Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MIHAILO BANJEVIĆ NAPUSTIO ATLAS GRUPU: Spašavaj se ko može

Objavljeno prije

na

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, stoji u dopisu koji je prošle nedjelje Mihailo Banjević uputio Dušku Kneževiću, vlasniku i predsjedniku Atlas grupacije. Ostavku je pratio spisak Banjevićevih dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas Hotels group Bar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajma Budva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Više nego dovoljno da se shvati kako je Atlas grupu napustio njen drugi čovjek. Potom je lično Duško Knežević pokušao da objasni i umanji značaj Banjevićeve ostavke, ali i svih drugih problema koji, kako se među verziranima govori već neko vrijeme, prate njegovu poslovnu imperiju.

Atlas grupa je privatna kompanija koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati, ustvrdio je Knežević u intervjuu agenciji Mina biznis, u kome je – nadugo i naširoko – radio baš ono što, navodno, ne mora, obrazlagao vlastita poslovna i kadrovska rješenja. Nije potrebna posebna vještina da bi se iz ponuđenih odgovora shvatilo kako su započeti, ali i tek planirani projekti Atlasa u velikoj mjeri zavisni od kooperativnosti Vlade i lokalnih samouprava u Podgorici, Budvi, Herceg Novom… Što, ujedno znači da nijesu pod stvarnom kontrolom Kneževića i njegove Grupe.

Knežević je prilično neubjedljivo pokušao da odgovori na spekulacije da se Banjević povukao nezadovoljan formiranjem takozvanog Investicionog komiteta. Riječ je o tijelu sastavljenom mahom od ljudi bez značajnijeg poslovnog iskustva, koje je, bez stvarne odgovornosti, dobilo neku vrstu ,,mentorstva” nad zvaničnim menadžmentom kompanija iz Atlas grupe.

„Novoformirano tijelo ima konsultantsku funkciju prema vlasnicima i menadžmentu”, rekao je Knežević Mini, objašnjavajući da Komitet ,,sačinjavaju obrazovani mladi ljudi sa ciljem da se postigne što veća sinergija svih članica Atlas grupe”. Onda je prezentovao ideju izgradnje novog grada. Knežević planira da u Golubovcima, na prostoru na kome su (danas njegovi – i u stečaju) AD Staklenici nekada uzgajali desetine tona kvalitetnog i cijenjenog povrća, izgradi – tržni centar. ,,Sa brojnim sadržajima”, hvali se Knežević i otkriva da mu je u tom poslu glavni saveznik gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović. Rizična je to karta.

Ko poznaje Mihaila Banjevića, preciznije – njegovu poslovnu biografiju – zna da on u takvim maštarijama ne učestvuje. Može biti da se, kao što pišu mediji, sprema za penziju, da se zasitio obaveza i umorio od loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe ili ga nervira podređen položaj pred tzv. Investicionim komitetom. Sve je to ipak sitnica spram činjenice da se Knežević, nakon što je svoju poslovnu imperiju (a ona prije nekoliko godine nije bila mala ni u regionalnim razmjerama) umalo utopio u katakombama Atlas centra, sada sprema na još veću odiseju – zidanje novog grada.

To je bio prevelik izazov za čovjeka koji je doba ratova, međunarodnih sankcija i hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) proveo kao direktor Fonda PIO. Poprilično uspješan, ustvrdiće stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na ta vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Paralelno je Banjević obavljao posao predsjednika Odbora direktora Kombinata aluminijuma – u tom trenutku najznačajnijeg crnogorskog preduzeća. Istovremeno je sredinom devedesetih, sa ekipom saradnika, predstavljao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Stvar je funkcionisala tako kao da je neki uticajan akcionar Vektre, DPS na primjer ili neko iz samog vrha te partije, odabrao revizora od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je, praktično preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila izrasla u glavnog partnera KAP-a.

Kako je tako nešto bilo moguće? Mihailo Banjević i Danilo Vuksanović, tadašnji generalni direktor KAP-a, to znaju bolje čak i od Dragana Brkovića. Ali, znaju i zašto ćute na tu temu. ,,To pitanje je opasno po život”, odgovorio je jednom Banjević potpisniku ovih redova i – promijenio temu. Uglavnom, Banjević je, kao generalni direktor KAP-a, potraživanja Vektre, Glenkora i Standard banke uspio da spakuje u tendersku dokumentaciju dovoljno kvalitetnu da je zagrizu i progutaju i ekspertski timovi Olega Deripaske.

Branko Radulović, poslanik DF-a, jesenas je podsjetio na tu priču tako što je Vrhovnom državnom tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević.

Tek da se zna: ekspertima Rusala trebalo je više od godinu da shvate da su u Dajbabama kupili mačku u džaku i pokrenu arbitražni postupak u Njemačkoj, zahtijevajući naknadu od 300 miliona eura.

Banjević je već tada, čudne li koincidencije, uveliko bio prvi čovjek Brkovićeve Vektre. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Novinarima je predočio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti šest puta veća od 60 miliona koliko su iznosile ugovorene obaveze, te da će do 2010. Vektra u Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Monitor je bio među onima koji su se prisjetili da se Banjević, zapravo, vratio na čelo HTP Boka. Tu je, takođe kao predsjednik borda, bio i 1994. godine. Tada je za izvršnog direktora kompanije imenovan Milan Tripković koga je vlast, dvije godine kasnije, optužila za pronevjeru 11 miliona maraka. Novac nije pronađen. Tripković je nakon višegodišnjeg bjekstva odrobijao četiri i po godine dok je Banjević nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke u Crnoj Gori.

Banjevićev povratak u Herceg Novi nije bio tako uspješan. Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je napustio Vektru i prešao u Atlas grupu. Bilo je to, nekako, baš u vrijeme kada su Knežević i Milo Đukanović (tada samo biznismen, predsjednik DPS-a i poslanik bez obaveza) kao najbolji drugovi obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je Banjević otišao iz Vektre.

Uglavnom, ima dosta onih koji ne žele da im se ime pominje u novinama, koji tvrde kako je Banjevićeva ostavka Brkoviću najavila nevolje sa kojima se od tada do danas suočava Vektra. Isti su spremni da povuku paralelu između onoga što se tada dešavalo sa Vektrom (dugovi, blokade, stečaj) i onoga što se sada dešava sa Atlas grupom (gubitak vlasništva nad Atlas centrom, problemi sa privatizacijom bolnice u Meljinama…).

Mihailo Banjević sa više od četiri decenije iskustva u vrtlogu ovdašnjih ekonomskih, političkih i bezbjednosnih virova, ne vuče potez prije no što dobro proračuna. Zato je on jedan od rijetkih koji su radili za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,propalim firmama ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Mada je, svojevremeno, tvrdio sasvim suprotno (Montenegrobanka je ubijena da joj državne firme ne bi vraćale dugove). Banjević je uvijek znao da odabere pobjedničku stranu. Malo li je?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo