Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NASILJE U ŠKOLAMA: Popravni za sve

Objavljeno prije

na

Učenika sedmog razreda OŠ Dr Dragiša Ivanović u podgoričkom naselju Zlatica pretukla je grupa vršnjaka protekle nedjelje u holu ispred učionice. Nastavnici su pozvali Hitnu pomoć, a majka je dječaka zatekla onesviješćenog u školi.

Ovaj slučaj je jedinstven i pokazuje da se nasilje iz dvorišta prelilo i u samu školu. Nastavnici sa kojima smo razgovarali kažu da to možda jeste novina za javnost, ali ne i za njih – takvih slučajeva ima, ali se kriju od javnosti. Da škole često zataškavaju probleme konstatovao je u više izvještaja i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

A kako škole reaguju kada slučajevi nasilja dospiju u medije? Direktor škole na Zlatici Niko Raičević je rekao da nije na njima da kažnjavaju učenike, već da daju vaspitne mjere, istakavši da je riječ o ,,malom sukobu”. Bolje da ne zamišljamo što se podrazumijeva pod većim sukobom u školi.

Slično se desilo i kada su sredinom oktobra dva učenika četvrtog razreda podgoričke Osnovne škole Štampar Makarije svog druga iz odjeljenja natjerali da skine pantalone u školskom dvorištu, i to snimali. Direktorica škole Milica Stanković je rekla da je riječ o devetogodišnjaku koji još ,,ne može da razazna šta je dobro, a šta loše”. Roditelji bi ipak trebali to da razaznaju. Roditelji zlostavljanog dječaka tražili da se đaci ne kažnjavaju, već da svako razagovara sa svojim djetetom.

S djecom bi trebalo da razgovaraju svi, počev od roditelja, nastavnika, pedagoga i psihologa… Ali, uglavnom se nema vremena za to. Ombudsman je tokom ove godine od strane učenika/djece primio 21 pritužbu koje su se odnosile na postupanje prosvjetnih radnika kao i na vršnjačko nasilje. Konstatovana je prisutnost nekog oblika vršnjackog nasilja (verbalnog, psihičkog, fizičkog, internet) u svakoj školi.

Nevenka Stanković, zamjenica Ombudsmana, za Monitor kaže: ,,Pritužbe koje se odnose na ovaj problem su sve brojnije, ali to ne mora uslovno značiti da se nasilje nad/među djecom povećava već može biti i da su djeca sve slobodnija da prepoznaju i prijave neprimjereno ponašanje. Stiče se utisak da kao društvo nemamo adekvatan odgovor i pravovremeno rješenje kojim bi se vršnjačko nasilje suzbilo”.

Odgovor društva kao i u mnogim drugim segmentima je u vidu projekta koji se finansira iz inostranstva. Već skoro 10 godina sprovodi se projekat Škola bez nasilja, koji obuhvata 40 od 160 osnovnih škola u zemlji, od kojih je više od pola uključeno tek ove godine. Realizuju ga Ministarstvo prosvjete, Zavod za školstvo i UNICEF.

Sprovođenje projekta ostavljena je na dobru volju školama.

,,Čak i u školama koje su dio programa Škola bez nasilja, gdje je kadar prošao obuku i kojima su prezentovani priručnici za primjenu različitih mjera i protokola za prevenciju nasilja i postupanja kada do njega dođe, ima slučajeva da se sve to ne primjenjuje dosljedno. Odnos prema ovom problemu zavisi najviše od uprave škole i atmosfere i pravila koje uspostavlja, što ne bi trebalo da bude”, kaže za Monitor Ana Katnić, koordinatorka programa Vršnjačko nasilje u Udruženju Roditelji.

Nastavnici sa kojima smo o ovome razgovarali po pravilu su tražili da ostanu anonimni. Kažu da osim seminara i hrpe brošura konkretnog boljitka od ovog projekta nema. Kao primjer navode prepisane recepte tzv. ,,restitucije” iz ,,skandinavskog modela”. Po ovom modelu učeniku koji napravi grešku, nastavnik predočava šta je uradio, pa kad učenik to spozna sam bira i odlučuje na koji način i kako će popraviti pogrešku. U praksi od toga nema ništa. Ipak, navode da rezultati ne mogu doći preko noći, te da su učenici sada svjesniji da osim fizičkog postoje i drugi oblici nasilja. A sama djeca kao ono što im najviše smeta navode – ismijavanje, vrijeđanje, omalovažavanje, protekciju…

,,Za sada se sve svodi na prebacivanje krivice na roditelje najčešće, ili na škole, što je sigurno jedan od razloga zašto nasilja sve više ima. Sve dok budemo tako radili ništa se neće promijeniti. Svakodnevno nam se javljaju roditelji djece koja su žrtve nasilja. Oni se najčešće žale na to da škola ne prepoznaje problem dovoljno i da ga vrlo često negira ili relativizuje. Zaključak roditelja je da škole često neadekvatno postupaju kada do nasilja dođe, a predstavnici škola opet, s druge strane, problem vide u porodičnom vaspitanju”, kaže Katnić.

U praksi to izgleda ovako. Roditelji učenika OŠ Maksim Gorki u Podgorici su nedavno preko medija iznijeli tvrdnju da njihovu djecu reketiraju i zlostavljaju đaci jednog odjeljenja osmog razreda, uzimajući im novac za užinu. Majka jednog od djece, kazala je Vijestima da je njeno dijete izmišljalo bolesti i tražilo izgovore kako ne bi išlo u školu, a ponekad i bježalo sa časova. Tvrdi da ne želi da joj se ime pominje, jer strahuje da će joj nasilnici povrijediti dijete. Direktor škole Svetozar Mijušković ocijenio je da su to ,,sitnice” i dječija posla, i da to nije toliko ozbiljno koliko roditelji misle.

A kad roditelji nasilje nad svojom djecom preozbiljno shvate, dešavaju se slučajevi kao nedavni u Bijelom Polju. Nastavnik ruskog jezika u OŠ Braća Ribar istukao je na času učenika, zbog čega je suspendovan. Nakon toga, mediji su javili da su nastavnika pretukli dječakovi roditelji.

,,U tom gardu koji roditelji imaju prema nastavnicima, kao i nastavnici prema roditeljima, obično se i zaboravlja ono što je najvažnije, a to je dijete”, kaže jedna od nastavnica sa kojom smo razgovarali. Ona tvrdi da su roditelji skloni verbalnom nasilju prema nastavnicima. ,,Skoro je jedan roditelj došao u školu i pitao me ko sam ja da vaspitavam njegovo dijete. Napomenuo mi je da on dijete šalje u školu da uči, a da će se za vaspitanje sam pobrinuti”.

A pojedini roditelji, uz pomoć uprava škola, od starta vode računa o budućnosti djece. Tako se u skoro svim podgoričkim školama pri upisu u školu prave tzv. VIP odjeljenja. U njima su prvaci bogatijih, uglednijih, viđenijih roditelja. Sistem u kome je važna samo ocjena, a ne obrazovanje a kamoli vaspitanje, rezultira time da na Nacionalnom testiranju lučonoše dobijaju jedinice i dvojke.

Koliko se o ovom problemu ozbiljno pristupa govori i podatak da do sada nije urađeno nijedno detaljno istraživanje na reprezentativnom uzorku koje se bavi isključivo vršnjačkim nasiljem, tako da ne postoje pouzdani podaci o tome koliko je ono zastupljeno.

Prošlogodišnje UNICEF-ovo istraživanje pokazalo je da svaki treći građanin Crne Gore zna neko dijete koje je bilo žrtva nasilja u školi. Većina građana smatra da postoje određene grupe djece koje su češće žrtve vršnjačkog nasilja, a to su najčešće pripadnici ugroženih grupa: siromašni, sa smetnjama u razvoju, nacionalne manjine, kao i oni fizički slabiji.

Po Pravilniku o vaspitnim mjerama za učenike, pored fizičkog i verbalnog nasilja, kao teža kršenja discipline navode se: učestalo neprisustvovanje nastavi, pušenje, bacanje petardi u školskom dvorištu, uništavanje školske imovine… U praksi u školama imamo svakodnevno kršenje ovih pravila bez sankcija. Najteža vaspitna mjera koja se može izreći u osnovnoj školi je premještaj u drugo odjeljenje ili drugu školu. No, to se rijetko dešava, jer je za to potrebna saglasnost roditelja kao i škole u koju učenik treba da bude premješten.

,,Sistem nije truo, sistema uopšte nema”, kaže jedan od nastavnika. ,,Nasilje ne samo što se zataškava, već se i promoviše, jer uglavnom prolazi bez ikakve sankcije. A i kada se pokušaju primijeniti neke vaspitne mjere obično se odustaje, uz obrazloženje da će to školi zadati samo glavobolju, da će da zovu ovi i oni, pa sve do toga što da kaznimo te učenike kad ranije nijesmo one druge koji su počinili veći prekršaj”.

Istraživanja pokazuju da preko polovine djece, koja su prepoznata kao nasilnici, kada odrastu krše zakon i postaju prestupnici. Psiholozi tvrde da su najmanje djeca kriva, ona samo usvajaju modele nasilja od roditelja, nastavnika, vršnjaka… Naš problem je što nema ko da im pomogne. Ništa se ne čini s nadom da se neće ponoviti ili da će se sve popraviti samo od sebe. A to se rijetko, skoro nikad ne dešava. Izvjesniji je ovakav nastavak priče, koji se krajem novembra desio u Podgorici: učenik L.M. (16) srednje stručne škole lakše je povrijeđen, kada ga je ispred škole izudarao drugi učenik E.E .(17). Drškom od pištolja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Prema spisima Europola i bivši policijski službenik Ljubo Milović je bio dio narko-kartela “kavačkog klana” pod vođstvom Radoja Zvicera. Za njim se bezuspješno traga od jula 2022.godine zbog sumnje da je počinio više teških krivičnih djela – stvaranje kriminalne organizacije, zloupotreba službenog položaja, šverc droge, krijumčarenje cigareta i pa čak i da je dio kriminalne grupe koja je ubila srpskog državljanina Milana Lepoju. 

U međuvremenu i srpsko tužilaštvo formiralo je predmet protiv Milovića. Tako se pred Specijalnim sudom u Beogradu sudi devetočlanoj grupi koju je organizovao, prema njihovim dokazima, odbjegli Milović. U grupi su i pripadnici MUP-a i BIA, optuženi da su krijumčarili velike količine kokaina prekookeanskim brodovima iz Južne Amerike u zemlje Evropske unije.

Godinu nakon što je izabran, Novović izdaje nalog za hapšenje više policijskih službenika ali i za hapšenje Dejana Kneževića tadašnjeg pomoćnika direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala.  Specijalno tužilaštvo ga tereti za stvaranje kriminalne organizacije i odavanje službene tajne pripadnicima Kavačkog klana. Nakon hapšenja, a kasnije i pred sudom tokom kontrole optužnice Knežević je negirao optužbe.

Nakon višemjesečnog pritvora Knežević je pušten da se brani sa slobode, a osnovanosti o validnosti tvrdnji Specijalnog tužilaštva, nakon što je vraćena prva optužnica i dostavljanje dopunjene verzije, Viši sud tek treba da odlučuje. Na istom tužiočevom spisku našlo se još desetak tada aktivnih i bivših službenika policije koji se terete za niz krivičnih djela među kojima i da su organizovali šverc kokaina iz Ekvadora do država Evropske unije i Turske, novac stečen od kokaina transportovali u Srbiju i Crnu Goru, nabavljali veće količine oružja i eksplozivnih materija…

Spisak osumnjičenih uniformisanih lica njihovim hapšenjem se nije iscrpio. Kada je to malo ko i očekivao lisice su ponovo škljocnule i to 24.jula prošle godine. Tada su stavljene Veselinu Veljoviću, jednom od ključnih ljudi u sektoru bezbjednosti u posljednje tri decenije. Veljovića je 2005. Vlada Mila Đukanovića imenovala na čelo crnogorske policije.

Mjesto šefa policije krajem 2011. godine zamijenio je mjestom savjetnika za bezbjednost i odbranu predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, a 2014. ga tadašnji premijer Đukanović postavlja za sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost.  Na čelo crnogorske policije vraća se jula 2018.godine, u Vladi Duška Markovića. Na tom mjestu će ostati do decembra 2020. godine, kada je izabrana Vlada Zdravka Krivokapića.

Specijalno državno tužilaštvo u januaru je predalo optužnicu protiv 15 osoba, uključujući i Veljovića, koji se tereti da je zloupotrijebio službeni položaj u korist kriminalne organizacije, koju je formirao odbjegli Nikšićanin Aleksandar Mrkić.  Viši sud je u maju potvrdio optužnicu protiv Mrkićeve grupe i Veljovića, kojem je u nekoliko navrata produžavan pritvor. Veljović je pred tužilaštvom negirao optužbe.  Veljović se i dalje nalazi u pritvoru.

Nekoliko mjeseci nakon Veljovića, 18. Novembra, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, uhapšen je još jedan bivši direktor crnogorske policije – Slavko Stojanović i to zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj u vezi sa švercom cigareta.  Krajem decembra prošle godine pušten je da se u daljem postupku brani sa slobode a nedavno je Viši sud potvrdio optužnicu koju je protiv Stojanovića podiglo Specijalno državno tužilaštvo. Tim aktom SDT tereti Stojanovića za krivična djela – zloupotreba službenog položaja i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Sredinom aprila po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva uhapšen je i bivši visoki policijski funkcioner Zoran Lazović. Istovremeno su lisice stavljene i njegovom prijatelju bivšem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.

Terete ih da su kao GST i pomoćnih direktora Uprave policije radili u korist mafijaškog kavačkog klana. SDT sumnjiči Lazovića da je aminovao otvaranje crnogorske granice za ulazak plaćenika te organizovane kriminalne grupe Veljka Belivuka i Marka Miljkovića.

Obojici se na teret stavlja da su teških optužbi spasili visokopozicioniranog člana kavačkog klana Duška Roganovića. Obojica se i dalje nalaze u pritvoru koji im zadnjim donijetim rješnjem može trajati do 14.jula ove godine.

 

Medojević se sa slobode brani od optužbi

Za razliku od akcija koje se izvode pod palicom Novovića, prethodne dvije godine nije bilo hapšenja aktuelnih i bivših policijskih službenika koji su pripadali i odrađivali poslove za drugi kotorski kriminalni klan – Škaljarce. Do takvih dokaza dolazilo se za vrijeme Katnićevog rukovođenja pa je tako samo nekoliko dana prije nego je Novović izabran za GST uhapšen policijski funkcioner Dalibor Medojević. Medojević je, odlukom Višeg suda u Podgorici, pušten iz pritvora 23. septembra uz obrazloženje da ne postoji opasnost od bjekstva. Isti sud je juče potvrdio optužnicu koju je protiv tog policajca podnio SDT zbog sumnje da je odavao policijske podatke škaljarskom kriminalnom klanu. Dalibor Medojević je u Sky komunikaciji sa kriminalcima koristio kodno ime Radonja. On je koristio isto kodno ime od 16. septembra 2019. godine do 8. marta 2021. godine. U dokumentu Europola piše da je on imao samo devet kontakata sa kojima je komunicirao preko Sky aplikacije, od kojih su tri broja nedavno ubijenog šefa kriminalnog klana Jovana Vukotića, jedan broj njegovog brata Igora Vukotića i jedan broj Igora Dedovića. Ostali, navodno, nijesu bili identifikovani. Medojević je sa Jovanom, u dokumentu Europola piše da je on kriminalcima prosleđivao osjetljive i povjerljive podatke, najavljene policijske akcije, podatke o krivičnim istragama, podatke iz policijske baze podataka, naredbe za hapšenja…

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo