Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NASILJE U ŠKOLAMA: Popravni za sve

Objavljeno prije

na

Učenika sedmog razreda OŠ Dr Dragiša Ivanović u podgoričkom naselju Zlatica pretukla je grupa vršnjaka protekle nedjelje u holu ispred učionice. Nastavnici su pozvali Hitnu pomoć, a majka je dječaka zatekla onesviješćenog u školi.

Ovaj slučaj je jedinstven i pokazuje da se nasilje iz dvorišta prelilo i u samu školu. Nastavnici sa kojima smo razgovarali kažu da to možda jeste novina za javnost, ali ne i za njih – takvih slučajeva ima, ali se kriju od javnosti. Da škole često zataškavaju probleme konstatovao je u više izvještaja i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

A kako škole reaguju kada slučajevi nasilja dospiju u medije? Direktor škole na Zlatici Niko Raičević je rekao da nije na njima da kažnjavaju učenike, već da daju vaspitne mjere, istakavši da je riječ o ,,malom sukobu”. Bolje da ne zamišljamo što se podrazumijeva pod većim sukobom u školi.

Slično se desilo i kada su sredinom oktobra dva učenika četvrtog razreda podgoričke Osnovne škole Štampar Makarije svog druga iz odjeljenja natjerali da skine pantalone u školskom dvorištu, i to snimali. Direktorica škole Milica Stanković je rekla da je riječ o devetogodišnjaku koji još ,,ne može da razazna šta je dobro, a šta loše”. Roditelji bi ipak trebali to da razaznaju. Roditelji zlostavljanog dječaka tražili da se đaci ne kažnjavaju, već da svako razagovara sa svojim djetetom.

S djecom bi trebalo da razgovaraju svi, počev od roditelja, nastavnika, pedagoga i psihologa… Ali, uglavnom se nema vremena za to. Ombudsman je tokom ove godine od strane učenika/djece primio 21 pritužbu koje su se odnosile na postupanje prosvjetnih radnika kao i na vršnjačko nasilje. Konstatovana je prisutnost nekog oblika vršnjackog nasilja (verbalnog, psihičkog, fizičkog, internet) u svakoj školi.

Nevenka Stanković, zamjenica Ombudsmana, za Monitor kaže: ,,Pritužbe koje se odnose na ovaj problem su sve brojnije, ali to ne mora uslovno značiti da se nasilje nad/među djecom povećava već može biti i da su djeca sve slobodnija da prepoznaju i prijave neprimjereno ponašanje. Stiče se utisak da kao društvo nemamo adekvatan odgovor i pravovremeno rješenje kojim bi se vršnjačko nasilje suzbilo”.

Odgovor društva kao i u mnogim drugim segmentima je u vidu projekta koji se finansira iz inostranstva. Već skoro 10 godina sprovodi se projekat Škola bez nasilja, koji obuhvata 40 od 160 osnovnih škola u zemlji, od kojih je više od pola uključeno tek ove godine. Realizuju ga Ministarstvo prosvjete, Zavod za školstvo i UNICEF.

Sprovođenje projekta ostavljena je na dobru volju školama.

,,Čak i u školama koje su dio programa Škola bez nasilja, gdje je kadar prošao obuku i kojima su prezentovani priručnici za primjenu različitih mjera i protokola za prevenciju nasilja i postupanja kada do njega dođe, ima slučajeva da se sve to ne primjenjuje dosljedno. Odnos prema ovom problemu zavisi najviše od uprave škole i atmosfere i pravila koje uspostavlja, što ne bi trebalo da bude”, kaže za Monitor Ana Katnić, koordinatorka programa Vršnjačko nasilje u Udruženju Roditelji.

Nastavnici sa kojima smo o ovome razgovarali po pravilu su tražili da ostanu anonimni. Kažu da osim seminara i hrpe brošura konkretnog boljitka od ovog projekta nema. Kao primjer navode prepisane recepte tzv. ,,restitucije” iz ,,skandinavskog modela”. Po ovom modelu učeniku koji napravi grešku, nastavnik predočava šta je uradio, pa kad učenik to spozna sam bira i odlučuje na koji način i kako će popraviti pogrešku. U praksi od toga nema ništa. Ipak, navode da rezultati ne mogu doći preko noći, te da su učenici sada svjesniji da osim fizičkog postoje i drugi oblici nasilja. A sama djeca kao ono što im najviše smeta navode – ismijavanje, vrijeđanje, omalovažavanje, protekciju…

,,Za sada se sve svodi na prebacivanje krivice na roditelje najčešće, ili na škole, što je sigurno jedan od razloga zašto nasilja sve više ima. Sve dok budemo tako radili ništa se neće promijeniti. Svakodnevno nam se javljaju roditelji djece koja su žrtve nasilja. Oni se najčešće žale na to da škola ne prepoznaje problem dovoljno i da ga vrlo često negira ili relativizuje. Zaključak roditelja je da škole često neadekvatno postupaju kada do nasilja dođe, a predstavnici škola opet, s druge strane, problem vide u porodičnom vaspitanju”, kaže Katnić.

U praksi to izgleda ovako. Roditelji učenika OŠ Maksim Gorki u Podgorici su nedavno preko medija iznijeli tvrdnju da njihovu djecu reketiraju i zlostavljaju đaci jednog odjeljenja osmog razreda, uzimajući im novac za užinu. Majka jednog od djece, kazala je Vijestima da je njeno dijete izmišljalo bolesti i tražilo izgovore kako ne bi išlo u školu, a ponekad i bježalo sa časova. Tvrdi da ne želi da joj se ime pominje, jer strahuje da će joj nasilnici povrijediti dijete. Direktor škole Svetozar Mijušković ocijenio je da su to ,,sitnice” i dječija posla, i da to nije toliko ozbiljno koliko roditelji misle.

A kad roditelji nasilje nad svojom djecom preozbiljno shvate, dešavaju se slučajevi kao nedavni u Bijelom Polju. Nastavnik ruskog jezika u OŠ Braća Ribar istukao je na času učenika, zbog čega je suspendovan. Nakon toga, mediji su javili da su nastavnika pretukli dječakovi roditelji.

,,U tom gardu koji roditelji imaju prema nastavnicima, kao i nastavnici prema roditeljima, obično se i zaboravlja ono što je najvažnije, a to je dijete”, kaže jedna od nastavnica sa kojom smo razgovarali. Ona tvrdi da su roditelji skloni verbalnom nasilju prema nastavnicima. ,,Skoro je jedan roditelj došao u školu i pitao me ko sam ja da vaspitavam njegovo dijete. Napomenuo mi je da on dijete šalje u školu da uči, a da će se za vaspitanje sam pobrinuti”.

A pojedini roditelji, uz pomoć uprava škola, od starta vode računa o budućnosti djece. Tako se u skoro svim podgoričkim školama pri upisu u školu prave tzv. VIP odjeljenja. U njima su prvaci bogatijih, uglednijih, viđenijih roditelja. Sistem u kome je važna samo ocjena, a ne obrazovanje a kamoli vaspitanje, rezultira time da na Nacionalnom testiranju lučonoše dobijaju jedinice i dvojke.

Koliko se o ovom problemu ozbiljno pristupa govori i podatak da do sada nije urađeno nijedno detaljno istraživanje na reprezentativnom uzorku koje se bavi isključivo vršnjačkim nasiljem, tako da ne postoje pouzdani podaci o tome koliko je ono zastupljeno.

Prošlogodišnje UNICEF-ovo istraživanje pokazalo je da svaki treći građanin Crne Gore zna neko dijete koje je bilo žrtva nasilja u školi. Većina građana smatra da postoje određene grupe djece koje su češće žrtve vršnjačkog nasilja, a to su najčešće pripadnici ugroženih grupa: siromašni, sa smetnjama u razvoju, nacionalne manjine, kao i oni fizički slabiji.

Po Pravilniku o vaspitnim mjerama za učenike, pored fizičkog i verbalnog nasilja, kao teža kršenja discipline navode se: učestalo neprisustvovanje nastavi, pušenje, bacanje petardi u školskom dvorištu, uništavanje školske imovine… U praksi u školama imamo svakodnevno kršenje ovih pravila bez sankcija. Najteža vaspitna mjera koja se može izreći u osnovnoj školi je premještaj u drugo odjeljenje ili drugu školu. No, to se rijetko dešava, jer je za to potrebna saglasnost roditelja kao i škole u koju učenik treba da bude premješten.

,,Sistem nije truo, sistema uopšte nema”, kaže jedan od nastavnika. ,,Nasilje ne samo što se zataškava, već se i promoviše, jer uglavnom prolazi bez ikakve sankcije. A i kada se pokušaju primijeniti neke vaspitne mjere obično se odustaje, uz obrazloženje da će to školi zadati samo glavobolju, da će da zovu ovi i oni, pa sve do toga što da kaznimo te učenike kad ranije nijesmo one druge koji su počinili veći prekršaj”.

Istraživanja pokazuju da preko polovine djece, koja su prepoznata kao nasilnici, kada odrastu krše zakon i postaju prestupnici. Psiholozi tvrde da su najmanje djeca kriva, ona samo usvajaju modele nasilja od roditelja, nastavnika, vršnjaka… Naš problem je što nema ko da im pomogne. Ništa se ne čini s nadom da se neće ponoviti ili da će se sve popraviti samo od sebe. A to se rijetko, skoro nikad ne dešava. Izvjesniji je ovakav nastavak priče, koji se krajem novembra desio u Podgorici: učenik L.M. (16) srednje stručne škole lakše je povrijeđen, kada ga je ispred škole izudarao drugi učenik E.E .(17). Drškom od pištolja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo