Povežite se sa nama

Izdvojeno

MASOVNE PLJAČKE ŠUMA NA SJEVERU: Princip isti, ostalo nijanse

Objavljeno prije

na

Državne šume na lokaciji Gradac ili Stjenice, iznad naselja Budimlja u Beranama, ovih su dana na meti šumokradica. Mještani ovog velikog naselja su Monitoru dostavili fotografije i video snimak koji govore o tragovima krađe šume na toj lokaciji. To je samo dio masovne pljačke šume na sjeveru

 

Šumokradice koriste posljednje dane prije snjegova da „temeljno” počiste državne šume na lokaciji Gradac ili Stjenice, iznad naselja Budimlja u Beranama, da bi drvnu građu prodavali proizvođačima peleta.

To tvrde mještani ovog velikog naselja, koji su Monitoru dostavili fotografije i video snimak koji govore o tragovima krađe šume na toj lokaciji.

„Nemislosrdno kradu državnu šumu, koju potom po cijeni od pedeset eura za tonu, dakle ne po kubiku nego po toni, prodaju proizvođačima peleta” – kaže jedan od mještana.

On smatra da je simptomatično što se sve to događa na lokaciji koja je udaljena od grada četiri do pet kilometara, a da to niko ne vidi i ne registruje.

„Ovo je nemoguće da ostane neprimijećeno, osim ako nema sprege između onih koji kradu, i onih koji bi trebalo da čuvaju” – kaže.

Monitor je bezuspješno pokušao da kontaktira odgovorne u Upravi šuma u Beranama. Iz šumarske inspekcije nezvanično nam je rečeno da nema nikavih prijava u vezi sa krađom na tom reonu, ali su potvrdili da ima mnogo registrovanih i prijavljenih krađa na drugim djelovima teritorije beranske opštine.

Prema provjerenim saznanjima do kojih je Monitor došao, najveće krađe šume se dešavaju na području planine Jelovice, a sva ukradena drvna građa završava kod trojice privatnih preduzetnika u Beranama, od kojih jedan od ljetos ima fabriku peleta.

Uprava za šume je tokom prošle godine zabilježila i veći broj incidenata, kada su šumokradice nasrtale fizički i na šumarske radnike. Rijetki od njih su osuđeni na zatvorske kazne, ali većina nesavjesnih radnika Uprave za šume, popularno rečeno – šumara, Sud za prekršaje kažnjava najviše do 300 eura.

Ono što je problematično nakon toga je to što Uprava za šume ne preduzima ništa protiv lugara koji su prekršajno kažnjeni za nepravilnosti u radu. I tu se sva priča o sankcionisanju i uvođenju reda u ovu oblast završava.

„Ovo što se sada dešava na lokaciji Gradac kod našeg sela, počelo je upravo sa većom potražnjom drveta u fabrikama peleta. Tu je računica jasna. Vlasnik fabrike od jedne tone sirovog drveta može izvući i do 0,80 tone peleta. Onda prodaju po 320 eura, ili izvoze po višestruko većim cijenama” – kaže ovaj dobro upućen mještanin naselja Budimlja.

On dodaje da fabrike peleta i ovih dana rade u tri smjene, i da se u to može uvjeriti svaki prolaznik u noćnim satima, kada vidi svjetla i dim, odnosno isparenja iz fabrike tokom procesa sušenja drveta.

Monitor je nedavno pisao o tome kako proizvođači peleta na sjeveru države koriste energetsku krizu i nedostatak energenata na tržištu, pa su cijene peleta podigli toliko da ostvaruju ekstraprofit. Iz tog razloga peleta u Beranama, kao i u većini gradova na sjeveru Crne Gore, nema po cijeni koju je odredila Vlada. Državni mehanizmi da se to spriječi do tada su izostajali, a ono što se nakon pisanja dogodilo je samo to da nekoliko fabrika bude kažnjeno iznosima koji su u najmanju ruku smiješni u odnosu na profit koji proizvođači ostvaruju tokom samo jednog dana.

Dok vlasnici nekih fabrika peleta tvrde da „zbog propratnih troškova i poskupljenja sirovine” dalja proizvodnja peleta po nametnutoj cijeni, navodno, nije održiva, potrošači koji dobro poznaju situaciju u ovoj oblasti smatraju da proizvodna cijena peleta u Crnoj Gori ne može biti veća, u prosjeku, od 80 eura po toni, sa svim troškovima.

Od te, do cijene od 320 eura, razlika je od 240 eura, što predstavlja čistu zaradu od samo jedne tone.

Neke od fabrika u Beranama dnevno proizvedu i do 90 tona. Devedeset puta 240, što predstavlja čistu dobit, iznosi 21.600 eura, za samo jedan dan rada. Kada se to pomnoži sa trideset dana, dobija se čista zarada od 630.000 eura za jedan mjesec.

Nije nemoguće na ovaj način izračunati i zaradu jednog preduzetnika iz Bijelog Polja, čija fabrika dnevno proizvede oko 150 tona peleta. Dnevna zarada tog preduzetnika, izračunata na ovaj način, iznosi 36.000, a čisti profit za samo mjesec dana prelazi milion eura. Toliko od peleta, a ko zna koliko još od oblovine ili poluproizvoda u vidu daske.

„Ovdje je riječ o proizvođačima peleta koji drvo nabavljaju od šumokradica, ili iz druge ili treće ruke. Zasmislite onda kolika je zarada koncesionara šuma koji posjeduju fabrike peleta, a koji su od države i ove godine dobili pravo na šume po cijeni od 12  do 15 eura za kubik bukovine na panju, ili 23 eura za kubik čamovine. Njihov posao je unosniji nego bilo kakav drugi šverc. Unosnije je čak i od šverca kokaina” – kaže taj sagovornik Monitora.

On skreće pažnju na to da se radi o istim ljudima koje su koliko do juče nazivali tajkunima, i koji po takvim cijenama pravo na koncesije koriste već preko dvadeset godina.

„Zamislite koliko obični građanin plaća metar ogrijevnog drveta, recimo bukovine. A taj privatnik kubik bukovine na panju dobija za 12 ili 15 eura. Ili koliko građanin da novca za tonu peleta, koju pri tome ne može naći, a ona u proizvodnji koncesionara košta toliko da je smiješno reći” – kaže naš sagovornik.

Taj dobro obaviješteni čovjek podsjeća da cijene koncesija nijesu promijenjene preko dvadeset godina.

„Prije nekoliko mjeseci koncesije su dobila neka preduzeća koja su bila povlašćena dvadeset godina. Postavlja se pitanje, kako to oni sada, kao u najbolje vrijeme DPS-a, nastavljaju da dobijaju koncesije po smiješnim cijenama. Šta se sada dešava? Je li se promijenila vlast na državnom nivou? Zašto se stvari u šumarskoj djelatnosti ne mijenjaju?” – pita ovaj sagovornik.

Zbog povlašćenih koncesionara, mnogim malim drvoprerađivačima na sjeveru Crne Gore pogoni stoje neupošljeni, osim ako kod ovih prvih ne kupe drvo po mnogostruko većoj cijeni.

Sada se još pojavljuju i šumokradice koji nemilosrdno sijeku sve što pronađu, a koliko su se oslobodili u tom poslu, govori i primjer rejona državne šume na području naselja Budimlja, na samo nekoliko kilometara od Berana. Ili u rejonu Jelovice.

Neki drugi sagovornici Monitora trvde da pljačka šume u Jelovici, niti bilo gdje drugo, ne bi mogla da se realizuje bez uvezanosti šumara u lanac takozvane šumarske mafije. Oni tvrde da samo jedan šumar, za samo jedan dan, može dobiti „na ruke” i do hiljadu i po eura, ako javi kada neće izaći u kontrolu. Odnosno, toliko može biti plaćen da ne izađe u kontrolu. A i onda, kada bude uhvaćen u nasavjesnom vršenju posla, kažnjava se prekršajno sa 300 eura.

To je matematika koja govori o kakvim obimima pljačke državnih resursa se radi, ako posljednja karika u lancu može profitirati hiljadu i po eura za dan. Pokazuje se, tako, da prosta promjena državne vlasti ne garantuje da će biti zaustavljena i šumarska mafija. Zapravo je princip isti, ostalo su nijasne.

                              Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna

 

U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović.  Milatović je  u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta  osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.

Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora  očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.

Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug,  procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se,  gotovo sve.  Možda ponajviše  Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić.  Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.

Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.

,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal

 

Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se  godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.

Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu,  prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.

Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.

Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi. „Za svoj dosadašnji rad i ostvarene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u njegovoj službenoj biografiji. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.

Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji

 

Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.

Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.

Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.

Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.

Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.

Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.

Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.

Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama.  To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.

Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo