Povežite se sa nama

FOKUS

Vođin tender za novog Ranka

Objavljeno prije

na

dejana-savicevic

Gotovo svi učesnici izbora 14. oktobra računaju da su baš oni na izborima pobijedili. Evropska koalicija Milo Đukanović smatra se pobjednikom zato što je osvojila najviše glasova, Demokratski front računa da njihov rezultat znači početak kraja Đukanovićevog režima, Pozitivna Crna Gora vidi sebe kao jedinu novu snagu spremnu da promijeni Crnu Goru. Od Bošnjačke stranke i partija koje predstavljaju Albance i Hrvate zavisi ko će obezbijediti većinu u parlamentu, pa se logično, pobjednicima izbora smatraju upravo te partije. Sa tako puno pobjednika jasno je da nije pobijedio niko i da će pobjeda ili poraz zavisiti od toga šta će ko raditi u narednim danima.

,,Ovo nijesu riječi čovjeka kampanje već podaci koje kao čovjek koji se bavi analizama i procjenama prvi put večeras saopštavam… Bilo bi mi iznenađenje da osvojimo manje od 42 mandata. Sigurno ćemo osvojiti 41 mandat, a očekujem da ćemo osvojiti 43 mandata i zajedno sa našim koalicionim partnerima koji se sada takmiče izdvojeno doći do 48 mandata, što je više od svih ostalih izbornih lista zajedno”, objašnjavao je na predizbornom skupu u Kolašinu Svetozar Marović, potpredsjednik DPS-a. Iznenadio se.

Na osnovu preliminarnih rezultata izbora Đukanovićeva koalicija osvojila je 39, Demokratski front 20, Socijalistička narodna partija devet, Pozitivna Crna Gora sedam mandata. Bošnjačka stranka osvojila je tri, po jedan mandat imaju Albanska koalicija, Forca i Hrvatska građanska inicijativa.

Demokratska unija Albanaca žalila se Državnoj republičkoj komisiji što sa oko 2,800 glasova nije dobila mandat. Stručnjaci tvrde da nije u pravu, DUA najavljuje da će se još žaliti. Među partijama koje zastupaju Albance DUA je godinama veoma bliska Đukanoviću. Na prošlim izborima imala je 4.747 glasova, na ovima – 1.895 manje. Prilično jasna poruka, i za DUA i za one koji najavljuju spremnost da zauzmu njeno mjesto.

Od 514.055 upisanih u birački spisak glasalo je 362.712 ljudi.

To je izlaznost od 70,3 odsto. Dvije srpske liste i penzioneri rasuli su oko deset hiljada glasova. Broj nevažećih listova vrlo je sličan na ovim i prošlim izborima – oko 5.700.

Jedini slučaj kada DPS-ova koalicija nije mogla da sama formira vlast desio se 2001. Tada je Koalicija DPS-a i SDP-a dobila 36 mandata, Zajedno za Jugoslaviju na čelu sa SNP-om – 33, Liberalni savez je imao šest, Demokratska unija Albanaca i Demokratski savez u Crnoj Gori po jedan mandat.

Sada, u noći nakon izbora Đukanović je izjavio da je lista Evropska Crna Gora pobijedila ,,kao što su i obećali”, te da su osvojili 180 hiljada glasova, znatno više nego na prošlim izborima kada ih je zaokružilo 168 hiljada birača. Budući da je njegova koalicija zapravo dobila 165.380 glasova jasno je da je, po automatizmu, prigrabio 15.124 glasa Bošnjačke stranke. U prethodnom sazivu vladajuća koalicija DPS-SDP-BS-HGI imala je 48 poslanika. Sve i ako šarmom osvoji sve predstavnike manjinskih naroda Đukanović sada može da kontroliše 45 mandata. Nije malo, ali je – manje.

Parlamentarne opozicione partije – SNP, Nova i Pokret za promjene na prošlim izborima su osvojile oko 104 hiljade glasova. Na ovim izborima Demokratski front je imao 82.752, SNP 40.709, a Pozitivna 29.885 glasova. Ukupno: 152.716.

O većini u crnogorskom parlamentu odlučivaće glasovi zastupnika manjinskih naroda.

Predsjedništvo DPS-a objavilo je da će o formiranju parlamentarne većine pregovarati sa svim partijama koje sa njom dijele programske ciljeve i principe, prije svega sa dosadašnjim partnerima.

Potpredsjednik Socijaldemokratske partije Rifat Rastoder izjavio je kako je predstavnicima manjinskih naroda mjesto u koaliciji Evropska Crna Gora.

Lider Demokratskog fronta Miodrag Lekić i u noći izbora i poslije je rekao kako će inicirati razgovore o vladi nacionalnog jedinstva sa partijama koje su van koalicije Demokratske partije socijalista, Socijaldemokratske i Liberalne partije. ,,Naša inicijativa nije pretenzija našeg nametanja, već akt naše dužnosti, javne odgovornosti, da otvorimo dijalog i tražimo rješenje. Ponude u vezi sa potpredsjedničkim ili predsjedničkim mjestom u vladi su otvorene i biće predmet razgovora u drugoj fazi”. Razgovore sa drugim opozicionim strankama Lekić vidi kao ispit zrelosti i javne odgovornosti oko svih izbora koji će se napraviti tokom pregovora.

Iako Đukanovićeva koalicija parlamentarnu većinu može obezbijediti i uz pomoć albanskih partija i HGI, od objavljivanja rezultata izbora sve su oči uprte u Bošnjačku stranku. Monitorovi izvori iz Bošnjačke stranke kažu da trenutno sagledavaju šta drugi rade. Primjećuju da predstavnici nekih albanskih partija trče ka Đukanoviću.

Budući poslanik Albanske koalicije Fatmir Đeka objavio je da u koaliciji Mila Đukanovića vidi prirodnog saveznika. No oglasio se Mehmet Bardhi,čiji je Demokratski savez član Albanske koalicije, porukom da ništa nije odlučeno. ,,Čekamo ponudu i od vlasti i od opozicije”. Predsjednica Hrvatske građanske inicijative Marija Vučinović sastaće se i sa predstavnicima DPS i sa liderom fronta Miodragom Lekićem. I HGI, međutim, DPS smatra prirodnim saveznikom.

Predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović nije se još javno opredijelio. Kazao je kako očekuje da veći broj Bošnjaka-Muslimana bude na pozicijama gdje se odlučuje. ,,Mi znamo našu snagu, moramo pomoći sjeveru Crne Gore, gdje uglavnom žive Bošnjaci-Muslimani. To nam je prioritet u odnosu na ministarske fotelje ili neka personalna rješenja”, rekao je Husović agenciji Anadolija.

Ljubav između pristalica DPS-a i Bošnjačke stranke među pripadnicima bošnjačkog naroda nikad nije cvjetala tako kao među njihovim prvacima, ali je trenutak kada DPS počinje da gubi prevlast u tom dijelu biračkog tijela proizveo napetost koja dovodi do incidenata. Predsjednik opštine Plav i prvi čovjek Bošnjačke stranke u tom gradu Orhan Šahmanović tvrdi da ga je u izbornoj noći napao DPS-ov poslanik Husnija Šabović. Prema tvrdnjama Bošnjačke stranke, Šabović je udario Šahmanovića automobilom uz upućene psovke, dok je njegov brat Vehbija potegao pištolj. Šabović je kazao da nije.

Funkcioner BS-a Suljo Mustafić je ranije kazao da od DPS-a očekuje da ,,politički i krivično” odgovaraju funkcioneri te stranke zbog ponašanja oko izbora. Problem je u tome što u DPS-u, ima mnogo onih koji bi trebalo da ,,krivično i politički” odgovaraju zbog raznih nasilja počinjenih za ove 23 godine nekontrolisane vlasti. Ako im bude pružena ruka da vrate glasovima izgubljenu apsolutnu većinu – to neće biti moguće. Zakonito, nasilje uzdrmanih apsolutista će se nastaviti još jačim tempom. Tako, nakon posljednjih dešavanja, cinično zvuči i odgovor Sulju Mustafiću. DPS je poručio da se neće baviti krivičnom odgovornošću svojih funkcionera, jer za to postoje nadležne institucije. Nadležna institucija zvana tužilaštvo godinama ne može da dopre do Šabovića jer ga štiti poslanički imunitet. Od krivične odgovornosti zbog korupcije i krađe šume štiti ga DPS.

Zanimljiva je to slika: odricanjem od Šabovića DPS bi osnažio mogućnost formiranja koalicije i borbu protiv korupcije o istom trošku. Pustiti, međutim, svog Bošnjaka niz vodu za DPS je ozbiljan izazov. U Crnoj Gori živi preko 70 hiljada Bošnjaka i Muslimana, Bošnjačku stranku izabrala su 15.124 glasača.

Do saradnje manjinskih partija sa Demokratskim frontom, SNP-om i Pozitivnom lakše bi došlo kada bi partije koje zastupaju manjinske narode nastupile kao blok, objašnjavaju izvori Monitora. Bila bi dobrodošla i podrška međunarodnih faktora. Realnijom, međutim, ocjenjuju mogućnost da se ,,svako individualno proda Đukanoviću”. Makar dio Bošnjačke stranke smatra da ponudu Demokratskog fronta treba, u najmanju ruku, ozbiljno razmotriti. Smatraju da će se silazni trend Đukanovićeve koalicije nastaviti, da se na naredne izbore neće čekati četiri godine i da bi ignorisanje tih fakata značilo zabijanje glave u pijesak.

Iako im se na leđa svaljuje pomalo nepravedan dio istorije Crne Gore, prvaci Bošnjačke stranke ne bi trebalo da previde sudbinu Demokratske unije Albanaca. Uz Đukanovićevu vlast ,,toplo je, ali smrdi”.

Naglašavanje potrebe da opozicija razgovara sa strankama manjinskih naroda zasijenilo je potrebu da možda prvo porazgovaraju ostale partije koje su osvojile parlamentarni status. SNP je, kroz lik Aleksandra Damjanovića, pokrenuo nadmudrivanje da li predlog Fronta o vladi nacionalnog jedinstva znači da bi u tu vladu ušao i DPS i odmah zaključio kako im takvo šta nije prihvatljivo. Oni bi vladu eksperata, valjda. U međuvremenu je ipak najavljeno da će se Lekić i predsjednik SNP-a susresti.

Jasno je da SNP-u nije lako da prihvati ozbiljan gubitak glasača, moguće je i da su im se prvaci Fronta zamjerili ,,radom na terenu”, međutim, i jedni i drugi bi morali opaziti da se o ,,početku kraja” Đukanovićevog režima može govoriti samo ako opozicija ne poništi ono što je upravo osvojila. Nakon užasnog poraza na prošlim, dostojanstven rezultat na ovim izborima veoma je krhka tvorevina koju valja brižljivo čuvati. Pokušaji oporavka SNP-a preko osvete Frontu ili forsiranje predsjedničkog kandidata kad mu vrijeme nije, potezi su koji lako mogu vratiti birače u stanje ,,nemam za koga da glasam”.

Biračima Pozitivne još nije baš sasvim jasno za šta su, zapravo glasali. Njihov zvaničan stav je da će o svemu progovoriti kad budu objavljeni konačni rezultati izbora. I da neće odustati od svojih principa. U međuvremenu se bave oštrim demantijima. Oštro su reagovali i na poruku iz Demokratskog fronta da bi njihovi stavovi mogli biti jasniji: Pozitivna Crna Gora neće uvažavati savjete opozicije, koja je neistinama učinila sve što je mogla kako bi ta partija ostvarila što niži izborni rezultat. Rezultat lokalnih izbora u Nikšiću takav je da će Pozitivna morati da pokaže šta tačno proizvode njeni programski principi.

Mada sa bitno slabijim pozicijama Đukanovićeva koalicija ostala je vlasti u Budvi, u Kotoru DPS može da formira vlast sa partnerima na državnom nivou. U Nikšiću su izgubili. Koalicija DPS – SDP – LP osvojila je 20 mandata, DF 12, Pozitivna pet, a SNP četiri. Za većinu u lokalnoj Skupštini neophodan je 21 odbornik. Šta god da urade u Nikšiću, neće im biti krive manjine.

DPS je pozvao Pozitivnu da formiraju vlast, Demokratski front očekuje da će Pozitivna sa opozicijom. ,,Izaći ćemo sa svojim prijedlogom mjera i tražićemo podršku aktera na političkoj sceni. Vrlo ćemo konkretno ponuditi šta treba da se uradi u Nikšiću u naredne četiri godine i koji će biti efekti tog rada”, kazao je nosilac liste Pozitivne u Nikšiću Nikola Koćalo.

Kako se god rasplete – vlast nije ono što je bila. Sve ispod apsolutne vlasti za DPS je poraz, zato su nadležni analitičari zaključili da nema druge nego da se apsolutista vrati u obliku premijera ili predsjednika, svejedno. Kažu da je to način da se sačuva Crna Gora, zapravo je način da se odloži kraj. Za ponekoga – da izbjegne zatvor.

Miloš BAKIĆ

BOX: Sloboda do otkaza

Međunarodni posmatrači su još jednom ocijenili kako su izbori bili fer i demokratski. Našli su poneku greščicu, ali ništa strašno. Da su htjeli da gledaju dovoljna je jedna slika: sedmorica radnika dan uoči izbora dobili su otkaz jer su odbili da reklamiraju Đukanovićevu koaliciju.

Vlasnik građevinske firme Geneks Momčilo Dedić podijelio je uoči izbora radnicima crvene majice sa državnim simbolima i zaokruženim brojem 11 na leđima. ,,Ja sam iz pristojnosti uzeo majicu, nisam htio da pravim problem, ipak držim porodicu, živim od te plate. Međutim, danas sam bio na turu za Bijelo Polje, kada sam se vratio sačekao me šef i rekao mi je ‘gdje ti je majica, moraš je obući’. Odgovorio sam mu da je neću obući, a on mi je nakon toga rekao ‘Ako nećeš da je obučeš dobićeš otkaz’. Na tome se sve završava, razdužio sam kamion i ostao sam bez posla”, svjedočio je radnik Zoran Bulatović.

,,Ako nekome smeta crnogorski grb – ne mora da živi ovdje”, objasnio je gazda Dedić. Jedanaesticu, broj Đukanovićeve koalicije na leđima, odbio je da komentariše.

Odličan način da se Crna Gora upropasti je da se gomila gnjida sakrije pod krilom orla.

Toliko o slobodi.

Đukanovićevo bratstvo i jedinstvo

O neprijateljima komunizma: ,,Politiku agresivnog antikomunizma i gotovo patološke srbofobije nudi Savez reformskih snaga Jugoslavije. Iza nevještih reformskih maski, lako je prepoznati protagoniste bivše, od naroda odbačene politike, nekoliko mladih, nezadovoljnih vlastohljebnika, šačicu crnogorskih nacionalista, šačicu suludih islamskih fundamentalista i albanskih separatista, koji svom narodu nude mržnju.”

O Bosni: „Mi smo već istanjili avnojevske granice između Crne Gore i Hercegovine, odnosno između istočne Bosne i Crne Gore. Dosta je srpski narod robovao bratstvu i jedinstvu, avnojevskoj, Titovoj Jugoslaviji, pa, čak, i zamislima Aleksandra Karađorđevića da popravi Jugoslaviju”.

O Hrvatskoj: ,,Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”.

O Kosovu: ,,Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima”.

O Srbiji: ,,Zbog vjekovnih bratskih veza, zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti, Crna Gora se i otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom”.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA PREUZELA KONTROLU NAD VRHOM UP, TUŽILAŠTVO PROVJERAVA ANB: Kraj početka demontiranja DPS policije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Promjenama u vrhu Uprave policije Vlada je razriješila dio prepreka koje su stajale pred njom, na proklamovanom putu depolitizacije i dekriminalizacija crnogorske policije

 

Nakon iznuđene ostavke dugogodišnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, ni Zoran Lazović više nije šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala.

Dugo očekivana, i od strane novoformirane vladajuće većine – zahtijevana, vijest do nas je stigla preko Fejsbuk stranice Građanskog pokreta URA: ,,Kao što je najavio potpredsjednik Vlade i predsjednik pokreta URA dr Dritan Abazović, smijenjen je šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zoran Lazović, kao i svi pomoćnici Uprave policije”, pisalo je u objavljenom postu: „Nastavljamo sa dubinskim promjenama u bezbjednosnom sektoru! Vrijeme je da rukovodeće pozicije u Upravi policije zauzmu neukaljani profesionalci“.

Tek je potom slijedila službena obavijest da je smijenjen Lazović a sa njim i svi dosadašnji pomoćnici direktora UP: Enis Baković, Dejan Đurović, Vesko Damjanović, Dragan Blagojević, Drago Spičanović i Zoran Tomčić. Vlada je izvela brzu, jednostavnu i efikasni operaciju: samo nekoliko dana nakon što je za v.d. direktora UP imenovan Zoran Brđanin, Vlada je usvojila novu sistematizaciju, što je Brđaninu dalo pravni osnov za smjenu zatečenih „pomoćnika“. Koji su prethodno odbili njegovu ponudu da sami podnesu ostavke.

„Neću podnijeti ostavku to je sigurno i valjda vam ja ne ličim na čovjeka koji se predaje bez borbe“, poručivao je ranije Lazović koji je trenutno neraspoređen. Baš kao i njegove kolege smijenjene na istom talasu dubinskih promjena o čijoj ćemo svrsishodnosti tek biti u prilici da sudimo.

Ne čudi što se Lazović našao na vrhu liste nepodobnih policijskih funkcionera na čijoj smjeni je insistirao dobar dio vladajuće većine u parlamentu ali i brojni predstavnici civilnog društva koji su se bavili radom javnih i tajnih službi bezbjednosti. Baš kao što su na njegovoj profesionalnosti, privrženosti pravdi i patriotizmu insistirali svi oni koji javno tuguju za bivšim vlastima. Plus Milivoje Katnić, glavni SDT i Lazovićev prijatelj od studentskih dana.

Zato je teško zaključiti da li bivšem pomoćniku direktora UP-a i nekadašnjem funkcioneru ANB-a (i prethodne DB) više šteti, odnosno pomaže, to što nakon njegove smjene javno likuju osobe bliske tzv. bezbjednosno interesantnim osobama iz kriminalnog miljea, ili što za njim javno tuguju patriote iz okruženja DPS-a.

Tek, portal standard.co.me objavljuje kako su smjenu Lazovića „na društvenim mrežama pozdravili i bliski prijatelji članova budvanske organizovane kriminalne grupe (OKG) Marka Ljubiše Kana“. To ilustruju  skrinšotom sa navodnog profila (anonimne) djevojke kontroverznog Budvanina na kome je vijest o Lazovićevoj smjeni propraćena ciničnim pozdravom i uvredljivom porukom. Standard taj postupak stavlja u kontekst nedavnog hapšenja Lazara Ilića (23) iz Kraljeva, koga je CG policija privela u Budvi pod optužbom da je planirao Kanovu likvidaciju. To bi, po njima, trebalo da posvjedoči o nezahvalnosti budvanske OKG.

Za razumijevanje odnosa Lazovića i ovdašnjih (međunarodnih) kriminalnih grupa možda su relevantniji neki drugi događaji. Recimo, aktuelno suđenje Nikšićaninu Ranku Radulovića koji je optužen za stvaranje kriminalne grupe koja je, u saradnji sa škaljarskim klanom iz Kotora, planirala niz ubistava. Na listi za likvidaciju nalazio se i Lazović (skupa sa prijateljima Milivojem Katnićem i Duškom Golubovićem, bliskim saradnikom iz vremena rada u ANB-u i UP-u). Ostalo je nejasno zbog čega je Lazović, u to vrijeme neraspoređeni službenik ANB-a, zasmetao jednom od kotorskih klanova. Jednako, nikada nije objašnjeno njegovo prisustvo na svadbi Rožajca Safeta Kalića, osuđivanog narkodilera sa međunarodnom reputacijom.

Zoran RADULOVIĆ
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

„Očito je bila namjera da se skine zakonska zaštita kako bi se omogućila gradnja na tom području“, objašnjava dobro obaviješteni izvor Monitora. Šta se sa tom namjerom Vlade desilo, i zašto na koncu nije realizovana, nijesmo uspjeli saznati.

Zakonska zaštita, odnosno status rezervata prirode, znači da na tom području nije dozvoljena urbanizacija. I dugogodišnja situacija sa ulcinjskom Solanom, pokazala je da su privatni interesi moćnika ozbiljna prijetnja najznačajnijim prirodnim ljepotama i resursima. Solana je, bar za sada, pod zaštitom, a ovdašnje moćnike preživjela je mahom zahvaljujući međunarodnom značaju.

Za razliku od Solane, najljepši djelovi morske obale, nacionalnog prirodnog bogatstva Crne Gore, često se ustupaju na ekskluzivno korišćenje privatnim kompanijama putem dugoročnih zakupa ili koncesija. Kilometri obalnog pojasa, plaža i uvala, sa milionima kvadrata zemljišta u zaleđu, u zoni morskog dobra, već su u vlasništvu brojnih inostranih kompanija, što je zapravo tiha privatizacija obale.

Da ponekad ne pomaže ni zakonska zaštita, pokazuje i to da su da su neki djelovi Tivatskih solila, iako se radi o zakonom zaštićenom rezervatu prirode, u privatnom vlasništvu pojedinih kompanija, te pod hipotekama pojedinih crnogorskih banaka. Takođe, dvije parcele na ovom području nemaju u listovima nepokretnosti teret da se radi o rezervatu prirode.

Solila se nalaze u KO Đuraševići, i obuhvataju površinu od 2,555 m². Na tom području nalazi se 60 parcela upisanih u četiri lista nepokretnosti: LN 940 KO Đuraševići – 9 parcela, ukupne površine 17,224 m², koje su susvojina u obimu ½ AD Račica Tivat i Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1229 KO Đuraševići – 30 parcela, ukupne površine 113,851 m², koje su svojina u obimu 1/1 Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1208 KO Đuraševići – 19 parcela, ukupne površine 68,956 m², koje su svojina u obimu 1/1 AD Račica Tivat i LN 1140 KO Đuraševići – 2 parcele, ukupne površine 3,471 m², koje su svojina u obimu 1/1 Vesko Ivošević.

Sve te katastarske parcele imaju terete i ograničenja da se radi o rezevatu prirode, izuzev dvije katastarske parcele iz LN 1140 KO Đurašević u vlasništvu Veska Ivoševića.  Znači li to da se na tim parcelama može graditi, iako se radi o zaštićenom prostoru, nije jasno.

„Dio Solila čini i zemljište još 18 vlasnika. Sa rukovodiocem rezarvata prirode treba konstatovati granice zone i postaviti teret i ograničenje da se radi o rezervatu prirode. Zemljište treba eksproprisati uz pravičnu nadoknadu vlasnicima, a vlasništvo prebaciti na državu”, smatraju  izvori Monitora.

Još nejasnije je, međutim, kako je dozvoljen upis hipoteke U LN 1229 KO Đuraševići nad dijelom parcela Solila od jedne komercijalne banke (Hipotekarna banka), jer taj kolateral joj može biti vrijedan jedino ukoliko ga stekne, pa od Vlade CG traži pravičnu nadoknadu u procesu eksproprijacije. Tereti hipoteke su postavljeni 2018. i 2019. godine, iako su opterećene da se radi o rezervatu prirode 2014. godine.

Jedno je odavno jasno: ovdašnji moćnici, dok su držali ruku na grudima i kleli se u Crnu Goru, rasprodavali su svaki njen dio koji su mogli.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo