Povežite se sa nama

OKO NAS

MALO POZNATA PRIČA O BRAĆI BAKIĆ IZ ANDRIJEVICE: Upisani u istoriju Galatasaraja  

Objavljeno prije

na

Bliski rođaci Bakići, Milo i Pavle, prije stotinu dvadeset godina, kao učenici gimnazije u Istanbulu, zajedno sa svojim školskim drugovima, osnovali su Fudbalski klub Galatasaraj

 

Bratstvo Bakića iz sela Zabrđe kod Andrijevice pokušava da dovede poznatu tursku fudbalsku ekipu Galatasaraj da odigraju prijateljski meč u Beranama, u znak sjećanja na njihove rođake, Mila i Pavla, koji su, svojevremeno, bili među osnivačima i igračima tog kluba.

Ova informacija za većinu građana Crne Gore djeluje potpuno nerealno, jer je priča o braći Bakić iz ovog sela i njihovom školovanju u Turskoj u vrijeme osmanskog carstva vrlo malo poznata. Ali je zato istorijski provjerena i priznata.

Predsjednik Mjesne zajednice Zabrđe, Novo Bakić, priča kako, nakon postavljanja tabli na mjesnom domu prije desetak godina, sada razmišljaju i da dovedu čuvenu tursku fudbalsku ekipu u Berane.

“Mi smo razmišljali o tome ljetos, ali nekako nam je to ostalo nerealizovano. Radićemo na tome, i nadam se da ćemo gledati Galatasaraj na fudbalskom stadionu u Beranama. To će biti prilika i da učvrstimo prijateljstvo”, kaže Bakić za Monitor.

Novo Bakić je bio predsjednik ove andrijevičke mjesne zajednice i kada je polovinom 2014. godine visoka delegacija iz Turske posjetila Andrijevicu i u selu Zabrđe otkrila spomen ploču rođacima Bakić, Milu i Pavlu.

Čak i u ovim krajevima, a kamoli šire, tada se po prvi put čula neobična priča o dva mladića koji su, čudnim putevima sudbine, bili osnivači najpoznatijeg fudbalskog kluba u Turskoj, Galatasaraja.

Te godine, 2014, u Andrijevicu je stigla delegacija koju je predvodio tadašnji ambasador Turske u Crnoj Gori, Mehmet Nijaz Tanilir, dok je sa njim bila i potpredsjednica evropskog fudbalskog giganta, fudbalskog kluba Galatasaraj iz Istanbula, Čandan Erčetin.

Gosti su donijeli dvije ploče, na našem i turskom jeziku, sa natpisom – “U znak ličnog sjećanja na crnogorske učenike gimnazije Galatasaraj, dvojicu prvih igrača i osnivača prvog turskog fudbalskog kluba Galatasaraj, Mila i Pavla Bakića, s neizmjernim poštovanjem Fudbalski klub Galatasaraj”.

Bliski rođaci Bakići, Milo i Pavle, prije stotinu dvadeset godina, kao učenici gimnazije u Istanbulu, zajedno sa svojim školskim drugovima osnovali su Fudbalski klub Galatasaraj.

“Dva rođaka koji su u Galatasaraju bili poznati kao braća Milo i Pavle, jedni su od onih mladića koji su nam ovaj veliki klub postavili i ostavili u amanet. Ova dva mladića izuzetnih fizičkih sposobnosti, džentlmenskog mentaliteta i naprednih ideja Galatasaraj nikada nije zaboravio. Ne možemo znati da li su ovi mladići, koji su ostavili svoje srce na terenu, sanjali da će Galatasaraj, klub kojeg su osnovali u učionici „B 12“, premašiti jedan vijek, da će postići veliki uspjeh i postati jedan od svjetskih klubova, ali danas, mi koji to posmatramo sa dozom sportskih emocija, sigurni smo da su postavili čist i čvrst temelj”, kazala je tada predstavnica Galatasaraja, Čandan Erčetin.

Rođaci Milo i Pavle pojedinačno su, zapravo, bili simboli izvanrednog prijateljstva između dvije države i dva naroda. Tokom vremena, nakon što su se razišla carstva, priča o braći Bakić je nastavila da živi kao priča o tome da se ljudi nisu razišli jedni od drugih.

Oni su bili učenici Liceja, gdje ih je poslao kralj Nikola, vjerovatno uz uticaj  bliskog rođaka, diplomate u Carigradu Mitra Bakića, poslanika od 1890. do 1903. Zajedno sa ostalim drugovima postavili su temelje fudbala u Turskoj i ostavili značajan trag u njegovoj istoriji.

Poznati turski novinar, političar i diplomata, inače drug iz školske klupe Mila Bakića, Rušen Ešref Unajdin, napisao je svojevremeno da se po završetku Liceja, Milo nakratko vratio u domovinu i ubrzo ponovo otišao u Galatasaraj da igra fudbal i da upiše Vojno-inžinjersku akademiju.

Po završetku akademije stekao je zvanje oficira i neko vrijeme služio Osmanskoj vojsci u kojoj je imao čin konjičkog potporučnika. Igrao je na poziciji desnog beka i u periodu 1905 – 1910, bio je nezamjenljivi prvotimac.

Život se, ipak, na čudan način poigrao sa ovim mladićem, rođenim u Zabrđu 1888. Naime, oktobra 1912. Crna Gora Turskoj objavljuje rat. Milo se, poput hiljade iseljenika, vraća u Crnu Goru i stupa u njenu vojsku. Tada je imao 24 godine i raspoređen je u štab III divizije. Кasnije je bio oficir, ordonans u štabu brigadira Janka Vukotića. Кao poznavalac turskog, grčkog i francuskog jezika bio je član crnogorske delegacije koja je pregovarala oko predaje Skadra.

Prema porodičnom predanju, razbolio se od kolere i umro u Кočanima 1913, dok je turska štampa objavila da je poginuo u borbama oko Skadra (1913).

Visoka delegacija iz Turske te 2014. godine u selu Zabrđu kod Andrijevice je obišla grob poznatog diplomate Mitra Bakića, koji je duže vremena zastupao Crnu Goru u Turskoj i koji je, kako je ostala priča, uspio da spoji do tada nezamislivo, dvije kulture i dva naroda.

O tome i danas na seoskom objektu u Zabrđu kod Andrijevice svjedoči spomen ploča rođacima i skoro pa braći Bakić, Milu i Pavlu. Ona na našem jeziku je, na inicijativu bratstva Bakića, prije izvjesnog vremena odnesena na restauraciju.

“Bila je izblijedila, nečitljiva. Sada je obnovljena i biće ponovo postavljena. Mi Bakići ne zaboravljamo naše pretke i bratstvenike. Potrudićemo i da realizujemo inicijativu da Galatasaraj zaigra na stadionu u Beranama. Mi želimo da i na taj način učvrstimo i širimo prijateljstva među narodima, uprkos ovom zlom vremenu koje je naišlo”, kaže Novo Bakić.

Zvuči zaista nevjerovatno. Ali u upravi Galatasaraja i u Turskoj očigledno više znaju o braći Bakić iz Zabrđa, nego što se ova čudna priča, koja zvuči kao legenda, prepričava u limskoj dolini, a kamoli u Crnoj Gori.

                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

Objavio:

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROCESI PROTIV VISOKIH FUNKCIONERA: Suđenje u (ne)razumnom roku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni procesi protiv visokih funkcionera, po ko zna koji put, u Višem sudu u Podgorici  ovih dana odloženi su za jesen ove godine. I tako prolaze godine

 

 

„Nijesu ispunjeni zakonski uslovi za održavanje glavnog pretresa“, rečenica je koju sudije podgoričkog Višeg suda izgovaraju u mnogobrojnim postupcima posljednjih dana. Bez obzira što je riječ o pritvorskim predmetima, početak ili nastavak suđenja zakazuju potom  za septembar i oktobar. Idu kolektivni odmori.

Da se sudije odmore moraće da čeka  nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. U slučaju koji protiv njenog sina Miloša, i članova njegove kriminalne grupe i dalje nijesu saslušani svi optuženi, sutkinja Nada Rabrenović suđenje je nedavno odgodila za sredinu septembra i početak oktobra. Razlog tome je  nedolazak otpuženog Vasilija Petrovića.

U oktobru će biti dvije godine od podizanja optužnice protiv ove kriminalne grupe, pa se  nameće i pitanje ko je odgovoran što do sada optuženi nijesu iznijeli svoju odbranu i šta je tokom dvije godine preduzeto da se obezbijedi nesmetano vođenje sudskog postupka. Ovaj slučaj nije usamljen i to je ono što bi trebalo za zabrine borce za suđenje u razumnom roku.

Advokat Stefan Jovanović u razgovoru za Monitor kaže da to što se pretresi zakazuju za jesen za posljedicu ima povredu prava na suđenje u razumnom roku. “Istovremeno,  akav način zakazivanja pretresa je posljedica svega onoga na šta ukazuje esnaf kojem ja pripadam, to je da Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici nema prostora i kapaciteta niti uslova da svoj posao radi onako kako je to zakon predvidio”,  kaže Jovanović. Podsjeća da ima samo šest sudija Specijalnog odjeljenja. “Od tih šest sudija formiraju se dva vijeća za ogroman broj predmeta budući da se preko 90 odsto optužnica Specijalnog tužilaštva u suštini zasniva na onome sto je dobijeno putem Sky aplikacije. Imamo optužnice koje se potvrđuju, makar je to do sada bio slučaj, bez prave kontrole kako je to propisano odredbama ZKP-a. To su optužnice sa velikim brojem lica od kojih su neka dostupna nadležnim organima, neka nijesu. Dakle svi ti činioci utiču na to da jednostavno suđenja ne mogu da se završavaju u nekom doglednom vremenskom period”, smatra advokat Jovanović.

On podsjeća da je u slučaju procesa protiv njegovog branjenika Miloša Medenice samo Medenica do sada iznio odbranu. “Drugi  nijesu, i njemu suđenje praktično treba da počne u septembru.”.  Jovanović ocjenjuje da je njegov klijent Medenica odavno izgubio status pritvorenog lica i postao taoc.

Za jesen su sudije Višeg suda odgodile mnogobrojna suđenja među kojima su i premedti u kojima je optužnica podignuta još pre više od šest godina, ali do danas u njima nije doneta ptrvostepena sudska odluka. To je slučaj sa postupkom pokrenutim protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića. Optužnica je podignuta u februaru 2018.godine, ali do danas nije bilo prvostepene presude.

Jesenje dane da iznese svoju odbranu će čekati i kontroverzni bankar Duško Knežević. Specijalno tužilaštvo protiv njega je podiglo nekoliko optužnica zbog višemioniskih malverzacija i pranje novca. Njegova odbrana je nedavno tvrdila da ne može pripremiti kvalitetenu odbranu zbog Kneževićevog lošeg zdravstvenog stanja. Knežević je tada sudu dao izvještaj zatvorskog ljekara, koji potvrđuje njegov medicinski pregled. U izvještaju je navedeno i da je pod terapijom koja mu utiče na koncentraciju.

I postupak u javnosti poznat kao “Stanovi” sudiće se od septembra. Podsjetimo, radi se o optužnici Specijalnog tužilaštva kojom se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016 – 2020. terete za zloupotrebu službenog položaja. Optužnica je podignuta protiv funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića, kojeg SDT, uz još 12 osoba sumnjiči da je počinio navedeno krivično djelo. Osim Boškovića, da su budžet Crne Gore oštetili za dva miliona i 600 hiljada eura, SDT sumnjiči i Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.

Za razliku od ovog sudskog postupka koji tek treba da započne, u podgoričkom Višem sudu, više od dvije godine se sudi, nekadašnjem direktoru tajne policije Dejanu Peruničiću koji se tereti za zloupotrebu službenog položaja. Peruničiću i njegovom kolegi Srđanu Pavićeviću za nezakonito snimanje i praćenje se sudi iza zatvorenih vrata, a suđenje će im biti nastavljeno u septembru. Peruničić i Pavićević se sumnjiče za krivična djela prisluškivanje i praćenje funkcionera Demokratskog fronta, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i više drugih osoba.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo