Povežite se sa nama

INTERVJU

Oni pali – svi se ubili

Objavljeno prije

na

Bankarski sektor u Crnoj Gori je s kraja 2006. trebao da nastavi trendove uređenih konkurentskih odnosa na tržištu, prisutne ali dovoljne regulative, i tako doprinese daljnjem ukupnom ekonomskom razvoju. Ova slika se poremetila neutemeljenim individualnim snovima o mogućnostima ponavljanja ranijeg uspjeha i rasta CKB-a kupovinom jedne dotadašnje provincijalne banke, kaže za Monitor Mila Kasalica, autor studije Slučaj Prve banke- lekcije za supervizora i ostale donosioce odluka. KASALICA: Time je izazvan strukturni zemljotres u sistemu koji se sada, u najtežim uslovima kulminacije svjetske krize, mora rješavati na lokalnom finansijskom tržištu. Izvori ukupnog sistemskog poremećaja Prve banke su bili loš menadžment – bez profesionalnih kapaciteta da upravlja snažnim rastom banke; uprava – koja nije imala ni u jednom kadrovskom profilu znanja i stručnih kvaliteta da zaštiti interese akcionara, ali i deponenata; akcionari – koji su olako prihvatili blagoglagoljivu priču da su prisutnost u medijima, kafanama i kuloarima i gužve na šalterima signali uspjeha, a ne najava budućih problema sa likvidnošću, a samim tim i egzistencije banke.

MONITOR: Mislite li da je Prva banka bila privilegovana u odnosu, obzirom da su njeni akcionari političari visokog ranga?
KASALICA: Odgovor na ovo pitanje je dobro poznat, ali nije važan sa aspekta odnosa na finansijskom tržištu jer je pozornost javnosti na taj segment poremećaja prolaznog karaktera. Svi deponenti banke su se našli u nezavidnoj situaciji, pa su odgovorni analitički pristup i odmjerenost u javnoj riječi potrebni za umirenje tržišta i saniranje nepovoljne likvidne pozicije banke.
Moramo sa stručne strane prihvatiti realnost da je bankarstvo surova, konzervativna i strogo komercijalna djelatnost. To je moderna diplomatska verzija zelenašenja, koja ima dokazanu vjekovnu tradiciju. Dobru ili lošu, to je već predmet ličnih impresija.
Sve ostalo je predmet političke percepcije, a to je već privilegija pojedinih članova uprave banke koji ne vide „šumu od drveta” kod problema u poslovanju banke, pa nedavni stručni projekat o tome šta se stvarno desilo u Prvoj banci diskvalifikuju kroz prizemnu priču o političkoj pozadini, koja još eto služi supervizorima kao razlog da donesu odluku o posebnoj reviziji. Tipična crnogorska impotentna relativizacija suštine.
Ovakvim nekonktrolisanim izlivom postignut je kontraefekat produbljivanja nepovjerenja prema banci i menadžerskim naporima da se sanira.

MONITOR: Zašto se Centralna banka odlučila da izvrši posebnu reviziju Prve banke sada, kada njena uprava najavljuje da banka uplivava u sigurne vode?
KASALICA: Uvjerenja sam da je Prva banka uplivala u mirniju fazu oporavka i obnove stabilnosti, ali do momenta povraćaja ukupnog duga prema poreskim obveznicima ne može zahtijevati da ne bude predmet interesovanja javnosti. Negativnu reputaciju banci nije nametnula javnost, nego je ona samo-produkovana unutar sistema bančinog odnosa prema strukturnim definicijama rasta i razvoja, odnosno odobravanja kredita prema klijentima i (ne)organizacije tekuće likvidnosti.
Odluka CB CG o posebnoj reviziji je došla u dosta spornom trenutku, jer se ova vrsta odluke mogla i trebala na neformalan način dogovoriti sa upravom i menadžmentom Prve banke.
Odluka o posebnoj reviziji se, najčešće, donosi tek kada se utvrdi da su nalazi već dostavljene eksterne revizije nepotpuni. Ipak, bilo je uputno ispratiti da je tek dan nakon objavljivanja odluke CBCG o posebnoj reviziji, Prva banka konačno reagovala i sazvala godišnju skupštinu akcionara na kojoj će se raspravljati i eventualno odobriti nalazi godišnje revizije. Ovim naknadnim oglasom CB CG je dobila obavještenje o kašnjenju rokova vezanih za spoljnju reviziju, pa je odlučivanje o posebnoj reviziji za sada samo trošak za obje strane, dok ne obezbjeđuje dodatnu kvalitetnu informaciju o sigurnosti i stabilnosti sistema.

MONITOR: U Prvoj banci očekuju bolje dane, po izjavama njihovih direktora, a nadu baziraju na očekivanoj ekonomskoj stabilnosti i učincima turističke privrede. Koliko su ove nade realne?
KASALICA: Do momenta potpunog vraćanja pozajmice iz državnog budžeta, Prva banka nije u mogućnosti da planira razvoj i ne treba da se time bavi. Važno je da se „dan nakon” povraćaja četvrte rate duga dočeka interno restrukturirano i pripremljeno za eventualne projekte novog investicionog ciklusa. Do tada, sve izjave o sezoni su samo malo veći marketinški pokušaj da se tematika skrene sa problema likvidnosti.

MONITOR: Vaša studija je pokazala da je Prva banka svoju aktivu uvećala za 24 puta za dvije godine. To je, kažete, predstavljao jasan signal za ,,anticipativnu akciju” CB CG, ali je ona izostala. Zašto?
KASALICA: Studija Slučaj Prve banke-lekcije za supervizora… je stručni projekat, urađen na zahtjev domaćeg (Institut Alternativa) i ino nevladinog sektora (Fondacija Friedrich Ebert), u trenutku kada je banka ušla u mirnije vode poslovanja, što predstavlja najpovoljniji trenutak za sveobuhvatnu stručnu analizu prethodnog perioda.
Krajnji rezultat poslovanja banke je nekontrolisani rast svih parametara, osim indikatora izdvajanja za obaveznu rezervu i izdvajanja za rezervisanja na rizičnu aktivu, koji je u sveukupnom efektu zatekao CB CG potpuno nespremnu da reaguje na vrijeme. Daljnja pasivizacija CB CG, posebno nakon donošenja novog Zakona o bankama, je već dovoljno kompleksnu situaciju dodatno zaokružila kao rizičnu, što je i rezultiralo javno prepoznatim snažnim sistemskim rizikom s kraja 2008. godine.
U ovoj dobrovoljnoj, ali i nametnutoj, pasivizaciji Centralne banke može se naći stručna argumentacija o kontrolorovoj potrebi kontinuiranog (neformalnog) kontakta sa upravom i menadžerima banke, jer je to u interesu sigurnosti i stabilnosti ukupnog sistema.

MONITOR: Iz Prve banke od jeseni najavljuju prinudne naplate kredita prodajom založenih hipoteka. Kako ce to uticati na poslovanje banke, a kako na klijente koji privučeni agresivnom marketinškom kampanjom?
KASALICA: Prva, ali i ostale banke u Crnoj Gori, su ovdje na svojem terenu. Uz dobru zalogu, sa jasnom pratećom dokumentacijom, bankama jeste zadatak da polumrtvo tržište nekretnina pokrenu, odnosno da ,,klizaju sa cijenama do pojave nove tražnje”, s ciljem naplate svojih potraživanja. Traženo razumijevanje za poslovne teškoće njihovih dužnika iz sektora građevinarstva nije i ne treba da bude predmet interesovanja bankarskog menadžmenta.
Koliko god je činjenica da je ovo mala sredina i da se sa određenim ljudima ranije ili učilo, ili živjelo, ili pozdravljalo, ili slavilo, ili im se već poznaje neko iz porodice, ipak su to samo opisna opravdanja a ne konkretni limitirajući faktori da banke ne pokrenu naplatu po svaku cijenu, kako bi spasile sebe i svoje deponente. Ekonomska kriza donosi ovakvu vrstu drastičnih scenarija, koja u krajnjem iščišćavaju igrače na tržištu, što je prirodna odrednica konkurencije. Sa aspekta naplate potpuno je svejedno kako je kredit odobren i da li je dužnik htio pare ili ne, odnosno imao poslovni projekat koji je opravdavao kreditiranje.

Miodrag RAŠOVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo