Povežite se sa nama

FOKUS

Vođin tender za novog Ranka

Objavljeno prije

na

Gotovo svi učesnici izbora 14. oktobra računaju da su baš oni na izborima pobijedili. Evropska koalicija Milo Đukanović smatra se pobjednikom zato što je osvojila najviše glasova, Demokratski front računa da njihov rezultat znači početak kraja Đukanovićevog režima, Pozitivna Crna Gora vidi sebe kao jedinu novu snagu spremnu da promijeni Crnu Goru. Od Bošnjačke stranke i partija koje predstavljaju Albance i Hrvate zavisi ko će obezbijediti većinu u parlamentu, pa se logično, pobjednicima izbora smatraju upravo te partije. Sa tako puno pobjednika jasno je da nije pobijedio niko i da će pobjeda ili poraz zavisiti od toga šta će ko raditi u narednim danima.

,,Ovo nijesu riječi čovjeka kampanje već podaci koje kao čovjek koji se bavi analizama i procjenama prvi put večeras saopštavam… Bilo bi mi iznenađenje da osvojimo manje od 42 mandata. Sigurno ćemo osvojiti 41 mandat, a očekujem da ćemo osvojiti 43 mandata i zajedno sa našim koalicionim partnerima koji se sada takmiče izdvojeno doći do 48 mandata, što je više od svih ostalih izbornih lista zajedno”, objašnjavao je na predizbornom skupu u Kolašinu Svetozar Marović, potpredsjednik DPS-a. Iznenadio se.

Na osnovu preliminarnih rezultata izbora Đukanovićeva koalicija osvojila je 39, Demokratski front 20, Socijalistička narodna partija devet, Pozitivna Crna Gora sedam mandata. Bošnjačka stranka osvojila je tri, po jedan mandat imaju Albanska koalicija, Forca i Hrvatska građanska inicijativa.

Demokratska unija Albanaca žalila se Državnoj republičkoj komisiji što sa oko 2,800 glasova nije dobila mandat. Stručnjaci tvrde da nije u pravu, DUA najavljuje da će se još žaliti. Među partijama koje zastupaju Albance DUA je godinama veoma bliska Đukanoviću. Na prošlim izborima imala je 4.747 glasova, na ovima – 1.895 manje. Prilično jasna poruka, i za DUA i za one koji najavljuju spremnost da zauzmu njeno mjesto.

Od 514.055 upisanih u birački spisak glasalo je 362.712 ljudi.

To je izlaznost od 70,3 odsto. Dvije srpske liste i penzioneri rasuli su oko deset hiljada glasova. Broj nevažećih listova vrlo je sličan na ovim i prošlim izborima – oko 5.700.

Jedini slučaj kada DPS-ova koalicija nije mogla da sama formira vlast desio se 2001. Tada je Koalicija DPS-a i SDP-a dobila 36 mandata, Zajedno za Jugoslaviju na čelu sa SNP-om – 33, Liberalni savez je imao šest, Demokratska unija Albanaca i Demokratski savez u Crnoj Gori po jedan mandat.

Sada, u noći nakon izbora Đukanović je izjavio da je lista Evropska Crna Gora pobijedila ,,kao što su i obećali”, te da su osvojili 180 hiljada glasova, znatno više nego na prošlim izborima kada ih je zaokružilo 168 hiljada birača. Budući da je njegova koalicija zapravo dobila 165.380 glasova jasno je da je, po automatizmu, prigrabio 15.124 glasa Bošnjačke stranke. U prethodnom sazivu vladajuća koalicija DPS-SDP-BS-HGI imala je 48 poslanika. Sve i ako šarmom osvoji sve predstavnike manjinskih naroda Đukanović sada može da kontroliše 45 mandata. Nije malo, ali je – manje.

Parlamentarne opozicione partije – SNP, Nova i Pokret za promjene na prošlim izborima su osvojile oko 104 hiljade glasova. Na ovim izborima Demokratski front je imao 82.752, SNP 40.709, a Pozitivna 29.885 glasova. Ukupno: 152.716.

O većini u crnogorskom parlamentu odlučivaće glasovi zastupnika manjinskih naroda.

Predsjedništvo DPS-a objavilo je da će o formiranju parlamentarne većine pregovarati sa svim partijama koje sa njom dijele programske ciljeve i principe, prije svega sa dosadašnjim partnerima.

Potpredsjednik Socijaldemokratske partije Rifat Rastoder izjavio je kako je predstavnicima manjinskih naroda mjesto u koaliciji Evropska Crna Gora.

Lider Demokratskog fronta Miodrag Lekić i u noći izbora i poslije je rekao kako će inicirati razgovore o vladi nacionalnog jedinstva sa partijama koje su van koalicije Demokratske partije socijalista, Socijaldemokratske i Liberalne partije. ,,Naša inicijativa nije pretenzija našeg nametanja, već akt naše dužnosti, javne odgovornosti, da otvorimo dijalog i tražimo rješenje. Ponude u vezi sa potpredsjedničkim ili predsjedničkim mjestom u vladi su otvorene i biće predmet razgovora u drugoj fazi”. Razgovore sa drugim opozicionim strankama Lekić vidi kao ispit zrelosti i javne odgovornosti oko svih izbora koji će se napraviti tokom pregovora.

Iako Đukanovićeva koalicija parlamentarnu većinu može obezbijediti i uz pomoć albanskih partija i HGI, od objavljivanja rezultata izbora sve su oči uprte u Bošnjačku stranku. Monitorovi izvori iz Bošnjačke stranke kažu da trenutno sagledavaju šta drugi rade. Primjećuju da predstavnici nekih albanskih partija trče ka Đukanoviću.

Budući poslanik Albanske koalicije Fatmir Đeka objavio je da u koaliciji Mila Đukanovića vidi prirodnog saveznika. No oglasio se Mehmet Bardhi,čiji je Demokratski savez član Albanske koalicije, porukom da ništa nije odlučeno. ,,Čekamo ponudu i od vlasti i od opozicije”. Predsjednica Hrvatske građanske inicijative Marija Vučinović sastaće se i sa predstavnicima DPS i sa liderom fronta Miodragom Lekićem. I HGI, međutim, DPS smatra prirodnim saveznikom.

Predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović nije se još javno opredijelio. Kazao je kako očekuje da veći broj Bošnjaka-Muslimana bude na pozicijama gdje se odlučuje. ,,Mi znamo našu snagu, moramo pomoći sjeveru Crne Gore, gdje uglavnom žive Bošnjaci-Muslimani. To nam je prioritet u odnosu na ministarske fotelje ili neka personalna rješenja”, rekao je Husović agenciji Anadolija.

Ljubav između pristalica DPS-a i Bošnjačke stranke među pripadnicima bošnjačkog naroda nikad nije cvjetala tako kao među njihovim prvacima, ali je trenutak kada DPS počinje da gubi prevlast u tom dijelu biračkog tijela proizveo napetost koja dovodi do incidenata. Predsjednik opštine Plav i prvi čovjek Bošnjačke stranke u tom gradu Orhan Šahmanović tvrdi da ga je u izbornoj noći napao DPS-ov poslanik Husnija Šabović. Prema tvrdnjama Bošnjačke stranke, Šabović je udario Šahmanovića automobilom uz upućene psovke, dok je njegov brat Vehbija potegao pištolj. Šabović je kazao da nije.

Funkcioner BS-a Suljo Mustafić je ranije kazao da od DPS-a očekuje da ,,politički i krivično” odgovaraju funkcioneri te stranke zbog ponašanja oko izbora. Problem je u tome što u DPS-u, ima mnogo onih koji bi trebalo da ,,krivično i politički” odgovaraju zbog raznih nasilja počinjenih za ove 23 godine nekontrolisane vlasti. Ako im bude pružena ruka da vrate glasovima izgubljenu apsolutnu većinu – to neće biti moguće. Zakonito, nasilje uzdrmanih apsolutista će se nastaviti još jačim tempom. Tako, nakon posljednjih dešavanja, cinično zvuči i odgovor Sulju Mustafiću. DPS je poručio da se neće baviti krivičnom odgovornošću svojih funkcionera, jer za to postoje nadležne institucije. Nadležna institucija zvana tužilaštvo godinama ne može da dopre do Šabovića jer ga štiti poslanički imunitet. Od krivične odgovornosti zbog korupcije i krađe šume štiti ga DPS.

Zanimljiva je to slika: odricanjem od Šabovića DPS bi osnažio mogućnost formiranja koalicije i borbu protiv korupcije o istom trošku. Pustiti, međutim, svog Bošnjaka niz vodu za DPS je ozbiljan izazov. U Crnoj Gori živi preko 70 hiljada Bošnjaka i Muslimana, Bošnjačku stranku izabrala su 15.124 glasača.

Do saradnje manjinskih partija sa Demokratskim frontom, SNP-om i Pozitivnom lakše bi došlo kada bi partije koje zastupaju manjinske narode nastupile kao blok, objašnjavaju izvori Monitora. Bila bi dobrodošla i podrška međunarodnih faktora. Realnijom, međutim, ocjenjuju mogućnost da se ,,svako individualno proda Đukanoviću”. Makar dio Bošnjačke stranke smatra da ponudu Demokratskog fronta treba, u najmanju ruku, ozbiljno razmotriti. Smatraju da će se silazni trend Đukanovićeve koalicije nastaviti, da se na naredne izbore neće čekati četiri godine i da bi ignorisanje tih fakata značilo zabijanje glave u pijesak.

Iako im se na leđa svaljuje pomalo nepravedan dio istorije Crne Gore, prvaci Bošnjačke stranke ne bi trebalo da previde sudbinu Demokratske unije Albanaca. Uz Đukanovićevu vlast ,,toplo je, ali smrdi”.

Naglašavanje potrebe da opozicija razgovara sa strankama manjinskih naroda zasijenilo je potrebu da možda prvo porazgovaraju ostale partije koje su osvojile parlamentarni status. SNP je, kroz lik Aleksandra Damjanovića, pokrenuo nadmudrivanje da li predlog Fronta o vladi nacionalnog jedinstva znači da bi u tu vladu ušao i DPS i odmah zaključio kako im takvo šta nije prihvatljivo. Oni bi vladu eksperata, valjda. U međuvremenu je ipak najavljeno da će se Lekić i predsjednik SNP-a susresti.

Jasno je da SNP-u nije lako da prihvati ozbiljan gubitak glasača, moguće je i da su im se prvaci Fronta zamjerili ,,radom na terenu”, međutim, i jedni i drugi bi morali opaziti da se o ,,početku kraja” Đukanovićevog režima može govoriti samo ako opozicija ne poništi ono što je upravo osvojila. Nakon užasnog poraza na prošlim, dostojanstven rezultat na ovim izborima veoma je krhka tvorevina koju valja brižljivo čuvati. Pokušaji oporavka SNP-a preko osvete Frontu ili forsiranje predsjedničkog kandidata kad mu vrijeme nije, potezi su koji lako mogu vratiti birače u stanje ,,nemam za koga da glasam”.

Biračima Pozitivne još nije baš sasvim jasno za šta su, zapravo glasali. Njihov zvaničan stav je da će o svemu progovoriti kad budu objavljeni konačni rezultati izbora. I da neće odustati od svojih principa. U međuvremenu se bave oštrim demantijima. Oštro su reagovali i na poruku iz Demokratskog fronta da bi njihovi stavovi mogli biti jasniji: Pozitivna Crna Gora neće uvažavati savjete opozicije, koja je neistinama učinila sve što je mogla kako bi ta partija ostvarila što niži izborni rezultat. Rezultat lokalnih izbora u Nikšiću takav je da će Pozitivna morati da pokaže šta tačno proizvode njeni programski principi.

Mada sa bitno slabijim pozicijama Đukanovićeva koalicija ostala je vlasti u Budvi, u Kotoru DPS može da formira vlast sa partnerima na državnom nivou. U Nikšiću su izgubili. Koalicija DPS – SDP – LP osvojila je 20 mandata, DF 12, Pozitivna pet, a SNP četiri. Za većinu u lokalnoj Skupštini neophodan je 21 odbornik. Šta god da urade u Nikšiću, neće im biti krive manjine.

DPS je pozvao Pozitivnu da formiraju vlast, Demokratski front očekuje da će Pozitivna sa opozicijom. ,,Izaći ćemo sa svojim prijedlogom mjera i tražićemo podršku aktera na političkoj sceni. Vrlo ćemo konkretno ponuditi šta treba da se uradi u Nikšiću u naredne četiri godine i koji će biti efekti tog rada”, kazao je nosilac liste Pozitivne u Nikšiću Nikola Koćalo.

Kako se god rasplete – vlast nije ono što je bila. Sve ispod apsolutne vlasti za DPS je poraz, zato su nadležni analitičari zaključili da nema druge nego da se apsolutista vrati u obliku premijera ili predsjednika, svejedno. Kažu da je to način da se sačuva Crna Gora, zapravo je način da se odloži kraj. Za ponekoga – da izbjegne zatvor.

Miloš BAKIĆ

BOX: Sloboda do otkaza

Međunarodni posmatrači su još jednom ocijenili kako su izbori bili fer i demokratski. Našli su poneku greščicu, ali ništa strašno. Da su htjeli da gledaju dovoljna je jedna slika: sedmorica radnika dan uoči izbora dobili su otkaz jer su odbili da reklamiraju Đukanovićevu koaliciju.

Vlasnik građevinske firme Geneks Momčilo Dedić podijelio je uoči izbora radnicima crvene majice sa državnim simbolima i zaokruženim brojem 11 na leđima. ,,Ja sam iz pristojnosti uzeo majicu, nisam htio da pravim problem, ipak držim porodicu, živim od te plate. Međutim, danas sam bio na turu za Bijelo Polje, kada sam se vratio sačekao me šef i rekao mi je ‘gdje ti je majica, moraš je obući’. Odgovorio sam mu da je neću obući, a on mi je nakon toga rekao ‘Ako nećeš da je obučeš dobićeš otkaz’. Na tome se sve završava, razdužio sam kamion i ostao sam bez posla”, svjedočio je radnik Zoran Bulatović.

,,Ako nekome smeta crnogorski grb – ne mora da živi ovdje”, objasnio je gazda Dedić. Jedanaesticu, broj Đukanovićeve koalicije na leđima, odbio je da komentariše.

Odličan način da se Crna Gora upropasti je da se gomila gnjida sakrije pod krilom orla.

Toliko o slobodi.

Đukanovićevo bratstvo i jedinstvo

O neprijateljima komunizma: ,,Politiku agresivnog antikomunizma i gotovo patološke srbofobije nudi Savez reformskih snaga Jugoslavije. Iza nevještih reformskih maski, lako je prepoznati protagoniste bivše, od naroda odbačene politike, nekoliko mladih, nezadovoljnih vlastohljebnika, šačicu crnogorskih nacionalista, šačicu suludih islamskih fundamentalista i albanskih separatista, koji svom narodu nude mržnju.”

O Bosni: „Mi smo već istanjili avnojevske granice između Crne Gore i Hercegovine, odnosno između istočne Bosne i Crne Gore. Dosta je srpski narod robovao bratstvu i jedinstvu, avnojevskoj, Titovoj Jugoslaviji, pa, čak, i zamislima Aleksandra Karađorđevića da popravi Jugoslaviju”.

O Hrvatskoj: ,,Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”.

O Kosovu: ,,Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima”.

O Srbiji: ,,Zbog vjekovnih bratskih veza, zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti, Crna Gora se i otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom”.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANJINSKA VLADA IZMEĐU DPS-A I DF-A: Blagoslovi, oče Gabrijele

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sadašnja vlast je izgubila smisao, a alternative imaju ozbiljnih mana. Rasplet u parlamentu počinje početkom februara. Prethodno će nas, kažu, pohoditi izaslanik SAD-a Gabrijel Eskobar. Da posavjetuje. I podsjeti

 

Opet uza zid. Razbojnici, izdajnici, krijumčari, falsifikatori… nanovo odjekuje Crnom Gorom, dok se politički akteri pripremaju za februarski rasplet. Ili novo odlaganje.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović obznanio je, početkom nedjelje, naum da uskrati podršku ekspertskoVladi, i pozvao ,,svih 81 poslanika” da podrže formiranje nove, manjinske. U toj vladi nema mjesta za DPS i DF, naglasio je. Ko bi u nju htio, ko bi smio, a ko bi je predvodio – Abazović nije precizirao. Licitiranje je u toku.

Onda se obratio i premijer Zdravko Krivokapić. Po njegovom sudu,  manjinska vlada je prevara. ,,Građani su 30. avgusta imali referendumsko pitanje koje se odnosilo na to da li su za nastavak korumpiranog režima ili ne, i vrlo jasno su poslali poruku da neće više da žive u hibridnom režimu”, rekao je Krivokapić. Potom je u jedva uvijenoj formi, bez dokaza, svom potpredsjedniku prebacio  veze sa kriminalom. Preciznije, sa švercerima narkotika.

Slijedilo je izjašnjavanje ,,po dubini”. Podijelila se Vlada, vladajuća većina se posvađala, čak je i u poslaničkom klubu DPS-a došlo do  diferencijacije. Pa prijedlog poslaničkog kluba Crno na bijelo nijesu potpisali: Duško Marković, Branimir Gvozdenović, Petar Ivanović, Mevludin Nuhodžić, Predrag Bošković, Miomir M. Mugoša, Luiđ Škrelja… Potpisa je, i bez njih, dovoljno (31) da inicijativa dođe na plenum.

Očigledno je da ni svi ministri u Krivokapićevoj Vladi nijesu na istoj strani. Premijer je pritvrdio raskol zahtjevom Skupštini da razriješi Abazovića. Dok su njegovi organizovali proteste podrške u Podgorici i Beranama. Da bi se, već sjutradan, na sjednici Vlade našao Krivokapićev prijedlog o skraćenju mandata Skupštini. Što bi značilo nove izbore u organizaciji njegove Vlade. Rezultat, do zaključenja broja, nijesmo saznali.

Abazovićeva inicijativa najavljivana je mjesecima. A ozvaničena kada je izgledalo da se vlast privremeno stabilizovala, nakon usvajanja budžeta i (konačnog) kompletiranja Tužilačkog savjeta.

To je predsjednika Skupštine Aleksu Bečića  podstaklo  da ustvrdi: „Ekonomski smo konsolidovali zemlju. Povećali smo plate, penzije, staračke naknade, uveli dječije dodatke i besplatne udžbenike, vratili naknade majkama, obezbijedili veliko povećanje plata, kao i besplatno ljetovanje ili zimovanje za sve zdravstvene i prosvjetne radnike, donijeli novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, izabrali novi Tuzilački savjet, obezbijedili energetsku stabilnost, ispravili poluvjekovnu nepravdu prema mještanima Valdanosa…, sproveli revolucionarne promjene u parlamentu izgradivši ga u jaku i moćnu instituciju”. Sa dijelom toga mogli bismo se složiti. Ne zanemarujući ekonomske rizike koje neke od pomenutih mjera mogu donijeti već u bliskoj budućnosti.

Moguća je i sasvim suprotna percepcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SRPSKI SVET U KOMŠIJSKOJ AVLIJI: Joanikije kao izvidnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fotografija bilježi: na skupu Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, Bratislav Gašić i, pomalo stiješnjen među njima, mitropolit MCP-a Joanikije Mićović. Bilo bi bespredmetno pitati šta je on , toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Ne mislimo na molitvu

 

Postao je običaj da, nakon proslave dva Božića i dočeka Nove godine, s neizvjesnošću čekamo 9. januar. Dan kada se u BiH entitetu, Republici Srpskoj, a bogme i šire, obilježava njen Dan.

Neustavan, ne propuštaju da naglase oni koji drže do zakona, skupa sa svima kojima, možda, i nije toliko do prava koliko ih je strah neskrivenih težnji  da se  nastavi sa realizacijom projekta stvaranja tzv. velike Srbije. Odnosno, srpskog sveta. Uz sve ono što takve rabote neizbježno prati, a o čemu smo svjedočili u posljednjoj deceniji XX vijeka.

Ustavni sud BiH je, u novembru 2015, presudio da je obilježavanje dana RS 9. januara diskriminišuće prema nesrbima. Taj datum se vezuje za 1992, kada je   samoproglašena  Skupština srpsakog naroda, donijela odluku o stvaranju srspskih  oblasti u BiH,  što je bio uvod u kasnije etničko čišćenje, masovne zločine i genocid u Srebrenici.

Vlasti u Banjaluci, predvođene Miloradom Dodikom, ne mare za tu odluku. I slave, pogleda uprtog preko Drine, ka Beogradu.

,,Svečani defile ni ovaj put nije mogao da prođe bez pjesme”, čitamo i slušamo na portalu srpskainfo. ,,Za to su zaduženi pripadnici SAJ-a MUP-a Srpske, koji su bez muzike otpjevali Za krst.’Za krst, za krsta Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića. Banjaluko, naša diko’, glase stihovi ove pjesme, u kojoj se još kaže ‘stasala je naša dika, nova Srpska Republika’“, prenosi nam dio atmosfere razdragani izvještač.

Dio. Priču upotpunjuje Dragan Bursać, nagrađivani novinar iz Banjaluke. ,,Svi oni koji su imali tu nesreću da gledaju obilježavanje neustavnog Dana RS, mogli su vidjeti kako pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a pjevaju ultranacionalističku pjesmu sa stihovima ‘Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst…’”, svjedoči Bursać u kolumni na poratlu Aljazeera. ,,Specijalne jedinice se tako jasno i nadasve glasno legitimišu i svojom pjesmom poručuju da nisu tu da bi štitile ‘sve građane Republike Srpske’, a pogotovo ne nesrbe. Na koncu, budimo iskreni, nije RS pravljena niti je nastajala za neke druge. Ti drugi, dakle nesrbi  su ništeni, protjerivani, ustavom tog entiteta odijeljeni i na koncu u zločinima i u genocidu ubijani”.

O ovonedjeljnom banjalučkom hepeningu svjedoče i fotografije. Na jednoj od njih, na svečanoj pozornici sa koje su zvanice pratile defile sigurnosnih snaga RS, iza Milorada Dodika stoji čovjek sijede kose i brade. Ratni zločinac Vinko Pandurević, u Hagu pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora. Penzionisani general-major vojske RS bio je komandant Zvorničke brigade. Na teritoriji pod njenom kontrolom bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice. Pandurević je osuđen za više ubistava, istrjebljivanje i progon ,,putem ubistava ili okrutnog i nečovječnog postupanja”. Ima ih što komentarišu ,,pravi čovjek na pravom mjestu”.

Druga, interesantna, fotografija stigla je sa svečane akademije upriličene povodom Dana RS. Otud je Dodik poslao poruku da je BiH ,,slična ustaškoj NDH iz prošlog vijeka”. Gotovo pa identičnu onoj koju smo, prije otprilike dvije godine, na račun Crne Gore čuli od pokojnog patrijarha SPC-a Irineja Gavrilovića. ,,U Crnoj Gori crkvi je gore nego pod Osmanlijama, a Srbima nego u NDH”.

A fotografija bilježi: iz drugog reda probranog skupa, Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, srpski ministar unutrašnjih poslova, Bratislav Gašić, direktor BIA (Bezbednosno informativna agencija) i, pomalo stiješnjen među njima, Joanikije Mićović, mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske. I, kažu, siva eminencija (većeg) dijela aktuelnih izvršnih i zakonodavnih vlasti.

Bespredmetno je pitati šta je Joanikije, toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Pri tome, ne mislimo na molitvu.

I skoro da je sve jedno da li Joanikijev angažman tumačimo kroz navodni amanet njegovog prethodnika Amfilohija Radovića, obaveze koje Srpskoj pravoslavnoj crkvi daju važeći zakoni i aktuelne vlasti u Beogradu, ili lično pregnuće Mićovića.

Da o zaostavštini prethodnog mitropolita ne trošimo puno riječi. To je  priča duža od tri decenije. Od šetanja moštiju cara Lazara diljem SFRJ-a, kojima je najavljena ratna faza realizacije velikosrpskog projekta, preko uloge crkve i srpskih službi bezbjednosti u našoj antibirokratskoj revoluciji (tačno 33 godine od tada, na političkoj sceni još imamo previše prvoboraca i heroja iz poduhvata koji je Slobodanu Miloševiću obezbijedio moć  neophodnu da dovrši  krvavu razgradnju SFRJ-a. Pa,  opet, preko ohrabrivanja, veličanja i slavljenja zločina i zločinaca, uz omalovažavanja i negiranja svega što nije srpsko i pravoslavno (uz insistiranje da i to mora biti jedno te isto), sve do današnjih murala i buduće zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita, koju će prebogata SPC i njena ovdašnja Mitropolija graditi o trošku svih građana Crne Gore.

Hajdemo dalje. U srpskom Zakonu o crkvama i verskim zajednicama čitamo: ,,Srpska pravoslavna crkva ima izuzetnu istorijsku, državotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda”. Potom čujemo kako to oblikovanje i razvijanje identiteta pojednostavljuje srpski ministar policije Vulin, jedan od najbližih i najdugovječnijih saradnika Aleksandra Vučića. Budući srpski svet je, prema njemu, jedan politički i državni prostor koji treba da se ostvari apsolutno mirno, bez ispaljenog metka: ,,Polako, pa neka traje koliko traje. Zašto ste toliko ubeđeni da je stanje na Balkanu nepromenjivo… Srbi su živeli zajedno pod Osmanskim carstvom, u Austrougorskoj neko vreme, nekoliko godina u Trećem rajhu, smatram da (Srbi) trebaju da žive u svojim granicama“.

Onda  Mićovića i Vulina jednog kraj drugoga vidimo u Banjaluci. Dok  Dodik najavljuje: ,,RS će biti nezavisna i u federaciji sa Srbijom”. I on bi odvalio pola BiH –  sve skupa sa sreberenčkim poljima smrti – mirno. Tvorcima RS inače je u Hagu presuđeno više od 1.100 godina zatvora. Za Srebrenicu više od 700 godina  -što Hag što ,,domaći” sudovi. Tu je i sedam doživotnih za glavne autore djela čiji se nastanak 9. januara slavi, u prisustvu mitropolita MCP-a.

A gdje je mjesto Crne Gore  u čitavoj priči?

,,Savremena ideja ujedinjenog srpstva nužno treba da dovede i do stvaranja zajedničke države Republike Srbije, Republike Srpske i Crne Gore. To bi bilo sasvim pravedno rješenje koje nijedan razuman argument ne bi mogao da dovede u pitanje”, objasnio je, neki dan, istoričar Aleksandar Raković za beogradsku Politiku.

Nešto ranije Raković se (to je onaj što kaže da su stanovnici Crne Gore ljudi sa ,,mentalnim felerom”) već pozabavio detaljima (opet) prizivanog ujedinjenja. Pa je, 2019, na promociji svoje knjige Crnogorski separatisti najavio i šta će se desiti nacionalnim Crnogorcima.  ,,U jednom momentu, njih 100 hiljada ostaće protiv nas 7,5 miliona! A onda će biti prilike da sa njima razgovaramo kako dolikuje”.

Jedan od govornika na pomenutoj promociji bio je budući mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. On je o svom domaćinu besjedio: ,,Mlad je čovjek, ali već više decenija se bavi temom Crne Gore i pravo da vam kažem, dosta sam od njega naučio. I od onoga što sam pročitao iz njegovih naučnih radova i još više iz njegovih redovnih obraćanja javnosti”. Dostojan, dakle.

O tom nauku nešto smo, doduše posredno, mogli saznati i ovih dana.

,,A kad Crnogorci isprazne iz sebe svoj duhovni sadržaj, koji drži nacionalno-kulturna matrica srpstva, postaju-niko ili nula-ljudi. To je ontološki i matematički tačno, a ampirijski vrlo provjerljivo. Nula od čovjeka, nule od ljudi”. Ovako piše Milutin Mićović u knjizi Luče u tami Crne Gore. Za koju je, čuli ste biće, dobio nagradu Miroslavljevo jevanđelje za 2021. Nagradu, inače, dodjeljuje Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta Crne Gore. Sa službenom adresom: Njegoševa 83, Cetinje.

Javnost nagađa da li je za dobijanje nagrade prevagnuo navedeni citat, ili je presudan utisak na stručni žiri ostavio dio u kome se kaže: ,,No i pored velikog djela koje nam je Njegoš ostavio, ne može se reći da su ga svi razumjeli, kao što se ne može reći da su svi Srbi-Srbi. Od Srba su nastajali srpski Muslimani, srpski Hrvati, pa i srpski Albanci“.

Milutin je Joanikijev rođeni brat. I istomišljenik, reklo bi se.  Pa vam skoro bude žao Vojslava Šešelja i Milomira Marića što su, nakon prazničnog televizijskog oblajavanja Crne Gore i Crnogorki, kažnjeni  šestomjesečnim odsustvom sa naših ekrana. A mogli su, sa malo truda, umjesto kazne odavde dobiti kakvu državnu nagradu.

Uz pozive da se priključimo Otvorenom Balkanu, iz Srbije su okolo u dane praznika, stizale i svakojake ,,pjesme”. Tek da nas podsjete đe smo bili i đe bi se, ponovo, mogli naći. Ako već nijesmo tu.

Srebrenice tako si mi mila/Dabogda se tri put ponovila/Oj Pazaru novi Vukovaru/Oj Sjenice nova Srebrenice… Uz ovu pjesmu se, pred Novu godinu, u Priboju (Zlatiborski okrug) ,,veselila” grupa lokalnih policajaca. Povod za okupljanje – jedan od njih dobio je sina. Atmosferom su se pohvalili na društvenim mrežama.

Predsjednik Srbije primijetio je, tim povodom, kako se ,,svašta pjeva”. A nadležni su, sa desetak dana zakašnjenja, pokrenuli samo disciplinski postupak. Iako je zagovaranje ili podsticanje na mržnju, diskriminaciju ili nasilje u Srbiji krivično djelo kažnjivo zatvorom – od tri mjeseca do tri godine.

Iz istog mjesta, samo za Badnje veče, stiže video sa novim prazničnim sadržajem. ,,Božić je, pucaj u džamije”, urlaju momci slaveći ,,najradosniji hrišćanski praznik”. Identifikovani su. Za kaznu ili nagradu, nije saopšteno.

Crnogorska vlast, o svemu tome, uglavnom ćuti. Što, možda, i nije loše. Prošle godine u ovo doba, na ovim stranicama, čitali ste o čestitci koju je, povodom Dana RS-a, koleginici iz Banjaluke uputio premijer Zdravko Krivokapić. Usmeno i, kako se pokušavao odbraniti, u privatnom razgovoru. Sada je Krivokapić ponovo prinuđen da se brani. Što nije čestitao.  ,,Ja sam mislio da sam Božićnom čestitkom obuhvatio sve praznike ovih dana”, kazao je premijer, odgovarajući na kritike sljedbenika srpskog sveta.

Ima premijer i većih briga. Treba početi sa realizacijom projekta Evropa sad. Glasanje u Skupštini bila je prva stepenica, a kritike koje i dalje stižu i pesimistične najave sa sjevere ukazuju da je Vlada možda ishitreno i nedovoljno proračunato ušla u taj posao. Tu je i nova epizoda sage o potpisivanju Temeljnog ugovora sa SPC-om. Nakon što je jedan od uticajnijih članova Sinoda najavio da SPC ugovor neće potpisati sa ovom Vladom i njenim premijerom, čini se kako je Krivokapić ponovo pod pritiskom da se taj posao obavi što prije. I bezuslovno. Bez obzira na neizbježne posljedice.

Prazničnu prazninu popunio je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović. Promocijom svog sajta dritan.me. ,,Iza nacionalizma na Balkanu se kriju novčani interesi i korupcija”, otkriva doktor globalne politike i koordinator ovdašnjih službi bezbjednosti. Ako malo proskitate po sajtu, možete naići na, čini se interaktivan, odjeljak Budi relaksiran. Među ponuđenim jezicima za komunikaciju nalaze se, uz engleski, ruski, njemački, albanski, srpski i hrvatski…, još i suomi, mahasa… Crnogorskog i bosanskog – nema.  

Vjerovatno nije loša namjera. Ali jeste svjedočanstvo o tome kako dugo trajanje diskriminacije postaje uobičajenost. Pred kojom se gubi oprez.     

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST ISTRGOVALA OKRNJENI BUDŽET: Evropo sad, sačekaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim. Monitora) to bude oko milion eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju. Rečeno učinjeno. I eto nama reforme. I Evrope

 

Vlada je, uz dosta muke, kroz parlament „progurala” Zakon o budžetu za 2022. Skupština, međutim, nije usvojila dio vladinih zakona koji su neophodni da bi se tokom naredne godine ostvarili planirani prihodi i rashodi iz državne kase. Ali je, trgujući s Vladom, u taj paket umetnula nekoliko zakona koji će značajno povećeti državne troškove. Bez ozbiljnije ideje kako bi se oni mogli nadomjestiti od prihoda. Osim novim kreditima. Povećanjem poreza. Ili prodajom preostale državne imovine.

Sve to, možda, neće biti toliko primjetno tokom naredne godine, pošto se usvojeni zakoni neće primjenjivati od januara (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, tzv. obeštećenje majkama, povećanje minimalne penzije). Ali će budžet za 2023. godinu, već je izvjesno, na strani troškova biti znatno veći od ovog koji je usvojen posljednjih dana 2021. Pod uslovom da većina onoga što je usvojeno u srijedu ostane na snazi do tada.

I, šta sad?

Vladin program Evropa sad dobio je neophodnu, formalnu, podršku parlamentarne većine, ali je njegova realizacija krajnje neizvjesna. Zapravo, neuspjeh programa veće plate svima izvjestan je ukoliko u najskorije vrijeme (već se pominje mart) ne dođe do rebalansa budžeta. Koja god da bude vlada koja će ga predložiti. I skupštinska većina koja će ga prihvatiti. Pošto je to, sada, jedini način da se uskladi evidentna nesrazmjera između državnih prihoda koji se moraju nabrati i rashoda koji su obećani građanima, da bi program Evropa sad donio najavljeno povećanje zarada. I trajao.

Oči većine uprte su u taj program, odnosno, najavaljeno povećanje neto zarada u procentu od 80 (za sve one koji primaju minimalnu zaradu) do 12 odsto (zaposleni sa sadašnjom neto platom većom od 1.500 eura). U zadnji čas, ispostavilo se da funkcioneri zakonodavne, izvršne i sudske vlasti neće dobiti povišicu u obećanom iznosu (oko 200 eura) već, otprilike, samo trećinu te sume. To će za koju stotinu ljudi povećati broj nezadovoljnih novom preraspodjelom u kojoj su znanje (stručna sprema) i radno iskustvo, uglavnom, poprilično potcijenjeni. Barem kada su u pitanju zaposleni koji platu primaju iz državnog i budžeta lokalnih samouprava.

Pod uslovom, naravno, da se u međuvremenu još nešto ne promijeni, pa da i državni funkcioneri dobiju povišicu srazmjernu onome čemu se nadaju ostali zaposleni. A izgleda da jeste, pošto su sva 74 poslanika koja su glasala za taj vladin prijedlog bila – uzdržana. Kako ono glasi vladina pitalica: da vidimo ko će glasati protiv povećanja (svoje) plate? Eto, neće niko.

Stidljivi glasovi nezadovoljstva počinju da dolaze s druge strane. Od onih koji uvećane zarade treba da isplate. Plaćajući, istovremeno, sve ono što država od njih  traži kako bi izmirila sopstvene obaveze.

Suprotno vladinim računicama da će njihov program olakšati poziciju privrednika iz legalne zone poslovanja i dovesti do novog zapošljavanja, osnivač kompanije Voli Dragan Bokan „otkriva” kako program Evropa sad „neće pasti lako velikom  broju privrednika”. I da ga je, zato, trebalo uvoditi postepeno.

Ovako, najavljuje Bokan, „do zatvaranje određenog broja privrednih subjekata doći će postepeno, a neki će izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”. Mogući su, dakle, i scenariji bitno drugačiji od onih koje je najavljivala Vlada.

U dvije prethodne godine porezi i doprinosi na zarade zaposlenih činili su 35–40 odsto ukupnih prihoda države. U 2022. godini taj udio će biti manji, ali danas niko sa sigurnošću ne može da kaže – za koliko.

Ostalo je previše nepoznanica vezanih za početna polazišta i provođenje programa Evropa sad da bi se mogle praviti precizne računice o njegovom uticaju na državu (i sa prihodne i sa rashodne strane), zapošljene, poslodavce. I armiju onih koje ovakva Evropa sad ne dotiče. Ogromnu većinu penzionera, nezaposlene, zaposlene u sivoj ekonomiji i neformalno zaposlene.

Premijer Zdravko Krivokapić, i pored toga, isijava optimizam. „Godinu završavamo trijumfalno”, kaže. Ne mareći za upozorenja koja stižu od strane onih koji, bez dileme, stvarno stanje crnogorske privrede poznaju bolje od njega. „Program Evropa sad je prava mjera između privrednika i radnika. Nema toga mikro, malog i srednjeg preduzeća koje taj najniži iznos od 450 eura ne može da isplati”, insistira premijer, „ovaj program je program za građanina i on će da uspije…”

Krivokapić se, na ovonedjeljnom sastanku u Privrednoj komori, osvrnuo i na najave da će oni poslodavci koji ne mogu ili neće da isplaćuju minimalne zarade uvećane sa 250 (do oktobra je bilo 225) na 450 eura, sa zaposlenima potpisati aneks ugovora kako bi ih prebacili na pola radnog vremena. Ukoliko to već nijesu uradili. A mnogi, može se čuti, jesu. I to ne samo na sjeveru države, već i u Podgorici.

Zvanično skraćenje radnog vremena sa osam na četiri sata dnevno usloviće i upola manju platu. I manje poreze i doprinose. Premijer za tako nešto neće ni da čuje. „Kakva je to praksa? Kakav je to način razmišljanja? Da li je to fer odnos? Da li je to odnos prema čovjeku koji vam doprinosi da i vaš profit bude veći. Nema prelaska sa osam na četiri sata“, poručio je.

Ali, šta ako do epidemije skraćenja radnog vremena, ipak, dođe? Nema naznaka da se Vlada predvođena resornim Ministarstvom finansija i socijalnog staranja, postarala da ojača nadležne institucije, prije svega inspekcijske službe, koje će se na terenu starati o adekvatnoj primjeni usvojenih mjera. Pa, recimo, u kontinuitetu kontrolisati koliko će vremena na radnom mjestu provesti radnici sa skraćenim radnim vremenom. Četiri, osam ili, kao do sada, još neki sat više?

I koliko je, uopšte, zapošljenih u ovoj zemlji.

Premijer, u ponedjeljak kaže da od 220.000 radnika  u Crnoj Gori, njih 20 odsto (gotovo 45.000) prima minimalnu zaradu. Prema Evropa sad računici, oni će od februara kući svakog mjeseca nositi devet miliona više. Njihova zbirna neto plata biće 20,25 umjesto sadašnjih 11,25 miliona.

Ali: u programu Evropa sad koji su jesenas predstavili Krivokapić i njegovi ministri finansija i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović, piše da je u aprilu bilo 153.000 zaposlenih. I da je 23,6 odsto njih primalo minimalnu zaradu. Razlika je u 70.000 osoba. Ili skoro dva miliona eura mjesečno, potrebnih za isplatu minimalnih neto plata.

Kako će se ta razlika reflektovati na prihode i rashode budžeta, ne znamo. Kao što ne znamo kada su se čelni ljudi Vlade frljakali brojem zaposlenih, jesenas ili sad. Krivokapić kaže da njihov projekat nije nastao bez provjera i analiza. „Na projektu je radilo 7–15 ljudi. Držali smo to u tajnosti jer smo znali da će svi imati problem sa takvim projektom”.

Svi će imati problem!? Makar to bi se moglo pokazati kao potpuno tačno.

Poslanici nijesu prihvatili izmjene Zakona o akcizama kojima je Vlada, povećavajući postojeće i uvodeći nove akcize, naumila uvećati prihode budžeta za 22,5 miliona. Neusvajanjem predloženih izmjena Zakona o PDV-u država je uskraćena za još 10 miliona planiranih prihoda. Prethodno je iz procedure povučen prijedlog Zakona o podizanju gotovine za pravna lica i preduzetnike, koji je, prema vladinim projekcijama, u budžet trebalo da donese pet miliona. Ima toga još. Na strani troškova, uvećanje u odnosu na inicijalni prijedlog teško je i izračunati. Makar dok Zakon o budžetu za 2022. ne bude objavljen u Službenom listu. Riječ je, orijentaciono, o nekih 200 miliona dodatnih rashoda u ovoj godini.

Krajem prošle nedjelje, vladajući zastupnici su riješili da Vladi uskrate mogućnost novih zaduženja (500 + 900 miliona). Ministar Spajić je odgovorio najavom da će Vlada, zbog toga, odbiti sve ponuđene amandmane. Do ponedjeljka, stvari su se još jednom preokrenule naglavačke. Vlada, ova ili neka druga, moći će da se zaduži – malo. A poslanici vladajuće većine dobili su pravo da delegiraju amandmane, približno, do iznosa jedan milion po poslaniku. Pa su tako i uradili.

Ministar Spajić je javno potvrdio taj aranžman. Koji mnogo liči na ono što je ista ta većina, prije 15-20 dana, nazivala pokušajem političke korupcije i trgovinom poslanicima. „Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim.autora) to bude oko million eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju.

Dogovoreno je, potom, potvrđeno u praksi.

Poslanik Marko Milačić je, primjera radi, svoju kvotu potrošio na amandman kojim se obezbjeđuju sredstva za isplatu zarada asistentima u nastavi za vrijeme ljetnjeg raspusta (država im je do sada „krala” plate za jul i avgust). Pola miliona. Još pola miliona namijenio je finansiranju izgradnje zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita Amfilohija u manastiru Stanjevići. Izgleda da SPC nema para koliko se to nama čini. Ili imaju drugačije prioritete.

Potom su iz PzP-a saopštili da pet miliona eura kojima, u amandmanima, raspolaže njihov poslanički klub (pet poslanika) preusmjeravaju za zdravstvo ili povećanje penzija. Đuture. Amandmani su, tako, postali ozbiljna valuta u crnogorskom parlamentu. Nešto kao domaći bitkoini.

Ministar Spajić je, zamislite, sve to prihvatio. I planirani budžetski deficit povećao za trećinu. A budžet je dobio podršku 42 poslanika. Jedan gratis.

Onda je aktuelna većina (41) odlučila da se država, ipak, može zadužiti tokom naredne godine za nekih 70-ak miliona. Da pokrije troškove usvojenih amandmana. A nešto će preteći i za opštine, čiji su budžeti poharani projektom Evropa sad.

Vidjećemo ko je u toj trgovini bolje prošao. Ko će platiti eventualni (blago rečeno) neuspjeh – znamo. Imajte to na umu dok nazdravljate Novoj godini i novim, većim, platama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo