Povežite se sa nama

Izdvojeno

NASLJEĐE MALIH HIDROELEKTRANA: Zabranjeno, ali će da se radi

Objavljeno prije

na

Jedan od posljednjih ugovora koje je potpisala prošla Vlada je o davanju državnog zemljišta na raspolaganje radi nastavka gradnje malih hidroelektrana Bjelojevićka 1 i 2 u Mojkovcu. Rijeka je ionako betonirana i uništena, pa da se izađe u susret kompanijama čiji su vlasnici bili bliski Milu Đukanoviću

 

Nedelju dana prije izbora nove Vlade,  minula Vada je sa kompanijama koje grade male hidroelektrane Bjelojevićka 1 i 2 u Mojkovcu, potpisala aneks ugovora o koncesiji. Ovim ugovorom privatnim kompanijama se na raspolaganje daju državne parcele radi realizacije dvije male HE.

Ugovor su 23. oktobra potpisali potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj i ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović, i koncesionari dooo Čelebić, Milica Fuštić, Synergy doo i C&S Energy. Radi se o kompanijama koje su u većinskom vlasništvu Tomislava Čelebića, poslovnog partnera Mila Đukanovića.

Prethodna Vlada kao i ona prije nje, javno su obećali da će zaustaviti gradnju malih HE i preispitati ugovore o postojećim. Umjesto toga, na kraju mandata, dobili smo ovaj ugovor.

Bjelojevićka rijeka, na kojoj je izvođač radova na malim HE bio Bemaks, koji pored njih, na istoj lokaciji,  radi i regionalni put Mojkovac-Lubnice, je uveliko uništena.

Iz URE, bivšeg premijera Dritana Abazovića, su svojevremeno konstatovali da je ova rijeka potpuno devastirana zbog izgradnje mini-hidroelektrane i rekonstrukcije puta Mojkovac-Lubnice, gdje je investitor Uprava za saobraćaj, a izvođač radova Bemaks.

,,Kada smo saznali da je investitor dobio dozvolu za izgradnju mHE na Bjelojevićkoj rijeci otišli smo u Bjelojeviće da vidimo stanje u kom se nalazi rijeka i da porazgovaramo sa mještanima kako bismo vidjeli šta možemo da uradimo da bi se problem izgradnje mHE riješio. Međutim, kada smo stigli zatekli smo mutnu rijeku, posječena stabla drveća i uništen put. Bili smo šokirani stanjem u kojem se nalazi ovo mjesto”, skenirali su stanje u pokretu URA.

Mještani su protestovali i cijelo vrijeme iskazivali ogorčenje što se problem ne rješava. Vlada je umjesto rješenja potpisala ugovor sa kompanijama, koji im daje realne osnove za nastavak gradnje. Prije toga, u julu 2022, od strane Ministartsva kapitalnih investicija, formirana je Radna grupa za analizu projekata iz obnovljivih izvora energije.

Cilj je bio da se preispitaju prethodno potpisani ugovori za obnovljive izvore energije, posebno male HE. U materijalu Radne grupe,  u koji je Monitor imao uvid, za male HE na Bjelojevićkoj rijeci se navodi: ,,Rok za završetak II faze izgradnje istekao 25.12. 2021. Rješenjem MEPG od 19. januara 2022, inspekcija je zabranila izvođenje radova na izgradnji mHE Bjelojevićka 1 naložila izmještanje položenih cijevi na tresi cjevovoda, vodozahvata objekta, kao i mašinske zgrade u skladu sa revidiranim glavnim projektom. Na navedeno koncesionar je izjavio žalbu koja je odbijena od strane resornog ministarstva. Postoji odstupanje od revidovanog projekta. Koncesionar je tražio saglasnost za zabilježbu predmetnog Ugovora na parcelama u državnoj svojini kako bi otklonio navedene nepravilnosti.  Koncesionar je dostavio bankarsku garanciju na pola miliona eura sa rokom važenja do 31. marta 2023”.

Krejem prošlog mjeseca inspektorka za vode je obišla gradilište ovih malih HE i konstatovala da su završeni svi grubi-građevinski betonski radovi. Radovi se trenutno ne izvode, ,,inspektorka je konstatovala da je vodne saglasnosti, koju izdaje Uprava za vode, istekla”. Inspektorka konstatuje da se poštuje mjera rješenja urbanističko-građevinske inspekcije o zabrani nastavka radova na maloj HE Bjelojevićka 1.

Devastaciju ove rijeke potvrdio je i nalaz Prirodno matematičkog fakulteta koji je za potrebe Osnovnog državnog tužilaštva u Bijelom Polju rađen prije godinu dana. U njemu se navodi da u nekim djelovima rijeka teče preko betoniranog dna. Konstatuje se da se u ,,rijeci ne nalazi više od 20 odsto ribljeg fonda koji je bio karakterističan za ovu rijeku prije početka građevinskih radova”. Na nivo od 20 odsto građevinski radovi su sveli i ostale biodiverzitetske grupe u rijeci, konstatuje se u mišljenju PMF-a.

Devastaciju, krajem prošle godine, konstatuje i Komisija Agencije za zaštitu prirode. Opisuju uništeni predio oko obala rijeke i dionice puta, ali i devastacije usljed izgradnje dvije mini HE u samom koritu rijeke gdje su betonirani vodozahvati. I pored tih činjenica Agencija, pozivajući se na Zakon, donosi zaključak da se te promjene ,,ne mogu smatrati štetom nastaloj u životnoj sredini”.

Zbog javašluka nadležnih, zamjenica Zaštitnika imovinsko pravnih odnosa Crne Gore Marija Božović je prije dva mjeseca uputila Osnovnom državnom tužilaštvu u Bijelom Polju krivičnu prijavu zbog nesavjesnog rada u službi protiv direktora Agencije za zaštitu životne sredine Milana Gazdića, postupajuće ekološke inspektorke, članova stručnog tima Agencije i NN lica.

,,Pasivnim postupanjem ekološke inspekcije i direktora Agencije za zaštitu životne sredine omogućava se ugrožavanje životne sredine od strane izvođača radova Bemaksa”, navodi se u prijavi koja se odnosi na devastaciju Bjelojevićke rijeke.

Monitor je već pisao o rijeci koja se prošle jeseni izlila i oštetila novoizgrađeni put Mojkovac-Lubnice, na kome radove od 2020. izvodi kompanija Bemaks. Za ono što je do sada urađeno zainteresovano je Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju, pa se krajem protekle godine obratilo Agenciji za zaštitu životne sredine da, shodno svojoj nadležnosti ,utvrdi da li je prilikom izvođenja građevinskih radova pri rekonstrukciji regionalnog puta Mojkovac-Lubnice, dionica Mojkovac-Vragodo, na Bjelojevićkoj rijeci došlo do štete u životnoj sredini.

Tužilaštvo je dostavilo i dokaz u vidu mišljenja Prirodno matematičkog fakulteta u čijem zaključku se ističe da je došlo do drastične degradacije rječnog ekosistema, kao posljedica devastacije životne sredine duž čitave trase puta Mojkovac –Vragodo.

Agencija u odgovoru tužilaštvu navodi da je utvrdila da prijavljenja šteta od strane Osnovnog državnog tužilaštva prema operateru Upravi za saobraćaj Crne Gore, ne predstavlja štetu shodno Zakonu o odgovornosti za štetu u životnoj sredini.

I dok je rijeka trajno uništena, institucije nastavljaju da rade po starom. Bjelojevićka rijeka je pritoka Tare i predstavlja zaštićeno ribolovno područje. U njoj je Zakonom o slatkovodnom ribarstvu  zabranjeno uzimati ili uništavati faunu i floru, vršiti eksploataciju pijeska, šljunka i drugih mineralnih materija. Zakon o betoniranju ništa ne piše.

Vlada Duška Markovića je tipski potpisivala ugovore o gradnji malih HE sa kompanijama bliskim svom partijskom šefu Đukanoviću. Ugovor za Bjelojevićku 1 i 2 potpisan je u martu 2017. Sljedeće godine koncesionar se obratio Agenciji za zaštitu životne sredine za Elaborat o uticaju na životnu sredinu za izgradnju male HE. Elaborat je upućen zainteresovanim institucijama – Direktoratu za prostorno planiranje i Direktoratu za životnu sredinu, Ministarstvu održivog razvoja i turizma, Ministarstvu ekonomije, Institutu za javno zdravlje, Upravi za šume, Upravi za vode, Sekretarijatu za uređenje prostora i održivi razvoj Opštine Mojkovac. Uvid u Elaborat nije izvršio niko od obaviještenih institucija, drugih organizacija i javnosti, pa samim tim nije bilo sugestija ni primjedbi.

Kako tada, tako i danas. Nastavak betoniranja je samo odložen.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo