Povežite se sa nama

Izdvojeno

MANJINSKI AKCIONARI SKI CENTRA BJELASICA JOŠ JEDNOM OD DRŽAVE TRAŽE PRAVDU: Samo još za istinu nije kasno

Objavljeno prije

na

Vlada konačno treba da obavi revizuju svih privatizacija u Kolašinu, smatraju manjinski akcionari nekadašnjeg DD Ski centar Bjelasica. Na taj način će se, tvrde, dokazati da su pokradeni  i oni i država.  Izvršnoj vlasti će ponovo poslati „brojne dokaze o pljačkaškoj privatizaciji, koju  je pomogao Privredni sud“.

 

Manjinski akcionari nekadašnjeg DD Ski centra Bjelasica, spremaju se da još jednom pokušaju da državu privole da preispita privatizaciju tog kolašinskog preduzeća. To je, kažu, i način da dođu do istine kako je nestalo  njihovih 13 odsto udjela u preduzeću.  Boško Vlahović, predstavnik više od 350 manjiskih akcionara, bivših radnika skijališta, najavljuje da će Vladi uputiti zahtjev da obavi revizuju svih privatizaciju u Kolašinu.

„Tražimo da nova vlada pokrene postupke revizije pljačkaških privatizacija kroz stečajne postupke. Svih koje su se desile u Kolašinu, a prije svega, u našem nekadašnjem preduzeću. Godinama smo ukazivali na brutalnu pljačku imovine Ski centra Bjelasica. Istovremeno, opljačkani su manjinski akcionari – 354 bivših  radnika, čiji kapital je nestao. Sve je rađeno u sprezi Privrednog suda sa kontroverznim biznismenima kao što je Zoran Ćoćo Bećirović i drugi“, kaže Vlahović za Monitor.

Prema njegovim riječima, počelo je uvođenjem „nezakonitog stečaja, za kojim nije ni bilo razloga“.

Podsjeća da su još prije šest godina spremili dokumentaciju i poslali je državnom tužilaštvu. I tada su zahtijevali preispitivanje privatizacije njihovog nekadašnjeg preduzeća. Odgovor nijesu dobili, a nijesu urodili plodom ni brojni apeli slati na adresu izvršne vlasti, tokom više od dvije decenije od uvođenja stečaja.

Rajko Vlahović, takođe manjinski akcionar,  podsjeća da je Bećirovićeva  firma Bepler i Džejkobson 2007. godine kupila Ski centar Bjelasica, od kojeg kasnije nastaje Ski centar Kolašin 1450,  „za svega 550.000 eura“.

„Za tu mizernu cijenu Bećirović je dobio 147.000 kvadratnih metara zemljišta, žičaru, tri ski lifta, dva restorana, vodohvat i vodovod Jezerine-Bljušturni do. Da je prodavano samo zemljište, to bi bila smiješna cijena, jer je prodato po nešto više od tri eura po kvadratu. I tada, a naročito danas, jasno je kome je to bio jedini interes. Jasno je i ko su grobari i kolašinske i crnogorske privrede. Pljačka Ski centra Bjelasica desila se u sprezi sa Privrednim sudom. Da ništa nezankonito nikad više nije uradio taj sud, naš primjer je dovoljno za crn obraz crnogorskog sudstva dovijek“, tvrdi sagovornik Monitora, koji je bivši direktor nekadašnje kolašinske Veletrgovine.

Predstavnici manjinskih akcionara kažu i da je u trenutku kada je Privredni sud pokrenuo stečaj, „dug bio manje od pet procenata od ukupne imovine, kojom je firma raspolagala“. Nakon toga, DD Ski centar Bjelasica podnio je žalbu Vrhovnom sudu u zakonskom roku protiv rješenja o otvaranju postupka stečaja.  Žalba je podnijeta, zbog „bitnih povreda Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji (ZPPSL) i Zakona o parničnom postupku (ZPP)“. Vrhovni sud uskoro je u cijelosti uvažio žalbu.

U obrazloženju odluke, kaže Rajko Vlahović, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud počinio niz bitnih povreda postupka.

„Između ostalog, postupak se vodio u nepropisanom sastavu, nije ispitana mogućnost prinudnog poravnanja, nijesu uzeti u obzir niti cijenjeni pribavljeni dokazi i mišljenje vještaka finansijske struke. Prvostepeni, po ocjeni Privrednog suda, uopšte nije zakazao ročište za raspravljanje postojanja uslova za otvaranje stečajnog postupka”, kažu predstavnici manjinskih akcionara za Monitor.

Podsjećaju i da je „u  sporu pred Vrhovnim sudom dužnik ponudio dokaze – zaključene ugovore s korisnicima usluga, kao realno pokriće za neizmirene obaveze“.

„Na osnovu tih i mnogih  drugih dokaza,  Vrhovni sud je odlučio da je „pobijano rješenje o stečaju donijeto uz bitne povrede odredaba postupka i na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Odlučeno je i da, s obzirom na to da raspolažu s preko desetinom kapitala društva, radnici u ovom slučaju imaju pravo da se tretiraju kao samostalna stranka u sporu, koja će takođe biti uredno zastupana“, podsjećaju sagovornici Monitora.

No, i pored svega toga, kako tvrdi Boško Vlahović, Privredni sud je ignorisao odluku Vrhovnog suda. Kako on kaže, stečajno vijeće je nastavilo s postupkom, a da nikada nije donesena odluka o drugom uvođenju stečaja. To jest, o drugom stečaju 1999. godine nijesu bili obaviješteni manjinski akcionari, ali ni tadašnji direktor Luka Medenica, na čiji je prigovor Vrhovni sud poništio rješenje o uvođenju stečaja.

Nakon prodaje Ski centra Bećiroviću, prema dokumentaciji MANS-a, sudija Privrednog suda Nataša Bošković izjavila je da „osnovano sumnja da je po nalogu jednog, ili više moćnih pojedinaca, nezakonito uveden stečaj u Ski cenatr Bjelasica“. Ona je tada kazala „da ta kompanija nikad nije ni bila u stečaju, odnosno da je stečaj uveden 28. aprila 1999. godine nezakonit. Podsjetila je da je stečaj prvi put u Ski centar uveden u martu 1998. godine i da je ukinut odlukom Vrhovnog suda u oktobru iste godine, na žalbu tadašnjeg direktora Medenice, zbog bitne povrede procedure.

„Prema izjavama bivših i tadašnjih zaposlenih u Ski centru, ni oni ni uprava nikad nijesu bili obaviješteni da je po drugi put uveden stečaj. Boškovićeva konstatuje da je to urađeno kako bi im bilo onemogućeno da se ponovo žale Vrhovnom sudu. Bošković navodi da se u stečajnom postupku uporno koristi broj predmeta pod kojim je prvi put otvoren stečaj, mada je slučaj dobio novi broj nakon što je taj postupak ukinuo Vrhovni sud. Osim toga, navela je ona, prodaja imovine Ski centra Bjelasica nije oglašena ni na oglasnoj tabli Privrednog suda, ni u Službenom listu, što je samo po sebi kršenje zakonske procedure i dovoljno da cijeli proces bude zaustavljen“, piše  u dokumentima MANS-a.

Kako tvrde Vlahovići, nezakonite radnje nastavile su se i poslije prodaje skijališta Bećiroviću.

„Manjnski akcionari su prošli kao bos po trnju. Suprotno zakonu, bez saglasnosti akcionara, sud prepisuje njihovu imovinu u akcije kao dio firme kupca Beppler Jacobson LTD. Sud je to uradio kako bi omogućio većinskom vlasniku Beppler Jacobson LTD da kroz nekoliko nezakonitih dokapitalizacija skoro potpuno izbaci manjinski dio. Zbog toga ja stečaj, a kasnije i prodaju zovem pljačkom nad pljačkama i to naočigled, odnosno, uz podršku države. Da li će iko ikada bar konstatovati zvanično ovu krađu? Umrijeću, neću dočekati da se to desi”, zaključuje Rajko Vlahović.

Prema riječima Boška Vlahovića,  od nove Vlade očekuju „da se, kad konačno podijele fotelje, okrenu oko sebe i pokažu da ih je birao narod da rješavaju višedecenijske nepravde“. Te nepravde su, tvrdi, očigledne i lako dokazive, samo treba imati političke volje.

Sagovornik Monitora zaključuje da je revizija privatizacija DD Ski centar Bjelasica i ostalih preduzeća „uslov za početak građenja pravdenijeg društva“. Mnogo je šta do sada nepovratno izgubljeno, kaže on „ali još nije kasno bar za istinu“.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190,  zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost  stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

 

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.  

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRBIJA, REPUBLIKA SRPSKA I MI: (Krimo)integracije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik  Vučić i ministar unutrašnjih poslova  Dačić su rekli da  “zvučni top” ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Potom se  pokazalo da se “istina” može štelovati. U izjavi za  Danas on je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu”. Vučić je, onda, iz Brisela poručio  da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene”

 

 

Tokom najvećih antirežimskih protesta u istoriji Srbije 15. marta u Beogradu mnogi su se pribojavali da će se obistiniti najave srbijanskih zvaničnika o nasilju. Vlast je tvrdila da će to učiniti studenti kao instrumenti zapadnih sila i neprijatelja države. Studenti i građani su se najviše pribojavali kamenica i bejzbol palica maskiranih fudbalskih huligana, pripadnika narko kartela i policijskih specijalaca u civilu. Tvrdili su da im je dosadašnja dobro dokumentirana praksa autokratske vlasti to davala za pravo. Ipak, niko nije očekivao da će biti isprobano novo oružje na hiljadama građana u trenutku dok mirno odaju počast poginulima u padu nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu. Jaki zvuk koji para kao mlaznjak u niskom naletu je momentalno rasčistio nekoliko ulica punih građana koji su se u panici povukli prema zidovima zgrada. Malo prije toga, kamere su snimile policiju kako se hitno povlači sa glavne ulice u sporednu, očigledno po naređenju, da se ne bi izložili udaru zvuka. Nakon toga su na desetine i stotine građana potražile pomoć u Urgentnom centru zbog tegoba koje su osjetili nakon korištenja tzv. zvučnog topa.

Proslavljeni odbojkaški reprezentativac Srbije Vladimir Grbić je objavio na Instagramu da je njegov saigrač i prijatelj Marko Samardžić, “tokom sinoćnog protesta usled udara zvučnog topa, obzirom da ima pejsmejker, pretrpeo nekoliko (7) srčanih udara. “Samardžić je prebačen u Urgentni centar. “Doktori su se izborili za život oživljavajući ga više puta” rekao je Grbić.

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić su rekli da to oružje ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Predsjednik je u prvoj reakciji, nakon obznane da “Srbija nije pristala na obojenu revoluciju” (kremaljski termin), putinistički upozorio da će svako krivično odgovarati za “brutalne laži” i “širenje lažnih vesti”. Ubrzo je proslijeđena naredba naniže.

Urgentni centar je zvanično osudio “proizvoljne informacije koje su se pojavile u javnosti i koje neodgovorni pojedinci tendenciozno šire putem društvenih mreža da je tokom jučerašnjeg dana u ovoj zdravstvenoj ustanovi zbrinuto na desetine građana sa tegobama koje bi mogle da izazove upotreba nekakvog ‘zvučnog topa’”. Odmah nakon ovog saopštenja uslijedila je vijest da je Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo  Prvom osnovnom javnom tužilaštvu da formira predmet i naloži identificiranje lica koja su takve “neistinite informacije širila u javnosti”.

Onda je supruga Marka Samardžića objavila „selfi“ iz bolničke sobe Urgentnog centra jer su se „u javnosti pojavile određene dezinformacije” pa obavještava sve da je Marko “dobro i da se nadamo da će brzo kući“.  Potom je Vladimir Grbić uklonio raniju objavu o zvučnom topu “zbog zdravstvenog stanja i mira Marka Samardžića…na sugestiju njegove porodice” uz izvinjenje “ako je nekom napravio problem”. Izgleda da jeste napravio problem. U ovakvim situacijama niko ne želi noćne posjete državne bezbjednosti i/ili kriminalaca u službi režima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…

 

 

 

MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?

BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.

Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.

I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.

Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.

Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…

To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.

Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo