Povežite se sa nama

FOKUS

Vođin tender za novog Ranka

Objavljeno prije

na

Gotovo svi učesnici izbora 14. oktobra računaju da su baš oni na izborima pobijedili. Evropska koalicija Milo Đukanović smatra se pobjednikom zato što je osvojila najviše glasova, Demokratski front računa da njihov rezultat znači početak kraja Đukanovićevog režima, Pozitivna Crna Gora vidi sebe kao jedinu novu snagu spremnu da promijeni Crnu Goru. Od Bošnjačke stranke i partija koje predstavljaju Albance i Hrvate zavisi ko će obezbijediti većinu u parlamentu, pa se logično, pobjednicima izbora smatraju upravo te partije. Sa tako puno pobjednika jasno je da nije pobijedio niko i da će pobjeda ili poraz zavisiti od toga šta će ko raditi u narednim danima.

,,Ovo nijesu riječi čovjeka kampanje već podaci koje kao čovjek koji se bavi analizama i procjenama prvi put večeras saopštavam… Bilo bi mi iznenađenje da osvojimo manje od 42 mandata. Sigurno ćemo osvojiti 41 mandat, a očekujem da ćemo osvojiti 43 mandata i zajedno sa našim koalicionim partnerima koji se sada takmiče izdvojeno doći do 48 mandata, što je više od svih ostalih izbornih lista zajedno”, objašnjavao je na predizbornom skupu u Kolašinu Svetozar Marović, potpredsjednik DPS-a. Iznenadio se.

Na osnovu preliminarnih rezultata izbora Đukanovićeva koalicija osvojila je 39, Demokratski front 20, Socijalistička narodna partija devet, Pozitivna Crna Gora sedam mandata. Bošnjačka stranka osvojila je tri, po jedan mandat imaju Albanska koalicija, Forca i Hrvatska građanska inicijativa.

Demokratska unija Albanaca žalila se Državnoj republičkoj komisiji što sa oko 2,800 glasova nije dobila mandat. Stručnjaci tvrde da nije u pravu, DUA najavljuje da će se još žaliti. Među partijama koje zastupaju Albance DUA je godinama veoma bliska Đukanoviću. Na prošlim izborima imala je 4.747 glasova, na ovima – 1.895 manje. Prilično jasna poruka, i za DUA i za one koji najavljuju spremnost da zauzmu njeno mjesto.

Od 514.055 upisanih u birački spisak glasalo je 362.712 ljudi.

To je izlaznost od 70,3 odsto. Dvije srpske liste i penzioneri rasuli su oko deset hiljada glasova. Broj nevažećih listova vrlo je sličan na ovim i prošlim izborima – oko 5.700.

Jedini slučaj kada DPS-ova koalicija nije mogla da sama formira vlast desio se 2001. Tada je Koalicija DPS-a i SDP-a dobila 36 mandata, Zajedno za Jugoslaviju na čelu sa SNP-om – 33, Liberalni savez je imao šest, Demokratska unija Albanaca i Demokratski savez u Crnoj Gori po jedan mandat.

Sada, u noći nakon izbora Đukanović je izjavio da je lista Evropska Crna Gora pobijedila ,,kao što su i obećali”, te da su osvojili 180 hiljada glasova, znatno više nego na prošlim izborima kada ih je zaokružilo 168 hiljada birača. Budući da je njegova koalicija zapravo dobila 165.380 glasova jasno je da je, po automatizmu, prigrabio 15.124 glasa Bošnjačke stranke. U prethodnom sazivu vladajuća koalicija DPS-SDP-BS-HGI imala je 48 poslanika. Sve i ako šarmom osvoji sve predstavnike manjinskih naroda Đukanović sada može da kontroliše 45 mandata. Nije malo, ali je – manje.

Parlamentarne opozicione partije – SNP, Nova i Pokret za promjene na prošlim izborima su osvojile oko 104 hiljade glasova. Na ovim izborima Demokratski front je imao 82.752, SNP 40.709, a Pozitivna 29.885 glasova. Ukupno: 152.716.

O većini u crnogorskom parlamentu odlučivaće glasovi zastupnika manjinskih naroda.

Predsjedništvo DPS-a objavilo je da će o formiranju parlamentarne većine pregovarati sa svim partijama koje sa njom dijele programske ciljeve i principe, prije svega sa dosadašnjim partnerima.

Potpredsjednik Socijaldemokratske partije Rifat Rastoder izjavio je kako je predstavnicima manjinskih naroda mjesto u koaliciji Evropska Crna Gora.

Lider Demokratskog fronta Miodrag Lekić i u noći izbora i poslije je rekao kako će inicirati razgovore o vladi nacionalnog jedinstva sa partijama koje su van koalicije Demokratske partije socijalista, Socijaldemokratske i Liberalne partije. ,,Naša inicijativa nije pretenzija našeg nametanja, već akt naše dužnosti, javne odgovornosti, da otvorimo dijalog i tražimo rješenje. Ponude u vezi sa potpredsjedničkim ili predsjedničkim mjestom u vladi su otvorene i biće predmet razgovora u drugoj fazi”. Razgovore sa drugim opozicionim strankama Lekić vidi kao ispit zrelosti i javne odgovornosti oko svih izbora koji će se napraviti tokom pregovora.

Iako Đukanovićeva koalicija parlamentarnu većinu može obezbijediti i uz pomoć albanskih partija i HGI, od objavljivanja rezultata izbora sve su oči uprte u Bošnjačku stranku. Monitorovi izvori iz Bošnjačke stranke kažu da trenutno sagledavaju šta drugi rade. Primjećuju da predstavnici nekih albanskih partija trče ka Đukanoviću.

Budući poslanik Albanske koalicije Fatmir Đeka objavio je da u koaliciji Mila Đukanovića vidi prirodnog saveznika. No oglasio se Mehmet Bardhi,čiji je Demokratski savez član Albanske koalicije, porukom da ništa nije odlučeno. ,,Čekamo ponudu i od vlasti i od opozicije”. Predsjednica Hrvatske građanske inicijative Marija Vučinović sastaće se i sa predstavnicima DPS i sa liderom fronta Miodragom Lekićem. I HGI, međutim, DPS smatra prirodnim saveznikom.

Predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović nije se još javno opredijelio. Kazao je kako očekuje da veći broj Bošnjaka-Muslimana bude na pozicijama gdje se odlučuje. ,,Mi znamo našu snagu, moramo pomoći sjeveru Crne Gore, gdje uglavnom žive Bošnjaci-Muslimani. To nam je prioritet u odnosu na ministarske fotelje ili neka personalna rješenja”, rekao je Husović agenciji Anadolija.

Ljubav između pristalica DPS-a i Bošnjačke stranke među pripadnicima bošnjačkog naroda nikad nije cvjetala tako kao među njihovim prvacima, ali je trenutak kada DPS počinje da gubi prevlast u tom dijelu biračkog tijela proizveo napetost koja dovodi do incidenata. Predsjednik opštine Plav i prvi čovjek Bošnjačke stranke u tom gradu Orhan Šahmanović tvrdi da ga je u izbornoj noći napao DPS-ov poslanik Husnija Šabović. Prema tvrdnjama Bošnjačke stranke, Šabović je udario Šahmanovića automobilom uz upućene psovke, dok je njegov brat Vehbija potegao pištolj. Šabović je kazao da nije.

Funkcioner BS-a Suljo Mustafić je ranije kazao da od DPS-a očekuje da ,,politički i krivično” odgovaraju funkcioneri te stranke zbog ponašanja oko izbora. Problem je u tome što u DPS-u, ima mnogo onih koji bi trebalo da ,,krivično i politički” odgovaraju zbog raznih nasilja počinjenih za ove 23 godine nekontrolisane vlasti. Ako im bude pružena ruka da vrate glasovima izgubljenu apsolutnu većinu – to neće biti moguće. Zakonito, nasilje uzdrmanih apsolutista će se nastaviti još jačim tempom. Tako, nakon posljednjih dešavanja, cinično zvuči i odgovor Sulju Mustafiću. DPS je poručio da se neće baviti krivičnom odgovornošću svojih funkcionera, jer za to postoje nadležne institucije. Nadležna institucija zvana tužilaštvo godinama ne može da dopre do Šabovića jer ga štiti poslanički imunitet. Od krivične odgovornosti zbog korupcije i krađe šume štiti ga DPS.

Zanimljiva je to slika: odricanjem od Šabovića DPS bi osnažio mogućnost formiranja koalicije i borbu protiv korupcije o istom trošku. Pustiti, međutim, svog Bošnjaka niz vodu za DPS je ozbiljan izazov. U Crnoj Gori živi preko 70 hiljada Bošnjaka i Muslimana, Bošnjačku stranku izabrala su 15.124 glasača.

Do saradnje manjinskih partija sa Demokratskim frontom, SNP-om i Pozitivnom lakše bi došlo kada bi partije koje zastupaju manjinske narode nastupile kao blok, objašnjavaju izvori Monitora. Bila bi dobrodošla i podrška međunarodnih faktora. Realnijom, međutim, ocjenjuju mogućnost da se ,,svako individualno proda Đukanoviću”. Makar dio Bošnjačke stranke smatra da ponudu Demokratskog fronta treba, u najmanju ruku, ozbiljno razmotriti. Smatraju da će se silazni trend Đukanovićeve koalicije nastaviti, da se na naredne izbore neće čekati četiri godine i da bi ignorisanje tih fakata značilo zabijanje glave u pijesak.

Iako im se na leđa svaljuje pomalo nepravedan dio istorije Crne Gore, prvaci Bošnjačke stranke ne bi trebalo da previde sudbinu Demokratske unije Albanaca. Uz Đukanovićevu vlast ,,toplo je, ali smrdi”.

Naglašavanje potrebe da opozicija razgovara sa strankama manjinskih naroda zasijenilo je potrebu da možda prvo porazgovaraju ostale partije koje su osvojile parlamentarni status. SNP je, kroz lik Aleksandra Damjanovića, pokrenuo nadmudrivanje da li predlog Fronta o vladi nacionalnog jedinstva znači da bi u tu vladu ušao i DPS i odmah zaključio kako im takvo šta nije prihvatljivo. Oni bi vladu eksperata, valjda. U međuvremenu je ipak najavljeno da će se Lekić i predsjednik SNP-a susresti.

Jasno je da SNP-u nije lako da prihvati ozbiljan gubitak glasača, moguće je i da su im se prvaci Fronta zamjerili ,,radom na terenu”, međutim, i jedni i drugi bi morali opaziti da se o ,,početku kraja” Đukanovićevog režima može govoriti samo ako opozicija ne poništi ono što je upravo osvojila. Nakon užasnog poraza na prošlim, dostojanstven rezultat na ovim izborima veoma je krhka tvorevina koju valja brižljivo čuvati. Pokušaji oporavka SNP-a preko osvete Frontu ili forsiranje predsjedničkog kandidata kad mu vrijeme nije, potezi su koji lako mogu vratiti birače u stanje ,,nemam za koga da glasam”.

Biračima Pozitivne još nije baš sasvim jasno za šta su, zapravo glasali. Njihov zvaničan stav je da će o svemu progovoriti kad budu objavljeni konačni rezultati izbora. I da neće odustati od svojih principa. U međuvremenu se bave oštrim demantijima. Oštro su reagovali i na poruku iz Demokratskog fronta da bi njihovi stavovi mogli biti jasniji: Pozitivna Crna Gora neće uvažavati savjete opozicije, koja je neistinama učinila sve što je mogla kako bi ta partija ostvarila što niži izborni rezultat. Rezultat lokalnih izbora u Nikšiću takav je da će Pozitivna morati da pokaže šta tačno proizvode njeni programski principi.

Mada sa bitno slabijim pozicijama Đukanovićeva koalicija ostala je vlasti u Budvi, u Kotoru DPS može da formira vlast sa partnerima na državnom nivou. U Nikšiću su izgubili. Koalicija DPS – SDP – LP osvojila je 20 mandata, DF 12, Pozitivna pet, a SNP četiri. Za većinu u lokalnoj Skupštini neophodan je 21 odbornik. Šta god da urade u Nikšiću, neće im biti krive manjine.

DPS je pozvao Pozitivnu da formiraju vlast, Demokratski front očekuje da će Pozitivna sa opozicijom. ,,Izaći ćemo sa svojim prijedlogom mjera i tražićemo podršku aktera na političkoj sceni. Vrlo ćemo konkretno ponuditi šta treba da se uradi u Nikšiću u naredne četiri godine i koji će biti efekti tog rada”, kazao je nosilac liste Pozitivne u Nikšiću Nikola Koćalo.

Kako se god rasplete – vlast nije ono što je bila. Sve ispod apsolutne vlasti za DPS je poraz, zato su nadležni analitičari zaključili da nema druge nego da se apsolutista vrati u obliku premijera ili predsjednika, svejedno. Kažu da je to način da se sačuva Crna Gora, zapravo je način da se odloži kraj. Za ponekoga – da izbjegne zatvor.

Miloš BAKIĆ

BOX: Sloboda do otkaza

Međunarodni posmatrači su još jednom ocijenili kako su izbori bili fer i demokratski. Našli su poneku greščicu, ali ništa strašno. Da su htjeli da gledaju dovoljna je jedna slika: sedmorica radnika dan uoči izbora dobili su otkaz jer su odbili da reklamiraju Đukanovićevu koaliciju.

Vlasnik građevinske firme Geneks Momčilo Dedić podijelio je uoči izbora radnicima crvene majice sa državnim simbolima i zaokruženim brojem 11 na leđima. ,,Ja sam iz pristojnosti uzeo majicu, nisam htio da pravim problem, ipak držim porodicu, živim od te plate. Međutim, danas sam bio na turu za Bijelo Polje, kada sam se vratio sačekao me šef i rekao mi je ‘gdje ti je majica, moraš je obući’. Odgovorio sam mu da je neću obući, a on mi je nakon toga rekao ‘Ako nećeš da je obučeš dobićeš otkaz’. Na tome se sve završava, razdužio sam kamion i ostao sam bez posla”, svjedočio je radnik Zoran Bulatović.

,,Ako nekome smeta crnogorski grb – ne mora da živi ovdje”, objasnio je gazda Dedić. Jedanaesticu, broj Đukanovićeve koalicije na leđima, odbio je da komentariše.

Odličan način da se Crna Gora upropasti je da se gomila gnjida sakrije pod krilom orla.

Toliko o slobodi.

Đukanovićevo bratstvo i jedinstvo

O neprijateljima komunizma: ,,Politiku agresivnog antikomunizma i gotovo patološke srbofobije nudi Savez reformskih snaga Jugoslavije. Iza nevještih reformskih maski, lako je prepoznati protagoniste bivše, od naroda odbačene politike, nekoliko mladih, nezadovoljnih vlastohljebnika, šačicu crnogorskih nacionalista, šačicu suludih islamskih fundamentalista i albanskih separatista, koji svom narodu nude mržnju.”

O Bosni: „Mi smo već istanjili avnojevske granice između Crne Gore i Hercegovine, odnosno između istočne Bosne i Crne Gore. Dosta je srpski narod robovao bratstvu i jedinstvu, avnojevskoj, Titovoj Jugoslaviji, pa, čak, i zamislima Aleksandra Karađorđevića da popravi Jugoslaviju”.

O Hrvatskoj: ,,Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”.

O Kosovu: ,,Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima”.

O Srbiji: ,,Zbog vjekovnih bratskih veza, zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti, Crna Gora se i otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom”.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 

Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama

 

 

„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona  Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.

Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.

Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.

Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.

Karakterističan je slučaj Kaspija. Knežević je, 2014. godine sa kompanijom Kaspija properti iz Ujedinjenih Arapskih Emirata ugovorio prodaju barskog hotela Princes, koji je već bio opterećen hipotekom za prethodno uzet kredit. Zato je dogovoreno da mu dio novca (12,5 miliona) bude isplaćen unaprijed, kako bi sa nepokretnosti skinuo opterećenja i predao ih novim vlasnicima. Kao garanciju da će to uraditi, Knežević je ponudio garanciju Atlas banke, koju je mu je tadašnji izvršni direktor Đorđe Đurić ovjerio mimo propisane procedure. Epilog: Arapi su ostali bez hotela, Atlas banka im je isplatila 15,2 miliona (osnovni dug plus zatezne kamate) a Knežević je nastavio da rasipa novac deponenata svojih banaka. Možda i nakon podizanja optužnice u ovom slučaju.

A država?

Danas znamo kako je kontrola CBCG još 2015. ustanovila ozbiljne probleme u poslovanju  Atlas banke. Tim koji je predvodio viceguverner CB Velibor Milošević (kasnije je uhapšen kao akter jedne od Kneževićevih afera) predložio je da, kao ključne mjere, da se banci zabrani dalje kreditiranje kompanija  iz Atlas grupe, a da se tim firmama i licima povezanim sa Kneževićem ograniči isplata depozita iz banke. Izgleda, međutim, kako odluka o (ne)prihvatanju tog izvještaja nikada nije donijeta.  Knežević je još bio dobar sa tadašnjim centrima moći. Tri godine kasnije, nova kontrola zatekla je neuporedivo lošije stanje.

Saznali smo, pored ostalog, da Atlas banka ne da Aerodromima Crne Gore da sa računa podignu njihova tri miliona. Pošto su se, navodno, Knežević i Ivan Brajović (tadašnji predsjednik SD-a koji je, „po dubini“, upravljao Aerodromima) dogovorili o jednom zanimljivom finansijsko-političkom aranžmanu. O kome ste mogli čitati u Monitoru, kada je tome bilo vrijeme. „Ja sam direktno sa Brajovićem dogovarao držanje depozita Aerodroma u Atlas banci. Zauzvrat, zatvorili smo mu sve kredite koje je imao u Atlas banci, u tu svrhu sam sa njim dogovorio da mu moji prijatelji plate plac u Bjelopavlićima po višestruko većoj cijeni od realne. Takođe, Brajović je dobijao naknadu od mene, navodno za potrebe partije”, tvrdio je tada Knežević. Bivšeg predsjednika SD-a, ipak, nema u optužnici za Aerodrome.

Nije to bio ni prvi ni poslednji put da je država (čitati: DPS Mila Đukanovića) pogurala Kneževićeve biznise. Njegova firma Jupex mix je 1999. godine od državnih fondova kupila većinski paket akcija (više od ¾ vlasništva) Jadranskog sajma u Budvi. O nekin detaljima tog posla za Monitor je 2005. govorio Danilo Popović, tadašnji predsjednik Skupštine Saveza Sindikata Crne Gore i član Savjeta za privatizaciju: “Kupila ga je Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci i ona je njihovim parama kupila Sajam u Budvi.” Nekome može biti interesantno – predsjednik Odbora direktora Jadranskog sajma u vrijeme privatizacije bio je Svetozar Marović.

Uglavnom, Knežević 2009. godine spaja nekretnine (placeve) koje je država sredinom prošlog vijeka dala na korišćenje Jadranskom sajmu sa susjednim zemljštem u vlasništvu opštine Budva. Čime dobijaju jednu od najatraktivnijih građevinskih lokacija u gradu. Tako nastaje Expo Budva u kojoj Opština ima četvrtinu vlasništva.

Neku godinu kasnije, 2016. Savjet za privatizaciju donosi odluku da je Knežević u procesu privatizacije platio i pravičnu tržišnu naknadu i za zemljište koje je koristio Jadranski sajam. Onda se ispostavlja da je Knežević sve to već založio za tri kredita ukupne vrijednosti oko 35 miliona eura (računica iz SDT-a). Sva tri kredita dobijena su od Pireus banke. Iste one kojoj je Knežević prodao svoju Atlas banku u Srbiji 2005. Nakon malih neugodnosti sa srpskim vlastima. „Možda zvuči čudno, ali ponosan sam na to i nikad nijesam osuđivan”, kazao je u jednom intervjuu Knežević, komentarišući ta vremena i “neugodnost da je 2006. odgovarao na pitanja u vezi stečajne mafije u Srbiji”.

Knežević je u filijali iste banke u Londonu garantovao za kredi od 1,5 miliona koji je podigao Milo Đukanović 2007. Prethodno su novac neophodan za kolateral na račun jedne od Kneževićevih kiparskih firmi uplatili Željko Mihailović i Dušan Ban. Đukanovićevi prijatelji, akteri duvanskog tranzita  i suvlasnici Pomorskog saobraćaja, još jedne kompanije privatizovane po modelu Jadranskog sajma.

Slična privatizaciona priča ponovila se i kada je Knežević, sa partnerima, kupio Vojnu bolnicu u Meljinama.  Kompleks od 19 objekata na 50.000 kvadrata zemljišta kupljen je za 25 miliona eura. Zapravo nije. Knežević je od države kupovao obveznice stare devizne štednje plaćajući 35 centi za jedan euro.  Država je, potom, njemu priznala punu cijenu kada je on tim obveznicama plaćao bolnicu. Što znači da ga je posao koštao puno manje.

Iz te perspektive, lakše je razumjeti zašto je Knežević o Đukanoviću, u njihovo vrijeme,  govorio i ovako: “U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od gospodina Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije.”

Sa druge strane, Đukanović je pravdao novac kojim je Knežević pomagao njegovu partiju. Definišući to kao interesnu dobrovoljnost. Novac je ,,završavao u računovodstvu DPS, sve je pažljivo evidentirano“, pojasnio je Đukanović, „a državnim organima dostavljani su onakvi izvještaji kakve su oni tražili”. Do danas ne znamo da li su ti izvještaji bili istiniti. Mada, nije teško imati osnovane sumnje po tom pitanju.

Sve to, ipak, nije pomoglo kada su na red došle obećane i ugovorene investicije. Umjesto nepunih 120 miliona investicija u meljinski kompleks dobili smo – ništa. I međusobne optužbe kupca i prodavca. Država je tražila raskid ugovora, a Knežević i njegovi partneri povrat „uloženih“ 25 miliona i naknadu za izgubljenu dobit. Arbitraža traje. A bolnica je završila u stečaju.

Naredni posao Kneževića i istog ino partnera, kompanije Capital iz UAE, završen je neslavno po domaćeg tajkuna. Praktično je izbačen iz zajedničkog posla izgradnje Capital centra u Podgorici. Arapima i njihovim finansijskim revizorima nije se dopao način na koji je Knežević baratao njihovim novcem. Preuzeli su posao i sami završili započeto. Ustupajući Atlas grupi poslovni prostor (sjedište Atlas banke)  i nekolika parking mjesta.

Tada je već krenula lavina. U stečaj je otišla Kneževićeva Atlas televizija (omogućeno mu je da u istom prostoru sa istom opremom pokrene drugu, ostajući dužan zaposlenima iz prethodne TV skoro milione ura na ime neisplaćenih plata i neuplaćenih doprinosa), fabrika vode (opet dug prema zaposlenima), zdravstveni i penzioni fond Atlas grupe… Dakle, nijesu u zatvoru baš svi oni koji su ga optuživali. A i dalje ga optužuju, nadajući se svom novcu.

Samo su, može biti, pomoćnici drugi.

„Ne zaboravimo nikako da je većinu svog novca Knežević donio iz Srbije u Crnu Goru. On je u Srbiji bio ekonomski bog. Vodio je poslove u Crnoj Gori i nazivao to zavičajnim romantizmom. A sada je doživio da mu se imovina rasprodaje“, objašnjava Milan Knežević, predsjednik DNP. “Ta optužnica ne može opstati. Ima toliko rupa i falinki. Kako iko može vjerovati bilo kojoj optužnici iz doba bivšeg režima…“.

To nas vraća na početak. Ovog teksta i tajkunske tranzicije. I pitanju da li vjerovati njima ili svojim očima, prevarenim radnicima, štedišama, poslovnim partnerima i opljačkanoj državi. Težak izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ VRAĆEN U CRNU GORU: Prvi insajder Prve familije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon svega, jasno je da bi Knežević još ćutao da nije došlo do problema sa vođom. Još važnije, do sada je propustio da odigra ulogu koja mu u stvari jedino i pripada – insajdera koji će reći sve što zna o Đukanovićevom sistemu. Vidjećemo hoće li tako i ostati

 

Samo dan nakon što je na ovdašnjoj televiziji A1iz Londona, predstavljajući se po ko zna koji put kao opozicionar Đukanovićevog režima i žrtva političkog progona, komentarisao hapšenja Zorana Lazovića i Milvoja Katnića „kao udarac na glavne pipke hobotnice Mila Đukanovića“i ukazivao da svi tragovi vode do bivšeg višedecenijskog vođe, usput izražavajući zebnju da ga ne bi “čudilo i da me uhapse ako bih se vratio u Crnu Goru”, odbjegli biznismen Duško Knežević izručen je Podgorici.  Pet godina nakon što su crnogorske DPS  vlasti,  za njim raspisale međunarodnu potjernicu.

Knežević  tvrdi da je dobrovoljno pristao na izručenje. Činjenice ga demantuju. Izručen je po odluci Visokog suda u Londonu, koji je 4. aprila  odbio zahtjev  njegovih advokata da podnesu žalbu na odluku prvostepenog suda kojom se dozvoljava njegova ekstradicija Crnoj Gori.

“Nema dokaza da je Knežević ikada predstavljao bilu kakvu realnu političku snagu, a kamoli bilo kakvu prijetnju po predsjednika Đukanovića”, ostao je Visoki londonski sud pri stavu  prvostepenog sudije.  I taj sud smatra da hronologija ne govori u prilog tvrdnji Kneževića,  te da su krivični postupci proistekli iz kolapsa njegovih banaka, a ne iz njegovog političkog aktivizma, a posebno ne zbog objavljivanja videa u aferi Koverta 2019. godine, na koju su se Kneževićevi branioci pozivali kao dokaz politički motivisanih optužbi.

Londonski sud ispravno cijeni tok  događaja. Duško  Knežević je , nakon decenija privilegija u Đukanovićevom sistemu u kom je postao poznat i kao „Milov tajkun“, progovorio o djelićima prirode tog sistema, tek nakon što je pao u nemilost vođe i njegovih institucija. Od tada, iako najavljuje razotkrivanje većih Đukanovićevih tajni – ništa.

Knežević danas insistira da je mogao koristiti još neke pravne mehanizme kako bi odgodio izručenje: “Pristao sam da se vratim u Crnu Goru posle odluka suda da budem izručen. Proceduralno nismo koristili mogućnosti koje smo imali, jer se vrši pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dodjem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”.  Koji su to mehanizmi, nije objasnio, obzirom da mu je Visoki sud u Lononu odbio pravo žalbe.

Specijalno tužilaštvo je protiv Kneževića podiglo tri optužnice – za organizovanje kriminalne grupe, pranje novca i zloupotrebe u privredi. U vrijeme kada su optužnice podignute, 2019. godine, na čelu SDT bio je danas uhapšeni Katnić

Neposredno pred dolazak u Crnu Goru, gdje mu je određen pritvor, Knežević je preko ovdašnjih medija opet priprijetio čuvenom plavom torbom. On je 2019. optužio  Đukanovića da je od njega primao novac, koji mu je jednom prilikom predao u plavoj torbi. Đukanović je to demantovao. Snimak koji Knežević tvrdi da posjeduje, još nijesmo vidjeli.

”Dolazim s plavom torbom, ide mi sa teget kombinacijom. Dostini nije prijatno što dolazim… Najgore je što ovo sad mnogi hoće da koriste za neke svoje lične benefite i lične obračune i prikažu kao svoj uspjeh. Ali dobro, nije važno izdržaću, izdržao sam i gore. Izdržao sam devedesete i tuču s Milom, tako da idemo dalje…”, rekao je Knežević, nakon što je stigao u Golubovce.

Devedesete, koje je Knežević, kako kaže „izdržao“, bile su početak njegovog poslovnog uspjeha. Rođen je 1959. u Titogradu, gdje je završio gimnaziju Slobodan Škerović i pošao na studije ekonomije u Beograd.  Potom se zaposlio u tamošnjoj državnoj eksport kompaniji bliskoj tajnim službama. Od kraja 1980-ih bio je  direktor Jupeksa.  Kako je Monitor pisao skoro prije deceniju, nikad nije dokazana pretpostavka da je  Knežević u 1990-im odigrao ulogu knjigovođe of-šor pranja para. Zbog pisanja Monitora Knežević je na sudu tada tražio  40.000 eura za povredu časti, ugleda i prava ličnosti. I izgubio spor.

Prvi milion”, objašnjavao je, ,,zaradio sam na uvozu robe široke potrošnje. U Beograd sam iz Singapura i Bangkoka uvozio odjeću, a iz Italije obuću”.

Sredinom devedesetih ulazi u bankarski posao. Atlas banka je osnovana 1995. u Beogradu a on je imenovan  za njenog predsjednika. Banka je 2005. prodata Grcima, Pireus banci, čija je filijala 2007. iz Londona odobrila kredit od 1,5 miliona eura Đukanovićevom Kapital investu.  Vijesti i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) su u januaru 2019. godine  objavili da je Knežević preko svoje firme na Kipru garantovao za Đukanovićev kredit dobijen od londonske Pireus banke. Tako je Đukanović zaradio prvi milion.

Nije to jedina njegova veza sa Đukanovićem. Kneževićevo ime se vezuje se i za aferu  Telekom. Preko of šor kompanija koje se povezuju sa njegovim bankarskim carstvom, stiglo je mito za prodaju nekadašnje državne telekomunikacione kompanije.  Jedna od kompanija na koju je uplaćen novac, preko lažnog konsultanskog ugovora,  kako su sumnjali američki istražitelji, je kompanija Fiesta investment limited, koja se povezuje sa Kneževićem. On je vezu sa tom firmom demantovao. Prema evidenciji privrednog registra, o čemu je Monitor prvi pisao, Fiesta je osnovala Attiku lend, jednu od kompanija povezanih sa Kneževićem. I tada je najavio tužbu protiv Monitora, pa odustao.

“U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od g. Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije”, govorio je svojevremeno Knežević.

Njegovo se carstvo  širilo. Atlasmont banku i Atlas grupu, koju čini preko 30 kompanija iz oblasti finansija, nekretnina, turizma, zdravstva i medija, Knežević je pokrenuo 2002. Ta grupa većinski je vlasnik prostora Jadranskog sajma u Budvi a upravljala je i bolnicom Meljine kod Herceg Novog. U Podgorici su 2006. osnovali prvi  univerzitet Mediteran. Atlas grupa imala je predstavništva u Srbiji, Rusiji i na Kipru.

Knežević je u Crnu Goru doveo arapske investitore radi izgradnje pompezno najavljivanog Atlas capital centra. Bilo je još glamura. Organizovao je dolazak nekadašnjeg američkog predsjednika Bila Klintona 2011. na konferenciju u Budvi.

Idilu Kneževćevog poslovanja, prekinula  je 2014.  godine  Centralna banka Rusije, oduzimajući licencu Kneževićevoj tamošnjoj banci zbog sumnji na pranje novca i navodno nezakonito iznošenje 180 miliona eura iz te zemlje. Sud je  poništio tu odluku.

Problemi nijesu prestali. Iste godine arapski investitori su istisnuli Kneževića iz Atlas capital centra,  zbog navodnog nepoštovanja dogovora, kašnjenja u gradnji ali i neadekvatnog trošenja više miliona eura bez njihovog znanja. Potom je ime tog kompleksa promijenjeno u Capital plaza.

Iste godine Đukanovićeva vlada odbila je  da prihvati izmjene ugovora o privatizaciji nekadašnje vojne bolnice u Meljinama. Bio je to početak Kneževićevih nevolja u Crnoj Gori.  Gdje je tačno nastao kuršlus u idili Đukanović Knežević, nije jasno. Osim da se to, sasvim  izvjesno,  dogodilo zbog sukoba interesa.

U oktobru 2017. uhapšeno je više službenika njegove banke, koje je Specijalno tužilaštvo, pod vođstvom Đukanovićevog specijalnog tužioca,  osumnjičilo za pranje novca. Navodno je preko Kneževićeve banke oprano više od pola milijarde eura prljavog novca. Centralna banka je krajem 2018. uvela prinudnu upravu u Kneževićeve Atlasmont i Invest banku Montenegro (IBM), da bi potom IBM oduzela dozvolu i naložila stečaj, a u Atlas banci sprovela dokapitalizaciju.

Knežević je konačno “progovorio” u januaru 2019. godine, optužujući između ostalog Đukanovića za pokušaj preuzimanja njegovih poslova i imovine. Optužio je specijalnog tužioca Milivoja Katnića i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića da u tome pomažu Đukanoviću. Jovanić je takođe uhapšen nakon pada DPS-a, odnosno dolaska Vladimira Novovića na mjesto specijalnog tužioca.

Knežević je objavio i snimak koji je pokazao da je Nenad Vujošević, sekretar tadašnjeg vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića  od Kneževića navodno uzimao novac i davao ga tužiocu kako bi se zaustavile istrage protiv Kneževića, odnosno njegovih ljudi.

U jednom trenutku, kad je vidio da je đavo odnio šalu, Knežević je pokušao javnosti da se predstavi kao opozicionar i vođa otpora Đukanovićevom režimu. Osnovao je pokret “slobodnih građana” pod nazivom Zajedno do slobode, i na proteste pozivao sindikate, nezavisne intelektualce, opozicione partije…Nije baš prošlo kako je očekivao.  Sklonio se u London.

Kako god, jasno je da bi Knežević još ćutao da nije došlo do problema sa vođom. Još važnije, do sada je propustio da odigra ulogu koja mu u stvari jedino i pripada – insajdera koji će reći sve što zna o Đukanovićevom sistemu.

Početkom 2020. godine, podgorički Viši sud potvrdio je optužnicu u predmetu Karbon u kojem je Knežević navodno sa još četiri člana kriminalne grupe pričinio štetu kompaniji Global Karbon i pribavio protivpravnu korist od 1.942.000 eura. Osim u čuvenom slučaju Koverta, koji vodi sve do vrha nekadašnje vlasti,  Knežević je optužen i da je sa direktorima Atlas banke navodno oštetio Aerodrome Crne Gore za tri miliona eura. Njegovi branioci kažu da Knežević negira sve optužbe.

Ministar pravde Andrej Milović kazao je da je na tužilaštvu da procijeni da li će Duško Knežević postati svjedok saradnik. “Ukoliko sud procijeni da on ima određene dokaze vjerujem da može postati”, kazao je Milović za TVCG.

Knežević je ranije preko medija poručio da ne želi da bude zaštićeni svjedok. „ A sve dokaze koje imam protiv Mila Đukanovića i koje sam iznio do sada i prijavio spreman sam da dam“,  tvrdi Knežević.

Ima onih koji vjeruju da će i Knežević svoje tajne,  pa i tajnu plave torbe,  kako je svojevremeno govorio Svetozar Marović na Kneževićevoj televiziji, dok su preko medija skupa glumili opozicionare,  “odnijeti u grob”. Vidjećemo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo