Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZVANIČNI PAD SIROMAŠTVA: Lažu oči

Objavljeno prije

na

Kad sa sve većom mukom pokušavaju da rastegnu jednu zaradu do druge, kad u samoposluzi bilježe gdje je ulje jeftinije osam centi, kad planiraju da tokom zime griju, što kraće, samo jednu prostoriju, i dok drhte nad računima, građani Crne Gore ne shvataju da ih to samo oči varaju. Siromaštvo u državi se smanjuje, kaže Zavod za statistiku.

Tokom prošle godine 8,6 odsto stanovništva trošilo je manje od apsolutne linije siromaštva, pokazuju podaci Monstata objavljeni u Analizi siromaštva za 2013. Apsolutna linija siromaštva za Crnu Goru u toj godini iznosila je 186,45 eura.

,,Udio lica u siromaštvu smanjen je sa 11,3 odsto, koliko je iznosio u 2012. godini na 8,6 odsto u 2013. godini”, piše u Analizi. Stopa siromaštva pala je, kažu za 2,7 odsto. Broj siromašnih smanjen je sa oko 70 hiljada iz 3012, na oko 54 hiljade prošle godine. Iz siromaštva je, dakle, izašlo preko 15 hiljada ljudi.

„To je nemoguće. Svi smo siromašniji nego što smo bili. U opasnosti od siromaštva već dugo su i zaposleni zbog toga što većina firmi kasni sa platama ili ih ne isplaćuje mjesecima, pa i godinama. Ako pogledate samo najbliže oko sebe vidjećete da se neuporedivo gore živi svake godine u odnosu na prethodnu. Svako koga poznajem živi gore nego prije dvije – tri godine. Pare dajemo samo za hranu. Ne pamtim kad sam kupila stvar koja je skuplja od 15 eura”, kaže jedna od Monitorovih sagovornica.

Zvanični podaci, međutim, govore da, pored stope siromaštva padaju i njegova dubina i oštrina. Manji je, kažu, jaz između bogatih i siromašnih. ,,Jaz siromaštva, kao indikator dubine siromaštva, smanjen je sa 2,8 u 2012. godini na 2,4 u 2013. godini”, kaže Monstat.

Između 2012. i 2013. godine povećan je udio potrošnje 20 odsto najsiromašnijeg stanovništva u ukupnoj potrošnji sa 8,5 na 8,7 procenata. Porasla je, piše u Analizi, i potrošnja imućnih, pa 20 odsto najbogatijih umjesto ranijih 37,1 troše 37,5 odsto. U 2013. godini 20 odsto najbogatijih imalo je potrošnju koja je za 4,3 puta veća od potrošnje 20 procenata najsiromašnijih građana. Gini koeficijent pokazuje pad nejednakosti u Crnoj Gori u 2013. godini – smanjen je sa 26,5 na 26,2 odsto. To što se vama čini da bahatost novopečenih bogataša bolno bliješti u poređenju sa sve siromašnijim običnim svijetom, još je jedna optička varka.

Kad god ih pitate o nekom neskladu između onoga što se vidi golim okom i podataka koje objavljuju, statističari iskoriste magičnu riječ – metodologija. I ovoga puta, bez sumnje sve je u skladu sa nekom metodologijom, ali je zdravom razumu teško objasniti kako je moguće da svi troše više, a da ukupna potrošnja opada. Od avgusta 2013. u Crnoj Gori je bilježena deflacija – opšti pad nivoa cijena. Deflacija, po definiciji, smanjuje potrošnju. Njena stopa pokazatelj je pada kupovne moći i standarda građana. I podaci o deflaciji su Monstatovi, drugih nemamo, samo, da bi se oni uskladili sa brojkama o padu siromaštva nije dovoljna metodologija – neophodna je alhemija.

Možda je, ipak, najveće čudo prikazano u podacima o siromaštvu u prošloj godini – naglo bogaćenje ljudi na sjeveru i na selu. U 2013. godini siromaštvo je smanjeno i u urbanim i u ruralnim oblastima, kaže Monstat. Stopa siromaštva u gradovima opala je za 0,2 odsto, dok je u selima siromašnih manje za čak 8,4 procenta. ,,U ruralnim oblastima stopa siromaštva bila je 2013. godine 9,7 odsto, dok je 2012. godine iznosila 18,1”. Stopa siromaštava u Sjevernom regionu iznosila je 2012. godine 18,3 odsto, 2013. je pala na 10,3. Čitavih osam odsto.

Prema podacima za 2012. na sjeveru je živjelo 30,9 odsto stanovništva Crne Gore, ali i 50 odsto svih siromašnih. Statistika kaže da sada tamo živi 25 odsto stanovništva, ali i 30 odsto svih siromašnih. Neki su se odselili, neki, biće, obogatili.

Stopa siromaštva u Centralnom regionu ista je kao na sjeveru – 10,3 odsto, dok i južnoj regiji iznosi 3,8 odsto. U Podgorici je stopa siromaštva značajno veća nego u ostalim urbanim oblastima – 12,5, prema 4,9 odsto. ,,Sjutra u Rožajama i Plužinama organizujemo skupljanje humanitarne pomoći u hrani, ljekovima i odjeći za sve građane Podgorice. Pomozite, budimo ljudi”, jedan je od komentara na vijest o većem siromaštvu u Podgorici nego na sjeveru.

Seosko stanovništvo ima veći rizik siromaštva u odnosu na gradsko. Dubina i oštrina siromaštva je veća u urbanim oblastima.

Najveću stopu siromaštva imaju porodice sa troje i više djece do šest godina starosti, najmanju domaćinstva sa dvoje djece.

Redovne zarade obezbjeđuju nizak rizik od siromaštva. U 2013. godini najmanja stopa siromaštva zabilježena je kod domaćinstava čiji su glavni izvori prihodi od poljoprivrede i biznisa, a nešto veća je kod domaćinstava čiji su glavni izvori prihoda zarade iz privatnog sektora. Najveća stopa siromaštva zabilježena je kod domaćinstava u kojima su „transferi i ostalo” glavni izvor prihoda -33,6 odsto.

U domaćinstvima čiji su glavni izvori zarade iz javnog sektora živi 21,6 odsto stanovništva. U takvim domaćinstvima je 19,1 procenat siromašnih.

Stopa i rizik od siromaštva najveći su kod nezaposlenih, najmanji među penzionerima. A penzioneri, k'o, penzioneri, umjesto da uživaju u čarima koje bilježi statistika, kažu da jedva preživljavaju, nemaju za ljekove, izdržavaju djecu i unuke jer su jedini u familiji s redovnim primanjima. Prosječna penzija u Crnoj Gori je 274 eura.

Prosječna zarada u oktobru je iznosila 478 eura. Prosječna plata u trgovini, grani u kojoj radi ubjedljivo najviše zaposlenih u Crnoj Gori bila je 329 eura. Ako dvoje ljudi živi od te plate – ispod su linije siromaštva za 22 eura. Minimalna potrošačka korpa za oktobar 2014. iznosila je 797 eura. Ona treba da zadovolji osnovne potrebe četvoročlane porodice.

Ipak, nije sve crno. Siromašni se mogu nadati novim blagodatima iz budžetskih stavki koje se odnose na socijalna davanja. MANS je ovih dana objavio da su gotovo svi djelovi budžeta za koje postoji sumnja da su tokom izbora korišćeni za nezakonit uticaj na glasače, u predlogu budžeta za 2015. godinu značajno uvećani što, po njihovom mišljenju, upućuje na zaključak da Crnu Goru naredne godine možda očekuju još jedni izbori.

Pored crnih fondova, državni budžet je, tvrdi MANS, glavni izvor političke korupcije. Vlada Crne Gore za narednu godinu, na primjer, planira da izdvoji 10 miliona eura po osnovu tuđe njege i pomoći što je za cijela dva miliona više nego što su imali na raspolaganju. U MANS-u su primijetili i da značajan skok bilježe subvencije za domaćinstva koje su sa 1,5 povećane na 5,7 miliona eura. ,,Pojedinačno najveća stavka u subvencijama je za narednu godinu planirana za Ministarstvo poljoprivrede koje će za subvencije za mlijeko, stočna grla i ostale potrebe izdvojiti preko 10 miliona eura. S tim u vezi, upravo je afera Snimak pokazala na koji način se ovakve dotacije za poljoprivrednike koriste za ostvarivanje nezakonitog političkog uticaja na terenu”, tvrde iz ove NVO.

Sve cvjeta od logike. Ako se, recimo, na sjeveru broj stanovnika u samo jednoj godini smanjio za pet odsto, automatski imate manje siromašnih. Ako državne pare u pravo vrijeme uložite u junice, ljudima ćete pomoći, a usput zaraditi i koji glas. Vrlo je ispravno primijetio jedan od komentatora na internetu: ,,Imati Mila za gospodara je neizrecivo bogatsvo i ružno je reći da je neko siromašan”.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo