Povežite se sa nama

INTERVJU

Mi smo uplašena generacija

Objavljeno prije

na

U sklopu drugog Jagermeister festivala, koji je održan od 21. do 23. jula u Budvi, u bašti kafea Garden nastupio je mostarski bend Zoster. To je bio prvi nastup ovoga benda u Crnoj Gori. Zoster čine Mario Knezović – vokal i gitara, Goran Rebac – bubnjevi, marimba, perkusije, vokal, Boris Gutić – saksofon, Atilla Aksoj – gitara, klavijature, perkusije, vokal i Marko Jakovljević – bas gitara. Bend je do sada snimio dva albuma – Ojužilo i Festival budala, a već duže radi na trećem. MONITOR: Zoster je ime herpesa koji nastaje padom imuniteta tijela, a vaš bend je nastao kao posljedica pada imuniteta društva. Ukazujete na uzroke i posljedice društvenih bolesti?

KNEZOVIĆ: Veliko se nevrijeme dešavalo mimo nas. U tom vrtlogu svi se obično individuanlo moraju snaći. Neko ima a neko nema vjere ili sreće. Uglavnom, posljedice ostaju.

Ružne stvari su se dešavale prije i u vrijeme našeg odrastanja, nešto na šta nijesmo mogli uticati svojom voljom jer smo bili premladi i nemoćni.
Mi smo djeca koja su rasla nakon rata. Mi smo uplašena generacija koja je gledala starije kako idu u akciju. Bili smo svjesni svega ali nemoćni da išta uradimo. Znam da dolaze generacije koje se ne boje i koje će napraviti nešto bolje. Mislim na stvaralaštvo koje donosi korist zajednici ma što ona značila. Ja sam optimista po uvjerenju.

MONITOR: Posljednjih dvadeset godina bilo je turbulentno vrijeme za stanovnike naših prostora. Šta se to desilo?
KNEZOVIĆ: Riječ je o nadogradnji. Svaki rat se vodi da bi nova elita smijenila staru, mi smo svjedoci stvaranja nove elite. Mi ćemo to spoznati za 20 – 30 godina kada njihova djeca i unuci budu završavali škole na Oksfordu ili gdje već. Kako ko. Opstaće ljudi s vizijom. Ko ne bude imao viziju, propašće jer će ga pojesti veće ribe.

Ja sam optimista i vjerujem da će nove generacije donijeti novu vrijednost, bar će biti u stanju da je prepoznaju. Za to treba vremena, a mi smo prokleti što živimo u zanimljivim vremenima. Kinezi kada hoće da prokunu kažu dabogda živio u zanimljivim vremenima.

MONITOR: U vašim pjesmama ukazujete na problem ,,odliva mozgova”. Krivicu za ovaj problem prenosite na likove AVDA, ANTA i JOVA . Ko su oni?
KNEZOVIĆ: Avda, Anta i Jova su sinonimi za nacionalna ograničenja koja vladaju pogotovo u BIH. Svi smo mi taoci nacionalizma, zbog kojeg ne možemo da izrazimo svoje kreacije. Naši nogometaši ne mogu ispoljiti svoj talenat, već moraju da idu po tuđim klubovima. Ostvariti individuu nemoguće je tamo gdje nema razumijevanja.
U prirodi je svakoga čovjeka želja da ostvari sebe. I ja želim da se ostvarim ali bitno je znati da ne moraš to da radiš na nečijoj nesreći, nego vlastitim znojem. Ja sam upravo sada, znojav od svoga rada (intervju nakon koncerta).

MONITOR: Kakva je reakcija publike na vašu muziku, s obzirom na to da obilazite prostore bivše Jugoslavije?
KNEZOVIĆ
: Gdje god dođemo osjetimo pozitivan fitbek kod publike. Ljudi osjećaju da sviramo iz srca, iskreno. To se prepoznaje i ovdje i u Francuskoj. Tamo gdje je jezik blizak naravno da je lakše.Imali smo tri koncerta u Parizu, što je kosmički trenutak za Zoster jer smo bili dio pariskog etera. Na to sam ponosan jer smo sve ostvarili svojim trudom i radom. Naš najveći uspjeh je jer znamo odakle dolazimo. Mi nijesmo tatini sinovi već sve proizvodimo svojim radom.

MONITOR: Kako kriza utiče na vašu muziku?
KNEZOVIĆ: Recesija je vrijeme za bendove poput nas, bendove koji su na neki način klupski. Mi možemo svirati i po klubovima i velikim binama. Mi smo pristupačni i dostupni publici. U ovim vremenima publika traži bendove koji su joj pristupačni. Veliki bendovi su uživali velike honorare u progresu, sada moraju da ih umanjuju. Teško je naviknutima na velike honorare spustiti cijenu. Mali bendovi se lako prilagođaju.

MONITOR: U tekstovima vaših pjesama Hercegovina, Kalifornija, Jamajka, Afrika sve je isto. Da li je?
KNEZOVIĆ: Sve to poistovjećivanje je autoironija. Hercegovina je daleko od Kalifornije ali postoji mogućnost da to može biti. Niko ne smije suditi po mentalitetu, niti na to ima pravo. Samo mi sami sebi. Jer je svako sebi najgori. Tačno je da sam ja Hercegovac ali pitanje je kuda idem. Moj izlazak iz regije definiše me kao Balkanca, Evropljanina. Mi smo ljudi s više identiteta. Svi smo mi braća, sestre, sinovi, očevi…

MONITOR: Proces evropskih integracija utiče na naše zemlje. Uticaj se širi na sve oblasti. Postoji li uticaj i na muziku?
KNEZOVIĆ
: U integracijama vidim priliku. Dobro je kada se tržište otvara. Bitan je organizacioni pristup. Ako uporedimo SAD i EU imaćemo sličnosti sistema i uređenja. Ja to vidim tako što je jedna Njemačka, recimo, Teksas. U tom smislu Evropa može biti faktor stabilnosti i nestabilnosti.Neko mora da napravi dobar posao da bi se iskoristio taj resurs. Danas se to utemeljuje. Bitno je da se novi sistem utemelji na kvalitetnim društvenim vrijednostima. Bojim se da ne znamo da li će novi sistem biti bolji ili gori. Mi svi treba da radimo po savjesti. Zoster to radi na svoj način kroz muziku. Mi nijesmo angažiran već osviješten bend. Mi želimo osvještavati i sebe i druge.Jasno je da će se stvoriti nova evropska muzika. Ona će biti bazirana na mješavinama starih ali i novih muzika. To neće biti samo miks već će se praviti nadogradnja. Nastaće upoznavanje, istraživanje. Imaćemo lakšu i bolju razmjenu iskustava, recimo, Makedonaca i Portugalaca. Muzika je dobra ili loša, ona može da se razumije iako se ne razumije jezik. Jezik u muzici služi kao instrument u procesu stvaranja. Muzika nema jezičke barijere. Sve je ovo proces koji će se događati paralelno s ostalim procesima ekonomskog, političkog i sportskog karaktera. Ljudi će razmjenjivati informacije, dolaziće i odlaziće.

MONITOR: Mladima šaljete poruku da prvo prikupe informacije a onda preuzmu odgovornost. Kolika je informisanost bitna?
KNEZOVIĆ: Svi mi koristimo akumulirano iskustvo. Ono ima svoje zašto. Za neke se stvari jednostavno zna, ali ih je ipak potrebno staviti u kontekst vremena. Treba se boriti za dostupnost informacija. Ko ima uši neka čuje, ko ima oči neka vidi. Kada imate informaciju, onda možete razlučiti ljude na one koji su uništeni zbog sistema i one koji su uništeni sami od sebe. Najgori je sistem, da citiram Kiša, u kojem krmača proždire svoj okot. Mi treba da se borimo za sistem koji nas ne proždire nego uzdiže, kako bi bili na korist svojoj zajednici. Sistem koji će nam omogućiti da stvaramo. Stvaralaštvo je najbitnije. Svi vole stvaraoce. Svi vole Teslu.

MONITOR: Izdali ste dva albuma ,,Ojužilo” i ,,Festival budala”. Kada možemo očekivati treći?
KNEZOVIĆ: Radimo na njemu. Za koga je, ne mogu vam reći. U fazi smo istraživanja samih sebe. Ne žuri nam se nigdje, želimo da ispadne dobro.
Naša muzika je kombinacija raznih stilova, koje se trudimo da dobro upakujemo. Svi u bendu slušamo različitu muziku. To je spoj viđenja različitih ljudi. Svak traži sebe na svom instrumentu. Mi nijesmo sljedbenici nikakvog stila. Slobodni smo koketirati sa svim vrstama muzike. I ako nijesmo, recimo džez muzičari, možemo izdati džez album. Naša muzika nastaje iz prirodne potrebe za muzikom, tom formom kao igrom i osjećanjima koje ona proizvodi.

Miodrag RAŠOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BOŠKO ŠALJIĆ, ISTRAŽIVAČ-PRONALAZAČ  PREPARATA U NARODNOJ MEDICINI: Čuvar porodičnog ljekovitog blaga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odavno se porodica Šaljić bavi vidarstvom. Za Jovana Šaljića šira javnost saznala je 1971. godine kada je u Beranama izliječio čuvenu glumicu Kiti Svon, koja je u požaru u Americi  zadobila 80 odsto keloida-ožiljaka

 

 

U Crnoj Gori narodna medicina ima dugu tradiciju. Ovih dana mediji su objavili da su Kolašinci Đuro Bulatović, perjanik knjaza Nikole, i njegov otac Radovan, narodni vidari tog vremena, kao i Đurov sin Stevan, vidali i izliječili više od 2000 crnogorskih ranjenika tokom skoro sto godina. To je bio i jedan od povoda za razgovor sa Boškom Šaljićem, čija porodica ima vijek i po dugu tradiciju bavljenja narodnom medicinom, a njihovi melemi zvanično su prisutni na tržištu od 1986. godine.

– Odavno se porodica Šaljić bavi vidarstvom. Zašto kažem vidarstvom. Zato što moramo odvojiti vidarstvo od travarstva. Za mog oca Jovana šira javnost saznala je 1971. godine kada je izliječio čuvenu glumicu Kiti Svon, koja je u požaru u Americi  zadobila 80 odsto keloida-ožiljaka. On joj je ponudio pomoć, što je bila nemoguća misija. Došla je u Berane avionom.Tada su Berane imale aerodrom. Išla je na štakama, da bi poslije tri nedjelje ta filmska diva vozila biciklo, igrala tenis, svirala gitaru… A nakon dva mjeseca moj otac je potpuno izliječio. O tome su novinari brojnih medija širom svijeta dugo i naširoko pisali, sjeća se Boško.

MONITOR: Kako je došlo do toga da Vi nastavite porodičnu tradiciju? 

ŠALJIĆ: Događaj u Ivangradu-Beranama je jedna najhumanija porodična priča velikog srca mojih roditelja. Humana crta krajeva i porodica iz kojih potiču gdje su rođeni i odrasli,vaspitani u tradicionalnom  crnogorskom duhu gostoprimstva pozvali su poznatu filmsku divu napuštenu od svih,ostavljenu u nekom pansionu u Italiji, u njihovu kuću da joj pomognu. Tradicija porodice Šaljić je prenošenje znanja i vještina sa oca na sina.Ponosan sam na sve ono što sam prenio na moju porodicu.

Nakon liječenja Kiti Svon porodica Šaljić krenula je u ovu odiseju koja traje do današnjih dana. Naravno, to se danas radi drugačije, ali meni je ostalo to porodično blago i ja sam, eto, čuvar porodičnog blaga za opekotine i ožiljke, a tu je i drugi dio posla vezan za prirodnu kozmetiku.Ovo je porodična firma – M&N Šaljić, i u njoj rade moje dvije kćerke, sin i snaha i ostali saradnici. A ja sam bio predstavnik u Crnoj Gori Fabrike hemijske industrije “Zorka” iz Šapca, pa mi je i to iskustvo pomoglo u ovom poslu.

MONITOR: Vaš otac bio je i pčelar…

ŠALJIĆ: Da, moj otac bio je pčelar i on me je preko medonosnog bilja uveo i upoznao sa ljekovitim i aromatičnim biljem. Tako me polako pripremao za ovo što sam danas. Mi smo imali veliki pčelinjak i selili smo pčele. Pčela neće da padne na svaki cvijet. Ona bira na koji će cvijet da stane i ona svojim instiktom pronalazi nektar. Zato moram da pohvalim pčelare, jer su oni pravi borci za očuvanje prirode.Kroz gajenje i čuvanje pčela oni čuvaju i ljekovito bilje.Većina medonosnog bilja je izuzetno ljekovita. Od ljekovitog bilja uzima se esencija, ono najljekovitije, i od toga pripremaju i prave gotovi proizvodi kao što su melemi. Zato su pčele “mali-veliki farmaceuti”. Ono što pčele proizvedu je i hrana i lijek

MONITOR: Prepoznatljivi ste po melemima. Šta je bitno za preparate koje proizvodite i koristite?

ŠALJIĆ: Bitno je da za te preparate imate sertifikat i mi ih imamo.Moji preparati, što je takođe vrlo bitno,  nijesu otrovni za ljudski organizam, nemaju teških metala  i drugih negativnih sastojaka po ljudski organizam. To su preparati za njegu kože i za pomaganje kad se radi o oboljenjima kože. Nijesu za unutrašnju upotrebu.

MONITOR:  Šta možete da liječite vašim melemima?

ŠALJIĆ: Imamo melem za opekotine I,II i III stepena. Zatim melem za ožiljke-keloide (u narodu poznato kao divlje meso). Treći dio koji proizilazi iz iskustva i nauke su kozmetički preparati  za njegu oštećene i zdrave kože, za sunčanje. Oni štite, njeguju i regenerišu kožu po mojim orginalnim recepturama u koje je ugrađena sva ljepota ljekovitog i aromatičnog bilja sa naših prostora.

MONITOR: Kako je zakonom regulisana ova oblast?

ŠALJIĆ: Mislim da zakon ovo nije dobro regulisao. Bilo bi logično da su se oni koji su pisali zakon konsultovali sa ljudima koji imaju veliko iskustvo u ovome, a postoje i istraživanja instituta. U bivšoj Jugoslaviji postojao je zakon o pomoćnim  ljekovitim sredstvima. Taj zakon je funkcionisao dugo i melem je bio priznat kao pomoćno ljekovito sredstvo. I prozivodio se za široku upotrebu.Ono čime se bavimo moja porodica i ja nazvao bih komplementarnom medicinom. Ali, došla su smutna vremena i to se polako počelo gubiti. Došli su neki ljudi koji misle da mogu uraditi sve sa parama. Međutim, za pare se ne može kupiti znanje i ovo što ja posjedujem.To su iskustvo, nasljeđe i vjerovatno geni. Sad se  i moja porodica bavi prirodnom kozmetikom  i vrlo uspješno u tome pomažemo onima koji nam se obraćaju. Ja sam za to dobio brojna priznanja. Kod zavoda za intelektualnu svojinu Crne Gore za ovu grupu proizvoda zaštićen je žig Šaljić kao intelektualna sovojina-brend.

MONITOR:Prvo su se biljke pojavile na Zemlji. Naučnici kažu da one imaju svoju energiju, ali daleko od toga da su sve uvijek kompatibilne sa čovjekom.

ŠALJIĆ: Kad je riječ o ljekovitom bilju sve se mora prilagoditi vremenu i prostoru i izbaciti ono što je balast. Istraživanja su pokazala da sva živa bića potiču od jednog gena. Na Zemlji je jedna biosfera, pa su i flora i fauna jedno, i život je jedno.Svi oni imaju dah života, svi oni dišu jedan vazduh i povezanost flore i faune je neminovna i pogrešno je to razdvajati.

Pojava cvjetnica na zemljinoj kugli bila je odjednom i cvjetnice su u osamdeset odsto, tako da kažem, krive za pojavu čovjeka i za ishranu čovjeka. I danas osamdeset odsto cvjetnica služi za ishranu ljudi. Tako da ja navijam za floru, jer je ona napravila podlogu za ovo što i danas jesmo. Zato molim svakoga ko krene da gazi po livadi da zaobiđe svaki cvijet i da ga ne nagazi. Uz to, ovo je ekološka država i ja sam učestvovao na prvom sajmu ekologije koji je održan u Budvi, ali on se, ne znam zašto, više ne pominje.

MONITOR: Odakle koristite ljekovito bilje?

ŠALJIĆ: Biljke ne poznaju granice, ali za sve što smo radili i radimo koristimo bilje iz regiona, prvenstvno iz okoline Berana, gdje smo dugo živjeli, ali nijesmo ograničeni samo na taj kraj. Otac mi je za to vrijeme bio izuzetno obrazovan i bio je veliki poznavalac ljekovitog i aromatičnog bilja. Inače, titula vidara je najveća titula u narodnoj medicini.Poznavao se i sa mnogim naučnicima i sa njima konsultovao, pa smo koristili i druge organske materijale. Išli smo, na primjer, u Bar i Ulcinj za maslinovo ulje.

MONITOR. Sa kojim se problemima susrećete kad je riječ o prikupljanju ljekovitog bilja?

ŠALJIĆ: Jedan od najvećih je to što nema berača ljekovitog bilja. Davno su iz Crne Gore nestali pravi berači. Zašto? Velike firme, kao što je bio Agrokombinat, imali su svoje pogone i otkupne stanice ljekovitog bilja.Ljekobilje iz Risna i Bar bilje imali su otkupne stanice.Ostros je imao pogon za otkup pelima. Izvozili su ogromne količine tog bilja. I ja sam imao čast da izvozim ljekovito bilje. Nosilac sam evropskog sertifikata za izvoz bilja u Francusku. Govorim o samoniklom ljekovitom bilju. Nestajanjem tih kombinata nestali su i berači ljekovitog bilja.

Nema više čobana, nema ni planina u koje su izlazile porodice i sakupljale šumske plodove i ljekovito bilje. A od njihove prodaje mnogi ljudi su živjeli. Sad više toga nema. Žalosno je kada, na primjer, prođem ispod Komova i vidim zapuštene livade gdje je sve podivljalo i zakržljalo. Priroda hoće družbu, biljke hoće druženje, da žive sa čovjekom. Uzmimo za primjer koprivu.Ona je pratilac ljudskih naselja. Kad napravite naselje ona će da se pojavi. To je ono što sam govorio da je biosfera jedno. Život je jedno.To nauka izučava i treba joj vjerovati. A ovo sve govorim i na osnovu svog iskustva.

MONITOR: Je li rješenje plantažno gajenje?

ŠALJIĆ: I šta se sad događa? U Crnoj Gori ne postoje plantaže.  Plantaže su kad se zasade hektari površine, a ne sto ili dvjesta kvdarata. Sve je sad usitnjeno i mislim da bi budućnost bila plantažno gajenje ljekovitog bilja.Plantažno gajenje je mukotrpan posao. Traži mnogo nauke i mnogo snage, ali to je budućnost kada je riječ o ljekovitom bilju. I mnogo, mnogo znanja. Znači, to ne može da se radi na divlje. Mora da postoji plan, mora da postoji priprema, to nije nešto da na brzinu zaradite pare.

                                                 Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT I NVO AKTIVISTA: Crna Gora – parlamentarna mafiokratija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Organizovani kriminal seže do vrha vlasti i, u postojećim okolnostima, osjeća se lagodno, sigurno i neobično moćno. A legalizovani kapital stečen kriminalom predstavlja temelje i noseću armaturu parlamentarne mafiokratije

 

Razgovor sa Budislavom Budom Minićem, advokatom i aktivistom Organizacije KOD i Pravozastupnik, započinjemo pitanjem šta je to iz trogodišnjeg rada Vlade čemu bi on mogao dati pozitivnu ocjenu?

MINIĆ: Dozvolite mi, na početku, jednu malu ispravku. Smatram sebe doskorašnjim advokatom pošto sam, zatražio brisanje iz Imenika advokata AK CG, uvjeren da nije moralno baviti se advokaturom kod ovakvog stanja u pravosuđu.

Sada i da odgovorim na vaše pitanje. Kao čovjek sa sjevera mogu da kažem da sam prvi put kod ove vlade vidio da oni znaju kako Crna Gora postoji i iznad Bioča. Druga je priča da li je novac namijenjen sjeveru razumno i racionalno utrošena, ili po tome ova vlada liči ne njene prethodnike. Tek ćemo vidjeti da li će njihovi planovi i naša sredstva donijeti očekivani rezultat, ili ćemo svi završiti u Podgorici. Da tu živimo, radimo, školujemo se i liječimo. Ja  nijesam optimista.

MONITOR: A najbolje od Markovićevog kabineta?

MINIĆ: Kao najbolji rezultat ove vlade, iz moje perspektive, izdvojio bih to što sam  prvi put, makar po spoljnoj manifestaciji, vidio da tajkuni bliski Prvome budu opstruirani od Drugoga, u nekim već dogovorenim ‘projektima’, kako to već rade organizovane kriminalne grupe. Pa je tamo kod Petrovca ostalo nešto nedevastirano, pa će izgleda neke rijeke biti sačuvane od minielektrana.

Ova vlada je, kako sam ja zapazio, stavila prst u oko nekolicini tajkuna bliskih Predsjedniku.

MONITOR: Kako se to može manifestovati na predstojećem kongresu DPS i kakve bi posljedice moglo imati po sve nas?

MINIĆ: Čini mi se da mi ne zavisimo od te, kao ni od bilo koje druge, političke strukture, pošto je ona samo u funkciji određenih segmenata naše parlamantarne mafiokratije.  A ti segmenti su najorganizovaniji u Crnoj Gori.

Tvrdim da su organizovane kriminalne grupe na čijem čelu su politički lideri koji su na vlasti, jače  od sudskog sistema i pravosuđa, i to pravosuđa u širem smislu koji obuhvata i policiju i advokaturu.

MONITOR: Šta je to parlamentarna mafiokratija?

MINIĆ: Crna Gora je parlamentarna mafiokratija formalno demokratska zemlja čije su institucije (političke, socijalne, ekonomske, obrazovne…)  pod kontrolom par porodica i poslovnih oligarha. Organizovani kriminalseže do vrha vlasti i, u postojećim okolnostima, osjeća se lagodno, sigurno i neobično moćno. Naročito u nekim svojim pojavnim oblicima: pranje novca, korupcija, infiltracija u legalne poslove, lažni bankroti, krađa umetničkih dela i kulturnih dobara,ekološki kriminal …  Legalizovani kapital stečen kriminalom predstavlja temelje i noseću armaturu parlamentarne mafiokratije.

Zato držim da je naš najveći propust to što nismo, uz pomoć ljudi iz Evrope, napravili tužilaštvo kome se može vjerovati. Aktuelno, sastavljeno od ljudi koji su prepoznati – u manjoj ili većoj mjeri – po nečemu što im oduzima kredibilitet, ne može zavrijediti povjerenje. A bez povjerenja nema ni učinka.

Najjednostavnije: u ovom tužilaštvu nema kapaciteta da procesuira glavnu familiju po  bilo kome osnovu. A znamo kako izgleda kad se to tužilaštvo i to sudstvo okome na nekoga ko argumentovano i kritički analizira njihov rad.

MONITOR: Čelnici tužilaštva nedavno su se oglušili o poziv da u parlamentu referišu o svom radu. Potom u Skupštinu nije došao ni direktor ASK Sreten Radonjić. Kako sve to tumačite?

MINIĆ: Gest i jednih i drugih  pokazuje  koliko nam institucije vrijede. Taj parlament nije parlament. To tužilaštvo nije tužilaštvo… To što piše na zidu i na papiru ne znači mnogo, jer je praksa savim drugačija.

Ja kao građanin taj parlament ne doživljavam kao mjesto gdje se, i u moje ime, neki ljudi bave javnim interesom i opštim dobrom. I tu me jednako pogađa i ponašanje pozicije i opozicije. Tim prije što ja ponašanje poslanika vladajuće koalicije potpuno razumijem. Nimalo ne odobravam  – ali potpuno razumijem. Oni koriste sve što im je dozvoljeno. I od institucija i od građana.

Teže mi je da shvatim kako i zašto opozicija radi to što radi, nakon zajedničke odluke o bojkotu. U parlamentu se pojavljuju grupacije koje za sebe kažu kako su jedini, pravi, najbrojniji… a kršenje dogovorenog pravdaju potrebom da saopšte svoje stavove u prisustvu što brojnije publike, gledalaca.

To mi govori da oni parlament ne doživaljavaju kao mjesto na kome se vodi politika, za dobro građana, već kao mjesto na kome promovišu sebe i svoje partije.Oni su, znači, sve svoje obaveze u okviru zakonodavne vlasti potčinili stranačkim i ličnim interesima. To dobro razumiju i ovi koji su Agenciju za suzbijanje korupcije potčinili tazbinskim i prijateljskim vezama i obavezama.

Slično je u Tužilaštvu gdje takođe vlada ista svijest i modeli ponašanja.

MONITOR: Iz Vlade, odnedavno, stižu primjedbe da se tužilašvonašlo van ustavom ugovorene podjele vlasti naizvršnu, zakonodavnu i sudsku. Da li to vidite kao problem?

MINIĆ: Dijelim ocjenu da je tužilaštvo van svake kontrole. I nije jedino. Takav je i Ustavni sud, da ne idem dalje. Može im biti i tako se ponašaju.

Ja ne pretendujem da imam gotovo rješenje za mnoštvo izazova i teških posledica stanja u tužilaštvu, a ne vidim ni da ga tužilaštvo a ni ukupna struka traže kroz sagledavanje svih neophodnih faktora.Za početak, mi nemamo ni većinski stav, a tek ne konsenzus, o tome kakvo je ovo društvo i čemu teži.

Počnimo od toga da je Crna Gora zemlja koja nema demokratsku tradiciju, gdje su ljudi navikli na to da imaju gospodara – domačeg ili stranog, imamo društvo bez sistema zaštite ljudskih prava  kolektivnih i pojedinačnih, sa ukorijenjenim mehanizmima jedinstva vlasti bilo da se radi o monarhiji, komunističkoj republici ili ovome danas. Otud se kod nas i na tužilaštvo nerijetko gleda onako kako se na njega gledalo u vrijeme kada je ono nastalo kao organ nekog apsolutnog vladara, monarha –  često prije sudova.

MONITOR: Rješenje?

MINIĆ: Imamo od koga da učimo. Samo što moramo promišljati o rješenjima, a ne nekritički prepisivati i instalirati modele koji su potpuno drugačiji od  crnogorskog ambijenta.

Tužilaštvo u Njemačkoj je, na primjer, direktno podređeno Ministarstvu pravde. Ali to ne dovodi u pitanje njegovu samostalnost i nezavisnost. Utemeljenost pravne države i vladavine prava, efikasan sistem zaštite ljudskih prava, značaj i uticaj javnog mnjenja i profesionalni integritet tužilaca, garancija su da tamošnje Ministarstvo pravde neće zloupotrebiti svoja ovlašćenja.I, što je strano Crnoj Gori, neminovno će odgovarati u slučaju eventualne zloupotrebe.

S druge strane, u Italiji, uspostavljanje tužilaštva kao samostalnog i nezavisnog organa je bilo nužno i jedino rješenjeu uslovima visokog stepena korupcije i višedecenijske povezanosti kriminalnih struktura sa svim nivoima vlasti.

Mi smo, opet, specifična priča. Neophodno je raditi na rješenjima koja će garantovati samostalnost i nezavisnost u radu tužilačkog mehanizma u postojećem ambijentu i njihovo prilagođavanje (očekivanim) promjenama ambijenta. Pri tome, bez odgovornosti i dosljedne primjene normiranih rješenja, uloga tužilaštva neminovno će biti obesmišljena. A, po mom mišljenju, ključna je odgovornost onih koji sjede u sudskoj i tužilačkoj vladi, odnosno Sudskom i Tužilačkom savjetu.

MONITOR: Ministar pravde nas ovih dana ubjeđuje kako je predsjednici Vrhovnog suda ovo tek drugi mandat?

MINIĆ: Ja razumijem poziciju Zorana Pažina kao ministra i njegovu obavezu da javnosti plasira priče po mnogo čemu drugačije od onoga što on, kao stručnjak, misli i zna kako je. U ovim vladama koje ne provode svoju politiku, nego moraju da provode politiku koju utvrđuju organizovane kriminalne grupe, onda moraju i da pričaju ono što im se otuda naloži. Tu je jasno,  ko god pristane da bude ministar, ako je na to mjesto došao sa integritetom i kredibilitetom, zaratio je ili sa sobom ili sa ovim centrima moći.

Mi smo sada u situaciji da naše političke elite ne poštuju nikakve vrijednosti – čak ni ono malo što je bila naša tradicija, koju mi uveličavamo i uljepšavamo. Ne smeta im ni uvreda, ni laž, ni kleveta, ništa… ukoliko može biti od korist ‘za našu stvar’. Imamo potpuno odsustvo stida čak i za očigledne neistine koje se saopštavaju kao činjenice i stavovi i laicima i ljudima koji tu materiju vrlo dobro poznaju. I bez imalo srama se to radi – i to je jedan od razloga što je stanje u našem društvu ovako kako je.

MONITOR: Takvo stanje je zimus proizveloproteste u čijoj ste organizaciji, jednovrijeme, i vi  aktivno učestvovali.Markovićeva Vlada ih je „preživjela“. Da li je, zapravo,to njen najveći uspjeh?

MINIĆ: Ne vidim to kao uspjeh vlade, već  kao poraz svega građanskog u Crnoj Gori. Ta površnost i naivnost u građanskom aktivizmu donosi odsustvo svega što je potrebno da bi se stvari promijenile. A kad kažem ‘stvari’ mislim i na vlast i na opoziciju i na nas  građane, ili bolje rečeno stanovnike Crne Gore. Jer svi mi obično jedno pričamo (jednakost, vladavina prava…) a drugo radimo (tražimo prečicu, da zaobiđemo zakon – „mi na sitnije, oni na krupnije“), ne shvatajući da smo tako svi na gubitku.

Vlast sve ovo vrijeme, na čelu sa glavnim likom koji se pita o svemu u sve tri grane vlasti, pokazuje veliku smušenost, postiže autogolove, srlja u greške takve i tolike da to ne možemo porediti ni sa počecima njihovog političkog djelovanja.

Samo što se pokazalo da su problemi jednaki ili još veći i na ovoj drugoj strani. Neka što je opozicija jalova i nemoćna, nego ni ostali djelovi društva, u koje mi polažemo veliku nadu, pokazuju da nijesu dorasli prilici koja im je, što se kaže, servirana na tacni. Imali smo povod, imali smo dublje razloge, potrebnu energiju – samo je trebalo sve to uvezati, povezati i povesti na pravi način. I u pravom smjeru. To nijesmo umjeli.

MONITOR: Mnogi su spremni da krivicu prebace na građane koji, kažu, ne znaju, neće, ne smiju…

MINIĆ: Ja sam vrlo kritičan prema crnogorskom čovjeku. Nezavisno od njegove vjere i nacije, smatram da on treba da se formira kao građanin da bi imao očekivana prava i slobode. Ali, mislim da je on u ovom trenutku zakinut za elitu koja treba da bude pokretač promjena.

Pokušavam, u razgovorima i nekim svojim promišljanjima, da slabosti te naše elite, koje su očigledne, uvežem sa slabostima onih koji treba da prime njihove poruke i rješenja. A i tu smo potanki.

Tako da završimo o protestima Odupri se: narod je prevazišao sebe i po odzivu i po upornosti i po sastavu. Zatajila je elita. Doda li se tome značajan negativan učinak opozicionih struktura, eto razloga što je vlast iz te priče izašla kao pobjednik.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, UNIVERZITETSKI  PROFESOR I POLITIČKI ANALITIČAR IZ MOSTARA: Nacionalisti kontinuirano nanose štetu građanima BiH

Objavljeno prije

na

Objavio:

S ovom vlašću i s etnonacionalističkim filozofijama evroatlantska perspektiva BiH je nikakva. U uslovima vladavine evropskih vrijednosti one gube smisao vlastitog postojanja, a usvajanje evropskih standarda je vrhovima tih filozofija prijetnja i za pravnu sigurnost

 

 

MONITOR: Nakon trinaest mjeseci konačno je formirana vlast na nivou BiH. Zašto to nije urađeno ranije?

KUKIĆ: Formiranje vlasti ne odgovara onima koji na nivou BiH čine većinu nakon posljednjih parlamentarnih izbora – Stranci demokratske akcije (SDA), Hrvatskoj demokratskoj zajednici  (HDZ) i Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Zašto?

SDA jer se nakon posljednjih izbora u formiranje vlasti, pored Radončićev Savez za bolju budućnost BiH  (SBB), sada uvukla i Demokratska fronta (DF), čime je svome biračkom tijelu htjela poručiti da joj je misija  bošnjački interes važnija od količine moći koju će posjedovati. Važno joj je, potom, bilo i da DF i Željka Komšića prikažu dijelom bošnjačke političke kvote – i u tome su, objektivno, i uspjeli. Naravno, nerado se odriče dijela političke moći koju mora predati DF-u i stoga joj ide u prilog talasanje kojim se krade vrijeme i odgađa ulazak DF-a u vlast.

Slično je i sa HDZ-om,  koji je na ove izbore išao s većim brojem političkih partija iz Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Sada se u njihovu korist, međutim, mora odreći dijela moći koju je posjedovao, a to političkim talasanjem, i pričom o hrvatskom nacionalnom interesu, želi odgoditi što je duže moguće.

Jedini koji je za formiranje vlasti zainteresiran je Milorad Dodik, jer ga u postojećoj strukturi vlasti nema. A on je planirao da ulazak u vlast iskoristi kako bi šapu stavio na sigurnosne agencije BiH (SIPA i OSA) i onemogućio eventualne akcije protiv sebe za ono što je, mislim na kriminal, činio proteklih 15 godina. No, izbjegavao je da to učini na način da BiH i njezine institucije prizna na način koji isključuje mogućnost različitih tumačenja. A objektivno, odgovaralo mu je i ovakvo stanje, jer mu je služilo kao dokaz za teze da je BiH nemoguća i da je vrijeme da to shvate i svjetski centri moći.

MONITOR: Parlament BiH, iako konstituisan, nije radio duže od godinu kao ni razne komisije. Kakve je političke i ekonomske štete zbog toga pretrpjela BiH?

KUKIĆ: Prvo, nije tih godinu dana izuzetak. Ni u prethodnom mandatu parlament nije funkcionirao – osim kada je s državnog budžeta trebalo uzimati zastupničke plaće koje su među najvećima u regiji. Drugim riječima, nacionalisti svojim nečinjenjem nanose štetu građanima BiH u kontinuitetu. Jer, time obeshrabruju investiranje kapitala budući da kapital bježi od politički trusnih prostora. S druge strane, time motiviraju mlade ljude da sve intenzivnije pune autobuse, vozove i avione i odlaze na van granica BiH s kartom u jednom smjeru.

MONITOR: Može li se taj period nazvati godinom bezvlašća?

KUKIĆ: Naravno.  Ali ponavljam, to nije nešto što nam se prvi put događa. To je, nažalost, stanje s kojim smo navikli živjeti. I za koje su zaslužni oni kojima nije interes da država funkcionira.

MONITOR: Predsjedništvo BiH donijelo je odluku da će u NATO sjedište u Briselu dostaviti dokument  Program reformi BiH, ali za javnost je tajna šta piše u njemu. Je li to novo zavaravanje javnosti od strane političkih elita ili nešto drugo?

KUKIĆ: Manje je važno kako se dokument zove – Program reformi koji je Predsjedništvo usvojilo ili Godišnji nacionalni program (ANP), u vezi s kojim se godinu dana diže prašina. Važno je što u onom, što u Brisel ide, piše. A to u ovom momentu ne zna nitko. Dvojica članova Predsjedništva kažu da je to ANP, treći da je to dokument suradnje s NATO, koji ne utvrđuje i obaveze na putu prema NATO. Što stvarno jeste, nećemo znati dok dokument ne bude dostupan javnosti.

S druge strane, brine zaključak da se dokument u Brisel šalje tek nakon formiranja Vijeća ministara. Zašto tek tada? Ne stoji li iza toga namjera Dodika da, nakon što zaposjedne fotelje državne vlasti, okrene priču – i da njegovi ministri u Vijeću ministara kažu – oprostite ovaj dokument je protiv interesa RS-a i ne želimo da on ide u Brisel. A dokument, podsjetimo se, u NATO šalje Vijeće ministara, ne Predsjedništvo. A tu mogućnost, po onome koliko Dodika znam, ne treba isključiti.

MONITOR: Taj dokument potpisao je i Dodik, koji je protiv priključenja BiH NATO-u.

KUKIĆ: Istina. I baš to je razlog sumnji koju izrekoh. Iako, zaokreti te vrste Dodiku nisu strani. U zadnjih 20 godina ih je on imao nekoliko. Uostalom, i prije sjednice Predsjedništva na kojoj je glasao za ovaj dokument s Predsjedništvom su razgovor imali predstavnici pet najmoćnijih zemalja Zapada, a s članovima Predsjedništva su, koliko znam, bili i ljudi iz CIA. I ne isključujem da su za Dodika imali poruke koje su ga motivirale na zaokret.

MONITOR: Kakva je evroatlantska perspektiva BiH s obzirom na to da je Evropska komisija prije pola godine objavila da od 14 prioritetnih obaveza koje BiH mora ispuniti na tom putu nijednu od njih još nije ispunila? 

KUKIĆ: S ovom vlašću i s etnonacionalističkim filozofijama nikakva. Jer, u uvjetima vladavine evropskih vrijednosti one gube smisao vlastita postojanja. A ruku na srce, usvajanje evropskih standarda je vrhovima tih filozofija prijetnja i za pravnu sigurnost. Poglavlja 23 i 24, naime, znače pravnu državu i vladavinu zakona, a u tim uvjetima, zbog kriminala koji su prethodnih 20 godina činili, oni redom dolaze pod udar – i s realnom prijetnjom da završe tamo gdje kriminalci završavaju svugdje u svijetu.

MONITOR: Političke manipulacije su postale sastavni dio političkog života u BiH.

KUKIĆ: Manipulacija je dio svake politike, u zemljama bivše Jugoslavije posebice. No, manipulacija kakvu svjedočimo u BiH je specifična, jer se poziva na nacionalni interes i nacionalnu ugroženost. I utoliko je moć njezina utjecaja u konkretnim uvjetima veća od formi političke manipulacije koja se prakticira drugdje. I ne samo to. Taj tip manipulacije ovdje, objektivno, ima šanse i na relativno dugo trajanje – i s njom nam je živjeti i slijedećih desetak, pa i više godina.

MONITOR: Kakve posljedice trpi BiH zato što ima pet  predsjednika, četrnaest vlada i 173 ministra, ne samo zbog toga što na administraciju troši gotovo polovinu bruto-društvenog proizvoda? 

KUKIĆ: Zastrašujuće. Budžeti svih razina vlasti, zbog silne javne potrošnje, nemaju ni trunke šansi da budu razvojni. To su, naprosto, jame bez dna koje gutaju BDP. A rezultat toga je da, uz političku nestabilnost koju imamo, kapital u širokom luku zaobilazi BiH, da nema novih radnih mjesta, da nam mladost pakira i odlazi, da je negativni prirodni priraštaj sve naglašeniji, da je BiH sve manje i bošnjačka i srpska i hrvatska, a sve više zemlja staraca koji tamo gdje su ponikli žele i skončati.

MONITOR: Prijeti li Dodik i dalje otcjepljivanjem RS i njenim pripajanjem Srbiji? 

KUKIĆ: Neki to ignoriraju. Bojim se, međutim, da nisu u pravu. Prisjetimo se, uostalom, priče o Kosovu osamdesetih i devedesetih godina. Ni Kosovari nisu priznavali Beograd, i oni su razvijali priču o Kosovu kao državi – i nakon 20-25 godina ta priča je ušla i u uši svjetskih centara moći po principu „pa oni nisu ista država već toliko vremena, treba im priznati posebnost“. To je priča koju Dodik slijedi bukvalno doslovce. I što prije ga se u tome zaustavi, šanse za BiH su veće.

MONITOR: U kantonu Sarajevo već pet godina je u vlasti „Naša stranka” – socijalno-liberalni pokret, koji o etničkoj pripadnosti ne želi ni da čuje i koji ima podršku obrazovane elite, ali stanovnici glavnog grada na opštim izborima opet podržavaju svoje nacionalne partije.

KUKIĆ: Prvo, Sarajevo je doživjelo izvjesnu promjenu jer je iz vlasti isturen SDA, partija koja ga najveći dio poslijeratnog vremena drži u nekoj vrsti zatočeništva. S druge strane, Sarajevo je doživjelo snažne demografske promjene, iz njega je nestao značajan dio njegova urbanog duha, a u njega se slilo polovica istočne Bosne i Sandžaka – i to je moralo ostaviti posljedice i u smislu političkog opredjeljivanja koje nije, poput Tuzle, uspjelo odoljeti zovu nacionalnih truba. No, nadam se da ni to nije priča duga daha – i da će Sarajevo među prvima takvima okretati leđa.

MONITOR: Je li jedan od razloga zašto Bosna i Hercegovina ima vlast kojom su mnogi nezadovoljni to što u njoj ne postoji jaka opozicija?

KUKIĆ: Naravno. I ne samo to. Politička ljevica, koja bi morala biti istinska alternativa nacionalistima, unutarnjim svađama i razjedinjenošću i sama pomaže produžavanje vijeka trajanja etnonacionalističkim ideologijama. I utoliko je i sama odgovorna za produžavanje ambijenta zbog kojeg se BiH demografski sve intenzivnije prazni

MONITOR: Iako je Haški sud osudio lidere tzv. Herceg Bosne zbog udruženih zločinačkih poduhvata na 111 godina zatvora i ove godine obilježena je godišnjice njenog osnivanja u mnogim hercegovačkim opštinama uz prisustvo najistaknutijih predstavnika HDZ-a i HNS-a. Šta to pokazuje? 

KUKIĆ: To je, nažalost, pokazatelj kako smo sve dalje od 2020. godine, a sve bliže prvoj polovici devedesetih. Da ironija bude veća, to čine oni koji se pozivaju na evropske vrijednosti, koji govore kako su oni motor pokretač na evropskom putu cijele države, a koji istodobno, ignorirajući presude Haškog tribunala, pokazuju svoje entievropsko, plemensko, fašistoidno lice. I svoje stvarno opredjeljenje – ono, što dalje od Evrope.

 MONITOR: Kako komentarišete to što je francuski predsjednik Emanuel Makron BiH nazvao tempiranom bombom? 

KUKIĆ: Makronove ocjene nemaju veze sa stvarnošću. Po onome što je govorio, veća je opasnost za mir Francuska nego BiH. No, Makronove riječi ne treba ignorirati. Jer, Francuska je svjetska sila, jedna od najutjecajnijih članica EU, može biti kočnica mnogim našim ambicijama. U konačnici, ne treba isključivati ni mogućnost da je ta vrsta sudova Makronu sugerirana i iz najbližeg nam susjedstva. Prisjetimo se, toj vrsti sudova je često sklona predsjednica Hrvatske, a intenzitet njezine komunikacije s Makronom, pa i mogućnost utjecaja na njegove sudove, koliko god to na prvi mah djelovalo neuvjerljivo, ne treba podcjenjivati.

 

                 Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo