Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSA BEČIĆ, DEMOKRATSKA CRNA GORA: Pohlepa partija na vlasti i svađe opozicije su naša sramota

Objavljeno prije

na

Glavni cilj svake opozicione inicijative da se glasa o nepovjerenju Vladi je jasan – da dovede do njenog pada, podsjeća na početku razgovora za Monitor Aleksa Bečić, lider Demokratske Crne Gore, komentarišući odziv na njihovu inicijativu da se početkom septembra, u Skupštini, pokuša oboriti Vlada Mila Đukanovića.

– Zato, koliko god manje ili više ubjedljivo zvučali izgovori da se ova inicijativa ne podrži, to nije skopčano sa zdravim razumom i elementarnim postulatima političke teorije i prakse. Da predstavnik bilo kojeg političkog subjekta, koji se legitimiše kao opozicioni, ne stavi potpis na ovaj akt, predstavlja politički presedan i istorijski fenomen. A izgovori da se to ne učini, ne da nisu dovoljno ubjedljivi, nego su, ovakvi – jednoobrazni, kao sročeni iz jedne glave – toliko isprazni i činjenično neutemeljeni da u njih nisu povjerovali ni oni sami.

MONITOR: Šta vas je motivisalo da ovu inicijativu uputite parlamentu?
BEČIĆ: Svakom zdravomislećem i iole politički pismenom građaninu nije potrebno dodatno obrazlagati motive jedne opozicione snage da pokrene postupak kojim se traži smjena Vlade, pa sve da je ona i najbolja, a ne ovakva kakva je. A po standard građana, njihova osnovna prava i slobode, ekonomsku održivost države i njen mogući prosperitet, ova vlada kontinuiteta Mila Đukanovića jedna je od najgorih.

S druge strane, jedino Ustavom predviđeno mjesto za ,,obaranje” vlade jeste parlament. Prema tome, ma kakav put neko izabrao u svojim, za sada, verbalnim nastojanjima da se smijeni vlast, on mora voditi do ,,predstavničkog doma”. Tim prije osporavanja naše inicijative, kojima smo svi zajedno ovih dana bili svjedoci, a o kojima su mnogi građani s nevjericom bili informisani, nečuvena su i skoro paradoksalna.

Iz svega navedenog da se zaključiti da su pohlepa partija na vlasti i svađa u opoziciji crnogorska sramota.

MONITOR: Da li ste očekivali da će vaša inicijativa naići na odziv dovoljan za pokretanje rasprave u Skupštini, odnosno pad Đukanovićeve Vlade?
BEČIĆ: Na osnovu svega što smo imali priliku da čujemo od političkih aktera i da vidimo u političkoj areni u prethodnih bar godinu dana, podnošenje Predloga za glasanje o nepovjerenju vladi, potpisanog od strane svih opozicionih poslanika, trebalo je da bude logičan slijed i jedina ispravna reakcija ozbiljnih političkih predstavnika građana. Ipak, i ne po prvi put, interesi građana i društva ukupno i lični ili partijski interesi njihovih predstavnika nisu se poklopili.

Kao lider Demokrata ne samo da sam očekivao podršku, već sam zaprepašćen činjenicom da pojedini opozicioni politički subjekti nijesu željeli pad Vlade u parlamentu 3. septembra 2015. godine.

MONITOR: Pošto je lična sujeta važan faktor na našoj političkoj sceni, da li ste računali da će vam neki opozicionari uskratiti podršku zbog toga što polažu ,,ekskluzivno pravo” na slične odluke?
BEČIĆ: Koliko god nama to mučno bilo da kažemo – vladavini DPS-a dugoj četvrt vijeka nerijetko su doprinosili i tragično loši ili nesrećno izabrani potezi u opoziciji. Ono što nas jeste iznenadilo je nepromijenjena matrica napada na jedan novi opozicioni subjekt, koji se odmah po osnivanju, jedini do sada, pisanom riječju obavezao da neće ulaziti ni u kakve aranžmane sa DPS-om. I, zamislite, oni koji su bar jednom učestvovali u projektu sa DPS-om, optužuju nas da mi za njih radimo. Naravno, jasno je nama da i oni imaju istraživanja javnog mnjenja, koja Demokrate visokim procentom podrške građana ohrabruju da nastave sa politikom ,,pobjeda, a ne podjela”, ali mislili smo da će lideri ostataka opozicionih stranaka bar biti inventivniji u pokušaju da povrate nekadašnje povjerenje građana, koje su, sada je jasno i zašto, prokockali.

MONITOR: Kako gledate na opozicione kritike vaše inicijative – od ocjene da su u pitanju ,,dječija posla” do onih da zapravo radite za račun vlade, produžavajući njeno trajanje?
BEČIĆ: Ako im je naša mladost jedini izgovor da nas ne podrže u namjeri da mijenjamo nabolje stvarnost u Crnoj Gori – zbog čega se Demokratama i priključio veliki broj i mladih ljudi koji nikada nisu bili politički angažovani – to je samo potvrda da naš ulazak u politiku ima smisla i da smo na pravom putu. Za razliku od njih, vjerujemo u političku pismenost građana, pa mi nemamo sumnju da će oni znati da cijene sve to i tako daju konačan sud.

I da zaključim – Mom je rekao ,,čovjek ne može da učini ništa protiv toga što stari, ali se mora svim silama boriti da ne zastari”.

MONITOR: Želite li komenatarisati način na koji se SNP, vaša nekadašnja partija, odnijela prema inicijativi Demokratske CG?
BEČIĆ: Ostaje nejasno kako jedan opozicioni lider, u ovom slučaju Srđan Milić, traži amin od predsjednika SDP-a da potpiše da uđe u skupštinsku proceduru Predlog da se glasa o nepovjerenju Vladi. Predlog koji bi upravo omogućio skupštinsku raspravu i glasanje o onome što je SDP prije desetak dana uputio DPS-u. Podjećam da je SNP javno saopštio da će podržati inicijativu za smjenu Vlade kada god i od koga god bude pokrenuta. Međutima, vidjeli ste kako su podržali inicijativu. Sada vam je jasno zašto sam i tada i sada izgovorio rečenicu: Srđanu Miliću ništa ne vjerujem.

MONITOR: Kako sada, iskusniji za dešavanja u minulih desetak dana, gledate na mogućnost okupljanja opozicije?
BEČIĆ: Odgovornost koju osjećamo prema građanima koji nam iz dana u dan prilaze, sve i da hoćemo, ne dozvoljava nam da budemo uskogrudi i da se povodimo za svojim ličnim ili uskostranačkim interesima. Ljudi koji nam pružaju podršku žele promjenu vlasti, a ne da nas gledaju kako se bespoštedno čerupamo za promil više u opoziciji. Zbog svega navedenog, iako se u ovom trenutku možda čini nemogućom, opoziciona saradnja je neophodna i do nje će se doći. Jedan od načina bila je i naša inicijativa, koja bi, da je bilo mudrosti u odlukama drugih, homogenizovala opozicionu scenu.

Dakle, demokrate pružaju ruku svima osim DPS-u. I ne samo da se nećemo svađati, već ćemo i miriti posvađane.

MONITOR: Prema vašim procjenama, koliko još može trajati savez DPS-SDP uz očiglednu netrpeljivost unutar vladajuće koalcije?
BEČIĆ: Da živimo u državi razvijene demokratije, u kojoj postoji odgovornost za izrečene političke stavove, nakon poruka koje je SDP uputio DPS-u jedini logičan rasplet bio bi ostavka vlade. Imajući u vidu nepočinstva prema crnogorskim građanima i društvu za koja SDP optužuje svog skoro dvodecenijskog partnera u vlasti i žestinu kojom se te etikete lijepe DPS-u (po našem mišljenju, vrlo zasluženo), za Demokrate je nepodnošljivo da se učlanjenje u jedan vojni savez i eventualne dobre ili loše posljedice takvog čina mogu navoditi kao opravdanje za ostanak u koaliciji sa onima koji nastavljaju, čak i jačim tempom, da čine sve ono za šta se optužuju.

Da NATO ne može biti opravdanje za opstanak koalicije na vlasti najbolje ilustruje poruka koju je SDP uputio svom koalicionom partneru: ,,DPS koristi evroatlantske integracije kako bi krčmio narodnu imovinu, pretvarajući Crnu Goru u tajkunsku koloniju”. Ostaje nejasno da li je SDP saučesnik u tom krčmljenju ili je krčme udruženim snagama.

Zbog toga, neoprostivo je da se građanima i dalje prodaje rog za svijeću, te je krajnje vrijeme da SDP prelomi ili će ih, nakon DPS-a, i građani konačno prelomiti na izborima, kad god oni bili.

MONITOR: Predstojeći protesti u organizaciji DF?
BEČIĆ: Učestalost protesta jedan je od kriterijuma za mjerenja stepena demokratičnosti jednog društva i političkog sistema u njemu uspostavljenog. U zemljama čiji građani imaju veoma visok životni standard, protesti za ostvarenje nekog njihovog prava ili protiv diskriminacije, sasvim su uobičajena pojava.

Polazeći od toga, jasno je koliki je opseg političkih sloboda u Crnoj Gori, kad se u jednom izrazito nepravednom sistemu, sa favorizovanjem i diskriminisanjem po raznim osnovama, svi protesti mogu nabrojiti prstima jedne ruke.

Ovo ne bi trebalo da čudi, jer su članovi sadašnje vlasti na čelo države došli zahvaljujući revoluciji, koju su, kako su govorili, digli zbog par jagnjadi okrenutih na ražnju. U kakvu smo apatiju kao društvo zapali, govori činjenica da su isti oni do danas okrenuli desetine milijardi, a i dalje su u prilici da okreću. Posmatrano sa tog aspekta, Demokrate bi direktno išle protiv svog imena, a i, što je važnije, svojih uvjerenja i programskih određenja, kad bi osporavale pravo bilo koga na proteste.

Međutim, vi u vašem pitanju vjerovatno nijeste mislili na proteste, već na promotivne skupove DF-a?

MONITOR: Šta dalje? Koji su naredni potezi Demokrata?
BEČIĆ: Demokratska Crna Gora u narednom periodu nastavlja ono što je započela danom osnivanja na Trgu Republike u Podgorici, a kasnije potvrdila na Prvom kongresu Demokrata, ostvarenje našeg cilja ,,Pobjede, a ne podjele”.

Demokrate su, saglasno odlukama i zaključcima sa Prve sjednice Glavnog odbora, otpočele realizaciju kampanje ,,Pobjede, a ne podjele”. S tim u vezi već smo zakucali na preko 1600 vrata u Opštini Kolašin. Konačan ishod realizovane kampanje u ovoj Opštini govori da Demokrate uživaju nepodijeljeno povjerenje građana Kolašina. Ovo je još jedan dokaz da je Crnoj Gori potrebna nova politika, svježi kadrovi, nova energija, savremeni način komunikacije sa biračima, kako bi Crna Gora postala moderna, evropska i bogata država.

Niko i ništa nas ne može zaustaviti da nastavimo putem kojim smo krenuli.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo