Povežite se sa nama

INTERVJU

Oni pali – svi se ubili

Objavljeno prije

na

Bankarski sektor u Crnoj Gori je s kraja 2006. trebao da nastavi trendove uređenih konkurentskih odnosa na tržištu, prisutne ali dovoljne regulative, i tako doprinese daljnjem ukupnom ekonomskom razvoju. Ova slika se poremetila neutemeljenim individualnim snovima o mogućnostima ponavljanja ranijeg uspjeha i rasta CKB-a kupovinom jedne dotadašnje provincijalne banke, kaže za Monitor Mila Kasalica, autor studije Slučaj Prve banke- lekcije za supervizora i ostale donosioce odluka. KASALICA: Time je izazvan strukturni zemljotres u sistemu koji se sada, u najtežim uslovima kulminacije svjetske krize, mora rješavati na lokalnom finansijskom tržištu. Izvori ukupnog sistemskog poremećaja Prve banke su bili loš menadžment – bez profesionalnih kapaciteta da upravlja snažnim rastom banke; uprava – koja nije imala ni u jednom kadrovskom profilu znanja i stručnih kvaliteta da zaštiti interese akcionara, ali i deponenata; akcionari – koji su olako prihvatili blagoglagoljivu priču da su prisutnost u medijima, kafanama i kuloarima i gužve na šalterima signali uspjeha, a ne najava budućih problema sa likvidnošću, a samim tim i egzistencije banke.

MONITOR: Mislite li da je Prva banka bila privilegovana u odnosu, obzirom da su njeni akcionari političari visokog ranga?
KASALICA: Odgovor na ovo pitanje je dobro poznat, ali nije važan sa aspekta odnosa na finansijskom tržištu jer je pozornost javnosti na taj segment poremećaja prolaznog karaktera. Svi deponenti banke su se našli u nezavidnoj situaciji, pa su odgovorni analitički pristup i odmjerenost u javnoj riječi potrebni za umirenje tržišta i saniranje nepovoljne likvidne pozicije banke.
Moramo sa stručne strane prihvatiti realnost da je bankarstvo surova, konzervativna i strogo komercijalna djelatnost. To je moderna diplomatska verzija zelenašenja, koja ima dokazanu vjekovnu tradiciju. Dobru ili lošu, to je već predmet ličnih impresija.
Sve ostalo je predmet političke percepcije, a to je već privilegija pojedinih članova uprave banke koji ne vide „šumu od drveta” kod problema u poslovanju banke, pa nedavni stručni projekat o tome šta se stvarno desilo u Prvoj banci diskvalifikuju kroz prizemnu priču o političkoj pozadini, koja još eto služi supervizorima kao razlog da donesu odluku o posebnoj reviziji. Tipična crnogorska impotentna relativizacija suštine.
Ovakvim nekonktrolisanim izlivom postignut je kontraefekat produbljivanja nepovjerenja prema banci i menadžerskim naporima da se sanira.

MONITOR: Zašto se Centralna banka odlučila da izvrši posebnu reviziju Prve banke sada, kada njena uprava najavljuje da banka uplivava u sigurne vode?
KASALICA: Uvjerenja sam da je Prva banka uplivala u mirniju fazu oporavka i obnove stabilnosti, ali do momenta povraćaja ukupnog duga prema poreskim obveznicima ne može zahtijevati da ne bude predmet interesovanja javnosti. Negativnu reputaciju banci nije nametnula javnost, nego je ona samo-produkovana unutar sistema bančinog odnosa prema strukturnim definicijama rasta i razvoja, odnosno odobravanja kredita prema klijentima i (ne)organizacije tekuće likvidnosti.
Odluka CB CG o posebnoj reviziji je došla u dosta spornom trenutku, jer se ova vrsta odluke mogla i trebala na neformalan način dogovoriti sa upravom i menadžmentom Prve banke.
Odluka o posebnoj reviziji se, najčešće, donosi tek kada se utvrdi da su nalazi već dostavljene eksterne revizije nepotpuni. Ipak, bilo je uputno ispratiti da je tek dan nakon objavljivanja odluke CBCG o posebnoj reviziji, Prva banka konačno reagovala i sazvala godišnju skupštinu akcionara na kojoj će se raspravljati i eventualno odobriti nalazi godišnje revizije. Ovim naknadnim oglasom CB CG je dobila obavještenje o kašnjenju rokova vezanih za spoljnju reviziju, pa je odlučivanje o posebnoj reviziji za sada samo trošak za obje strane, dok ne obezbjeđuje dodatnu kvalitetnu informaciju o sigurnosti i stabilnosti sistema.

MONITOR: U Prvoj banci očekuju bolje dane, po izjavama njihovih direktora, a nadu baziraju na očekivanoj ekonomskoj stabilnosti i učincima turističke privrede. Koliko su ove nade realne?
KASALICA: Do momenta potpunog vraćanja pozajmice iz državnog budžeta, Prva banka nije u mogućnosti da planira razvoj i ne treba da se time bavi. Važno je da se „dan nakon” povraćaja četvrte rate duga dočeka interno restrukturirano i pripremljeno za eventualne projekte novog investicionog ciklusa. Do tada, sve izjave o sezoni su samo malo veći marketinški pokušaj da se tematika skrene sa problema likvidnosti.

MONITOR: Vaša studija je pokazala da je Prva banka svoju aktivu uvećala za 24 puta za dvije godine. To je, kažete, predstavljao jasan signal za ,,anticipativnu akciju” CB CG, ali je ona izostala. Zašto?
KASALICA: Studija Slučaj Prve banke-lekcije za supervizora… je stručni projekat, urađen na zahtjev domaćeg (Institut Alternativa) i ino nevladinog sektora (Fondacija Friedrich Ebert), u trenutku kada je banka ušla u mirnije vode poslovanja, što predstavlja najpovoljniji trenutak za sveobuhvatnu stručnu analizu prethodnog perioda.
Krajnji rezultat poslovanja banke je nekontrolisani rast svih parametara, osim indikatora izdvajanja za obaveznu rezervu i izdvajanja za rezervisanja na rizičnu aktivu, koji je u sveukupnom efektu zatekao CB CG potpuno nespremnu da reaguje na vrijeme. Daljnja pasivizacija CB CG, posebno nakon donošenja novog Zakona o bankama, je već dovoljno kompleksnu situaciju dodatno zaokružila kao rizičnu, što je i rezultiralo javno prepoznatim snažnim sistemskim rizikom s kraja 2008. godine.
U ovoj dobrovoljnoj, ali i nametnutoj, pasivizaciji Centralne banke može se naći stručna argumentacija o kontrolorovoj potrebi kontinuiranog (neformalnog) kontakta sa upravom i menadžerima banke, jer je to u interesu sigurnosti i stabilnosti ukupnog sistema.

MONITOR: Iz Prve banke od jeseni najavljuju prinudne naplate kredita prodajom založenih hipoteka. Kako ce to uticati na poslovanje banke, a kako na klijente koji privučeni agresivnom marketinškom kampanjom?
KASALICA: Prva, ali i ostale banke u Crnoj Gori, su ovdje na svojem terenu. Uz dobru zalogu, sa jasnom pratećom dokumentacijom, bankama jeste zadatak da polumrtvo tržište nekretnina pokrenu, odnosno da ,,klizaju sa cijenama do pojave nove tražnje”, s ciljem naplate svojih potraživanja. Traženo razumijevanje za poslovne teškoće njihovih dužnika iz sektora građevinarstva nije i ne treba da bude predmet interesovanja bankarskog menadžmenta.
Koliko god je činjenica da je ovo mala sredina i da se sa određenim ljudima ranije ili učilo, ili živjelo, ili pozdravljalo, ili slavilo, ili im se već poznaje neko iz porodice, ipak su to samo opisna opravdanja a ne konkretni limitirajući faktori da banke ne pokrenu naplatu po svaku cijenu, kako bi spasile sebe i svoje deponente. Ekonomska kriza donosi ovakvu vrstu drastičnih scenarija, koja u krajnjem iščišćavaju igrače na tržištu, što je prirodna odrednica konkurencije. Sa aspekta naplate potpuno je svejedno kako je kredit odobren i da li je dužnik htio pare ili ne, odnosno imao poslovni projekat koji je opravdavao kreditiranje.

Miodrag RAŠOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo