Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MI, NJEGOŠ I POLITIKA: Voćke čudnovate

Objavljeno prije

na

Za samo dva mjeseca Vlada Duška Markovića zasula nas je mnoštvom blagodeti: poskupilo je gorivo, možda će da poskupi struja, a i ako ne poskupi, svakako ćemo familiji Đukanović plaćati za struju iz „obnovljivih izvora”; proglašene su mjere štednje zbog kojih se umanjuju naknade za majke sa troje i više djece, ali je povećana količina novca koji će političke partije dobijati iz budžeta; nešto se muti kako bi brat bivšeg premijera zaradio malo miliona prodajom dijela rudnika uglja u Pljevljima, nekakva kola stalno eksplodiravaju. Ipak, drugom je mukom zaokupljen narod Crne Gore – šta li, zaboga, o Petru II Petroviću Njegošu i Gorskom vijencu misli Adnan Muhović, predsjednik Skupštine opštine Petnjica, funkcioner Bošnjačke stranke.

Neobjašnjeno je ostalo zašto je Vlada iznenadno odlučila da Skupštini proslijedi predlog izmjena Zakona o državnim i drugim praznicima kojima bi bio utvrđen novi državni praznik: 13. novembar, Njegošev dan, crnogorski praznik kulture. Da bi dan rođenja Petra II Petrovića, trebao je da postane praznik utvrdila je, zapravo prethodna vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, još 24. oktobra 2013. ali se o tome nije raspravljalo u ranijem sazivu crnogorskog parlamenta.

Davno je bila 2013, svakakve su se većine za izglasavanje tog zakona mogle namaći, ali, ovako je ispalo zanimljivije. Pred sam kraj godine pukao je aber: ,,Ne postoji saglasnost Bošnjačke stranke za usvajanje predloženog zakona. Vlada je iz tog razloga povukla Prijedlog iz parlamentarne procedure”.

„Malo im je što imaju trećinu Vlade, no im sad i Njegoš smeta”, gunđala su listom prvoslavna bića.

Nikako nije moglo da prođe bez ponovljenih pitanja da li je Njegoš „genocidni pjesnik” ili jedan od temelja crnogorske nacije. Raspisali su se znani i neznani, pozvani i nepozvani. Ipak pravu buktinju zapalio je gorepomenuti Adnan Muhović.

Za predsjednika petnjičkog parlamenta javnost je prvi put čula kad je, tek ustoličen, zamijenio službeni automobil marke dacia logan koji je Opština dobila kao donaciju, za opel insigniu uz obrazloženje da ,,rumunski auto nije za predsjednika”. Automobil koji je Muhović zamijenio za skuplji, zavičaju je donirao Izet Rastoder, uspješni slovenački privrednik. On je Vijestima rekao da bi razumio takav potez ,,da je Petnjica opština prosperiteta, gdje bi stvari bile sređene i ljudi imali posao”.

Još prošlog proljeća Muhović se sa predsjednikom Opštine Petnjica Samirom Agovićem, predstavnikom DPS-a, sporečkao oko Njegoša. Agović je prigovorio da Muhović bez potrebe intrigira javnost neodmjerenim izjavama, Muhović je odgovorio da Agović guši bošnjačke nacionalne interese ,,Ako mu je žao Njegoša i Gorskog vijenca neka ga krišom čita kući, jer to ovaj narod ovdje prezire”, kazao je Muhović.

Ipak, svojih pet minuta Muhović je doživio tek nakon gostovanja kod Seada Sadikovića u magazinu Bez granica na televiziji Vijesti. Pohvalio se kako je prvi, još prije godinu dana, rekao kako je Njegoš najveći krvnik Bošnjaka i islama. Izmozgao je kako je Petar II morao da sarađuje sa Husein kapetanom Garadševićem jer su Crnogorci mala nacija ,,Bošnjaka ima više u tuzlanskom kantonu nego Crnogoraca u čitavom svijetu” kazao je, između ostalog Muhović i objasnio kako su ,,vojnici takozvane Republike Srpske često hapšeni i u lijevom džepu svojih košulja imali su po jedan mali primjerak Gorskog vijenca”.

Sad nema druge nego da se, pod hitno, napravi još jedan razgovor sa Muhovićem kako bi javnost pravovremeno saznala – zašto baš u lijevom džepu. Premda, osnovano se može pretpostaviti da im je tako genocid bio bliže srcu.

Uslijedlila je huka izjava i saopštenja.

Lider SDP-a je kazao da ga vrijeđa što su DPS i Bošnjačka stranka, poslije svega, na pijacu svoje bestidne trgovine iznijeli i Njegoša. ,,Ljudi koji ništa ne znaju koriste i Njegoša i svoju naciju za svoja jeftina politička potkusurivanja i štete svojoj naciji. Bošnjačka stranka postaje prijetnja svojoj naciji”, rekao je Krivokapić.

Muhović je brzopotezno uzvratio da je Krivokapić

ostrašćeni crnogorsko-dukljanski nacionalista, najveća neznalica i politicki gubitnik u državi. ,,Smeta mu što Bošnjaci misle svojom, a ne njegovom prepoznatljivom po frizuri glavom. Htio bi da Bošnjake asimilira u Crnogorce, a zar i Njegoš nije rekao ‘manji potok u veći uvire'”

Petnjički DPS ocijenio je da su izjave Muhovića zgrozile sve dobronamjerne i slobodnoumne stanovnike Bihora i zapitao se za čiji on račun radi.

Na kraju se oglasio i predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović: ,,Vjerovatno je da su određeni članovi Bošnjačke stranke svojim izjavama i djelovanjem povrijedili osjećanja građana ili doprinijeli podizanju tenzija, te se zbog toga, kao predsjednik Bošnjačke stranke, izvinjavam građanima Crne Gore”. Kazao je da se, ukoliko opet ne bude priče o izmjenama zakona o državnim praznicima, BS na ovu temu neće oglašavati. Muhović se oglasio odmah: ,,Predsjednik se nije izvinio zbog mojih izjava, jer one predstavljaju zvaničnu politiku stranke”.

Još je jednu crtu pokušao da povuče Rafet Husović: ,,Bošnjačka stranka nikada nije trgovala, kako se to želi predstaviti u javnosti. Da su nam namjere bile takve i da smo brinuli samo o funkcijama prihvatili bismo ponudu opozicije, od koje nam je nuđeno mnogo više funkcija. Tada bi smo kao stanka dobili, ali bi izgubila Crna Gora”.

Tu se krije sto vragova. Svaki Muhovićev pravoslavni pandan smatra da Bošnjaci i treba da nam zabrane Njegoša, ,,kad smo ih pustili da nam odlučuju o državi”. I da, normalno, ,,u Turčina vjere nema”. Tu nema ništa sporno svi znamo da svako ima svoje muhoviće. Pitanje je samo kad će koji dobiti priliku da se istakne.

Malo kome od krštenih promiče kako vlast štimuje stvari tako da se ne uvrijede koalicioni partneri i eventualni strani investitori. Postalo je politički nekorektno reći da su se Crnogorci borili protiv Turaka. Zvanično obilježavanje kraja Balkanskih ratova službeno je formulisano kao ,,odlazak Osmanlija sa Balkana”. Eto, bili malo tu, šetali. Umnih glava koje bi Crnogorcima pomogle da saznaju kako su to posebni, ako ne po tome što su se borili protiv Turaka, nema.

Najaktuelnija je, ipak, nevolja što sve više pravoslavnih građana Crne Gore, sve Bošnjake počinje da gleda kroz postupke Bošnjačke stranke. Na nivou statističke greške su pravoslavne glave koje će za održavanje Đukanovića na vlasti optužiti Socijaldemokrate Ivana Brajovića, na Pozitivnu su svi već odavno zaboravili. Bošnjačkoj stranci se pamti i, kroz nju, svim Bošnjacima. ,,Spasili su Đukanovića i kada je izubio izbore 2012. i kad je izgubio 2016″. Nije moguće da u Bošnjačkoj stranci to ne znaju.

Drugo je DPS. Njih savršeno ne zanima ni stara ni nova zla krv. Njima treba samo vrijeme da još pljačkaju. Bošnjačka stranka im upravo to obezbjeđuje. Njegoša, pošto se, sva prilika, ne može ni privatizovati ni valorizovati, zapalo je da služi kao zastor iza kojeg oni obavljaju svoje prljave poslove.

Sve je, ionako otišlo po đavolu. Ako Njegoša treba braniti od Muhovića, neka ga nema.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo