Povežite se sa nama

INTERVJU

Mi smo uplašena generacija

Objavljeno prije

na

U sklopu drugog Jagermeister festivala, koji je održan od 21. do 23. jula u Budvi, u bašti kafea Garden nastupio je mostarski bend Zoster. To je bio prvi nastup ovoga benda u Crnoj Gori. Zoster čine Mario Knezović – vokal i gitara, Goran Rebac – bubnjevi, marimba, perkusije, vokal, Boris Gutić – saksofon, Atilla Aksoj – gitara, klavijature, perkusije, vokal i Marko Jakovljević – bas gitara. Bend je do sada snimio dva albuma – Ojužilo i Festival budala, a već duže radi na trećem. MONITOR: Zoster je ime herpesa koji nastaje padom imuniteta tijela, a vaš bend je nastao kao posljedica pada imuniteta društva. Ukazujete na uzroke i posljedice društvenih bolesti?

KNEZOVIĆ: Veliko se nevrijeme dešavalo mimo nas. U tom vrtlogu svi se obično individuanlo moraju snaći. Neko ima a neko nema vjere ili sreće. Uglavnom, posljedice ostaju.

Ružne stvari su se dešavale prije i u vrijeme našeg odrastanja, nešto na šta nijesmo mogli uticati svojom voljom jer smo bili premladi i nemoćni.
Mi smo djeca koja su rasla nakon rata. Mi smo uplašena generacija koja je gledala starije kako idu u akciju. Bili smo svjesni svega ali nemoćni da išta uradimo. Znam da dolaze generacije koje se ne boje i koje će napraviti nešto bolje. Mislim na stvaralaštvo koje donosi korist zajednici ma što ona značila. Ja sam optimista po uvjerenju.

MONITOR: Posljednjih dvadeset godina bilo je turbulentno vrijeme za stanovnike naših prostora. Šta se to desilo?
KNEZOVIĆ: Riječ je o nadogradnji. Svaki rat se vodi da bi nova elita smijenila staru, mi smo svjedoci stvaranja nove elite. Mi ćemo to spoznati za 20 – 30 godina kada njihova djeca i unuci budu završavali škole na Oksfordu ili gdje već. Kako ko. Opstaće ljudi s vizijom. Ko ne bude imao viziju, propašće jer će ga pojesti veće ribe.

Ja sam optimista i vjerujem da će nove generacije donijeti novu vrijednost, bar će biti u stanju da je prepoznaju. Za to treba vremena, a mi smo prokleti što živimo u zanimljivim vremenima. Kinezi kada hoće da prokunu kažu dabogda živio u zanimljivim vremenima.

MONITOR: U vašim pjesmama ukazujete na problem ,,odliva mozgova”. Krivicu za ovaj problem prenosite na likove AVDA, ANTA i JOVA . Ko su oni?
KNEZOVIĆ: Avda, Anta i Jova su sinonimi za nacionalna ograničenja koja vladaju pogotovo u BIH. Svi smo mi taoci nacionalizma, zbog kojeg ne možemo da izrazimo svoje kreacije. Naši nogometaši ne mogu ispoljiti svoj talenat, već moraju da idu po tuđim klubovima. Ostvariti individuu nemoguće je tamo gdje nema razumijevanja.
U prirodi je svakoga čovjeka želja da ostvari sebe. I ja želim da se ostvarim ali bitno je znati da ne moraš to da radiš na nečijoj nesreći, nego vlastitim znojem. Ja sam upravo sada, znojav od svoga rada (intervju nakon koncerta).

MONITOR: Kakva je reakcija publike na vašu muziku, s obzirom na to da obilazite prostore bivše Jugoslavije?
KNEZOVIĆ
: Gdje god dođemo osjetimo pozitivan fitbek kod publike. Ljudi osjećaju da sviramo iz srca, iskreno. To se prepoznaje i ovdje i u Francuskoj. Tamo gdje je jezik blizak naravno da je lakše.Imali smo tri koncerta u Parizu, što je kosmički trenutak za Zoster jer smo bili dio pariskog etera. Na to sam ponosan jer smo sve ostvarili svojim trudom i radom. Naš najveći uspjeh je jer znamo odakle dolazimo. Mi nijesmo tatini sinovi već sve proizvodimo svojim radom.

MONITOR: Kako kriza utiče na vašu muziku?
KNEZOVIĆ: Recesija je vrijeme za bendove poput nas, bendove koji su na neki način klupski. Mi možemo svirati i po klubovima i velikim binama. Mi smo pristupačni i dostupni publici. U ovim vremenima publika traži bendove koji su joj pristupačni. Veliki bendovi su uživali velike honorare u progresu, sada moraju da ih umanjuju. Teško je naviknutima na velike honorare spustiti cijenu. Mali bendovi se lako prilagođaju.

MONITOR: U tekstovima vaših pjesama Hercegovina, Kalifornija, Jamajka, Afrika sve je isto. Da li je?
KNEZOVIĆ: Sve to poistovjećivanje je autoironija. Hercegovina je daleko od Kalifornije ali postoji mogućnost da to može biti. Niko ne smije suditi po mentalitetu, niti na to ima pravo. Samo mi sami sebi. Jer je svako sebi najgori. Tačno je da sam ja Hercegovac ali pitanje je kuda idem. Moj izlazak iz regije definiše me kao Balkanca, Evropljanina. Mi smo ljudi s više identiteta. Svi smo mi braća, sestre, sinovi, očevi…

MONITOR: Proces evropskih integracija utiče na naše zemlje. Uticaj se širi na sve oblasti. Postoji li uticaj i na muziku?
KNEZOVIĆ
: U integracijama vidim priliku. Dobro je kada se tržište otvara. Bitan je organizacioni pristup. Ako uporedimo SAD i EU imaćemo sličnosti sistema i uređenja. Ja to vidim tako što je jedna Njemačka, recimo, Teksas. U tom smislu Evropa može biti faktor stabilnosti i nestabilnosti.Neko mora da napravi dobar posao da bi se iskoristio taj resurs. Danas se to utemeljuje. Bitno je da se novi sistem utemelji na kvalitetnim društvenim vrijednostima. Bojim se da ne znamo da li će novi sistem biti bolji ili gori. Mi svi treba da radimo po savjesti. Zoster to radi na svoj način kroz muziku. Mi nijesmo angažiran već osviješten bend. Mi želimo osvještavati i sebe i druge.Jasno je da će se stvoriti nova evropska muzika. Ona će biti bazirana na mješavinama starih ali i novih muzika. To neće biti samo miks već će se praviti nadogradnja. Nastaće upoznavanje, istraživanje. Imaćemo lakšu i bolju razmjenu iskustava, recimo, Makedonaca i Portugalaca. Muzika je dobra ili loša, ona može da se razumije iako se ne razumije jezik. Jezik u muzici služi kao instrument u procesu stvaranja. Muzika nema jezičke barijere. Sve je ovo proces koji će se događati paralelno s ostalim procesima ekonomskog, političkog i sportskog karaktera. Ljudi će razmjenjivati informacije, dolaziće i odlaziće.

MONITOR: Mladima šaljete poruku da prvo prikupe informacije a onda preuzmu odgovornost. Kolika je informisanost bitna?
KNEZOVIĆ: Svi mi koristimo akumulirano iskustvo. Ono ima svoje zašto. Za neke se stvari jednostavno zna, ali ih je ipak potrebno staviti u kontekst vremena. Treba se boriti za dostupnost informacija. Ko ima uši neka čuje, ko ima oči neka vidi. Kada imate informaciju, onda možete razlučiti ljude na one koji su uništeni zbog sistema i one koji su uništeni sami od sebe. Najgori je sistem, da citiram Kiša, u kojem krmača proždire svoj okot. Mi treba da se borimo za sistem koji nas ne proždire nego uzdiže, kako bi bili na korist svojoj zajednici. Sistem koji će nam omogućiti da stvaramo. Stvaralaštvo je najbitnije. Svi vole stvaraoce. Svi vole Teslu.

MONITOR: Izdali ste dva albuma ,,Ojužilo” i ,,Festival budala”. Kada možemo očekivati treći?
KNEZOVIĆ: Radimo na njemu. Za koga je, ne mogu vam reći. U fazi smo istraživanja samih sebe. Ne žuri nam se nigdje, želimo da ispadne dobro.
Naša muzika je kombinacija raznih stilova, koje se trudimo da dobro upakujemo. Svi u bendu slušamo različitu muziku. To je spoj viđenja različitih ljudi. Svak traži sebe na svom instrumentu. Mi nijesmo sljedbenici nikakvog stila. Slobodni smo koketirati sa svim vrstama muzike. I ako nijesmo, recimo džez muzičari, možemo izdati džez album. Naša muzika nastaje iz prirodne potrebe za muzikom, tom formom kao igrom i osjećanjima koje ona proizvodi.

Miodrag RAŠOVIĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo