Povežite se sa nama

INTERVJU

Neprocjenjivo podvodno blago Boke

Objavljeno prije

na

MONITOR: Najnovija otkrića nameću pitanje misije američkog broda „Herkules” u crnogorskim teritorijalnim vodama?

IVANOVIĆ: Istraživački brod Hercules nije imao samostalnu misiju u crnogorskom podmorju jer naši propisi ne dozvoljavaju strancima arheološka istraživanja ni na kopnu ni na moru, osim u saradnji s domaćim relevantnim institucijama. U ovom slučaju, saradnja je uspostavljena s našim Zavodom, koji je bio nosilac dozvole za istraživanje i koji je rukovodio poslovima zajedničke misije. Podvodna arheološka istraživanja sprovedena s broda Hercules, predstavljaju nastavak dobre saradnje Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor, odnosno Ministarstva kulture, sporta i medija s Ambasadom SAD u Crnoj Gori u oblasti zaštite, očuvanja i valorizacije kulturne baštine Crne Gore. U ovoj arheološkoj kampanji, koja je sprovedena u periodu od 25. maja do 16. juna 2009. godine, bili su objedinjeni stručni potencijali Fondacije RPM Nautical iz Floride i dvije regionalne institucije Crne Gore, Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor i Centra za obuku ronilaca, podvodno razminiranje, spašavanje i kontrolu na moru iz Bijele.

Istraživanja su sprovedena u Kotorsko-risanskom zalivu i dijelu podmorja na ulazu u Bokokotorski zaliv. Morsko dno snimano je s multizračnom eho-sondom, koja posjeduje dobru rezoluciju za identifikovanje potopljenih objekata i predmeta, odnosno otkrivanje lokacija potencijalnih arheoloških nalazišta.

Nakon snimanja i prikupljanja detaljnih podataka stručna ekipa s broda uradila je mapu snimljenog dijela podmorja. Za detaljnije podatke i snimanje iz blizine, korišten je za te potrebe prilagođen robot.

Spuštanje robota na morsko dno rezultiralo je otkrivanjem lokacije amfora i raznih drugih predmeta, podmornice iz Prvog svjetskog rata i olupine dva broda iz rimskog perioda (1. vijek p.n.e i 3. vijek naše ere), od kojih jedan s teretom keramičkih pločica – tegula imbreksi, kojima su pokrivane rimske kuće, dok je na drugom pronađena velika količina amfora.

Ti nalazi predstavljaju, svakako, najveće i najznačajnije arheološko otkriće iz domena podvodne arheologije u crnogorskom podmorju, na što smo izuzetno ponosni.

MONITOR: Hoće li podvodno blago s tih lokaliteta biti izvađeno i ko je nadležan da o tome odlučuje?
IVANOVIĆ: Postoji pravilo da se arheološki nalazi ostave na mjestu otkrića, ukoliko je moguće obezbijediti uslove za njihovo čuvanje i zaštitu. Drugim riječima, predstoji svestrano razmatranje ovog pitanja, uz konsultovanje arheološke i konzervatorske, što znači da sve zavisi od stručne procjene ne samo o njihovoj adekvatnoj zaštiti, nego i o načinu njihove prezentacije i valorizacije. Lično smatram da bi se trebali rukovoditi sličnim primjerima iz okruženja, što znači arheološke objekte i predmete ostaviti na njihovom viševjekovnom prebivalištu, te ih nakon konzervatorskog tretmana, pravne i bezbjedne fizičke zaštite staviti u funkciju turističke ponude, odnosno ronilačkog turizma. Na taj način, stvorili bi se neophodni uslovi da ovi podvodni lokaliteti, izuzetnih arheoloških vrijednosti postanu svojevrsna turistička atrakcija, koja bi, nesporno, imala i ekonomsku valorizaciju.
Dakle, na osnovu stručne procjene Ministarstvo kulture će na predlog Zavoda odlučiti da li će se ili ne pristupiti vađenju podvodnog arheološkog blaga. Drugim riječima, biće određena vrsta i broj nalaza za vađenje.

MONITOR: Koliko je podmorje Boke Kotorske do sada istraženo i gdje se nalaze najatraktivnija nalazišta?
IVANOVIĆ: Podmorje Boke Kotorske nije dovoljno istraženo, jer je u posljednjih decenija bilo samo nekoliko sporadičnih arheoloških istraživanja. Činjenice da nemamo arheologe ronioce, da ne posjedujemo neophodnu tehničku opremu, te da nemamo adekvatan institucionalni okvir za ovu vrstu istraživanja, dovoljno objašnjavaju takvo stanje.
Međutim, nedavna otkrića, kao i rezultati nekih ranijih istraživanja, ukazuju na to da se u našem podmorju nalazi neprocjenjivo bogatstvo, koje je neophodno otkriti da bismo ga mogli sačuvati. U tom smislu, rezultati arheološke kampanje s broda Hercules aktuelizirali su probleme podvodne arheologije i doprinijeli da se u relevantnim subjektima zaštite kulturnog nasljeđa ovoj oblasti počne prilaziti na drugačiji način, što je put k poboljšanju sadašnjeg stanja.
U podmorju Boke ima atraktivnih arheoloških nalazišta, a među najzanimljivijim su novootkriveni rimski brodovi. Njihove tačne lokacije ne smijemo objelodaniti, dok god se za to ne stvore potrebni zaštitarski i sigurnosni uslovi.

MONITOR: Koje bi sankcije bile primijenjene protiv nekog ko bi izvadio amforu i ko uopšte brine o našem podvodnom blagu?
IVANOVIĆ: Zakonom o zaštiti spomenika kulture utvrđeno je da su svi predmeti koji se izvade iz zemlje i vode, a posjeduju spomeničke vrijednosti, vlasništvo države Crne Gore, kao i to da se arheološkim istraživanjima i iskopavanjima, pa samim tim i vađenjem iz vode mogu baviti samo institucije kulture. To znači da, osim ovlašćenih subjekata, niko nema pravo vađenja arheoloških nalaza, pa ni amfora. Ukoliko neko ipak učini takvu nedozvoljenu radnju, smatraće se počiniocem krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do tri godine.
Obavezu čuvanja podvodnog arheološkog blaga imaju svi državni i lokalni organi, javne ustanove i preduzeća u okviru svojih nadležnosti, ali je i dužnost svakog građanina da poštuje i čuva kulturnu baštinu.

MONITOR: Da li na nivou države postoji restauratorski tim, koji će blagovremeno konzervirati pronađene predmete?
IVANOVIĆ: Da, u Crnoj Gori postoji veoma stručan konzervatorski potencijal, sposoban da po pravilima struke blagovremeno zaštiti sve što arheolozi i slučajni pronalazači pronađu na kopnu ili na dnu mora. Konzervatori svih stručnih profila nalaze se u institucijama kulture, pri čemu ih najveći broj radi u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture, nekoliko u našem Zavodu, zatim u muzejima, galerijama, kao i drugim institucijama kulture.

MONITOR: Imamo li arheološke lokalitete, koje bi mogli valorizovati kao turističke atrakcije?
IVANOVIĆ: Svaki arheološki lokalitet može se valorizovati kao turistička atrakcija, ukoliko se adekvatno uredi odnosno prilagodi toj funkciji u konzervatorskom, sigurnosnom i promotivnom smislu.
Najnoviji primjer arheološkog lokaliteta, koji je uređen i osposobljen za posjetioce, ostaci su antičke vile s rimskim mozaicima u Risnu. U sklopu lokaliteta smješten je turistički punkt Turističke organizacije Kotor, kojoj je Opština povjerila lokalitet na korišćenje i čuvanje.
Pored toga, u Kotoru su u toku aktivnosti zaštite, valorizacije i prezentacije još tri arheološka spomenika kulture – Carine u Risnu, Praistorijski crtež u Lipcima i Sv. Franjo u Kotoru. Stavljanjem ovih arheoloških lokaliteta u funkciju kulturnog turizma, područje Kotora bi, pored toga što je svjetska baština, moglo postati i prepoznatljiva arheološka destinacija.

Saradnja

MONITOR: Kad bi mogli da očekujemo prve rezultate američko-crnogorske saradnje i šta to za nas zapravo znači?
IVANOVIĆ: Sva dokumentacija koja je urađena tokom podvodnih arheoloških istraživanja predata je našem Zavodu na čuvanje i korišćenje, s tim da će Amerikanci, nakon detaljne obrade i analize podataka, uraditi i dostaviti i konačni izvještaj ovih istraživanja.
Naša iskustva u ovoj saradnji više su od očekivanog. Ovo tim prije što su obrađeni podaci sistematizovani i preneseni na mapu, te će biti korišćeni za otkrivanje arheološkog nasljeđa u podmorju, što predstavlja korak bliže njegovoj zaštiti.
S obzirom na to da američka strana ima izuzetno stručnu ekipu i veoma moćnu savremenu opremu, saradnja je za nas veoma važna kako zbog razmjene iskustava, tako i zbog upoznavanja s novim tehnikama istraživanja.
Te činjenice preporučuju uspostavljanje dugoročnije saradnje institucija kulture Crne Gore s Fondacijom RPM Nautical iz Floride, u izuzetno važnoj istraživačkoj misiji pronalaženja neotkrivenog podvodnog blaga Crne Gore.

Marija ČOLPA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo