Povežite se sa nama

INTERVJU

MAJA RAIČEVIĆ, DIREKTORICA CENTRA ZA ŽENSKA PRAVA: Kredibilitet civilnih aktivista je važan

Objavljeno prije

na

MONITOR: Evropska komisija je zatražila obustavljanje potpisivanje ugovora na projektu Ženska vlada sa Vladimirom Bebom Popovićem. Posao je obustavljen nakon pisma 52 NVO koje su to i tražile upozoravajući da je Popović promovisao nedostojnu kampanju protiv Vanje Ćalović. Vi ste inicijatorka tog pisma. Kako komentarisete odluku EK?
RAIČEVIĆ: Smatram da je  logična odluka da se suspenduje finansiranje projekta koji se odnosi na promociju ženskih prava, a  koji je odobren organizaciji čiji je direktor javno priznao da je distibuirao video materijal kojim je namjerno nastojao nauditi ugledu  aktivistkinje civilnog društva.  Dakle, direktor Instituta za javne politike ne samo da ne promoviše, već ozbiljno ugrožava sistem vrijednosti na kome insistira EU, čija je promocija i utemeljenje upravo jedan od ciljeva finansiranja projekata civilnog društva. Zadovoljna sam što je Evropska komisija obustavila finansiranje organizacije koja je nedostojna  da se bavi pitanjima rodne ravnopravnosti i  ljudskim pravima uopšte, jer je njen čelnik poznat po opskurnoj kampanji protiv jedne žene, do sada nezabilježenoj na crnogorskom prostorima. Ovakva odluka ohrabruje i vraća povjerenje u pravičnost evropskih institucija, koja je donekle dovedena u pitanje njihovom prvobitnom odlukom o finansiranju projekta Instituta za javne politike.

Ova odluka je važna je i zbog toga što pokazuje da je kredibilitet organizacija koje sprovode projekte podjednako važan kao i forma projekta kojim se aplicira za EU fondove.U tom smislu ona predstavlja svojevrsni presedan, jer mi nije poznato da je slična odluka donijeta zbog vrijednosnih stavova vodećih ljudi neke organizacije, već je to uglavnom bio slučaj usljed propusta u realizaciji samog projekta. Nadam se da će, nakon ovog slučaja, ovaj aspekt dobiti veći značaj na ljestvici kriterjuma za finansiranje iz evropskih fondova.

MONITOR: Rekli ste da je odluka EK istovremeno i poruka crnogorskim institucijama.
RAIČEVIĆ: Jeste, smatram da crnogorske institucije nijesu adekvatno reagovale na izjave direktora Instituta za javne politike koje se odnose na Vanju Ćalović, u kojima priznaje da je distribuirao video materijal kojim je namjeravao na najgrublji način diskreditovati, prvenstveno kao ličnost, a zatim i kao profesionalku, čime je prema njoj počinio svojevrsno nasilje. Takav postupak bi morao biti predmet interesovanja tužilaštva, jer se u praksi čak i onda kada su u pitanju sasvim privatni odnosi, takav čin istražuje kao potencijalno krivično djelo, a da ne govorimo o slučaju koji je zadobio toliki publicitet javnosti i koji stoga ima mnogo teže posljedice po osobu koja je izložena jednom takvom nasilju.

Umjesto toga, crnogorske institucije nastavljaju saradnju sa Institutom i ulaze u zajedničke projekte koje se tiču podrške ranjivim grupama, što je nedopustivo i krajnje neetično.

Nadam se da će pomenuta odluka Evropske komisije o obustavi sredstava Institutu, biti povod crnogorskim institucijama da preispitaju svoj vrijednosni sistem u pogledu takvih partnerstava.

MONITOR: Poslanica Nada Drobnjak iz DPS najavila je inicijativu za ocjenu ustavnosti izmjena Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti kojima se majkama sa troje i više djece daju doživotne naknade, jer su po njoj izmjene diskriminatorske. Šta mislite o toj inicijativi?
RAIČEVIĆ: Činjenica je da pravljenje distinkcije među ženama na način da se one vrednuju isključivo po tome da li su i koliko majke ili nisu, jeste jedan vid diskriminacije i to vrlo perfidan, jer je zasnovan na licemjernoj glorifikaciji uloge majke, koja nije data svim ženama, a koja je na ovim prostorima neprikosnovena do mjere da se u taj mit ne smije dirati. Vidjeli smo to po reakcijama na inicijativu poslanice Drobnjak, zbog koje je ona lično bila izložena vrlo ružnim komentarima. Niko ne spori važnost i ljepotu te uloge, ali ona ne smije biti kriterijum po kome se mjeri vrijednost neke žene. Takav pristup ovoj temi stvara podjelu između samih žena, a takođe i između žena i muškaraca koji, kao rezultat predrasuda na ovim prostorima, premalo učestvuju u odgoju djece.

Namjerno kažem da je u pitanju licemjerna glorifikacija, jer da nije tako, zar bi nam porodilišta bila izvor zaraze i zar bi žene ostajale bez posla zato što su ostale u drugom stanju, a to jeste naš realitet. Smatram da je u pitanju nepopularan stav poslanice Drobnjak za koji je trebalo hrabrosti u ovoj sredini. Voljela bih da vidim da se i njene partijske kolege odgovornije odnose prema pitanjima koja se tiču žena. Onda ne bismo imali diskriminišuće zakone o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti i aktuelni Predlog zakona o obaveznoj zdravstvenoj zaštiti kojima država štedi na račun trudnica i time doprinosi nepovoljnom položaju žena na tržistu rada.

MONITOR: Po vama taj je Zakon ishitreno usvojen. Zašto?
RAIČEVIĆ: Nije bilo analize finansijskih mogućnosti države da odgovori zahtjevima koje zakon pred nju stavlja, ali ni analize uticaja na ukupan položaj žena koja je po Zakonu o rodnoj ravnopravnosti obavezna prilikom donošenja svih novih propisa i politika u svim oblastima života. Ipak , bez obzira na naš stav o ovom zakonu, smatram da država mora da se pobrine za žene koje zbog loše vođenih privatizacija i ekonomske politike nijesu u mogućnosti da povežu radni staž i ostvare pravo na penziju,ali i o svim onim ženama koje poslodavci ne žele da zaposle jer planiraju porodicu ,ili već imaju malu djecu.

Stanje u vrtićima i pitanje dječjih dodataka po meni su goruća pitanja , a nekako ostaju po strani,valjda nisu popularna. Mene zanima da li će izdvajanje sredstava za naknade za majke troje i četvoro djece značiti manje novca za naknade za trudničko i porodiljsko bolovanje, ili manje novca za nova mjesta u vrtićima. Bojim se da hoće. Onda ne možemo govoriti o ozbiljnom i sistematskom planiranju mjera za bolji položaj žena u društvu, uključujući i majke i baš je to jedan od naših argumenata protiv segmentiranog bavljenja ekonomskim položajem žena, što je slučaj i sa spornim zakonom.

MONITOR: Nedavno ste saopštili da tri žene sedmično prijave nasilje. Kako to da se nakon decenije strategija, kampanja, i ostalih pokušaja da se nasilje smanji, to dešava? Koliko je ovdašnji sistem osposobljen da se bori protiv nasilja nad ženama i djecom?
RAIČEVIĆ: Sistem zaštite slabo funkcioniše, odgovorni pojedinci u sistemu ne rade svoj posao kako treba, a izostaje svaki vid profesionalne odgovornosti. Nadređeni ne sprovode kontrolu, a nema ni ozbiljne evaluacije strategija kojom bi se utvrdili i ispravili nedostaci. Umjesto toga, dostupni izvještaji o relizaciji strateških mjera su nepotpuni, pa često i netačni. Žrtve ne dobijaju adekvatnu pažnju institucija, već im se nameće odgovornost za (ne)uspjeh sudskih postupaka, što je za njih obeshrabrujuće, a često i ponižavajuće. Tek kada iskaz žrtve i posljedice nasilja budu ozbiljno shvatani od nadležnih organa i kada oni koji propuste da joj obezbijede zaštitu u skladu sa zakonom budu odgovarali za svoje propuste, moći ćemo da govorimo o nekoj promjeni. Zasad veoma sporo napredujemo, iako smo među prvima ratifikovali najvažniji međunarodni dokument koji pokriva ovu oblast – Konvenciju Savjeta Evrope o o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

MONITOR: Gdje su žene u Crnoj Gori danas, kada su u pitanju njihov položaj i prava, u odnosu na vrijeme kada ste počinjali da radite u organizacijama čiji je cilj bio da to stanje popravi?
RAIČEVIĆ: Stvari su se donekle promijenile u odnosu na period kada sam počela da se bavim pitanjem ženskih ljudskih prava. Zakonski okvir je značajno unapređen, ratifikovane brojne međunarodne konvencije i uspostavljeni nacionalni mehanizmi za rodnu ravnopravnost . Sada je tu i prisustvo evropskih institucija koje prate napredak i u ovoj oblasti, što donekle olakšava i naš rad. Ipak, svijest ljudi ne prati normativni okvir, pa je njegova implemetacija i dalje problem.

Žene su danas svjesnije svojih prava, ali je institucionalni odgovor na njihove zahtjeve još uvijek neadekvatan.

MONITOR: Kako to popraviti?
RAIČEVIĆ: Ključ je u obrazovanju i u doslednoj primjeni zakona. Potrebno je uvesti odgovarajuće, obrazovne programe na temu ženskih prava i ljudskih prava uopšte, prilagođene ranom uzrastu, a takođe obuhvatiti i sve ostale nivoe obrazovanja kako bi se prevazilazila negativna tradicija, a njegovala pozitivna.

U međuvremenu, dosljedno i proaktivno primjenjivati zakon i osposobiti stručnjake koji imaju dovoljno profesionalnog znanja i senzibiliteta, ali i hrabrosti da se uhvate u koštac sa ovim temama.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo