Povežite se sa nama

INTERVJU

MAJA RAIČEVIĆ, DIREKTORICA CENTRA ZA ŽENSKA PRAVA: Kredibilitet civilnih aktivista je važan

Objavljeno prije

8 godina

na

maja-raicevic-2

MONITOR: Evropska komisija je zatražila obustavljanje potpisivanje ugovora na projektu Ženska vlada sa Vladimirom Bebom Popovićem. Posao je obustavljen nakon pisma 52 NVO koje su to i tražile upozoravajući da je Popović promovisao nedostojnu kampanju protiv Vanje Ćalović. Vi ste inicijatorka tog pisma. Kako komentarisete odluku EK?
RAIČEVIĆ: Smatram da je  logična odluka da se suspenduje finansiranje projekta koji se odnosi na promociju ženskih prava, a  koji je odobren organizaciji čiji je direktor javno priznao da je distibuirao video materijal kojim je namjerno nastojao nauditi ugledu  aktivistkinje civilnog društva.  Dakle, direktor Instituta za javne politike ne samo da ne promoviše, već ozbiljno ugrožava sistem vrijednosti na kome insistira EU, čija je promocija i utemeljenje upravo jedan od ciljeva finansiranja projekata civilnog društva. Zadovoljna sam što je Evropska komisija obustavila finansiranje organizacije koja je nedostojna  da se bavi pitanjima rodne ravnopravnosti i  ljudskim pravima uopšte, jer je njen čelnik poznat po opskurnoj kampanji protiv jedne žene, do sada nezabilježenoj na crnogorskom prostorima. Ovakva odluka ohrabruje i vraća povjerenje u pravičnost evropskih institucija, koja je donekle dovedena u pitanje njihovom prvobitnom odlukom o finansiranju projekta Instituta za javne politike.

Ova odluka je važna je i zbog toga što pokazuje da je kredibilitet organizacija koje sprovode projekte podjednako važan kao i forma projekta kojim se aplicira za EU fondove.U tom smislu ona predstavlja svojevrsni presedan, jer mi nije poznato da je slična odluka donijeta zbog vrijednosnih stavova vodećih ljudi neke organizacije, već je to uglavnom bio slučaj usljed propusta u realizaciji samog projekta. Nadam se da će, nakon ovog slučaja, ovaj aspekt dobiti veći značaj na ljestvici kriterjuma za finansiranje iz evropskih fondova.

MONITOR: Rekli ste da je odluka EK istovremeno i poruka crnogorskim institucijama.
RAIČEVIĆ: Jeste, smatram da crnogorske institucije nijesu adekvatno reagovale na izjave direktora Instituta za javne politike koje se odnose na Vanju Ćalović, u kojima priznaje da je distribuirao video materijal kojim je namjeravao na najgrublji način diskreditovati, prvenstveno kao ličnost, a zatim i kao profesionalku, čime je prema njoj počinio svojevrsno nasilje. Takav postupak bi morao biti predmet interesovanja tužilaštva, jer se u praksi čak i onda kada su u pitanju sasvim privatni odnosi, takav čin istražuje kao potencijalno krivično djelo, a da ne govorimo o slučaju koji je zadobio toliki publicitet javnosti i koji stoga ima mnogo teže posljedice po osobu koja je izložena jednom takvom nasilju.

Umjesto toga, crnogorske institucije nastavljaju saradnju sa Institutom i ulaze u zajedničke projekte koje se tiču podrške ranjivim grupama, što je nedopustivo i krajnje neetično.

Nadam se da će pomenuta odluka Evropske komisije o obustavi sredstava Institutu, biti povod crnogorskim institucijama da preispitaju svoj vrijednosni sistem u pogledu takvih partnerstava.

MONITOR: Poslanica Nada Drobnjak iz DPS najavila je inicijativu za ocjenu ustavnosti izmjena Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti kojima se majkama sa troje i više djece daju doživotne naknade, jer su po njoj izmjene diskriminatorske. Šta mislite o toj inicijativi?
RAIČEVIĆ: Činjenica je da pravljenje distinkcije među ženama na način da se one vrednuju isključivo po tome da li su i koliko majke ili nisu, jeste jedan vid diskriminacije i to vrlo perfidan, jer je zasnovan na licemjernoj glorifikaciji uloge majke, koja nije data svim ženama, a koja je na ovim prostorima neprikosnovena do mjere da se u taj mit ne smije dirati. Vidjeli smo to po reakcijama na inicijativu poslanice Drobnjak, zbog koje je ona lično bila izložena vrlo ružnim komentarima. Niko ne spori važnost i ljepotu te uloge, ali ona ne smije biti kriterijum po kome se mjeri vrijednost neke žene. Takav pristup ovoj temi stvara podjelu između samih žena, a takođe i između žena i muškaraca koji, kao rezultat predrasuda na ovim prostorima, premalo učestvuju u odgoju djece.

Namjerno kažem da je u pitanju licemjerna glorifikacija, jer da nije tako, zar bi nam porodilišta bila izvor zaraze i zar bi žene ostajale bez posla zato što su ostale u drugom stanju, a to jeste naš realitet. Smatram da je u pitanju nepopularan stav poslanice Drobnjak za koji je trebalo hrabrosti u ovoj sredini. Voljela bih da vidim da se i njene partijske kolege odgovornije odnose prema pitanjima koja se tiču žena. Onda ne bismo imali diskriminišuće zakone o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti i aktuelni Predlog zakona o obaveznoj zdravstvenoj zaštiti kojima država štedi na račun trudnica i time doprinosi nepovoljnom položaju žena na tržistu rada.

MONITOR: Po vama taj je Zakon ishitreno usvojen. Zašto?
RAIČEVIĆ: Nije bilo analize finansijskih mogućnosti države da odgovori zahtjevima koje zakon pred nju stavlja, ali ni analize uticaja na ukupan položaj žena koja je po Zakonu o rodnoj ravnopravnosti obavezna prilikom donošenja svih novih propisa i politika u svim oblastima života. Ipak , bez obzira na naš stav o ovom zakonu, smatram da država mora da se pobrine za žene koje zbog loše vođenih privatizacija i ekonomske politike nijesu u mogućnosti da povežu radni staž i ostvare pravo na penziju,ali i o svim onim ženama koje poslodavci ne žele da zaposle jer planiraju porodicu ,ili već imaju malu djecu.

Stanje u vrtićima i pitanje dječjih dodataka po meni su goruća pitanja , a nekako ostaju po strani,valjda nisu popularna. Mene zanima da li će izdvajanje sredstava za naknade za majke troje i četvoro djece značiti manje novca za naknade za trudničko i porodiljsko bolovanje, ili manje novca za nova mjesta u vrtićima. Bojim se da hoće. Onda ne možemo govoriti o ozbiljnom i sistematskom planiranju mjera za bolji položaj žena u društvu, uključujući i majke i baš je to jedan od naših argumenata protiv segmentiranog bavljenja ekonomskim položajem žena, što je slučaj i sa spornim zakonom.

MONITOR: Nedavno ste saopštili da tri žene sedmično prijave nasilje. Kako to da se nakon decenije strategija, kampanja, i ostalih pokušaja da se nasilje smanji, to dešava? Koliko je ovdašnji sistem osposobljen da se bori protiv nasilja nad ženama i djecom?
RAIČEVIĆ: Sistem zaštite slabo funkcioniše, odgovorni pojedinci u sistemu ne rade svoj posao kako treba, a izostaje svaki vid profesionalne odgovornosti. Nadređeni ne sprovode kontrolu, a nema ni ozbiljne evaluacije strategija kojom bi se utvrdili i ispravili nedostaci. Umjesto toga, dostupni izvještaji o relizaciji strateških mjera su nepotpuni, pa često i netačni. Žrtve ne dobijaju adekvatnu pažnju institucija, već im se nameće odgovornost za (ne)uspjeh sudskih postupaka, što je za njih obeshrabrujuće, a često i ponižavajuće. Tek kada iskaz žrtve i posljedice nasilja budu ozbiljno shvatani od nadležnih organa i kada oni koji propuste da joj obezbijede zaštitu u skladu sa zakonom budu odgovarali za svoje propuste, moći ćemo da govorimo o nekoj promjeni. Zasad veoma sporo napredujemo, iako smo među prvima ratifikovali najvažniji međunarodni dokument koji pokriva ovu oblast – Konvenciju Savjeta Evrope o o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

MONITOR: Gdje su žene u Crnoj Gori danas, kada su u pitanju njihov položaj i prava, u odnosu na vrijeme kada ste počinjali da radite u organizacijama čiji je cilj bio da to stanje popravi?
RAIČEVIĆ: Stvari su se donekle promijenile u odnosu na period kada sam počela da se bavim pitanjem ženskih ljudskih prava. Zakonski okvir je značajno unapređen, ratifikovane brojne međunarodne konvencije i uspostavljeni nacionalni mehanizmi za rodnu ravnopravnost . Sada je tu i prisustvo evropskih institucija koje prate napredak i u ovoj oblasti, što donekle olakšava i naš rad. Ipak, svijest ljudi ne prati normativni okvir, pa je njegova implemetacija i dalje problem.

Žene su danas svjesnije svojih prava, ali je institucionalni odgovor na njihove zahtjeve još uvijek neadekvatan.

MONITOR: Kako to popraviti?
RAIČEVIĆ: Ključ je u obrazovanju i u doslednoj primjeni zakona. Potrebno je uvesti odgovarajuće, obrazovne programe na temu ženskih prava i ljudskih prava uopšte, prilagođene ranom uzrastu, a takođe obuhvatiti i sve ostale nivoe obrazovanja kako bi se prevazilazila negativna tradicija, a njegovala pozitivna.

U međuvremenu, dosljedno i proaktivno primjenjivati zakon i osposobiti stručnjake koji imaju dovoljno profesionalnog znanja i senzibiliteta, ali i hrabrosti da se uhvate u koštac sa ovim temama.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

3 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

3 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

3 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo