Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NASILJE U ŠKOLAMA: Popravni za sve

Objavljeno prije

na

Učenika sedmog razreda OŠ Dr Dragiša Ivanović u podgoričkom naselju Zlatica pretukla je grupa vršnjaka protekle nedjelje u holu ispred učionice. Nastavnici su pozvali Hitnu pomoć, a majka je dječaka zatekla onesviješćenog u školi.

Ovaj slučaj je jedinstven i pokazuje da se nasilje iz dvorišta prelilo i u samu školu. Nastavnici sa kojima smo razgovarali kažu da to možda jeste novina za javnost, ali ne i za njih – takvih slučajeva ima, ali se kriju od javnosti. Da škole često zataškavaju probleme konstatovao je u više izvještaja i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

A kako škole reaguju kada slučajevi nasilja dospiju u medije? Direktor škole na Zlatici Niko Raičević je rekao da nije na njima da kažnjavaju učenike, već da daju vaspitne mjere, istakavši da je riječ o ,,malom sukobu”. Bolje da ne zamišljamo što se podrazumijeva pod većim sukobom u školi.

Slično se desilo i kada su sredinom oktobra dva učenika četvrtog razreda podgoričke Osnovne škole Štampar Makarije svog druga iz odjeljenja natjerali da skine pantalone u školskom dvorištu, i to snimali. Direktorica škole Milica Stanković je rekla da je riječ o devetogodišnjaku koji još ,,ne može da razazna šta je dobro, a šta loše”. Roditelji bi ipak trebali to da razaznaju. Roditelji zlostavljanog dječaka tražili da se đaci ne kažnjavaju, već da svako razagovara sa svojim djetetom.

S djecom bi trebalo da razgovaraju svi, počev od roditelja, nastavnika, pedagoga i psihologa… Ali, uglavnom se nema vremena za to. Ombudsman je tokom ove godine od strane učenika/djece primio 21 pritužbu koje su se odnosile na postupanje prosvjetnih radnika kao i na vršnjačko nasilje. Konstatovana je prisutnost nekog oblika vršnjackog nasilja (verbalnog, psihičkog, fizičkog, internet) u svakoj školi.

Nevenka Stanković, zamjenica Ombudsmana, za Monitor kaže: ,,Pritužbe koje se odnose na ovaj problem su sve brojnije, ali to ne mora uslovno značiti da se nasilje nad/među djecom povećava već može biti i da su djeca sve slobodnija da prepoznaju i prijave neprimjereno ponašanje. Stiče se utisak da kao društvo nemamo adekvatan odgovor i pravovremeno rješenje kojim bi se vršnjačko nasilje suzbilo”.

Odgovor društva kao i u mnogim drugim segmentima je u vidu projekta koji se finansira iz inostranstva. Već skoro 10 godina sprovodi se projekat Škola bez nasilja, koji obuhvata 40 od 160 osnovnih škola u zemlji, od kojih je više od pola uključeno tek ove godine. Realizuju ga Ministarstvo prosvjete, Zavod za školstvo i UNICEF.

Sprovođenje projekta ostavljena je na dobru volju školama.

,,Čak i u školama koje su dio programa Škola bez nasilja, gdje je kadar prošao obuku i kojima su prezentovani priručnici za primjenu različitih mjera i protokola za prevenciju nasilja i postupanja kada do njega dođe, ima slučajeva da se sve to ne primjenjuje dosljedno. Odnos prema ovom problemu zavisi najviše od uprave škole i atmosfere i pravila koje uspostavlja, što ne bi trebalo da bude”, kaže za Monitor Ana Katnić, koordinatorka programa Vršnjačko nasilje u Udruženju Roditelji.

Nastavnici sa kojima smo o ovome razgovarali po pravilu su tražili da ostanu anonimni. Kažu da osim seminara i hrpe brošura konkretnog boljitka od ovog projekta nema. Kao primjer navode prepisane recepte tzv. ,,restitucije” iz ,,skandinavskog modela”. Po ovom modelu učeniku koji napravi grešku, nastavnik predočava šta je uradio, pa kad učenik to spozna sam bira i odlučuje na koji način i kako će popraviti pogrešku. U praksi od toga nema ništa. Ipak, navode da rezultati ne mogu doći preko noći, te da su učenici sada svjesniji da osim fizičkog postoje i drugi oblici nasilja. A sama djeca kao ono što im najviše smeta navode – ismijavanje, vrijeđanje, omalovažavanje, protekciju…

,,Za sada se sve svodi na prebacivanje krivice na roditelje najčešće, ili na škole, što je sigurno jedan od razloga zašto nasilja sve više ima. Sve dok budemo tako radili ništa se neće promijeniti. Svakodnevno nam se javljaju roditelji djece koja su žrtve nasilja. Oni se najčešće žale na to da škola ne prepoznaje problem dovoljno i da ga vrlo često negira ili relativizuje. Zaključak roditelja je da škole često neadekvatno postupaju kada do nasilja dođe, a predstavnici škola opet, s druge strane, problem vide u porodičnom vaspitanju”, kaže Katnić.

U praksi to izgleda ovako. Roditelji učenika OŠ Maksim Gorki u Podgorici su nedavno preko medija iznijeli tvrdnju da njihovu djecu reketiraju i zlostavljaju đaci jednog odjeljenja osmog razreda, uzimajući im novac za užinu. Majka jednog od djece, kazala je Vijestima da je njeno dijete izmišljalo bolesti i tražilo izgovore kako ne bi išlo u školu, a ponekad i bježalo sa časova. Tvrdi da ne želi da joj se ime pominje, jer strahuje da će joj nasilnici povrijediti dijete. Direktor škole Svetozar Mijušković ocijenio je da su to ,,sitnice” i dječija posla, i da to nije toliko ozbiljno koliko roditelji misle.

A kad roditelji nasilje nad svojom djecom preozbiljno shvate, dešavaju se slučajevi kao nedavni u Bijelom Polju. Nastavnik ruskog jezika u OŠ Braća Ribar istukao je na času učenika, zbog čega je suspendovan. Nakon toga, mediji su javili da su nastavnika pretukli dječakovi roditelji.

,,U tom gardu koji roditelji imaju prema nastavnicima, kao i nastavnici prema roditeljima, obično se i zaboravlja ono što je najvažnije, a to je dijete”, kaže jedna od nastavnica sa kojom smo razgovarali. Ona tvrdi da su roditelji skloni verbalnom nasilju prema nastavnicima. ,,Skoro je jedan roditelj došao u školu i pitao me ko sam ja da vaspitavam njegovo dijete. Napomenuo mi je da on dijete šalje u školu da uči, a da će se za vaspitanje sam pobrinuti”.

A pojedini roditelji, uz pomoć uprava škola, od starta vode računa o budućnosti djece. Tako se u skoro svim podgoričkim školama pri upisu u školu prave tzv. VIP odjeljenja. U njima su prvaci bogatijih, uglednijih, viđenijih roditelja. Sistem u kome je važna samo ocjena, a ne obrazovanje a kamoli vaspitanje, rezultira time da na Nacionalnom testiranju lučonoše dobijaju jedinice i dvojke.

Koliko se o ovom problemu ozbiljno pristupa govori i podatak da do sada nije urađeno nijedno detaljno istraživanje na reprezentativnom uzorku koje se bavi isključivo vršnjačkim nasiljem, tako da ne postoje pouzdani podaci o tome koliko je ono zastupljeno.

Prošlogodišnje UNICEF-ovo istraživanje pokazalo je da svaki treći građanin Crne Gore zna neko dijete koje je bilo žrtva nasilja u školi. Većina građana smatra da postoje određene grupe djece koje su češće žrtve vršnjačkog nasilja, a to su najčešće pripadnici ugroženih grupa: siromašni, sa smetnjama u razvoju, nacionalne manjine, kao i oni fizički slabiji.

Po Pravilniku o vaspitnim mjerama za učenike, pored fizičkog i verbalnog nasilja, kao teža kršenja discipline navode se: učestalo neprisustvovanje nastavi, pušenje, bacanje petardi u školskom dvorištu, uništavanje školske imovine… U praksi u školama imamo svakodnevno kršenje ovih pravila bez sankcija. Najteža vaspitna mjera koja se može izreći u osnovnoj školi je premještaj u drugo odjeljenje ili drugu školu. No, to se rijetko dešava, jer je za to potrebna saglasnost roditelja kao i škole u koju učenik treba da bude premješten.

,,Sistem nije truo, sistema uopšte nema”, kaže jedan od nastavnika. ,,Nasilje ne samo što se zataškava, već se i promoviše, jer uglavnom prolazi bez ikakve sankcije. A i kada se pokušaju primijeniti neke vaspitne mjere obično se odustaje, uz obrazloženje da će to školi zadati samo glavobolju, da će da zovu ovi i oni, pa sve do toga što da kaznimo te učenike kad ranije nijesmo one druge koji su počinili veći prekršaj”.

Istraživanja pokazuju da preko polovine djece, koja su prepoznata kao nasilnici, kada odrastu krše zakon i postaju prestupnici. Psiholozi tvrde da su najmanje djeca kriva, ona samo usvajaju modele nasilja od roditelja, nastavnika, vršnjaka… Naš problem je što nema ko da im pomogne. Ništa se ne čini s nadom da se neće ponoviti ili da će se sve popraviti samo od sebe. A to se rijetko, skoro nikad ne dešava. Izvjesniji je ovakav nastavak priče, koji se krajem novembra desio u Podgorici: učenik L.M. (16) srednje stručne škole lakše je povrijeđen, kada ga je ispred škole izudarao drugi učenik E.E .(17). Drškom od pištolja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZA I PROTIV GRAĐEVINSKOG MORATORIJUMA U KOLAŠINU: Preča kasa od zaštite prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Kolašinu nema većinske političke volje da se uvede polugodišnji moratorijum na gradnju. Zbog toga gradski centar  ostaje na milost ambicijama investitora, omogućenih DUP-om za koji je više puta ocijenjeno da ne garatuje očuvanje najvrednijeg prostora u Kolašinu

 

U najužem dijelu Kolašina biće moguća gradnja još najmanje 11 mjeseci, prema važećem, starom, Detaljnom urbanističkom planu (DUP) Centar za koji je sa više adresa, uključujući i Vladu i lokalnu samoupravu,  ocijenjeno da je loš. Vladajuća većina (Demokrate, Evropa sad, DF, SNP i URA) nije, sredinom marta, prihvatila predlog opozocionog Pokreta Zajedno gradimo Kolašin da se od Vlade zatraži  polugodišnja zabrana gradnje u centralnoj zoni grada.

Vlada je, prije nekoliko sedmica,  donijela odluku o izmjenama i dopunama DUP-a Centar,  ali nije stavila van snage taj dokument. Ocijenjeno je da važeći DUP, koji je na snazi već deceniju I po,  nije do sada donio mnogo koristi Kolašinu. Potom je Vlada posao izrade izmjene i dopuna važećeg DUP-a oročila na 11 mjeseci.

,,U narednom planskom dokumentu, sugerisano je, akcenat treba staviti na rekonstrukciju arhitektonski vrijednih objekata i izgradnju objekata od javnog interesa. Posebna pažnja izmjenama i dopunama DUP-a Centar, između ostalog, trebalo bi da bude posvećana uređenju javnih površina, glavnoj ulici, gradskim parkovima.

Da je 11 mjeseci za revidovanje aktuelnog DUP-a  previše smatra odbornik Pokreta Zajedno gradimo Kolašin Bojan Zeković. Njegov prijedlog o polugodišnjem moratorijumu na gradnju, izuzimajući radove na javnoj infrastrukturi,  podržale su i iz nedavno osnovane Incijative Zeleni Kolašina. DUP Centar, kaže Zeković, ,,direktno je suprotstavljen ciljevima i načelima planiranja i izgradnje definisanim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata”. Prema njegovim riječima, umjesto da štiti prostor, taj dokument ,,daje smjernice za njegovo uništenje i presudno je važno da se do donošenja izmjena i dopuna postojeće odredbe stave van snage”. Iz Inicijative Zeleni Kolašina, objašnjavaju da brinu, ,,na koji će način osjetljivi prostor u centru grada biti tretiran tokom perioda izrade izmjena i dopuna važećeg DUP-a”.

,,Sve i kada bi novi plan bio usvojen kroz 11 mjeseci, to je jako dug period u toku kog ambijent Kolašina, ukoliko se nastavi sa ovakvom izgradnjom,  može biti nepovratno narušen i uništen.  Tokom tog perioda ovaj prostor će nastaviti da se ubrzano mijenja. Ukratko, ne dobijamo ni vremena ni prostora za razmišljanje i strateško planiranje budućeg razvoja Kolašina”, ocjenjuju iz Incijative.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Stop inflaciji – do daljnjeg

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istinsko poboljšanje možemo očekivati tek kada se posvetimo neophodnim privrednim i društvenim reformama. Pošto, koliko god da smanjite trgovačku maržu, ručak treba zaraditi

 

Makar smo u nečemu saglasni: lakše se diše otkako se šest trgovinskih lanaca (Aroma, Franca, Voli, HDL Laković, Mega promet i IDEA), na inicijativu Vlade, uključilo u akciju Stop inflaciji. Sada se u njihovim prodavnicama može trgovati barem po jedan artikal iz palete 25 proizvoda (uglavnom je riječ o osnovnim životnim namirnicama) uz ograničenu trgovačku maržu od pet odsto. Zvanično, akcija traje do kraja aprila mada se već najavljuje da će ona biti produžena do juna.

U medijima se pojavila računica da prosječno domaćinstvo, trgujući proizvode sa sniženom cijenom, mjesečno može uštedjeti od 15 do 40 eura.

Iz Vlade su iskoristili priliku da se pohvale. ,,Moglo je ranije, a moglo je da uopšte ne bude… Vlada je uradila sve što je mogla u datom momentu i ova akcija se samo nadovezuje na prethodne odluke”, kazao je ministar Goran  Đurović. Osvrnuo se i na prve primjedbe o broju i odabiru proizvoda uključenih u akciju. „Da smo stavili 35 bilo bi pitanje zašto nije 36. Ovo je za početak dobar potez, a u narednom periodu ćemo vidjeti kako će se kretati akcija, a možda ćemo u maju izmijeniti listu proizvoda”.

Vlasnici trgovinskih lanaca pohvalili su vlastitu kooperativnost i spremnost da pomognu borbu za kvalitetnije i jeftinije snabdijevanje građana. Još su ustvrdili da su cijene u njihovim radnjama niže nego bilo gdje u regionu te da ponegdje minimalna sniženja nakon ograničene marže ukazuju da ni do sada nijesu zloupotrebljavali pozicije ostvarujući ekstraprofit. Opet, cijene nekih proizvoda (uvozni sirevi, suhomesnati proizvodi) ukazuju da ranije zaračunate marže i nijesu bile tako male, pošto su neki od tih proizvoda od sredine nedjelje u radnjama jeftiniji i za 2-3 eura po kilogramu.

Očekivano, sindikati su pohvalili sniženja. „Pozdravljamo akciju Stop inflaciji za koju se nadamo da će biti prva ali ne i posljednja akcija nadležnih institucija na planu zaustavljanja i smanjenja negativnih efekata inflatornog trenda”, saopšteno je iz USSCG, uz podsjećanje da je Vlada mogla dati veći doprinos akciji obuzdavanja posljedica galopirajuće inflacije (oko 17 odsto na godišnjem nivou). „Pozivamo Vladu da se pridruži antiinflacionoj kampanji tako što će obnoviti Odluku o privremenom umanjenju akciza za promet bezolovnog benzina i gasnih ulja“, predložili su sindikalci.

Čula se i poneka primjedba. Od one da su se na sniženju našli manje kvalitetni i rjeđe traženi artikli, pa do odabira proizvoda među kojima su se našli i neki (čokolada, gazirani sokovi) za koje nas je Vlada, krajem prošle godine, povećavajući akcize ubjeđivala da nijesu zdravi pa većom cijenom želi uticati na njihovu potrošnju.

Postoje i sistemske zamjerke. Među ponuđenim proizvodima sa ograničenom maržom jedva da se može pronaći neki proizveden u Crnoj Gori (jaja, bijeli sir…?). Smanjujući marže, trgovci smanjuju buduću zaradu a izdaci ostaju veliki. Ili su sve veći. Država, istovremeno, ne olakšava njihovo poslovanje. Prije će biti da će zahvat iz tzv. realnog sektora u skoroj budućnosti postati veći. Pošto, prema nekim podacima, već danas  jedan od svaka tri zapošljena u Crnoj Gori radi u javnoj administraciji. Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže kako ne vidi problem u tome što su plate u državnoj administraciji jednake ili veće od onih u privatnom sektoru. Iako država odavno boluje od manjka para i viška zaposlenih, dok se realni sektor suočava sa ozbiljnim problemom manjka radne snage.

Otud sumnja da je i akcija Stop inflaciji, zapravo, dio promotivne i predizborne kampanje ograničenog dometa. Koji dan prije ili kasnije vratićemo se na staro. Pravo poboljšanje možemo očekivati tek kada se istinski posvetimo neophodnim privrednim i društvenim reformama. Koliko god da smanjite trgovačku maržu – ručak treba zaraditi.

Z. RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.

Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.

Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.

Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.

Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.

Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.

U zemljama Evrope, po broju žrtava vršnjačkog nasilja prednjače Litvanija, Latvija, Rumunija, Moldavija, Bugarska…

Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Međutim, prema ranijim analizama, ova vrsta nasilja je u porastu.

Istraživanje NVO Juventas, sprovedeno 2018, pokazuje da je tada svako peto dijete doživjelo nasilje od vršnjaka. Prema tom istraživanju, koje je obuhvatilo 41 srednju i 75 osnovnih škola u 18 opština, gotovo polovina nastavnika srednjih škola te je školske godine potvrdila da su im se učenik ili učenica požalili da su žrtva nasilnog ponašanja.

UNICEF-ovo istraživanje iz 2021. godine pokazalo je da je gotovo svako treće dijete, odnosno, 28 odsto mladih uzrasta od 12 do 17 godina, u našoj zemlji bilo žrtva vršnjačkog nasilja.

„Ovo je zabrinjavajuće. Zahtijeva organizovanje hitne akcije, na čelu sa Vladom koja bi trebalo da preduzme odgovarajuće mjere zaštite djece od nasilja. Treba raditi na jačanju zakona koji imaju za cilj zaštitu djece. Važno je podizati svijest o ovom problemu”, kaže za Monitor psihološkinja Ivana Jokić.

Prema njenim riječima, brojni su razlozi zašto je nasilje u porastu. „Neki od njih su socio-ekonomske okolnosti porodice: siromaštvo, narušeno mentalno zdravlje, frustracije, nasilje u porodici… Djeca, žrtve nasilja u porodici ili vršnjačkoj grupi, često i sama postaju nasilnici. Nije dovoljno raditi samo sa djecom koja su pretrpjela nasilje, nego i sa onima koji pokazuju agresivno i nasilno ponašanje”, ističe Jokić.

Važno je znati i šta se sve podrazumijeva pod nasiljem. Ono može imati oblik prijetnji, tjelesnih povreda, ogovaranja, uzimanja ili uništavanja stvari. Može uključivati i neugodne komentare o djetetovoj porodici ili rodbini.

Jedan od nasilnika ponovio je krivično djelo u roku od samo nekoliko nedjelja. Prvo je sredinom februara ove godine pretukao petnaestogodišnjaka na prostoru nekadašnje kasarne Morača u Podgorici, a početkom marta, uz podršku nekoliko drugova nasilnika, još jednog tinejdžera, takođe u užem centru grada. Zasmetala im je majica sa obilježjima fudbalskog kluba Crvena zvezda. Tražili su mu da je skine, a nakon što je odbio – pretukli su ga palicama. Otac pretučenog dječaka saopštio je da neće odustati dok svi nasilnici ne dobiju zasluženu kaznu.

Zbog sve učestalijih slučajeva nasilja među djecom, članovi Udruženja Roditelji nedavno su organizovali protest na Trgu nezavisnosti u Podgorici. Zatražili su od nadležnih da zaštite djecu u Crnoj Gori od nasilja, pod parolom: Nećemo da živimo u strahu.

Iz Kriminalističke policije za suzbijanje nasilja u porodici i maloljetničke delinkvencije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica najavili su da će biti pojačano prisustvo policije u dvorištima škola.

Krivični zakonik Crne Gore predviđa kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina za one koji grubim vrijeđanjem, zlostavljanjem, vršenjem nasilja, izazivanjem tuče ili drskim ili bezobzirnim ponašanjem remete javni red i mir ili ugroze druge. Maloljetniku starijem od 14 godina se za učinjeno krivično djelo mogu izreći vaspitne mjere, kazna maloljetničkog zatvora ili druge mjere bezbjednosti. Ukoliko nasilnici imaju manje od 14 godina, slučajevi se obično prosljeđuju nadležnim socijalnim službama, koje treba da pruže podršku žrtvama, pružaju savjetovanja počiniocima nasilja i njihovim roditeljima, obavljaju nadzor njihovog ponašanja i ostale zaštitne mjere.

Škole, prema Zakonu o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, mogu da, pored smanjenja vladanja, odrede i vaspitne mjere, poput pismenih opomena, ukora ili premještaja u drugo odjeljenje ili školu.

U istraživanju NVO Juventas iz 2018. kao jednu od najčešćih prepreka sa kojima se suočavaju prilikom rješavanja problema vršnjačkog nasilja, roditelji su naveli generalnu nezainteresovanost cjelokupnog sistema za ovaj problem. Najmanje vjeruju drugim roditeljim i centrima za socijalni rad. Niske ocjene socijalnim službama tada je dalo i nastavno osoblje.

U Lokalnom akcionom planu za prevenciju i borbu protiv vršnjačkog nasilja Opštine Herceg Novi za period od 2020. do 2022. godine konstatuju se problemi nedovoljne angažovanosti postojećih resursa na prevenciji nasilja, nizak stepen informisanosti djece, roditelja i ostalih aktera o prepoznavanju vršnjačkog nasilja i reagovanju u slučajevima nasilja, nedovoljna  saradnja…

UNICEF-ovo istraživanje Global Kids Online iz 2021. pokazalo je da se trećina mladih u dobi od 12 do 17 godina (32 odsto) lako naljuti i da često gubi živce.

Ivana Jokić upozorava da kazna sama po sebi nekada ne daje rezultat. „Sa djecom treba raditi od malena. Rješenje vidim u edukaciji, što djece, što roditelja, što nastavnika. Ne smijemo zatvarati oči pred problemom, a to je čest slučaj u našem društvu”.

Nastavnici bi, ističe ova psihološkinja, trebalo da upute dijete da dobije psihološku pomoć ukoliko primijete da mu nijesu dovoljno razvijene socijalne vještine.

Istraživanje NVO Juventas iz 2018. pokazalo je da se oko 10 odsto đaka osnovnih škola u Crnoj Gori osjećalo povrijeđeno, uplašeno ili postiđeno zbog sadržaja koji je njegov vršnjak podijelio na društvenim mrežama.

Aleksa Janković 10. maja 2011. godine oduzeo je sebi život skokom sa zgrade u Nišu u kojoj je živio. Tada je imao 14 godina. Osam mjeseci trpio je fizičko i psihičko zlostavljanje u školi. Vršnjaci su ga mučili, tukli, hvatali za vrat, udarali mu glavom u drvo. Proživio je potres mozga, nosio je gips, a dobio je i posttraumatski sindrom.

Njegovi roditelji su nadležnim službama i direktorki škole prijavljivali nasilje.  Niko nije reagovao.

Slučaj je, u sudskom postupku, završen – kažnjena je škola i direktorka.

Troje od sedam nasilnika koji su maltretirali Aleksu presudom Višeg suda za maloljetnike u Nišu pravosnažno su osuđeni na vaspitne mjere. U dnevniku su im, međutim, ostale petice iz vladanja.

Da se ovakva tragedija ne bi ponovila, osmišljen je Aleksin zakon, kojim se predviđa pooštravanje kaznenih mjera ne samo za nasilnike, već i nastavnike i roditelje. Na ovaj zakon, ili neki sličan, i dalje se čeka u Srbiji.

U Crnoj Gori ne postoji Strategija za prevenciju neprimjerenog ponašanja djece i mladih i maloljetničke delinkvencije. Nema dovoljno policijskih službenika edukovanih za rad sa maloljetnicima.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo