Povežite se sa nama

INTERVJU

MARIJA MAŠA LABUDOVIĆ, GLUMICA: U svakom liku pronalazim dio sebe

Objavljeno prije

na

Neke uloge koje sam do sada odigrala, potajno sam i željela, ali naravno da postoji lista želja uloga koje bih tek voljela da odigram

 

Marija Maša Labudović članica je ansambla Kraljevskog pozorišta Zetski dom gdje je ostvarila uloge u predstavama Bog masakra, Zašto ostajemo u provinciji, Lažna sjećanja, Čikaške perverzije. Nedavno su bile premijere u Zetskom domuPod oba sunca i Obožavateljka, u kojima je Maša Labudović ostvarila zapažene uloge.

Završila je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi Branislava Mićunovića. A osim rada u Zetskom pozorištu, glumila je u predstavama Tre sorelle, Gorska drama, Mali pirat, Ljepotica i zvijer, Bokeški D-moll, Medvjed i prosidba

MONITOR: Članica ste glumačkog ansambla Zetskog doma, koji je formiran prije dvije godine. To je bila vijest iz kulture jer je najstariji državni teatar prvi put osnovao ansambl, za sada sa petoro umjetnika. Ovaj teatar je prepozant po umjetničkoj koncepciji i repertoarskoj politici u regionu. Šta biste nam rekli o ansamblu i radu u Zetskom domu?

LABUDOVIĆ: Prvenstveno bih željela da kažem da mi je ukazana velika čast i zadovoljstvo što mi je pružena šansa da budem dio ovog pozorišta. Ne mogu da kažem da kao student nisam maštala o radu u Zetskom domu. Takođe, rad sa kolegama koji su dio ansabla je jedno veliko zadovoljstvo. Jako je lijepo kada radite nesto što volite, a još ljepše ako su pored vas ljudi koji jednako kao i vi rade svoj posao, sa velikom strašću, predanošću. Kad ovo kažem ne mislim samo na svoje kolege glumce već i na one koji su iza scene i koji podjednako doprinose da jedan projekat bude dobro obavljen.

MONITOR: U Zetskom domu je u posljednje vrijeme bilo nekoliko značajnih premijera, radili su se savremeni tekstovi.  Kako Vi vidite repertoarsku politiku Kraljevskog pozorišta?

LABUDOVIĆ: Smatram da je značajno za crnogorsku kulturnu scenu da se ne držimo jednog žanra. Mi kao individue smo različiti i samim tim ono što iznosimo na scenu treba biti raznoliko. Savremeni tekstovi su nešto sto je prikaz današnjeg društva pa nas se zato i tiču i na njih stavljamo akcenat. A kao odgovor imamo rekciju publike koja na svako igranje ispuni salu do posljednjeg mjesta. Tekstovi, koje smo obrađivali u Zetskom domu, ticali su se problema sadašnjeg društva, ali su uvijek bili posljedica nečeg iz prošlosti. To znači da takvi tekstovi jesu na neki način spona za razumijevanje nečeg što je bilo i ovog što je danas.

MONITOR: Radili ste u posljednje vrijeme sa rediteljima sa ovih prostora, u predstavama u kojima su glumili i kolege iz drugih teatarskih kuća. Kakava je bila saradnja? Po čemu pamtite proces rada na predstavama?

LABUDOVIĆ: Posle dužeg vremena sam imala sreću i zadovoljstvo da radim sa velikanima našeg glumišta Srđom Grahovcem, Varjom Đukić, Anom Vujošević i Dejanom Ivanićem.

Nevjerovatan je osjećaj kada gledate starije kolege, kojima se divite, sa koliko žara, energije i volje ulaze u ovaj posao.  Svakako sam imala mnogo čega da naučim od njih. Saradnja je bila sjajna, međusobno poštovanje je nešto bez čega se ne može, što pokazuju i uspješna igranja predstava.

MONITOR: I publika i kritika je veoma pozitivno reagovala na Vašu izvedbu u predstavi ,,Pod oba sunca”, rađenu po romanu Ognjena Spahića, u režiji Borisa Liješevića. Kako ste se pripremali za ovu ulogu i u kojoj mjeri je ona bila izazovna za Vas?

LABUDOVIĆ: Boris Liješević je za mene bio neko sa kim sam oduvijek željela da radim. Pripreme za predstavu Pod oba sunca su trajale nešto duže od mjesec dana i bile su inspirativne, maštovite, pune improvizacija… Nikada prije nisam na taj način radila.  Boris Liješević je neko ko na poseban način prilazi ovom pozivu, koji na poseban način pomaže glumcu da stvara, a samim tim i da raste. Uloga  Nevene, koju igram, mi je bila značajna za jedan novi stepenik u mom glumačkom stvaralaštvu. I do sada moja najizazovnija, ,,najteža” uloga sa kojom sam se susrela.  Igram ženu koja sa mnom nema nikakve sličnosti, pa je samim tim u startu bilo teško razumjeti je, a tek onda igrati. Međutim, u svakom liku možemo pronaći makar djelić sebe, samo je pitanje koliko smo spremni sebe da damo.

MONITOR: U predstavi ,,Obožavateljka” glumite dva ženska lika. Dramaturškinja Željka Udovičić-Pleština je izjavila kako su upravo ženski likovi i njihove sudbine bile dramaturško-rediteljska inspiracija tokom procesa.

LABUDOVIĆ: U predstavi Obožavateljka igram dvije uloge. Dvije žene potpuno različite, i karakterno i različitih sudbina. Jedna je možda bliža mom senzibilitetu pa samim tim sam je lakše i branila. Izazov je bio prisutan, ali i zadovoljstvo igrati takve žene koje doživljavaju potpunu promjenu za vrijeme komada, koje ipak na kraju imaju neku zajedničku crtu a to je ta ranjivost i briga

MONITOR: Gdje vidite sebe u pozorišnom repertoaru, a koje su Vaše ambicije kad je riječ o drugim projektima?

LABUDOVIĆ: Dugo sam vjerovala da su drame nešto sto mi pripada, leži mom senzibilitetu. Međutim, dodijeljene su mi uloge koje su karakterom komične, i tu sam se zaista pronašla. Počela sam da stvaram i da rastem i u tom smjeru. Neke uloge koje sam do sada odigrala sam potajno i željela, ali naravno da postoji lista želja uloga koje bih tek voljela da odigram. Ali što bi lik Jojo iz Tre sorelle rekao: Sve u svoje vrijeme.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo