Povežite se sa nama

INTERVJU

Mi smo uplašena generacija

Objavljeno prije

na

U sklopu drugog Jagermeister festivala, koji je održan od 21. do 23. jula u Budvi, u bašti kafea Garden nastupio je mostarski bend Zoster. To je bio prvi nastup ovoga benda u Crnoj Gori. Zoster čine Mario Knezović – vokal i gitara, Goran Rebac – bubnjevi, marimba, perkusije, vokal, Boris Gutić – saksofon, Atilla Aksoj – gitara, klavijature, perkusije, vokal i Marko Jakovljević – bas gitara. Bend je do sada snimio dva albuma – Ojužilo i Festival budala, a već duže radi na trećem. MONITOR: Zoster je ime herpesa koji nastaje padom imuniteta tijela, a vaš bend je nastao kao posljedica pada imuniteta društva. Ukazujete na uzroke i posljedice društvenih bolesti?

KNEZOVIĆ: Veliko se nevrijeme dešavalo mimo nas. U tom vrtlogu svi se obično individuanlo moraju snaći. Neko ima a neko nema vjere ili sreće. Uglavnom, posljedice ostaju.

Ružne stvari su se dešavale prije i u vrijeme našeg odrastanja, nešto na šta nijesmo mogli uticati svojom voljom jer smo bili premladi i nemoćni.
Mi smo djeca koja su rasla nakon rata. Mi smo uplašena generacija koja je gledala starije kako idu u akciju. Bili smo svjesni svega ali nemoćni da išta uradimo. Znam da dolaze generacije koje se ne boje i koje će napraviti nešto bolje. Mislim na stvaralaštvo koje donosi korist zajednici ma što ona značila. Ja sam optimista po uvjerenju.

MONITOR: Posljednjih dvadeset godina bilo je turbulentno vrijeme za stanovnike naših prostora. Šta se to desilo?
KNEZOVIĆ: Riječ je o nadogradnji. Svaki rat se vodi da bi nova elita smijenila staru, mi smo svjedoci stvaranja nove elite. Mi ćemo to spoznati za 20 – 30 godina kada njihova djeca i unuci budu završavali škole na Oksfordu ili gdje već. Kako ko. Opstaće ljudi s vizijom. Ko ne bude imao viziju, propašće jer će ga pojesti veće ribe.

Ja sam optimista i vjerujem da će nove generacije donijeti novu vrijednost, bar će biti u stanju da je prepoznaju. Za to treba vremena, a mi smo prokleti što živimo u zanimljivim vremenima. Kinezi kada hoće da prokunu kažu dabogda živio u zanimljivim vremenima.

MONITOR: U vašim pjesmama ukazujete na problem ,,odliva mozgova”. Krivicu za ovaj problem prenosite na likove AVDA, ANTA i JOVA . Ko su oni?
KNEZOVIĆ: Avda, Anta i Jova su sinonimi za nacionalna ograničenja koja vladaju pogotovo u BIH. Svi smo mi taoci nacionalizma, zbog kojeg ne možemo da izrazimo svoje kreacije. Naši nogometaši ne mogu ispoljiti svoj talenat, već moraju da idu po tuđim klubovima. Ostvariti individuu nemoguće je tamo gdje nema razumijevanja.
U prirodi je svakoga čovjeka želja da ostvari sebe. I ja želim da se ostvarim ali bitno je znati da ne moraš to da radiš na nečijoj nesreći, nego vlastitim znojem. Ja sam upravo sada, znojav od svoga rada (intervju nakon koncerta).

MONITOR: Kakva je reakcija publike na vašu muziku, s obzirom na to da obilazite prostore bivše Jugoslavije?
KNEZOVIĆ
: Gdje god dođemo osjetimo pozitivan fitbek kod publike. Ljudi osjećaju da sviramo iz srca, iskreno. To se prepoznaje i ovdje i u Francuskoj. Tamo gdje je jezik blizak naravno da je lakše.Imali smo tri koncerta u Parizu, što je kosmički trenutak za Zoster jer smo bili dio pariskog etera. Na to sam ponosan jer smo sve ostvarili svojim trudom i radom. Naš najveći uspjeh je jer znamo odakle dolazimo. Mi nijesmo tatini sinovi već sve proizvodimo svojim radom.

MONITOR: Kako kriza utiče na vašu muziku?
KNEZOVIĆ: Recesija je vrijeme za bendove poput nas, bendove koji su na neki način klupski. Mi možemo svirati i po klubovima i velikim binama. Mi smo pristupačni i dostupni publici. U ovim vremenima publika traži bendove koji su joj pristupačni. Veliki bendovi su uživali velike honorare u progresu, sada moraju da ih umanjuju. Teško je naviknutima na velike honorare spustiti cijenu. Mali bendovi se lako prilagođaju.

MONITOR: U tekstovima vaših pjesama Hercegovina, Kalifornija, Jamajka, Afrika sve je isto. Da li je?
KNEZOVIĆ: Sve to poistovjećivanje je autoironija. Hercegovina je daleko od Kalifornije ali postoji mogućnost da to može biti. Niko ne smije suditi po mentalitetu, niti na to ima pravo. Samo mi sami sebi. Jer je svako sebi najgori. Tačno je da sam ja Hercegovac ali pitanje je kuda idem. Moj izlazak iz regije definiše me kao Balkanca, Evropljanina. Mi smo ljudi s više identiteta. Svi smo mi braća, sestre, sinovi, očevi…

MONITOR: Proces evropskih integracija utiče na naše zemlje. Uticaj se širi na sve oblasti. Postoji li uticaj i na muziku?
KNEZOVIĆ
: U integracijama vidim priliku. Dobro je kada se tržište otvara. Bitan je organizacioni pristup. Ako uporedimo SAD i EU imaćemo sličnosti sistema i uređenja. Ja to vidim tako što je jedna Njemačka, recimo, Teksas. U tom smislu Evropa može biti faktor stabilnosti i nestabilnosti.Neko mora da napravi dobar posao da bi se iskoristio taj resurs. Danas se to utemeljuje. Bitno je da se novi sistem utemelji na kvalitetnim društvenim vrijednostima. Bojim se da ne znamo da li će novi sistem biti bolji ili gori. Mi svi treba da radimo po savjesti. Zoster to radi na svoj način kroz muziku. Mi nijesmo angažiran već osviješten bend. Mi želimo osvještavati i sebe i druge.Jasno je da će se stvoriti nova evropska muzika. Ona će biti bazirana na mješavinama starih ali i novih muzika. To neće biti samo miks već će se praviti nadogradnja. Nastaće upoznavanje, istraživanje. Imaćemo lakšu i bolju razmjenu iskustava, recimo, Makedonaca i Portugalaca. Muzika je dobra ili loša, ona može da se razumije iako se ne razumije jezik. Jezik u muzici služi kao instrument u procesu stvaranja. Muzika nema jezičke barijere. Sve je ovo proces koji će se događati paralelno s ostalim procesima ekonomskog, političkog i sportskog karaktera. Ljudi će razmjenjivati informacije, dolaziće i odlaziće.

MONITOR: Mladima šaljete poruku da prvo prikupe informacije a onda preuzmu odgovornost. Kolika je informisanost bitna?
KNEZOVIĆ: Svi mi koristimo akumulirano iskustvo. Ono ima svoje zašto. Za neke se stvari jednostavno zna, ali ih je ipak potrebno staviti u kontekst vremena. Treba se boriti za dostupnost informacija. Ko ima uši neka čuje, ko ima oči neka vidi. Kada imate informaciju, onda možete razlučiti ljude na one koji su uništeni zbog sistema i one koji su uništeni sami od sebe. Najgori je sistem, da citiram Kiša, u kojem krmača proždire svoj okot. Mi treba da se borimo za sistem koji nas ne proždire nego uzdiže, kako bi bili na korist svojoj zajednici. Sistem koji će nam omogućiti da stvaramo. Stvaralaštvo je najbitnije. Svi vole stvaraoce. Svi vole Teslu.

MONITOR: Izdali ste dva albuma ,,Ojužilo” i ,,Festival budala”. Kada možemo očekivati treći?
KNEZOVIĆ: Radimo na njemu. Za koga je, ne mogu vam reći. U fazi smo istraživanja samih sebe. Ne žuri nam se nigdje, želimo da ispadne dobro.
Naša muzika je kombinacija raznih stilova, koje se trudimo da dobro upakujemo. Svi u bendu slušamo različitu muziku. To je spoj viđenja različitih ljudi. Svak traži sebe na svom instrumentu. Mi nijesmo sljedbenici nikakvog stila. Slobodni smo koketirati sa svim vrstama muzike. I ako nijesmo, recimo džez muzičari, možemo izdati džez album. Naša muzika nastaje iz prirodne potrebe za muzikom, tom formom kao igrom i osjećanjima koje ona proizvodi.

Miodrag RAŠOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo