Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BUDŽET I EKONOMSKE PROJEKCIJE ZA 2015. GODINU: Ne brinimo dobro biti neće

Objavljeno prije

9 godina

na

sjednica-vlade

U Skupštini Crne Gore započela je rasprava o prijedlogu zakona o budžetu za narednu, 2015. godinu. Vladine želje i obećanja mogu se predstaviti s nekoliko brojki: predloženi budžet za narednu godinu iznosi 1,56 milijardi eura, dok su izvorni budžetski prihodi planirani u iznosu od 1,32 milijarde.

Iskustvo nas uči da ova vlada, baš kao i njene prethodnice, pravi ozbiljne greške i na prihodnoj i na rashodnoj strani Zakona o budžetu. Bude li usvojen u predloženom obliku, budžetu će iduće godine nedostajati oko 635 miliona eura. Trećina tog iznosa (206 miliona) odnosi se na prvu godinu gradnje dionice autoputa Smokovac – Mateševo, dok je ostatak neophodno obezbijediti za vraćanje dospjelih kredita i emitovanih državnih obveznica. Samo za prispjele kamate država će, tokom naredne godine, platiti oko 70 miliona eura.

,,Namjeravamo da redukujemo učešće potrošnje koja nema razvojni karakter”, saopštio je ministar Radoje Žugić pred Odborom za ekonomiju, finansije i budžet. Potom je odgovorio i na očekivanja penzionera i zapošljenih u javnom sektoru – prosvjeta, zdravstvo, vojska – koji su, prema važećim zakonima i kolektivnim ugovorima, očekivali povećanje zarada: ,,U narednoj godini zarade bi trebalo da ostanu na istom nivou sve do momenta dok dođemo do održivog nivoa javne potrošnje, odnosno do ravnoteže prihoda i rashoda u budžetu”. Uz finansijsku tojagu, ministar je ponudio i šargarepu: ,,Mislim da smo jako blizu tom cilju”. Brojke, međutim, ne idu u prilog te tvrdnje.

Na parlamentu je da procijeni da li je Vlada, zaista, opravdano spriječena da izvrši preuzete obaveze i potpisom ovjerena obećanja. Ili je stvar u prioritetima. ,,Ako bi ispunili sve zahtjeve potrošačkih jedinica za povećanje izdvajanja iz budžeta, uvećali bismo budžetski deficit za 30 miliona eura”, kaže ministar Žugić. Praktično u isto vrijeme pred poslanicima se našao i završni račun budžeta za 2013. godinu. Sve skupa sa izvještajem Državne revizorske institucije prema kome je samo te godine iz budžeta nezakonito potrošeno 22,5 miliona eura. Ne računajući 107 miliona eura koje je država izgubila plaćajući nezakonito izdate garancije za Kombinat aluminijuma i 23 miliona potrošenih za plaćanje sudskih presuda. Kada sagledamo kako je, u jednoj godini, potrošeno tih 150 miliona eura, tada potpuno drugačiju dimenziju poprimi i tih 30 miliona koliko, navodno, na godišnjem nivou vrijede državne obaveza prema zapošljenima u javnom sektoru, a koje vlada neće izvršiti zbog ,,mjera finansijske konsolidacije”.

Uostalom, upravo je na sjednici Odbora za ekonomiju i finansije, u prisustvu ministra Žugića, predsjednik Senata DRI Milan Dabović ukazao na činjenicu da u predloženom zakonu o budžetu nije na valjan način iskazan porast neizmirenih obaveza. ,,Iz iskustva znamo da smo svake godine imali rast neizmirenih obaveza”, kazao je Dabović.

I pored toga, u vladajućoj koaliciji ostaju nepopravljivi optimisti. Tako poslanik SDP Damir Šehović cijeni da je budžet za narednu godinu bolji u odnosu na prethodne. ,,Možemo biti zadovoljni realnošću njegovog planiranja”, rekao je Šehović naglašavajući kako se u narednoj godini očekuju zadovoljavajuće stope ekonomskog rasta. „Ulazimo u novu razvojnu fazu. Očekujemo više stope rasta, realizaciju kapitalnih projekata, ali i nastavak finansijske konsolidacije”, obećavao je Šehović. I nije bio jedini. Pominjalo se u započetoj raspravi o budžetu da će naredne godine društveni proizvod u Crnoj Gori rasti po stopi od 2,5 do, čini se nedostižnih, pet procenata.

Kao da je poslanicima vladajuće DPSDP koalicije ostao nepoznat prošlonedjeljni nastup premijera Mila Đukanovića u Privrednoj komori Crne Gore, u kome je on, vrlo nedvosmisleno, najavio mogućnost ulaska u novu (treću po redu) recesiju.

,,Zapadni Balkan je pred trećom recesijom, iako djeluje dobro što će Crna Gora i ove godine imati rast od dva do 2,5 odsto, s obzirom na to da ekonomija djeluje po principu spojenih sudova, zbog onoga što vidimo u okruženju, ne možemo se nadati ničem dobrom”, rekao je Đukanović samohvaleći se kako je izvršna vlast ,,u prethodnom periodu uspješno obavila konsolidaciju javnih finansija”.

Činjenica da naredne godine moramo pozajmiti skoro 400 miliona eura kako bi platili državne obaveze nastale u mandatima premijera Mila Đukanovića i Igora Lukšića dobro govori o stvarnom karakteru te ,,konsolidacije”. Doda li se tome i potencijalna finansijska bomba mogućeg raskusuravanja sa A2A na način što bi država morala otkupiti akcije koje je, skupa sa malim akcionarima, prodala 2009. za više od 300 miliona eura, dolazimo do ,,opozicione” priče o kratkoročnoj i dugoročnoj neodrživosti državnih finansija.

Kako god, stižemo do pitanja – zašto je Vlada Crne Gore projektovala budžet za narednu godinu računajući na ekonomski rast ako njen predsjednik najavljuje novu, treću po redu, recesiju? Neko tu nekoga ne shvata sasvim ozbiljno. Ili se svi skupa igraju sa egzistencijom građana Crne Gore.

Nije dugo trebalo da Đukanović iz raspoloženja ,,ne možemo se nadati ničemu dobrom” pređe u fazu oduševljenja sopstvenim uspjesima. ,,Autoput je ne samo simbol, već konkretan dokaz blisko bolje, bogatije i srećnije budućnosti naših građana”, ustvrdio je premijer nakon što je odgledao kompjutersku animaciju putovanja 43 kilometra dugom četvrtinom autoputa Bar – Boljare. Koji bi – kada bi bio izgrađen – predstavljao samo manju (doduše i skuplju) polovinu autoputa Bar – Beograd. A i taj bi, takođe pod uslovom da bude izgrađen, pravi značaj dobio tek kada bi bio produžen na istok, do Bukurešta i sjevera (Budimpešta). Premijer, kao da je sve to gotova stvar, Ranku Krivokapiću i prisutnim Kinezima objašnjava kako je predstojeći posao ,,najbolja potvrda ispravnosti ekonomske i ukupne državne politike, koja je od najzaostalije jugoslovenske republike dovela Crnu Goru do pozicije najrazvijenije države Zapadnog Balkana” (citat preuzet u pisanoj formi sa sajta Vlade Crne Gore).

Prešutimo ovu neukusnu šalu o ,,najrazvijenijoj državi”. I podsjetimo premijera kako je zemlja kojom on gospodari četvrt vijeka, pred njegovo stupanje na prijesto imala suficit u razmjeni sa inostranstvom (uz Sloveniju, bila je jedina članica SFRJ čiji je izvoz bio veći od uvoza), trgovačku flotu od 40-ak brodova, ozbiljnu industriju, pristojno školstvo i danas nedostižnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu.

Biće da Krivokapić i Kinezi to, svakako, znaju. A premijer niže: ,,Iskustva malih i velikih ekonomija i država pokazuju da je za ekonomski rast i razvoj, osim snažnih institucija, vladavine prava, efikasne administracije i povoljnog poslovnog ambijenta, presudno važan i kvalitet infrastrukture”. To je, bez sumnje, tačno. Crna Gora nema ništa od pobrojanog.

Autori viceva ovdje bi ubacili dosjetku: Ne bi imali ni drugi – bilo male ili velike ekonomije – da ih vodi Milo Đukanović. Mi se vraćamo priči o budžetu za sljedeću godinu. On će biti održiv ukoliko se bude radilo na štednji, kaže ministar Žugić. ,,Svi smo uskraćeni za svoje ambicije”, pojasnio je suvlasnik novoizgrađene vile na morskoj obali predstavnici Udruženja roditelja djece sa smetnjama u razvoju, koji su molili za više novca. Na fasadama su osvanuli novi grafiti sa porukom Pomozimo Milošu – 14525. I dok građani pokušavaju skupiti novac neophodan za liječenje teško povrijeđenog mladića iz Bara, država planira da sa bankarskim garancijama većim od sto miliona eura (ponovo) pomogne domaće i strane investitore.

Partneri održali lekciju

,,Moramo ozbiljno razmišljati o tome kako da povećamo proizvod i rast, unaprijedimo konkurentnost i pametnim razvojem domaće privrede stvorimo uslove za održivu ekonomiju”, saopštio je premijer Milo Đukanović okupljenoj političko-ekonomskoj eliti u Privrednoj komori, uz poentu: ,,Crnoj Gori nedostaje preduzetničkih znanja i kulture, na šta se moramo usredsrijediti…”.

Konkretne prijedloge za unapređenje crnogorske ekonomske slike momentalno je ponudio podgorički biznismen Tomislav Čelebić. Vlasnik kompanije Čelebić, koji je zbog svojih građevinskih poduhvata dobio nadimak ,,šampion divlje gradnje”, i jedan od suvlasnika Univerziteta Donja Gorica (Čelebić to vlasništvo dijeli sa premijerom Đukanovićem, Veselinom Vukotićem i Draganom Vukčevićem) zbog čega mu prijatelji iz kruga tranzicionih pobjednika tepaju ,,rektore”, imao je dva prijedloga.

Jedan od glavnih problema privrede, zaključuje Tomislav Čelebić na vlastitom primjeru, odnosi se na legalizaciju nelegalno sagrađenih objekata. ,,Postoji oko 100.000 objekata sagrađenih nelegalno, za šta su štete nemjerljive”, rekao je Čelebić – siguran da je ,,veliki broj vlasnika zainteresovan za plaćanje obaveza u razumnom roku, jer bi tako dobili bolju infrastrukturu i veću vrijednost za te objekte”.

Šta je sa onima koji su u zakonskom roku platili propisane dažbine, odnosno nijesu prekoračili dozvoljene građevinske gabarite?

Umjesto te dileme, Čelebić se osvrnuo na neusklađenost obrazovnog sistema sa potrebama ovdašnjeg tržišta rada. ,,Akcenat treba staviti na osnovno i srednje obrazovanje i usmjeravanje mladih ljudi na ono što su potrebe tržišta”, poručio je suvlasnik UDG-a. Izgleda da u Crnoj Gori pod vlašću DPS-a i njegovih tajkuna poslovi budućnosti pretpostavljaju završenu osnovnu školu (nije obavezno svih devet razreda) i jake mišice. Odnosno duge noge. Bravo tajkuni!

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

3 dana

na

17 Maja, 2024

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

3 dana

na

17 Maja, 2024

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Maja, 2024

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo