Bilo je to kao vodena bomba bačena na Skopje, glavni grad Makedonije. Za nekoliko sati u subotu uveče, palo je za taj grad neuobičajenih 93 litra kišnog taloga po kvadratnom metru, za kratko vrijeme nastale bujice koje su nosile sve pred sobom. Nevrijeme koje je pogodilo i druge gradove Makedonije pratila je, samo u prva dva sata, serija od preko 800 snažnih gromova. Život su izgubile 22 osobe, a stotinak je povrijeđeno.
Veći dio glavnog grada Makedonije se našao pod vodom, voda je ušla u podrume stambenih zgrada, poplavila Klinički centar, kidala drveće… Mnogi građani su bili zaglavljeni u vozilima na podvožnjacima i raskrsnicama u nižim djelovima grada.
Kada se nebo smilovalo – krenulo se sa saniranjem posljedica oluje. Šteta je ogromna. Građani, vojska i policija su mobilisani u akciji raščišćavanja terena i zbrinjavanja ljudi teško pogođenih nesrećom. Vlada je dodijelila jednokratnu novčanu pomoć u visini od oko 5.000 eura porodicama poginulih građana.
U pogođenim područjima u blizini Skoplja stanje je i dalje teško. Snabdijevanje strujom i vodom je u prekidu, prekinute su i telefonske veze. Kao posljedica nevremena i dalje je u prekidu zaobilaznica oko Skoplja.
U javnosti je u toku debata zašto se ovo desilo, da li se mogao izbjeći ovakav epilog sa toliko žrtava. Niko u vlasti neće ni da pomene, a kamoli da prihvati, odgovornost za ono što se desilo. Nadležni tvrde da se radi o stihiji koju ljudski faktor ne može da spriječi. Da li je priroda jedini vinovnik katastrofe? Stručnjaci su složni da nevrijeme ne može da se spriječi, ali upozoravaju i na propuste. Adekvatna prevencija, rano upozoravanje i odgovarajuća intervencija bi doprinijeli smanjivanju štete i, što je još važnije, spašavanju života. Neki eksperti kažu da prema prvim procjenama, krivac za poplave je nespremnost za zaštitu od bujica.
Po takvima, ovo je velika opomena šta može da se desi u narednom periodu. Razlozi su uglavnom ogoljenost južnih padina Skopske Crne Gore, pretjerano intenzivno slivanje padavina, neplanska i intenzivna gradnja koja stvara male brane preko kojih se voda naglo preliva, ali i velika urbanizacija sa malim kapacitetima drenažnih kanala koji sprovode vodu u Vardar.
Tome treba dodati sporu i neadekvatnu reakciju Centra za upravljanje krizama (CUK) ali i nepravovremeno i neprimjereno izvještavanje meteoroloških službi o onome što se dešava i o količini padavina koja može da se očekuje. ,,Najprije je najavljivano 30, pa 45, da bi na kraju bilo 90 litara kiše po kvadratnom metru, što je zaista ogromna količina padavina za skopsko područje”, izjavio je Ivica Milevski, profesor Geografskog instituta.
Neki stručnjaci ukazuju da vlast ne smije da bude oslobođena odgovornosti. „Ovo što se desilo je katastrofa, ali da se djelovalo zaista preventivno, a ne samo deklarativno, znajući šta se prije godinu dana desilo na Šar-planini, posljedice bi definitivno bile manje”, kaže Sanja Rađenović, predsjednica Asocijacije arhitekata Makedonije. „Ljudi su ginuli zbog nedostatka odgovarajuće infrastrukture. Oluja je jedna stvar, ali nema potpornih zidova, pogledajte koliko klizišta se pojavilo, gradi se gdje god se stigne, i, što je još strašnije, ta gradnja se legalizuje za jedan euro. Nema primjerene kanalizacije, kanali su zatrpani, katastrofa! Čist populizam za koji se plaća veliki račun. Najstrašnije je što su postojala upozorenja, ali očigledno je da niko neće da ih sasluša”.
Jedno od ključnih pitanja glasi: zašto je glavni udarni talas bio na auto-putu. Zašto se tamo skupila voda, umesto da ode odvodnim kanalima koji prema standardima treba da budu sastavni dio te obilaznice. „Veliki dio kanala, umjesto da je raščišćen, bio je napunjen šutom i otpacima. Umjesto da budu maksimalno prohodni, oni su zakrčeni, što izaziva razlivanje po okolnom prostoru i to je bilo katastrofalno”, kaže Ivica Milevski. Po njegovim riječima, nadležni moraju ozbiljnije da se posvete prevenciji, pošto sve prognoze ukazuju da će Makedonija u budućnosti biti izložena još žešćim padavinama.
Arhitekta Danica Pavlovska smatra da je ova prirodna nepogoda pokazala da je infrastrukturna opremljenost Skoplja sramno bijedna i zapuštena. ,,Infrastrukturni sistemi u gradu i njegovom okruženju nisu odgovarajući, ne održavaju se onako kako bi trebalo. Za to ne treba mnogo znanja, već samo izdvajanje sredstava i realizaciju kroz programe”, ocjenjuje Pavlovska.
Kritični mediji ocjenjuju kako je tačno na godišnjicu velikih poplava u Tetovskoj regiji, kiša na području Skoplja još jednom otkrila nefunkcionalnost institucija i neodgovornost državne i lokalnih vlasti. „Moglo se očekivati da će, kao i prošlogodišnji potop koji je odnio šest života, i ovaj biti proglašen za Božju stvar. Ni tada, ni danas vlasti nisu odgovorile koji je njihov ovozemaljski zadatak i s neviđenom lijenošću su još jednom upozorili da nije vrijeme za kritike već za pomoć nastradalima”, ocijenila je komentatorka na makedonskom jeziku njemačke medijske kuće Dojče vele (DW). Naprotiv, tvrde kritičari, sada je vrijeme da nadležni budu pozvani na odgovornost. Jer 22 ljudska života odnesena u poplavama ne mogu biti tema o kojoj će se ćutati i koja će se tretirati sudbinski u stilu „ne možemo ništa protiv prirode, tako je moralo biti”.
Postavlja se pitanje, kako u mnogo većoj poplavi u Skoplju 1962. godine nije bilo niti jedne žrtve, zar 54 godina kasnije ne može postojati nada da će sistem za prevenciju biti snažniji i bolji? Nažalost, činjenice na terenu ukazuju da se bez izgradnje prikladne infrastrukture, ni ovaj grad, ni druga mjesta ne mogu nadati ničemu boljem kada dođu velike kiša.
Mediji podsjećaju kako se poslije prošlogodišnjih kiša koje su potopile nekoliko poznatih kritičnih tačaka u Skoplju, gradonačelnik pohvalio da su postavljene cijevi s većim kapacitetom za apsorbovanje viška vode. Sada se taj prečnik „fi” nije pokazao prikladnim što ukazuje ili na lošu procjenu ili na slabu izvedbu.
DW primjećuje kako je u čitavoj situaciji ,,najveća karikatura” ponašanje lidera vladajuće VMRO-DPMNE Nikole Gruevskog, koji je i ovu tužnu epizodu iskoristio za propagandni one man show. Opremljen mikrofonom, koji bi trebalo da ovjekoveči svaku njegovu riječ zabrinutosti, on je dao nalog premijeru Emilu Dimitrijevu da sazove novu sjednicu vlade, a pred kamerama je analizirao da li jedan paket hrane zadovoljava potrebe četvoročlane porodice.
U analizi pod naslovom Gruevski otišao u apostolkama, a vratio se kao državni apostol, se navodi kako je donedavni premijer Makedonije Gruevski otišao u tursko ljetovalište Antaliju kao turista, vratio se kao premijer, predsjednik i vrhovni komandant. Gruevski koji je morao da odstupi sa premijerskog mjesta pod pritiskom demonstrirajućeg građanska i opozicije, ali još više zapadnih sila i Evropske unije, iskoristio je poplavu da bi pokazao ko je glavni u krhkoj državi.
Poslije poplava i prekida odmora, Gruevski je na kriznom terenu u formi ,,sugestija” ili najdirektnije izdavao naredbe premijeru, ministrima i direktorima državnih preduzeća u vezi pomoći u hrani, vodi, angažovanju vojnika…
Kao da je neko, nastavljaju mediji, prepoznao pogodan momenat da pokaže da je čitav sistem nemoćan ukoliko njim ne komanduje Nikola Gruevski. Makedonija u ovom trenutku kao da nema predsjednika države, premijera i ministre. ,,Ima samo Nikolu Gruevskog i njegove medijske promotere”, konstatuje Dragan Malinovski, nekadašnji predsjednik Državne komisije za sprečavnje korupcije. Makedniji ostaje da vida rane koje su joj nenijele priroda i neodgovorna vlast. Svi ostali u postjugoslovenskim državama bi se mogli zapitati koliko su oni spremni da se suoče sa stihijom. A nedovoljno iskazana solidarnost u regionu je opomena da smo izgubili ono najvažnije – refleks da pružimo ruku ljudima u nevolji.
Biljana Vankovska, profesorica na Filozofskom fakultetu u Skoplju
Probijene papirne fasade institucija
Ovih dana Makedonija obilježava 15-godišnjicu od etničkog sukoba. Ironijom sudbine, prirodna katastrofa (vodena stihija koja je odnijela nekoliko desetaka žrtava i oštetila domove više od 20.000 ljudi) „odabrala” je region gdje su se tada vodile najžešće bitke. Ispod površine prirodne nepogode se sve jasnije ocrtava društvena katastrofa, a sada se preliva sve ono što se nakupilo u 25 godina državnosti: socijalne i političke podjele, nefunkcionalne institucije, nesposobnost i partiziranost organa za spašavanje (uključujući i Crveni krst), korupcija i javašluk. Na terenu se vidi da su institucije bile i ostale papirna fasada koju je voda odnijela. Paradiranje ispred kamera lidera dvije najveće stranke (prije svega, bivšeg premijera Gruevskog), ministara i gradonačelnika je više političko pozorište, koje ne pomaže nikome, najmanje onima koji se dave u blatu. Na javnoj sceni čak i u ovakvim trenucima dominira politička netrpeljivost, pa se nesreća stavlja najprije u politički (i predizborni) kontekst, a manje u humanitarni: vlasti nastoje pokazati kako su sposobne, opozicija radi sve da pokaže suprotno, a unutar protestnog pokreta dioba između onih koji bi radije i dalje protestirali i onih koji se konkretno udružuju da bi zamijenili nepostojeću državu i svojim rukama pomogli nastradalima. I ovdje se potvrđuje teza o ovakvim vremenima kada se kod ljudi probude najplemenitiji, ali i najtamniji porivi. Mnogo strašnije je da se nikome ne vjeruje: ne samo institucijama (Centru za upravljanje krizama, Direkciji za zaštitu i spašavanje, itd.), nego čak i Crvenom krstu! Ipak, najstrašnije je to što niti se region bivše Jugoslavio nešto previše uznemirio ili solidirizirao kao što je to bio slučaj 2014, a makedonsko društvo tek sada pravi prve korake ka unutrašnjoj solidarizaciji i ka „društvu participacije”, koje će bar u trenutku urgentnosti zamijeniti nepostojeću državu. Nažalost, žrtve nemaju vremena da čekaju da institucije prorade, ili da civilno društvo nauči da je mit o socijalnoj državi i odgovornoj vlasti odavno mrtav, još od Katrine, ako ne i daleko prije.
Milan BOŠKOVIĆ
IN ENGLISH2 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU1 sedmica
DRUŠTVO2 sedmice
FOKUS3 sedmice