Uncategorized
MAKEDONIJA NA UDARU STIHIJE: Kad udare dva zla
Bilo je to kao vodena bomba bačena na Skopje, glavni grad Makedonije. Za nekoliko sati u subotu uveče, palo je za taj grad neuobičajenih 93 litra kišnog taloga po kvadratnom metru, za kratko vrijeme nastale bujice koje su nosile sve pred sobom. Nevrijeme koje je pogodilo i druge gradove Makedonije pratila je, samo u prva dva sata, serija od preko 800 snažnih gromova. Život su izgubile 22 osobe, a stotinak je povrijeđeno.
Veći dio glavnog grada Makedonije se našao pod vodom, voda je ušla u podrume stambenih zgrada, poplavila Klinički centar, kidala drveće… Mnogi građani su bili zaglavljeni u vozilima na podvožnjacima i raskrsnicama u nižim djelovima grada.
Kada se nebo smilovalo – krenulo se sa saniranjem posljedica oluje. Šteta je ogromna. Građani, vojska i policija su mobilisani u akciji raščišćavanja terena i zbrinjavanja ljudi teško pogođenih nesrećom. Vlada je dodijelila jednokratnu novčanu pomoć u visini od oko 5.000 eura porodicama poginulih građana.
U pogođenim područjima u blizini Skoplja stanje je i dalje teško. Snabdijevanje strujom i vodom je u prekidu, prekinute su i telefonske veze. Kao posljedica nevremena i dalje je u prekidu zaobilaznica oko Skoplja.
U javnosti je u toku debata zašto se ovo desilo, da li se mogao izbjeći ovakav epilog sa toliko žrtava. Niko u vlasti neće ni da pomene, a kamoli da prihvati, odgovornost za ono što se desilo. Nadležni tvrde da se radi o stihiji koju ljudski faktor ne može da spriječi. Da li je priroda jedini vinovnik katastrofe? Stručnjaci su složni da nevrijeme ne može da se spriječi, ali upozoravaju i na propuste. Adekvatna prevencija, rano upozoravanje i odgovarajuća intervencija bi doprinijeli smanjivanju štete i, što je još važnije, spašavanju života. Neki eksperti kažu da prema prvim procjenama, krivac za poplave je nespremnost za zaštitu od bujica.
Po takvima, ovo je velika opomena šta može da se desi u narednom periodu. Razlozi su uglavnom ogoljenost južnih padina Skopske Crne Gore, pretjerano intenzivno slivanje padavina, neplanska i intenzivna gradnja koja stvara male brane preko kojih se voda naglo preliva, ali i velika urbanizacija sa malim kapacitetima drenažnih kanala koji sprovode vodu u Vardar.
Tome treba dodati sporu i neadekvatnu reakciju Centra za upravljanje krizama (CUK) ali i nepravovremeno i neprimjereno izvještavanje meteoroloških službi o onome što se dešava i o količini padavina koja može da se očekuje. ,,Najprije je najavljivano 30, pa 45, da bi na kraju bilo 90 litara kiše po kvadratnom metru, što je zaista ogromna količina padavina za skopsko područje”, izjavio je Ivica Milevski, profesor Geografskog instituta.
Neki stručnjaci ukazuju da vlast ne smije da bude oslobođena odgovornosti. „Ovo što se desilo je katastrofa, ali da se djelovalo zaista preventivno, a ne samo deklarativno, znajući šta se prije godinu dana desilo na Šar-planini, posljedice bi definitivno bile manje”, kaže Sanja Rađenović, predsjednica Asocijacije arhitekata Makedonije. „Ljudi su ginuli zbog nedostatka odgovarajuće infrastrukture. Oluja je jedna stvar, ali nema potpornih zidova, pogledajte koliko klizišta se pojavilo, gradi se gdje god se stigne, i, što je još strašnije, ta gradnja se legalizuje za jedan euro. Nema primjerene kanalizacije, kanali su zatrpani, katastrofa! Čist populizam za koji se plaća veliki račun. Najstrašnije je što su postojala upozorenja, ali očigledno je da niko neće da ih sasluša”.
Jedno od ključnih pitanja glasi: zašto je glavni udarni talas bio na auto-putu. Zašto se tamo skupila voda, umesto da ode odvodnim kanalima koji prema standardima treba da budu sastavni dio te obilaznice. „Veliki dio kanala, umjesto da je raščišćen, bio je napunjen šutom i otpacima. Umjesto da budu maksimalno prohodni, oni su zakrčeni, što izaziva razlivanje po okolnom prostoru i to je bilo katastrofalno”, kaže Ivica Milevski. Po njegovim riječima, nadležni moraju ozbiljnije da se posvete prevenciji, pošto sve prognoze ukazuju da će Makedonija u budućnosti biti izložena još žešćim padavinama.
Arhitekta Danica Pavlovska smatra da je ova prirodna nepogoda pokazala da je infrastrukturna opremljenost Skoplja sramno bijedna i zapuštena. ,,Infrastrukturni sistemi u gradu i njegovom okruženju nisu odgovarajući, ne održavaju se onako kako bi trebalo. Za to ne treba mnogo znanja, već samo izdvajanje sredstava i realizaciju kroz programe”, ocjenjuje Pavlovska.
Kritični mediji ocjenjuju kako je tačno na godišnjicu velikih poplava u Tetovskoj regiji, kiša na području Skoplja još jednom otkrila nefunkcionalnost institucija i neodgovornost državne i lokalnih vlasti. „Moglo se očekivati da će, kao i prošlogodišnji potop koji je odnio šest života, i ovaj biti proglašen za Božju stvar. Ni tada, ni danas vlasti nisu odgovorile koji je njihov ovozemaljski zadatak i s neviđenom lijenošću su još jednom upozorili da nije vrijeme za kritike već za pomoć nastradalima”, ocijenila je komentatorka na makedonskom jeziku njemačke medijske kuće Dojče vele (DW). Naprotiv, tvrde kritičari, sada je vrijeme da nadležni budu pozvani na odgovornost. Jer 22 ljudska života odnesena u poplavama ne mogu biti tema o kojoj će se ćutati i koja će se tretirati sudbinski u stilu „ne možemo ništa protiv prirode, tako je moralo biti”.
Postavlja se pitanje, kako u mnogo većoj poplavi u Skoplju 1962. godine nije bilo niti jedne žrtve, zar 54 godina kasnije ne može postojati nada da će sistem za prevenciju biti snažniji i bolji? Nažalost, činjenice na terenu ukazuju da se bez izgradnje prikladne infrastrukture, ni ovaj grad, ni druga mjesta ne mogu nadati ničemu boljem kada dođu velike kiša.
Mediji podsjećaju kako se poslije prošlogodišnjih kiša koje su potopile nekoliko poznatih kritičnih tačaka u Skoplju, gradonačelnik pohvalio da su postavljene cijevi s većim kapacitetom za apsorbovanje viška vode. Sada se taj prečnik „fi” nije pokazao prikladnim što ukazuje ili na lošu procjenu ili na slabu izvedbu.
DW primjećuje kako je u čitavoj situaciji ,,najveća karikatura” ponašanje lidera vladajuće VMRO-DPMNE Nikole Gruevskog, koji je i ovu tužnu epizodu iskoristio za propagandni one man show. Opremljen mikrofonom, koji bi trebalo da ovjekoveči svaku njegovu riječ zabrinutosti, on je dao nalog premijeru Emilu Dimitrijevu da sazove novu sjednicu vlade, a pred kamerama je analizirao da li jedan paket hrane zadovoljava potrebe četvoročlane porodice.
U analizi pod naslovom Gruevski otišao u apostolkama, a vratio se kao državni apostol, se navodi kako je donedavni premijer Makedonije Gruevski otišao u tursko ljetovalište Antaliju kao turista, vratio se kao premijer, predsjednik i vrhovni komandant. Gruevski koji je morao da odstupi sa premijerskog mjesta pod pritiskom demonstrirajućeg građanska i opozicije, ali još više zapadnih sila i Evropske unije, iskoristio je poplavu da bi pokazao ko je glavni u krhkoj državi.
Poslije poplava i prekida odmora, Gruevski je na kriznom terenu u formi ,,sugestija” ili najdirektnije izdavao naredbe premijeru, ministrima i direktorima državnih preduzeća u vezi pomoći u hrani, vodi, angažovanju vojnika…
Kao da je neko, nastavljaju mediji, prepoznao pogodan momenat da pokaže da je čitav sistem nemoćan ukoliko njim ne komanduje Nikola Gruevski. Makedonija u ovom trenutku kao da nema predsjednika države, premijera i ministre. ,,Ima samo Nikolu Gruevskog i njegove medijske promotere”, konstatuje Dragan Malinovski, nekadašnji predsjednik Državne komisije za sprečavnje korupcije. Makedniji ostaje da vida rane koje su joj nenijele priroda i neodgovorna vlast. Svi ostali u postjugoslovenskim državama bi se mogli zapitati koliko su oni spremni da se suoče sa stihijom. A nedovoljno iskazana solidarnost u regionu je opomena da smo izgubili ono najvažnije – refleks da pružimo ruku ljudima u nevolji.
Biljana Vankovska, profesorica na Filozofskom fakultetu u Skoplju
Probijene papirne fasade institucija
Ovih dana Makedonija obilježava 15-godišnjicu od etničkog sukoba. Ironijom sudbine, prirodna katastrofa (vodena stihija koja je odnijela nekoliko desetaka žrtava i oštetila domove više od 20.000 ljudi) „odabrala” je region gdje su se tada vodile najžešće bitke. Ispod površine prirodne nepogode se sve jasnije ocrtava društvena katastrofa, a sada se preliva sve ono što se nakupilo u 25 godina državnosti: socijalne i političke podjele, nefunkcionalne institucije, nesposobnost i partiziranost organa za spašavanje (uključujući i Crveni krst), korupcija i javašluk. Na terenu se vidi da su institucije bile i ostale papirna fasada koju je voda odnijela. Paradiranje ispred kamera lidera dvije najveće stranke (prije svega, bivšeg premijera Gruevskog), ministara i gradonačelnika je više političko pozorište, koje ne pomaže nikome, najmanje onima koji se dave u blatu. Na javnoj sceni čak i u ovakvim trenucima dominira politička netrpeljivost, pa se nesreća stavlja najprije u politički (i predizborni) kontekst, a manje u humanitarni: vlasti nastoje pokazati kako su sposobne, opozicija radi sve da pokaže suprotno, a unutar protestnog pokreta dioba između onih koji bi radije i dalje protestirali i onih koji se konkretno udružuju da bi zamijenili nepostojeću državu i svojim rukama pomogli nastradalima. I ovdje se potvrđuje teza o ovakvim vremenima kada se kod ljudi probude najplemenitiji, ali i najtamniji porivi. Mnogo strašnije je da se nikome ne vjeruje: ne samo institucijama (Centru za upravljanje krizama, Direkciji za zaštitu i spašavanje, itd.), nego čak i Crvenom krstu! Ipak, najstrašnije je to što niti se region bivše Jugoslavio nešto previše uznemirio ili solidirizirao kao što je to bio slučaj 2014, a makedonsko društvo tek sada pravi prve korake ka unutrašnjoj solidarizaciji i ka „društvu participacije”, koje će bar u trenutku urgentnosti zamijeniti nepostojeću državu. Nažalost, žrtve nemaju vremena da čekaju da institucije prorade, ili da civilno društvo nauči da je mit o socijalnoj državi i odgovornoj vlasti odavno mrtav, još od Katrine, ako ne i daleko prije.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama
Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku. Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo, koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.
Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze u funkcionisanju tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese. Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.
„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.
Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…
Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.
„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.
Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.
„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.
U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.
„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.
Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.
„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.
Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?
Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.
Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.
Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.
Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).
Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.
Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.
Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU
Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na assistantcincg@gmail.com.
Komentari
Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates
The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.
The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.
As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.
– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.
And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.
– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.
We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.
– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.
Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.
– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.
Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.
– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.
Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.
– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.
It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.
Balloon sports halls as an alternative
School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.
Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.
School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.
Reconstruction and construction of halls
The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.
Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.
Irena CEJOVIC
Elena DABETIC
Komentari
DRUGI KRUG: Čiji je rezervoar puniji
JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom
IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije
-
Izdvojeno1 sedmicaI POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmicaEDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmiceANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmicePRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmiceULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmiceBETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmicePRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmiceGRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način