Povežite se sa nama

INTERVJU

Oni pali – svi se ubili

Objavljeno prije

na

Bankarski sektor u Crnoj Gori je s kraja 2006. trebao da nastavi trendove uređenih konkurentskih odnosa na tržištu, prisutne ali dovoljne regulative, i tako doprinese daljnjem ukupnom ekonomskom razvoju. Ova slika se poremetila neutemeljenim individualnim snovima o mogućnostima ponavljanja ranijeg uspjeha i rasta CKB-a kupovinom jedne dotadašnje provincijalne banke, kaže za Monitor Mila Kasalica, autor studije Slučaj Prve banke- lekcije za supervizora i ostale donosioce odluka. KASALICA: Time je izazvan strukturni zemljotres u sistemu koji se sada, u najtežim uslovima kulminacije svjetske krize, mora rješavati na lokalnom finansijskom tržištu. Izvori ukupnog sistemskog poremećaja Prve banke su bili loš menadžment – bez profesionalnih kapaciteta da upravlja snažnim rastom banke; uprava – koja nije imala ni u jednom kadrovskom profilu znanja i stručnih kvaliteta da zaštiti interese akcionara, ali i deponenata; akcionari – koji su olako prihvatili blagoglagoljivu priču da su prisutnost u medijima, kafanama i kuloarima i gužve na šalterima signali uspjeha, a ne najava budućih problema sa likvidnošću, a samim tim i egzistencije banke.

MONITOR: Mislite li da je Prva banka bila privilegovana u odnosu, obzirom da su njeni akcionari političari visokog ranga?
KASALICA: Odgovor na ovo pitanje je dobro poznat, ali nije važan sa aspekta odnosa na finansijskom tržištu jer je pozornost javnosti na taj segment poremećaja prolaznog karaktera. Svi deponenti banke su se našli u nezavidnoj situaciji, pa su odgovorni analitički pristup i odmjerenost u javnoj riječi potrebni za umirenje tržišta i saniranje nepovoljne likvidne pozicije banke.
Moramo sa stručne strane prihvatiti realnost da je bankarstvo surova, konzervativna i strogo komercijalna djelatnost. To je moderna diplomatska verzija zelenašenja, koja ima dokazanu vjekovnu tradiciju. Dobru ili lošu, to je već predmet ličnih impresija.
Sve ostalo je predmet političke percepcije, a to je već privilegija pojedinih članova uprave banke koji ne vide „šumu od drveta” kod problema u poslovanju banke, pa nedavni stručni projekat o tome šta se stvarno desilo u Prvoj banci diskvalifikuju kroz prizemnu priču o političkoj pozadini, koja još eto služi supervizorima kao razlog da donesu odluku o posebnoj reviziji. Tipična crnogorska impotentna relativizacija suštine.
Ovakvim nekonktrolisanim izlivom postignut je kontraefekat produbljivanja nepovjerenja prema banci i menadžerskim naporima da se sanira.

MONITOR: Zašto se Centralna banka odlučila da izvrši posebnu reviziju Prve banke sada, kada njena uprava najavljuje da banka uplivava u sigurne vode?
KASALICA: Uvjerenja sam da je Prva banka uplivala u mirniju fazu oporavka i obnove stabilnosti, ali do momenta povraćaja ukupnog duga prema poreskim obveznicima ne može zahtijevati da ne bude predmet interesovanja javnosti. Negativnu reputaciju banci nije nametnula javnost, nego je ona samo-produkovana unutar sistema bančinog odnosa prema strukturnim definicijama rasta i razvoja, odnosno odobravanja kredita prema klijentima i (ne)organizacije tekuće likvidnosti.
Odluka CB CG o posebnoj reviziji je došla u dosta spornom trenutku, jer se ova vrsta odluke mogla i trebala na neformalan način dogovoriti sa upravom i menadžmentom Prve banke.
Odluka o posebnoj reviziji se, najčešće, donosi tek kada se utvrdi da su nalazi već dostavljene eksterne revizije nepotpuni. Ipak, bilo je uputno ispratiti da je tek dan nakon objavljivanja odluke CBCG o posebnoj reviziji, Prva banka konačno reagovala i sazvala godišnju skupštinu akcionara na kojoj će se raspravljati i eventualno odobriti nalazi godišnje revizije. Ovim naknadnim oglasom CB CG je dobila obavještenje o kašnjenju rokova vezanih za spoljnju reviziju, pa je odlučivanje o posebnoj reviziji za sada samo trošak za obje strane, dok ne obezbjeđuje dodatnu kvalitetnu informaciju o sigurnosti i stabilnosti sistema.

MONITOR: U Prvoj banci očekuju bolje dane, po izjavama njihovih direktora, a nadu baziraju na očekivanoj ekonomskoj stabilnosti i učincima turističke privrede. Koliko su ove nade realne?
KASALICA: Do momenta potpunog vraćanja pozajmice iz državnog budžeta, Prva banka nije u mogućnosti da planira razvoj i ne treba da se time bavi. Važno je da se „dan nakon” povraćaja četvrte rate duga dočeka interno restrukturirano i pripremljeno za eventualne projekte novog investicionog ciklusa. Do tada, sve izjave o sezoni su samo malo veći marketinški pokušaj da se tematika skrene sa problema likvidnosti.

MONITOR: Vaša studija je pokazala da je Prva banka svoju aktivu uvećala za 24 puta za dvije godine. To je, kažete, predstavljao jasan signal za ,,anticipativnu akciju” CB CG, ali je ona izostala. Zašto?
KASALICA: Studija Slučaj Prve banke-lekcije za supervizora… je stručni projekat, urađen na zahtjev domaćeg (Institut Alternativa) i ino nevladinog sektora (Fondacija Friedrich Ebert), u trenutku kada je banka ušla u mirnije vode poslovanja, što predstavlja najpovoljniji trenutak za sveobuhvatnu stručnu analizu prethodnog perioda.
Krajnji rezultat poslovanja banke je nekontrolisani rast svih parametara, osim indikatora izdvajanja za obaveznu rezervu i izdvajanja za rezervisanja na rizičnu aktivu, koji je u sveukupnom efektu zatekao CB CG potpuno nespremnu da reaguje na vrijeme. Daljnja pasivizacija CB CG, posebno nakon donošenja novog Zakona o bankama, je već dovoljno kompleksnu situaciju dodatno zaokružila kao rizičnu, što je i rezultiralo javno prepoznatim snažnim sistemskim rizikom s kraja 2008. godine.
U ovoj dobrovoljnoj, ali i nametnutoj, pasivizaciji Centralne banke može se naći stručna argumentacija o kontrolorovoj potrebi kontinuiranog (neformalnog) kontakta sa upravom i menadžerima banke, jer je to u interesu sigurnosti i stabilnosti ukupnog sistema.

MONITOR: Iz Prve banke od jeseni najavljuju prinudne naplate kredita prodajom založenih hipoteka. Kako ce to uticati na poslovanje banke, a kako na klijente koji privučeni agresivnom marketinškom kampanjom?
KASALICA: Prva, ali i ostale banke u Crnoj Gori, su ovdje na svojem terenu. Uz dobru zalogu, sa jasnom pratećom dokumentacijom, bankama jeste zadatak da polumrtvo tržište nekretnina pokrenu, odnosno da ,,klizaju sa cijenama do pojave nove tražnje”, s ciljem naplate svojih potraživanja. Traženo razumijevanje za poslovne teškoće njihovih dužnika iz sektora građevinarstva nije i ne treba da bude predmet interesovanja bankarskog menadžmenta.
Koliko god je činjenica da je ovo mala sredina i da se sa određenim ljudima ranije ili učilo, ili živjelo, ili pozdravljalo, ili slavilo, ili im se već poznaje neko iz porodice, ipak su to samo opisna opravdanja a ne konkretni limitirajući faktori da banke ne pokrenu naplatu po svaku cijenu, kako bi spasile sebe i svoje deponente. Ekonomska kriza donosi ovakvu vrstu drastičnih scenarija, koja u krajnjem iščišćavaju igrače na tržištu, što je prirodna odrednica konkurencije. Sa aspekta naplate potpuno je svejedno kako je kredit odobren i da li je dužnik htio pare ili ne, odnosno imao poslovni projekat koji je opravdavao kreditiranje.

Miodrag RAŠOVIĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo