaja doveo i HTP Fjord, Bjelasicu Radu iz Bijelog Polja, Izbor iz Bara… Sada se, po svoj prilici, traži model za likvidaciju Eurofonda.

Barovića i Bećirovića kao poslodavce suštinski razlikuje sklonost drugopomenutog da zlostavlja i bije zapošljene. Barović i njegovi pratioci tuku uglavnom, u restoranima, kazinima i noćnim klubovima od Budve do Podgorice.

A pošto već pominjemo Budvu, bilo bi nepravedno iz priče o privatnim biznisima zaklonjenim iza državnih interesa izostaviti Svetozara Marovića, potpredsjednika DPS koji je, prema sopstvenom priznanju, iz novina saznao da je postao milioner i Branislava Mićunovića, najkontroverznijeg od svih kontroverznih biznismena sa ovih prostora. O Mićunoviću se već decenijama prepliću mitovi, legende i teško provjerljive činjenice da je neupućenom teško objasniti i elementarno: zbog čega je stalni gost hotela Splendid biznismen; i zašto je (sve) kontroverzan? Mićunović je, jednostavno, i moćan i uticajan i opasan i dosljedan na način koji nam je poznat uglavnom iz filmova o ljudima od časti iz Italije i Amerike.

Priča o Svetozaru Maroviću i njegovima može biti omeđena između Miraksa, Zavale, Madone i Rolingstonsa sa jedne, a svadbe u Splendidu i samoniklih hektara u Grblju sa druge strane. I opet će biti više nego dovoljno da posvjedoči o svemu što čini vještinu političkog preživljavanja i porive za zloupotrebom stečene moći.

Samo je ograničen prostor ,,krivac” što u ovom tekstu nijesu pomenuti i Miomir Mugoša, Žarko Pavićević, Tomislav Čelebić, Panto Vučurović, Ana Kolarević, Piter Mank, Dragan Brković, Miodrag Davidović Daka, Ranko Radulović…

,,DPS vodi bazu podataka o svom članstvu i simpatizerima, koja se odnosi na socijalnu brigu i solidarnost sa ljudima koji podržavaju i glasaju vladajuću partiju”, potvrdio je nedavno potpredsjednik Vlade Duško Marković. Kao i većina onoga što javno govori nekadašnji direktor ANB, i ova izjava može se razumjeti na nekoliko načina. I bogati plaču. Zaokruži 11, razveselićeš mafiju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

VLAST I FINANSIJE: Nema para, ima problema

Objavljeno prije

4 dana

na

6 Decembra, 2024

Objavio:

Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Umjesto toga najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Ali jeste građana

 

Dok se nadležni skupštinski odbori lagano pripremaju za predstojeću raspravu o prijedlogu zakona o budžetu za 2025. godinu, informacije sa raznih strana ukazuju da bi taj dokument (budžet) mogao imati ozbiljnih problema pri susretu sa realnošću. Najprostije, nema para. Odnosno, ako ih možda i ima onda one nijesu dobro raspoređene. Fali tamo gdje ne bi smjelo.

Krenimo iz Skupštine Crne Gore. Naumljeno je da se poslanicima, kao i svim drugim javnim funkcionerima, zarade uvećaju za 30 odsto. Tako bi predstavnici zakonodavne vlasti ubuduće imali, u prosjeku, startnu platu od približno 2,6 hiljada eura. Kada se doda dodatak na staž i raznorazne skupštinske naknade (predsjednici poslaničkih klubova, skupštinskih odbora…) izaći će to na tri hiljade eura.

Da narodni predstavnici budu još malo rasterećeniji, pomoći će i personalni asistenti/savjetnici. Na zahtjev predsjednika parlamenta Andrije Mandića novac za njihovo angažovanje predviđen je budžetom za narednu godinu. Mada se, izgleda, ministar finanasija Novica Vuković nada da  poslanici neće prihvatiti dar. “Oni kao posebna grana vlasti imaju mogućnost da sami donose zakone, koeficijente, sistematizacije i sistem zapošljavanja. Izvršna vlast u tom smislu nema uticaja na Skupštinu“, kazao je  Vuković. „Na poslanicima je da se odrede tokom glasanja da li ta sredstva njima trebaju u tu svrhu ili se to može preusmjeriti, recimo, za sanaciju nekog vrtića.” Biće to zanimljivo ispratiti.

Krenimo sada sa tanje strane. U prijedlogu budžeta za 2025. godinu  za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za ovu godinu, požalio se Zoran Brđanin, direktor UP, na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. To, po njegovoj računici, znači da neće biti novca za zapošljavanje novih policajaca. Njih, prema važećoj sistematizaciji, nedostaje makar 1.200. Zapravo, objasnio je direktor UP, u predloženom budžetu nema novca čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije. „To nam je nekih milion i po“, kazao je, pa primijetio kako su ostali i bez traženih sredstava (138 hiljada eura) za nabavku uniformi. „Ta nam uniforma treba. Nemamo za nabavku rezervnih djelova, za službena vozila, plovila, za laboratoriju i forenzički centar…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STADIONI, VLAST, NAVIJAČI: Mržnja iznad zakona

Objavljeno prije

1 sedmica

na

29 Novembra, 2024

Objavio:

Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima – nema. Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti, tokom utakmice Berane Lovćen,  završiti na prekršajnim prijavama

 

 

Rukometni derbi između Berana i Lovćena u nedjelju u Beranama tri puta je prekidan. Igrače sa Cetinja  navijači su gađali raznim predmetima, čak i staklenim flašama. U finišu utakmice, pojedinci su iz publike pokušali da uđu u teren i obračunaju se sa igračima Lovćena.

U navijačkoj koreografiji nijesu izostale ni baklje, kao ni klicanje Kosovo-  Srbija, Draži Mihailoviću. Igračima sa Cetinja je skandirano ustaše.

Sem štete u sportskoj sali, utakmica je završena bez povrijeđenih. Lovćen je pobijedio, a nakon gostovanja predsjednik ovog rukometnog kluba Vido Đakonović, istakao je da su čelnici Rukometnog kluba Berane bili korektni, ali da su derbi apsolutno pokvarili navijači tog kluba.

Beranska navijačka grupa Streetboys, baš na ovoj utakmici proslavila je jubilej – 30 godina postojanja. Grupa je osnovana 1994. kao navijači FK Berana. Na sajtu Balkanski navijači, naveli su svoje principe: ,,Princip slobode, jednakosti i zajedništva kao sredstvo protiv siromaštva, korupcije, nepravde i zaborava a specifičnim mentalitetom, rasnom i etničkom raznolikošću…”.

Iako Steetboysi, kako tvrde upućeni u beranske prilike, jesu etnički raznoliki, na utakmicama, pa i na ovoj posljednjoj u Beranama, ne ponašaju se tako. Nijedan od proklamovanovih  principa nije bio vidan ni na posljednjem derbiju.  Dio medija je optužio prije svega Andriju Mandića i njegove prosrpske partije da stoje iza ovog incidenta samo desetak dana prije lokalnih izbora u ovom gradu.

Sličan incident Streetboysi su napravili u oktobru 2017. u Ulcinju. Tada su na fudbalskoj utakmici FK Berane sa Otrant Olimpit klicali Ratku Mladiću, te skandirali Srbiji i klicalii –  ,,ubij Hrvata da Šiptar nema brata”. Privedeno je 15 navijača FK Berana. Sudija ih je nakon saslušanja pustio da se brane sa slobode.

Rukometno rivalstvo dva kluba traje decenijama i utakmice su često praćene tenzijama. Naročito nakon obnove crnogorske nezavisnosti. Tako je, u martu 2016. izbila tuča između igrača ova dva tima na meču u Beranama a iz publike se i tada Cetinjanima skandiralo – ustaše.

Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković je najoštrije osudio „izlive šovinizma na rukometnoj utakmici u Beranama“  i pozvao nadležne organe da hitno reaguju i sankcionišu aktere. ,,Negativan odnos publike u Beranama prema našim rukometašima, izlivi mržnje i klicanje drugoj državi nijesu od juče i imaju svoj kontinuitet, ali sam bio uvjeren da su prošlost”, kazao je Đurašković i dodao da vjeruje da takav odnos nije odnos Berana i ubjedljive većine Beranaca koji poštuju i Cetinje, Lovćen i Crnu Goru zbog čega pozivam na smirivanje tenzija i fer i sportsko navijanje u Beranama, na Cetinju i u cijeloj Crnoj Gori.

Iz Rukometnog saveza Crne Gore (RSCG) kazali su da ovakvi propusti u organizaciji zahtijevaju kaznu za organizatora utakmice, o čemu će organi Saveza donijeti odluku u narednim danima.

Monitor saznaje da je početkom ove sedmice policija hapsila izgrednike u Beranama, te da na spisku imaju 20-ak osoba.

Pored rukometa, nacionalistično divljanje često je na fudbalskim utakmicama. Aktuelni šampion Crne Gore u fudbalu Dečić iz Tuzi u posljednjih par godina igra zapaženu ulogu u crnogorskom fudbalu. To je pratilo i sve žešće navijanje od strane prije svega navijača FK Budućnosti – Varvara. U aprilu ove godine Varvari su prekinuli utakmicu ova dva tima u Tuzima. Zabranjeno im je da idu na četiri sljedeća gostovanja, a Budućnost je kažnjena sa 5.000 eura zbog navijačke pirotehnike i još 5.000 zbog vrijeđanja suparnika na nacionalnoj osnovi. I prije ove kazne, tokom prošle sezone, Budućnost je kažnjena sa tri meča bez prisustva publike nakon što su u duelu drugog kola varvari vrijeđali Albance na nacionalnoj osnovi.

Sukob između dva kluba ima i političku dimenziju. Nezadovoljan odlukom Disciplinske komisije Fudbalskog saveza Crne Gore o kazni  Budućnosti, oštro je reagovao predsjednik Opštine Tuzi Lindon Đeljaj. ,,Svi koji su bili na stadionu tog dana, kao i gledaoci koji su na televiziji pratili jednu od najvažnijih utakmica ove sezone, prisustvovali su ponovnom ničim izazvanom izlivu divljaštva, mržnje i šovinizma. I umjesto da, nakon nekoliko sličnih skandala, FSCG decidirano pokaže nultu toleranciju na rasizam, Disciplinska komisija je svojim odlukama pokazala da direktno podstiče ovakvo ponašanje, koje ne služi na čast ni državi ni sportu uopšte”, izjavio je Đeljaj.On je tada poručio i da će razmotriti soluciju da Dečić istupi iz Prve lige, te da će se žaliti evropskoj i svjetskoj kući fudbala – UEFA i FIFA.

I početak nove sezone obilježila je tenzija između navijača ova dva kluba. Krajem septembra, kolona navijača Budućnosti kretala se, nakon utakmice, kroz Tuzi. Mediji su izvjestili da su ih vrijeđali iz obližnjih lokala, dok su pojedini mediji prenijeli da je bilo provociranja sa obje strane. Sukob je spriječila policija.

UEFA je prošle godine, u maju, kaznila fudbalske saveze Crne Gore i Srbije nakon utakmice ove dvije reprezentacije u Podgorici. Iz krovne evropske organizacije ocijenjeno je da je navijanje dijela publike bilo “pogrdno i rasističko”.Zbog rasizma, FSCG je kažnjen  i 2019. nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”.

Početkom ove godine Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je u mišljenju, koje je potpisala zamjenica Nerma Dobardžić-Kurti, da OFK Grbalj, kao domaćin utakmice koja je odigrana 15. oktobra 2023., nije, shodno Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, preduzeo odgovarajuće mjere prema navijačima koji su svojim ponašanjem raspirivali netrpeljivost, netoleranciju i mržnju i pozivali na nasilje prema članovima FK Otrant Olimpik iz Ulcinja.

Nacionalni savjet Albanaca u Crnoj Gori saopštio je da su se na utakmici između ekipa Grblja iz Kotora i Otranta iz Ulcinja, odigranoj u oktobru prošle godine, čuli “histerični povici rasističkog sadržaja prema Albancima”, poput ,,ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji”. Naveli su da se ovi povici često čuju na sportskim terenima u Crnoj Gori i identični su onima koji su se mogli čuti prije skoro 10 godina na utakmici između reprezentacija Srbije i Albanije odigranoj u Beogradu.

U maju prošle godine, pred finale državnog kupa, koje su Sutjeska i tivatski Arsenal igrali u glavnom gradu Crne Gore, dio navijača iz Nikšića je u blizini stadiona pod Goricom uzvikivao: “Nož, žica, Podgorica”.

Nakon utakmice Više državno tužilaštvo u Podgorici je po službenoj dužnosti formiralo predmet protiv 40-ak pripadnika navijačke grupe Vojvode  i dalo nalog Upravi policije za prikupljanje potrebnih obavještenja i identifikaciji osoba koje su nedolično skandirale.Počinitelji su identifikovani, prikupljeni su dokazi. Ali …  ,,Tužilaštvo je ocijenilo da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti”, odgovorila je novinarima Lepa Medenica iz podgoričkog tužilaštva.

Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima nema.

Sredinom novembra 2020. K. D., K. R., T. M., B. Ž., B. B., na javnom mjestu Donje Luge istakli su transparent veličine 200 puta 120 centimetara, na kojem je pisalo: ,,Crnogorac koji nije Srbin nečije je kopile”, koji je onda objavljen na Instagramu pod nazivom “RS – Belgrade – hooligans”. Sud za prekršaje u Bijelom Polju je počinioce oslobodio krivice, uz obrazloženje da na ovaj način nijesu mogli vrijeđati sve građane Crne Gore.

Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti završiti na prekršajnim prijavama.

Zakon o sprječavanju nasilničkog ponašanja na sportskim priredbama iz 2006. predviđa kaznene mjere za incidente poput ovog u Beranama. Po njemu, sportskim organizacijama koje ne osiguraju nesmetano i bezbjedno organizovanje sportske priredbe i  ne spriječe nasilje i nedolično ponašanje gledalaca prijete kazne u visioni dvadesetostrukog do pedesetostrukog iznosa minmalne zarade ili zatvor od 60 dana. Ista kazna zatvora predviđena je i za nedolično ponašanje i nasilje gledalaca na sporstkim manifestacijama. Pored ovih mogu se izreći i zabrana prisustvovanja sportskim događajima u trajanju od mjeseca do godine. Samo se ništa od toga ne primjenjuje.

 

Krivična prijava protiv klubova

Monitor je imao uvid u krivičnu prijavu koja je  ove sedmice proslijeđena  Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću. Ime podnosioca krivične prijave poznato je redakciji.

Prijava je podnešena protiv NN lica u Košarkaškom savezu Crne Gore i klubova Budućnost, Sutjeska, Mornar, SC Derby; Rukometnog saveza Crne Gore i klubova Budvanska rivijera, RK Rudar, Partizan 1949, Mornar; Odbojkaškog saveza Crne Gore i klubova Budućnost Volley, Jedinstvo, Budva; Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore i klubova Jadran, Primorac, Cattaro, Budva, kao i NN osoba iz organa državne uprave zaduženih za poslove sporta, obrazovanje, odbrane, finansija, unutrašnjih poslova, i to na rukovodećim pozicijama i povezanih drugih pravnih i fizičkih lica.  Tereti ih za zloupotrebu službenog položaja, pronevjeru i nesavjestan rad u službi.

U prijavi se navodi da je prekršen Zakon o radu, te da ne postoji nikakva evidencija nadležnih organa da su za bilo kojeg sportistu plaćeni neophodni porezi i doprinosi. Te da šteta za državu, po ovom osnovu, iznosi više desetina miliona eura od 2011!

U prijavi se navodi da su nacionalni savezi bili dužni da prijave ove nepravilnosti, kao i da inspekcija, i državni organi iz oblasti poreske politike, rada i socijalnog staranja provjere rad ovih pravnih lica.

U Fondu PIO ili u Poreskoj upravi se ne nalazi evidencija sportista iz ovih sportskih organizacija da su uplaćeni obavezni doprinosi u skladu sa važećim propisima.

 

Navijačke grupe u Crnoj Gori

U Crnoj Gori zvanično postoji petnaestak navijačkih grupa. U najbrojnije spadaju navijačke grupe Partizana, Zvezde, Budućnosti i Sutjeske, podaci su sa sajta Balkanski navijači.

Podgorički Varvari su najveća navijačka grupa u Crnoj Gori, koja od aprila 1987. aitvno podržava Budućnost u svim nastupima. Pored njih u Glavnom gradu, najaktivni su navijači sa Zabjela – Republikanci. U susjednoj Zeti, navijači istoimenog tima su Vukovi.

U Niksiću su najorganizovanije grupe Vojvode, koje bodre Sutjesku i navijači Partizana – Grobari Nikšić, aktivni su i Fapovci navijači lokalnog tima Čelik.

U Mojkovcu pored Delija i Grobara ima i lokalnih Serdara.
Na sajtu Balkanski navijači navodi se da je sjever Crne Gore uglavnom opredijeljen za klubove Partizan i Crvena Zvezda, „pa tako opštine Pljevlja, Plužine, Žabljak, Mojkovac, Šavnik preko 90 odsto  čine ljubitelji crveno i crno belih“. Za razliku od ovih gradova, Bijelo Polje i Berane imaju navijače koji bodre gradske timove  Ultras Bijelo Polje i u Beranama Streetboys. Izuzetak je i Mojkovac koji ima lokalne navijače Serdare.I Rožaje i Plav imaju svoje organizovane navijačke grupe. U Rožajama to su Gazije, dok se grupa u Plavu naziva Hajvani.

U Ulcinju pored Delija,Grobara i Varvara ima i grupa lokalnog fudbalskog kluba ciji su simpatizeri uglavnom pripadnici albanske nacionalne manjine i navijačka grupa Dilberi.

Cetinje navija za Lovćen, a na primorju u Tivtu postoji podružnica Torcide, navijača Hajduka iz Splita. Lokalna navijačka grupa u Ulcinju zove se Dilberi.

 

Navijači i kriminal

Globalna inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala objavila je prije dvije godine izvještaj na temu veze između navijača i kriminala na Balkanu. Istraživanje pokazuje da je od 122 navijačke grupe u Zapadnom Balkanu njih 78 bilo identifikovani kao ultraš i 21 učestvovala u nasilnim djelima huligana, a takođe imaju veze sa politikom i/ili organizovanim kriminalom.

Utvrđeno da navijačke grupe iz Crne Gore, Albanije i Kosova nisu povezane sa klanovima. Dok , za razliku od njih, pojedine grupe iz Srbije i njihove frakcije se povezuju sa klanovima, posebno sa kotorskim kavačkim klanom.

Jedan od takvih primjera je frakcija navijača Partizana koju je predvodio Veljko Belivuk, koji je osumnjičen sa djelom te grupe za izvršenje teških ubistava i mnoga krivična djela. Takođe, pored Srbije, pravni i istražni postupci se vode protiv njega i pred organima Crne Gore.U istraživanju se navodi i slučaj jednog od vođa grupe navijača Partizana Aleksandra Stankovića koji je 2016. godine poginuo, navodno zato što je uzeo 40 kilograma kokaina od crnogorske mafije, a da im nije dao novac od prodaje.

Od devedesetih naovamo dosta je pisano i o usponu i padu vođe Delija, navijača Crvene Zvezde, Željka Ražnatovića Arkana i njegovih veza sa tajnom policijom, politikom, sportom i kriminalom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion

Objavljeno prije

3 sedmice

na

22 Novembra, 2024

Objavio:

Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura

 

 

Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu  ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.

Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su  oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.

U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu,  kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.

U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG  potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.

Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura.  Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će  zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim  renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija.  Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.

Komora je za kupovinu tih nekretnina do sada isplatila 553,700 hiljada eura. Do kraja godine treba da isplati još 350  hiljada iz kreditnih sredstava, ukupno 903, 700 eura. Preostalih 200 hiljada potrošitće za renoviranje i adaptaciju, što bi značilo da novi prostor Komoru košta 1.103 700 eura.   Na više pitanja koja je Monitor uputio rukovodstvu AKCG,  a koja  se odnose na detalje ovog  posla, netransprentan način kupovine i racionalnost potrošnje, predsjednik AKCG Danilo Mićović odgovorio  je: „Zbor ranije preuzetih obaveza u Advokatskoj komori, dostavićemo odgovore na sva postavljena pitanja u razumnom roku”.

U Izvještaju o radu Upravni odbor AKCG ovako opisuje taj posao: “AKCG je u uspješno relizovala kupovinu novog poslovnog prostora.  Sigurni smo da će nakon završetka radova na ovom objektu biti omogućeni bolji uslovi za rad, organizaciju sastanaka, obuka i drugih aktivnosti Komore, čime će se osim radnih uslova poboljšati i efikasnost u radu Komore. Smatramo da će prilagođavanje poslovnog prostora potrebama Komore doprinjeti ne samo boljoj organizaciji rada, već i pozitivno uticati  na profesionalni imidž Komore”.

Kako netransparentno poslovanje utiče na imidž Komore, nije pojašnjeno. A upravo je netransparentnost ove kupovine problematizovala i advokatica Danijela Zarubica,  članica tročlane Komisije za kontrolu poslovanja Komore tokom oktobrske sjednice tog tijela. Osim nje, u Komisiji su predsjednica Sanja Radulović i advokat Nikola Čukić.

“ Upravni odbor AKCG nije obavijestio sve advokate da je nekretnine pronašao i pristupio kupovini, a minimum je bio da se svi advokati obavijeste o tome koje su nekretnine u pitanju, gdje se nalaze, koja je kuporodajna cijena, koji bi bio način isplate, a sve to prije zaključenja  navedenih ugovora”, konstatuje Zarubica, koja je tom prilikom izdvojila mišljenje. “Sporno je  što je kupovina predmetnih nepokretnosti obavljena bez uključivanja Skupštine, odnosno bar upoznavanja svih advokata sa ovim pravnim poslom. Smatram da je odluku o kupovini nepokretnosti trebalo da donese Skupština, jer je ona najviši organ AKCG”, navela je. Po njenom mišljenju, Skupština je trebalo da donese tu odluku uprkos članu Statuta po kom je Upravni odbor ovlašćen da upravlja svom imovinom AKCG. „ Takav pravni posao prevazilazi okvire upravljanja UO“, konstatuje ona.

Prema Statutu AKCG Skupština odobrava završni račun i donosi plan prihoda i rashoda, koji Upravni Odbor priprema i dostavlja Skupštini. UO takav plan nije dostavio Skupštini.

Nekretnine bivše Invest banke koje je ove godine kupila Komora oglašavaju se na prodaju godinama. Prostor koji je ove godine kupila AKCG, prvi put je, sudeći prema dokumetaciji stečajne uprave na sajtu Invest banke, oglašen  u septembru 2021. godine. Radi se o tri prostora –  prva etaža podrum, prizemlje i prvi sprat, ukupne površine, 1032 kvadrta. Stečajna uprava Invest banke navodi i da nekretnine imaju hipoteku poreskog potraživanja, ali  ne i u kom iznosu.

U prvom oglasu za javno nadmetanje, nekretnine se cijene ukupno 1108 000 eura. Tačno onoliko koliko je AKCG  sada obezbijedila novca za kupovinu i renoviranje. Cijena je iz godine u godinu snižavana, da bi u posljednjem oglasu iz juna ove godine, bila spuštena na 700 000 eura.  Zanimljivo je da u posljednjem oglasu stečajna uprava Invest banke dodaje i nekretnine u vlasništva Branka Vujoševića, kao i jednu nekretninu u vlasništvu Glavnog grada. U napomeni međutim navodi da su predmet te oglašene prodaje nekretnine Invest banke. Monitor nije uspio da sazna zašto su onda u oglasu dodate nekretnine Vujoševića i Glavnog grada, ali ni kako je AKCG pregovarao o kupovini prostora Vujoševića, koji je na kraju platio preko 200 hiljda eura. Nijesmo uspijeli ni potvrditi nezvanične informacije da je AKCG bila jedina koja se prijavila na oglas.

Monitor se obratio i stečajnoj upravi Invest banke , koja nam do odlaska ovog broja u štampu nije dostavila traženu dokumentaciju o detaljima i istoriji ovog posla.

Zašto je odlučilo da mimo njihovog znanja potroši preko milion eura, zadužujući pri tom Komoru za pola miliona eura, advokati će imati priliku da pitaju rukovodstvo po obavljenom poslu, na redovnoj  Skupštini zakazanoj za sledeću sedmicu. Te koliko je zaista uspješan posao potrošiti milion eura na nekretnine koje niko ne želi, u sivoj zoni i zapuštene.

U Komori se ni do sada nijesu mogli baš pohvaliti racionalnom potrošnjom.  U predlogu završnog računa za prošlu godinu, tako, između ostalog,  stoji da je AKCG za troškove izborne i svečane skupštine, koja je održana u hotelu Splendid krajem prošle godine, potrošila preko 70 hiljada eura. Ne štedi se ni na zaradama, pa je  plata sekretarice u Komori preko 2000 eura, veća nego sudijama Višeg suda. Ipak,  ovo je prvi put, kažu advokati sa kojima je Monitor razgovarao, da se sprovede milionska transakcija, i to bez njihovog znanja.

Rukovodstvo je pred Skupštinu nagovijestilo da će advokatima 100 posto podići visinu članarine. Da li je to recept da nadoknade milionski trošak, na račun advokata, od rukovodstva AKCG  nijesmo uspjeli da saznamo.

Članarina inače nije godinama naplaćivana kako je propisano Statutom, pa Komora ima ogromna dugovanja po tom osnovu. Ove godine potpisan je Sporazum, kojim je naplaćen dio dugovanja advokata koji su po propisima morali biti isključeni i snositi sankcije u slučaju neplaćanja. A koji će, sve su prilike, na predstojećoj skupštini moći i da glasaju o završnom računu AKCG. Prema nekim procjenama, dug po tom osnovu koji je ostavilo prethodno rukovodstvo iznosi oko 800 hiljada eura.

Novo donosi nove dugove. Treba valjda održati imidž.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo