Povežite se sa nama

INTERVJU

Neprocjenjivo podvodno blago Boke

Objavljeno prije

na

ruzica

MONITOR: Najnovija otkrića nameću pitanje misije američkog broda „Herkules” u crnogorskim teritorijalnim vodama?

IVANOVIĆ: Istraživački brod Hercules nije imao samostalnu misiju u crnogorskom podmorju jer naši propisi ne dozvoljavaju strancima arheološka istraživanja ni na kopnu ni na moru, osim u saradnji s domaćim relevantnim institucijama. U ovom slučaju, saradnja je uspostavljena s našim Zavodom, koji je bio nosilac dozvole za istraživanje i koji je rukovodio poslovima zajedničke misije. Podvodna arheološka istraživanja sprovedena s broda Hercules, predstavljaju nastavak dobre saradnje Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor, odnosno Ministarstva kulture, sporta i medija s Ambasadom SAD u Crnoj Gori u oblasti zaštite, očuvanja i valorizacije kulturne baštine Crne Gore. U ovoj arheološkoj kampanji, koja je sprovedena u periodu od 25. maja do 16. juna 2009. godine, bili su objedinjeni stručni potencijali Fondacije RPM Nautical iz Floride i dvije regionalne institucije Crne Gore, Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor i Centra za obuku ronilaca, podvodno razminiranje, spašavanje i kontrolu na moru iz Bijele.

Istraživanja su sprovedena u Kotorsko-risanskom zalivu i dijelu podmorja na ulazu u Bokokotorski zaliv. Morsko dno snimano je s multizračnom eho-sondom, koja posjeduje dobru rezoluciju za identifikovanje potopljenih objekata i predmeta, odnosno otkrivanje lokacija potencijalnih arheoloških nalazišta.

Nakon snimanja i prikupljanja detaljnih podataka stručna ekipa s broda uradila je mapu snimljenog dijela podmorja. Za detaljnije podatke i snimanje iz blizine, korišten je za te potrebe prilagođen robot.

Spuštanje robota na morsko dno rezultiralo je otkrivanjem lokacije amfora i raznih drugih predmeta, podmornice iz Prvog svjetskog rata i olupine dva broda iz rimskog perioda (1. vijek p.n.e i 3. vijek naše ere), od kojih jedan s teretom keramičkih pločica – tegula imbreksi, kojima su pokrivane rimske kuće, dok je na drugom pronađena velika količina amfora.

Ti nalazi predstavljaju, svakako, najveće i najznačajnije arheološko otkriće iz domena podvodne arheologije u crnogorskom podmorju, na što smo izuzetno ponosni.

MONITOR: Hoće li podvodno blago s tih lokaliteta biti izvađeno i ko je nadležan da o tome odlučuje?
IVANOVIĆ: Postoji pravilo da se arheološki nalazi ostave na mjestu otkrića, ukoliko je moguće obezbijediti uslove za njihovo čuvanje i zaštitu. Drugim riječima, predstoji svestrano razmatranje ovog pitanja, uz konsultovanje arheološke i konzervatorske, što znači da sve zavisi od stručne procjene ne samo o njihovoj adekvatnoj zaštiti, nego i o načinu njihove prezentacije i valorizacije. Lično smatram da bi se trebali rukovoditi sličnim primjerima iz okruženja, što znači arheološke objekte i predmete ostaviti na njihovom viševjekovnom prebivalištu, te ih nakon konzervatorskog tretmana, pravne i bezbjedne fizičke zaštite staviti u funkciju turističke ponude, odnosno ronilačkog turizma. Na taj način, stvorili bi se neophodni uslovi da ovi podvodni lokaliteti, izuzetnih arheoloških vrijednosti postanu svojevrsna turistička atrakcija, koja bi, nesporno, imala i ekonomsku valorizaciju.
Dakle, na osnovu stručne procjene Ministarstvo kulture će na predlog Zavoda odlučiti da li će se ili ne pristupiti vađenju podvodnog arheološkog blaga. Drugim riječima, biće određena vrsta i broj nalaza za vađenje.

MONITOR: Koliko je podmorje Boke Kotorske do sada istraženo i gdje se nalaze najatraktivnija nalazišta?
IVANOVIĆ: Podmorje Boke Kotorske nije dovoljno istraženo, jer je u posljednjih decenija bilo samo nekoliko sporadičnih arheoloških istraživanja. Činjenice da nemamo arheologe ronioce, da ne posjedujemo neophodnu tehničku opremu, te da nemamo adekvatan institucionalni okvir za ovu vrstu istraživanja, dovoljno objašnjavaju takvo stanje.
Međutim, nedavna otkrića, kao i rezultati nekih ranijih istraživanja, ukazuju na to da se u našem podmorju nalazi neprocjenjivo bogatstvo, koje je neophodno otkriti da bismo ga mogli sačuvati. U tom smislu, rezultati arheološke kampanje s broda Hercules aktuelizirali su probleme podvodne arheologije i doprinijeli da se u relevantnim subjektima zaštite kulturnog nasljeđa ovoj oblasti počne prilaziti na drugačiji način, što je put k poboljšanju sadašnjeg stanja.
U podmorju Boke ima atraktivnih arheoloških nalazišta, a među najzanimljivijim su novootkriveni rimski brodovi. Njihove tačne lokacije ne smijemo objelodaniti, dok god se za to ne stvore potrebni zaštitarski i sigurnosni uslovi.

MONITOR: Koje bi sankcije bile primijenjene protiv nekog ko bi izvadio amforu i ko uopšte brine o našem podvodnom blagu?
IVANOVIĆ: Zakonom o zaštiti spomenika kulture utvrđeno je da su svi predmeti koji se izvade iz zemlje i vode, a posjeduju spomeničke vrijednosti, vlasništvo države Crne Gore, kao i to da se arheološkim istraživanjima i iskopavanjima, pa samim tim i vađenjem iz vode mogu baviti samo institucije kulture. To znači da, osim ovlašćenih subjekata, niko nema pravo vađenja arheoloških nalaza, pa ni amfora. Ukoliko neko ipak učini takvu nedozvoljenu radnju, smatraće se počiniocem krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do tri godine.
Obavezu čuvanja podvodnog arheološkog blaga imaju svi državni i lokalni organi, javne ustanove i preduzeća u okviru svojih nadležnosti, ali je i dužnost svakog građanina da poštuje i čuva kulturnu baštinu.

MONITOR: Da li na nivou države postoji restauratorski tim, koji će blagovremeno konzervirati pronađene predmete?
IVANOVIĆ: Da, u Crnoj Gori postoji veoma stručan konzervatorski potencijal, sposoban da po pravilima struke blagovremeno zaštiti sve što arheolozi i slučajni pronalazači pronađu na kopnu ili na dnu mora. Konzervatori svih stručnih profila nalaze se u institucijama kulture, pri čemu ih najveći broj radi u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture, nekoliko u našem Zavodu, zatim u muzejima, galerijama, kao i drugim institucijama kulture.

MONITOR: Imamo li arheološke lokalitete, koje bi mogli valorizovati kao turističke atrakcije?
IVANOVIĆ: Svaki arheološki lokalitet može se valorizovati kao turistička atrakcija, ukoliko se adekvatno uredi odnosno prilagodi toj funkciji u konzervatorskom, sigurnosnom i promotivnom smislu.
Najnoviji primjer arheološkog lokaliteta, koji je uređen i osposobljen za posjetioce, ostaci su antičke vile s rimskim mozaicima u Risnu. U sklopu lokaliteta smješten je turistički punkt Turističke organizacije Kotor, kojoj je Opština povjerila lokalitet na korišćenje i čuvanje.
Pored toga, u Kotoru su u toku aktivnosti zaštite, valorizacije i prezentacije još tri arheološka spomenika kulture – Carine u Risnu, Praistorijski crtež u Lipcima i Sv. Franjo u Kotoru. Stavljanjem ovih arheoloških lokaliteta u funkciju kulturnog turizma, područje Kotora bi, pored toga što je svjetska baština, moglo postati i prepoznatljiva arheološka destinacija.

Saradnja

MONITOR: Kad bi mogli da očekujemo prve rezultate američko-crnogorske saradnje i šta to za nas zapravo znači?
IVANOVIĆ: Sva dokumentacija koja je urađena tokom podvodnih arheoloških istraživanja predata je našem Zavodu na čuvanje i korišćenje, s tim da će Amerikanci, nakon detaljne obrade i analize podataka, uraditi i dostaviti i konačni izvještaj ovih istraživanja.
Naša iskustva u ovoj saradnji više su od očekivanog. Ovo tim prije što su obrađeni podaci sistematizovani i preneseni na mapu, te će biti korišćeni za otkrivanje arheološkog nasljeđa u podmorju, što predstavlja korak bliže njegovoj zaštiti.
S obzirom na to da američka strana ima izuzetno stručnu ekipu i veoma moćnu savremenu opremu, saradnja je za nas veoma važna kako zbog razmjene iskustava, tako i zbog upoznavanja s novim tehnikama istraživanja.
Te činjenice preporučuju uspostavljanje dugoročnije saradnje institucija kulture Crne Gore s Fondacijom RPM Nautical iz Floride, u izuzetno važnoj istraživačkoj misiji pronalaženja neotkrivenog podvodnog blaga Crne Gore.

Marija ČOLPA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEDELJKO RUDOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: U Crnoj Gori postoji snaga koja neće pristati na strah

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ponašanje trenutno najvećih opozicionih subjekata nije moguće racionalno objasniti. U međusobnim obračunima kao da ima više žustrine i žuči nego u odnosu prema vlasti, odnosno uzurpatorima vlasti. Sve to izaziva sumnje, obeshrabruje svakog ko se bori i žrtvuje za bolju Crnu Goru

 

MONITOR: Afera stanovi aktuelna je, i možda bolje od mnogih prikazuje prirodu ovog sistema, odnosno ove vlasti. Šta vama govori ova afera?

RUDOVIĆ: Kada sam u julu pitanje u vezi stanova odlučio da postavim premijeru Markoviću, očekivao sam da ću na taj način pomoći da dodatno probudim pažnju javnosti povodom neprihvatljive i uvredljive prakse Vlade da pojedince iz sistema čašćava stanovima, omogućavajući im da i pored enormnih zarada stiču ekstraprofit na štetu građana i države Crne Gore. U samoj debati sa premijerom on je najavio da će skinuti oznaku tajnosti sa tih odluka, što je bio dobar znak za početak, ali nije odgovorio kada će ukinuti tu praksu i kada će se izviniti javnosti. To su pitanja koja ću mu ponovo postaviti, nastavljajući sa naporima koje je započeo bivši potpredsjednik Vlade Mišo Vujović, nevladine organizacije Institut Alternativa i MANS i koleginica Branka Bošnjak, da se stane na kraj sa ruganjem u lice građanima Crne Gore i njihovim ponižavanjem na taj način.

Šta je drugo nego ruganje ako Vlada nekome ko već ima zaradu koja je od 2.000 do 10.000 eura mjesečno i ko već ima i stan i kuću dajete stan ili stambeni kredit čiju samo petinu otplaćuje, dok ostali, oni koji imaju koliko toliko stabilan posao i zaradu u domaćinstvu koja je u prosjeku ispod 1000 eura, uzimaju kredite kod banaka i plaćaju ratu od 300 eura.

Pored izrazite oholosti, ovim vlast, po meni, pokazuje još nešto – strah. Oni hoće da kupe naklonost predsjednika sudova i sudija, tužilaca i svojih funkcionera, hoće da armiraju svoje poluge moći znajući da je sistem uhvatila rđa i da će se srušiti jer je njegova jedina svrha čerupanje države radi njihove koristi. Tako smo došli u nenormalnu situaciju da država služi najmoćnijima iz partija na vlasti, umjesto da partije na vlasti služe državi. Da bi tom bolesnom sistemu produžili rok trajanja bave se ovakvim rabotama. Njihov problem je što to više ne mogu da sakriju.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 23. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, EKO AKTIVISTA I TURISTIČKI RADNIK: Rijeke su naša tradicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oni koji vode ovu državu odlučili su da je umjesto fabrika za preradu ribe i ribolovne flote profitabilnije probati sa naftom, bez obzira koju cijenu ćemo platiti. Tu cijenu, na žalost, ne plaćaju oni koji donose pogrešne odluke, već država čiji najvrijedniji resurs – prirodu, nemilice uništavaju zarad ličnog interesa

 

Nedostatak ili pogrešna primjena strategija razvoja u Crnoj Gori dovela nas je do toga da se na sve načine pokušava napraviti brzi profit, nauštrb razvoja sjevera, ruralnog turizma, poljoprivrede i održivog razvoja, kaže u razgovoru za Monitor Aleksandar Dragićević, turistički radnik sa Žabljaka koji uzima značajnog učešća u borbi za odbranu crnogorske prirode: Crnog jezera, Lještanice, Bukovice, Sinjajevine… „Nezamislivo je da se planira potpuno uništenje 50 crnogorskih rijeka zajedno sa makar četiri puta toliko sela. Nezamislivo je da se planira poligon za artiljerijsko gađanje na Sinjajevini, koja je najveći pašnjak Evrope. Nezamislivo je da se u državi gdje je osnovna i jedina zdrava privredna grana turizam planira izgradnja naftnih bušotina i da se brodovima za istraživanje devastira morski ekosistem, dok nas EU godinama “moli” da iskoristimo svoje kvote za izlov male plave ribe“.

DRAGIĆEVIĆ: Oni koji vode ovu državu odlučili su da je umjesto fabrika za preradu ribe i ribolovne flote, profitabilnije probati sa naftom bez obzira koju cijenu ćemo platiti. To su njihove pogrešne politike, čiju cijenu, na žalost, ne plaćaju oni koji donose odluke, već država čiji najvredniji resurs – prirodu, nemilice uništavaju zarad ličnog interesa.

MONITOR: Tara, Ćehotina, Bukovica, Bećići… Mnogo je primjera koji pokazuju kako se odnosimo prema vodama Crne Gore.

DRAGIĆEVIĆ: Dok EU apeluje da sačuvamo naše rijeke, postaramo se da prečistimo otpadne vode prije nego ih ispustimo u podzemlje ili more, da izvršimo reviziju dokumenata vezanih za mini hidroelektrane – Vlada Crne Gore kao da se trudi da vode što više zagadi i tako uništi jedan od najvažnijih resursa 21. vijeka.

Sa čuvarima Bukovice proveo sam nedjelje stražareći pokraj rijeke i nije bilo dana da se ne zapitam  – kome je palo na pamet da ubije rijeku koja je pitka cijelim svojim tokom od 42 kilometra?

Dok milioni širom svijeta umiru zbog nedostatka pitke vode, dok se već decenijama dešavaju migracije i ratovi zbog vode – Vlada Crne Gore odlučila je da izda koncesije za izgradnju 80 mHE i na taj način ubije 50 planinskih rijeka koje su većinom pitke. Odlučili su da našoj djeci i unucima uskrate pravo na pitku vodu radi nečije dobiti. To mora prestati.

Predstoji nam velika bitka za sve crnogorske rijeke i u ovu se borbu moraju uključiti svi, dok nije kasno. Moramo odbraniti Taru i Lještanicu i Bukovicu i sve rijeke, jer su one krvotok Crne Gore. Te rijeke su naša tradicija, naša prošlost i naša budućnost – naše rijeke su Crna Gora.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 23. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MR NIKOLA BELADA, ADVOKAT IZ CETINJA: Bezumlje se nastavlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li ćemo se vratiti u srednjovjekovno ili “savremeno inkvizitorsko” postupanje prema ljudima koji drugačije misle ili ćemo se okrenuti evropskim i američkim vrijednostima i shvatanjima vjerskih sloboda, stvar je isključivo države Crne Gore

 

MONITOR: U Skupštini Crne Gore uskoro treba da se razmatra Zakon o slobodi vjeroispovijesti  zbog kojeg se vode žestoke polemike. Kako to  komentarišete kao pravni zastupnik Crnogorske pravoslavne crkve? 

BELADA: Pristalice “imperijalnog jedinstva” vrše hajdučiju po Crnoj Gori. Realnost su nam mitovi, a poznato je da apsolutizacija svakog mita vodi nacionalizmu i nacizmu. Umjesto struke, argumenta, razmjene stavova, na sceni su guslari, trubači, domaći i strani operativci psihološkog i propagandnog rata.

Prosječan čovjek sačuvaće zdrav razum samo pod uslovom da, kad je već prinuđen da gleda, barem da se izoluje i ne sluša. Gotovo svakodnevno smo izloženi brbljanju, trabunjanju, izmišljanju i prekrajanju istorijskih činjenica. Narod je u nok-daunu. Potreban je jedan iskorak da dođe do prevage duhovnog nad svjetovnim i to isključivo manipulacijom narodom. Povod za ovakvo stanje nije ni pitanje kriminala, niti korupcije, već jednostavna činjenica da u Skupštini Crne Gore treba da se razmatra Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnog položaja vjerskih zajednica.

Tačno je da sam pravni zastupnik Crnogorske pravoslavne crkve. Međutim, u daljem tekstu ću iznijeti svoj lični i profesionalni stav o dvijema posebnim granama prava, a to su državno-crkveno i spomeničko pravo. Inače, CPC prvenstveno gledam kao državotvornu, pa tek onda i religijsku ustanovu koja, osim vjernika, ima i veliki broj poštovalaca među ateistima, agnosticima i slično.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 23. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo