Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSA BEČIĆ, DEMOKRATSKA CRNA GORA: Pohlepa partija na vlasti i svađe opozicije su naša sramota

Objavljeno prije

na

Glavni cilj svake opozicione inicijative da se glasa o nepovjerenju Vladi je jasan – da dovede do njenog pada, podsjeća na početku razgovora za Monitor Aleksa Bečić, lider Demokratske Crne Gore, komentarišući odziv na njihovu inicijativu da se početkom septembra, u Skupštini, pokuša oboriti Vlada Mila Đukanovića.

– Zato, koliko god manje ili više ubjedljivo zvučali izgovori da se ova inicijativa ne podrži, to nije skopčano sa zdravim razumom i elementarnim postulatima političke teorije i prakse. Da predstavnik bilo kojeg političkog subjekta, koji se legitimiše kao opozicioni, ne stavi potpis na ovaj akt, predstavlja politički presedan i istorijski fenomen. A izgovori da se to ne učini, ne da nisu dovoljno ubjedljivi, nego su, ovakvi – jednoobrazni, kao sročeni iz jedne glave – toliko isprazni i činjenično neutemeljeni da u njih nisu povjerovali ni oni sami.

MONITOR: Šta vas je motivisalo da ovu inicijativu uputite parlamentu?
BEČIĆ: Svakom zdravomislećem i iole politički pismenom građaninu nije potrebno dodatno obrazlagati motive jedne opozicione snage da pokrene postupak kojim se traži smjena Vlade, pa sve da je ona i najbolja, a ne ovakva kakva je. A po standard građana, njihova osnovna prava i slobode, ekonomsku održivost države i njen mogući prosperitet, ova vlada kontinuiteta Mila Đukanovića jedna je od najgorih.

S druge strane, jedino Ustavom predviđeno mjesto za ,,obaranje” vlade jeste parlament. Prema tome, ma kakav put neko izabrao u svojim, za sada, verbalnim nastojanjima da se smijeni vlast, on mora voditi do ,,predstavničkog doma”. Tim prije osporavanja naše inicijative, kojima smo svi zajedno ovih dana bili svjedoci, a o kojima su mnogi građani s nevjericom bili informisani, nečuvena su i skoro paradoksalna.

Iz svega navedenog da se zaključiti da su pohlepa partija na vlasti i svađa u opoziciji crnogorska sramota.

MONITOR: Da li ste očekivali da će vaša inicijativa naići na odziv dovoljan za pokretanje rasprave u Skupštini, odnosno pad Đukanovićeve Vlade?
BEČIĆ: Na osnovu svega što smo imali priliku da čujemo od političkih aktera i da vidimo u političkoj areni u prethodnih bar godinu dana, podnošenje Predloga za glasanje o nepovjerenju vladi, potpisanog od strane svih opozicionih poslanika, trebalo je da bude logičan slijed i jedina ispravna reakcija ozbiljnih političkih predstavnika građana. Ipak, i ne po prvi put, interesi građana i društva ukupno i lični ili partijski interesi njihovih predstavnika nisu se poklopili.

Kao lider Demokrata ne samo da sam očekivao podršku, već sam zaprepašćen činjenicom da pojedini opozicioni politički subjekti nijesu željeli pad Vlade u parlamentu 3. septembra 2015. godine.

MONITOR: Pošto je lična sujeta važan faktor na našoj političkoj sceni, da li ste računali da će vam neki opozicionari uskratiti podršku zbog toga što polažu ,,ekskluzivno pravo” na slične odluke?
BEČIĆ: Koliko god nama to mučno bilo da kažemo – vladavini DPS-a dugoj četvrt vijeka nerijetko su doprinosili i tragično loši ili nesrećno izabrani potezi u opoziciji. Ono što nas jeste iznenadilo je nepromijenjena matrica napada na jedan novi opozicioni subjekt, koji se odmah po osnivanju, jedini do sada, pisanom riječju obavezao da neće ulaziti ni u kakve aranžmane sa DPS-om. I, zamislite, oni koji su bar jednom učestvovali u projektu sa DPS-om, optužuju nas da mi za njih radimo. Naravno, jasno je nama da i oni imaju istraživanja javnog mnjenja, koja Demokrate visokim procentom podrške građana ohrabruju da nastave sa politikom ,,pobjeda, a ne podjela”, ali mislili smo da će lideri ostataka opozicionih stranaka bar biti inventivniji u pokušaju da povrate nekadašnje povjerenje građana, koje su, sada je jasno i zašto, prokockali.

MONITOR: Kako gledate na opozicione kritike vaše inicijative – od ocjene da su u pitanju ,,dječija posla” do onih da zapravo radite za račun vlade, produžavajući njeno trajanje?
BEČIĆ: Ako im je naša mladost jedini izgovor da nas ne podrže u namjeri da mijenjamo nabolje stvarnost u Crnoj Gori – zbog čega se Demokratama i priključio veliki broj i mladih ljudi koji nikada nisu bili politički angažovani – to je samo potvrda da naš ulazak u politiku ima smisla i da smo na pravom putu. Za razliku od njih, vjerujemo u političku pismenost građana, pa mi nemamo sumnju da će oni znati da cijene sve to i tako daju konačan sud.

I da zaključim – Mom je rekao ,,čovjek ne može da učini ništa protiv toga što stari, ali se mora svim silama boriti da ne zastari”.

MONITOR: Želite li komenatarisati način na koji se SNP, vaša nekadašnja partija, odnijela prema inicijativi Demokratske CG?
BEČIĆ: Ostaje nejasno kako jedan opozicioni lider, u ovom slučaju Srđan Milić, traži amin od predsjednika SDP-a da potpiše da uđe u skupštinsku proceduru Predlog da se glasa o nepovjerenju Vladi. Predlog koji bi upravo omogućio skupštinsku raspravu i glasanje o onome što je SDP prije desetak dana uputio DPS-u. Podjećam da je SNP javno saopštio da će podržati inicijativu za smjenu Vlade kada god i od koga god bude pokrenuta. Međutima, vidjeli ste kako su podržali inicijativu. Sada vam je jasno zašto sam i tada i sada izgovorio rečenicu: Srđanu Miliću ništa ne vjerujem.

MONITOR: Kako sada, iskusniji za dešavanja u minulih desetak dana, gledate na mogućnost okupljanja opozicije?
BEČIĆ: Odgovornost koju osjećamo prema građanima koji nam iz dana u dan prilaze, sve i da hoćemo, ne dozvoljava nam da budemo uskogrudi i da se povodimo za svojim ličnim ili uskostranačkim interesima. Ljudi koji nam pružaju podršku žele promjenu vlasti, a ne da nas gledaju kako se bespoštedno čerupamo za promil više u opoziciji. Zbog svega navedenog, iako se u ovom trenutku možda čini nemogućom, opoziciona saradnja je neophodna i do nje će se doći. Jedan od načina bila je i naša inicijativa, koja bi, da je bilo mudrosti u odlukama drugih, homogenizovala opozicionu scenu.

Dakle, demokrate pružaju ruku svima osim DPS-u. I ne samo da se nećemo svađati, već ćemo i miriti posvađane.

MONITOR: Prema vašim procjenama, koliko još može trajati savez DPS-SDP uz očiglednu netrpeljivost unutar vladajuće koalcije?
BEČIĆ: Da živimo u državi razvijene demokratije, u kojoj postoji odgovornost za izrečene političke stavove, nakon poruka koje je SDP uputio DPS-u jedini logičan rasplet bio bi ostavka vlade. Imajući u vidu nepočinstva prema crnogorskim građanima i društvu za koja SDP optužuje svog skoro dvodecenijskog partnera u vlasti i žestinu kojom se te etikete lijepe DPS-u (po našem mišljenju, vrlo zasluženo), za Demokrate je nepodnošljivo da se učlanjenje u jedan vojni savez i eventualne dobre ili loše posljedice takvog čina mogu navoditi kao opravdanje za ostanak u koaliciji sa onima koji nastavljaju, čak i jačim tempom, da čine sve ono za šta se optužuju.

Da NATO ne može biti opravdanje za opstanak koalicije na vlasti najbolje ilustruje poruka koju je SDP uputio svom koalicionom partneru: ,,DPS koristi evroatlantske integracije kako bi krčmio narodnu imovinu, pretvarajući Crnu Goru u tajkunsku koloniju”. Ostaje nejasno da li je SDP saučesnik u tom krčmljenju ili je krčme udruženim snagama.

Zbog toga, neoprostivo je da se građanima i dalje prodaje rog za svijeću, te je krajnje vrijeme da SDP prelomi ili će ih, nakon DPS-a, i građani konačno prelomiti na izborima, kad god oni bili.

MONITOR: Predstojeći protesti u organizaciji DF?
BEČIĆ: Učestalost protesta jedan je od kriterijuma za mjerenja stepena demokratičnosti jednog društva i političkog sistema u njemu uspostavljenog. U zemljama čiji građani imaju veoma visok životni standard, protesti za ostvarenje nekog njihovog prava ili protiv diskriminacije, sasvim su uobičajena pojava.

Polazeći od toga, jasno je koliki je opseg političkih sloboda u Crnoj Gori, kad se u jednom izrazito nepravednom sistemu, sa favorizovanjem i diskriminisanjem po raznim osnovama, svi protesti mogu nabrojiti prstima jedne ruke.

Ovo ne bi trebalo da čudi, jer su članovi sadašnje vlasti na čelo države došli zahvaljujući revoluciji, koju su, kako su govorili, digli zbog par jagnjadi okrenutih na ražnju. U kakvu smo apatiju kao društvo zapali, govori činjenica da su isti oni do danas okrenuli desetine milijardi, a i dalje su u prilici da okreću. Posmatrano sa tog aspekta, Demokrate bi direktno išle protiv svog imena, a i, što je važnije, svojih uvjerenja i programskih određenja, kad bi osporavale pravo bilo koga na proteste.

Međutim, vi u vašem pitanju vjerovatno nijeste mislili na proteste, već na promotivne skupove DF-a?

MONITOR: Šta dalje? Koji su naredni potezi Demokrata?
BEČIĆ: Demokratska Crna Gora u narednom periodu nastavlja ono što je započela danom osnivanja na Trgu Republike u Podgorici, a kasnije potvrdila na Prvom kongresu Demokrata, ostvarenje našeg cilja ,,Pobjede, a ne podjele”.

Demokrate su, saglasno odlukama i zaključcima sa Prve sjednice Glavnog odbora, otpočele realizaciju kampanje ,,Pobjede, a ne podjele”. S tim u vezi već smo zakucali na preko 1600 vrata u Opštini Kolašin. Konačan ishod realizovane kampanje u ovoj Opštini govori da Demokrate uživaju nepodijeljeno povjerenje građana Kolašina. Ovo je još jedan dokaz da je Crnoj Gori potrebna nova politika, svježi kadrovi, nova energija, savremeni način komunikacije sa biračima, kako bi Crna Gora postala moderna, evropska i bogata država.

Niko i ništa nas ne može zaustaviti da nastavimo putem kojim smo krenuli.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo