Povežite se sa nama

INTERVJU

MIJAT LAKIĆEVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Pred početak bankrota

Objavljeno prije

na

U Srbiji je uveliko počela drama izbjegavanja državnog bankrota . Vlada nije sigurna da može da obezbijedi novac za ispunjavanje unutrašnjih i spoljnih finansijskih obaveza. Da li Vlada u ovoj velikoj krizi vuče racionalne poteze, razgovarali smo s Mijatom Lakićevićem, zamjenikom glavnog urednika Novog magazina. MONITOR: Srbija će dati oko dvije milijarde dinara za saniranje posljedica suše i požara, a šteta je procijenjena na 1,66 milijardi eura za sušu i na oko 30 miliona eura za požare. Da li država reaguje na optimalan način?
LAKIĆEVIĆ: Suša je zahvatila velik deo Evrope i Balkana.Teško je to sprečiti. Kada se radi o požarima, postoji i ljudski faktor. Država ne može da zabrani požare, često je i stvar građana da vode računa kako nehotice ne bi izazvali požare.

MONITOR: Zar nije trebalo preventivno reagovati, prateći dugoročnije prognoze? Pominje se i efekat navodnjavanja koji je podbacio?
LAKIĆEVIĆ: Efekti suše mogu da se smanje navodnjavanjem. Međutim, da bude jasno: kukuruz i pšenica se nigde ne navodnjavaju pa ni u Americi. Protiv toga se bori drugim merama: seje se seme koje je otpornije na sušu, primenjuju se agrotehničke mere da bi se biljke zaštitile od suše. Ali, kada imate mesec dana da „bije zvezda sa neba”, nema pomoći ni od zalivanja, jer vrelina bije i odozdo. Kad je reč o povrću, ozbiljni proizvođači ga zalivaju. Navodnjavanje može da reši samo manji deo problema, uglavnom u ratarskoj proizvodnji.

MONITOR: A Vlada je donijela neke mjere…
LAKIĆEVIĆ: To što je Vlada uradila, to je manje-više ništa. Prvo, te Vladine mere procenju se na oko dve, do dve i po milijarde dinara, a šteta je između milijardu i šesto i dve milijarde. Dakle, grubo rečeno, za dve milijarde dinara vi bi trebalo da pokrijete štetu od dve milijarde eura. To samo govori koliko to malo znači. Drugi problem je što se te mere odnose na stočarstvo. Povećavaju se premije za stoku i mleko. Gotovo nema nikakvih mera za ratarstvo koje je zapravo pogođeno. Jer manji je rod kukuruza i pšenice, šećerne repe, soje a tu praktično nema nikakvih mera. I šta su još uradili: zabranili su izvoz tih kultura pod izgovormom da štite standard, a to se ni dosad nije izvozilo. Recimo, od šećerne repe izvozilo se samo deset odsto proizvodnje. To se nije izvozilo a zabranjen je izvoz. A nije zabranjen izvoz soje kao prerađevine, šećera itd. Ja nisam za zabranu izvoza, ali hoću da kažem da je ovo što je zabranjeno potpuno besmisleno. Prvo je to mera koja ide u korist velikih prerađivača, tu se njima izašlo u susret. A ta mera ide na uštrb hiljada dobrih a manjih kompanija, ljudi koji imaju pedeset, sto hektara, koji su ozbiljni proizvođači, kakvih u Vojvodini ima na stotine. Ovde su stotine pa i hiljade ljudi žrtvovane zbog nekolicine. To je najveći problem s tim merama, navodno da bi zaštitila proizvođače što nije uradila i navodno da bi zaštitila građane, što takođe nije uradila.

MONITOR: Meso je već poskupilo u očekivanju poskupljenja cijene uzgoja stoke zbog očekivanog dizanja cijena stočne hrane…
LAKIĆEVIĆ: Pa naravno. Znate šta je tu problem, pšenice je, na primer, rodilo sasvim dovoljno i tu ne treba nikakvih mera. Nije rodilo dovoljno soje, suncokreta, šećerene repe. I to će biti problem za stoku. Znači, meso će da poskupi. A kada poskupi meso, poskupi i mleko.

MONITOR: Koliko će poskupljenja ublažiti ono što će država ponuditi iz robnih rezervi?
LAKIĆEVIĆ: To će da traje za jednu ili dve ture, oko mesec dana i posle toga obično ne bude ništa. To je kratkoročno rešenje, s tim što su kod nas i robne rezerve upropašćene. One se, po pravilu, pune kada su cene niske a proizvodnja velika, a prodaju onda kada cene skaču, tako da mogu da zarade. Da bi sledeći put kada opet bude slična situacija imale para da kupe. Kod nas su robne rezerve radile obrnuto: kupovale su kada je skupo a prodavale kada je jeftino ili su davale povlašćenim privatnim i državnim firmama da one obave neke svoje „trange-frange” poslove, a nisu vodile računa o interesu građana. Tako da je to potpuno promašena stvar. Ta agrarna politika je sastavni deo ukupne ekonomske politike i ključna stvar bi trebalo da bude imperativ građanima da mogu da troše onoliko koliko su proizveli, jer je nemoguće da se dobije jeftino nešto što nije više jeftino.

MONITOR: Premijer Dačić je izjavio da su Vladine mjere za stabilizaciju javnih finansija pokušaj da se izbjegne bankrot?
LAKIĆEVIĆ: MMF, po pravilu, ne daje kredite ni za budžet ni za investicije. Pare od MMF-a uglavnom su za makroekonomsku stabilnost a to znači da te pare idu za državne devizne rezerve i služe za odbranu kursa dinara. To garantuje sposobnost za ispunjavanje deviznih obaveza. Sledeće godine Srbija bi trebalo da otplati oko četiri milijarde eura kredita. To neće moći da ide u budžet, iako je i Dinkić najavio da će pokušati da traže neki izuzetak od MMF-a, ali nisam ubeđen da će uspeti. Kao što nisam siguran da će uopšte uspeti da sklope aranžman, a ako uspeju MMF će tražiti od Vlade Srbije da preduzme ozbiljne reformske mere, a to znači smanjenje državnih rashoda a sa druge strane strukturne reforme, što znači da mora da se smanji javni sektor..

MONITOR: Stalno se traži smanjivanje jako naraslog broja zaposlenih u javnom sektoru, posebno u raznoraznim državnim službama i institucijama?
LAKIĆEVIĆ: Da. Mora da dođe do smanjenja broja zaposlenih, mora da dođe do privatizacije jednog dela državnog sektora i mora da taj državni sektor prestane da pravi gubitke. Moraće i da se smanje subvencije privredi…

MONITOR: Vlada obećava da neće biti otpuštanja u javnom sektoru ni novih gubitaka radnih mjesta…
LAKIĆEVIĆ: Problem je što MMF trži reforme a Vlada reforme izbegava.

MONITOR: Kako ocjenjujete mjere za stabilizaciju javnih finansija, povećanje PDV, skidanje 130 parafiskalnih taksi. Šta se tu dobija i sta se gubi?
LAKIĆEVIĆ: Ako se PDV podiže za dva odsto,onda se cene dižu za oko jedan odsto.

MONITOR: Šta Srbija u ovoj krizi može da dobije od EU? Nedavno je obezbijeđen kredit od EBRD od 800 miliona eura…
LAKIĆEVIĆ: Od EU u poslednje vreme nije dobila ništa osim tog kredita od EBRD. Naš je problem što mi u bankama, evropskim i Svetskoj banci imamo nekoliko milijardi eura odobrenih a neiskorišćenih.

MONITOR: Zašto?
LAKIĆEVIĆ:To su pare i za razvoj privrede i za razvoj poljoprivrede, lokalne samouprave, izgradnju putnih koridora. Ne nudimo projekte, u tome je problem.Vlast i ljudi koji vode državu na raznim nivoima nisu u stanju da te pare iskoriste.

MONITOR: Neki kažu da to nije tako zabrinjavajuće jer neke zemlje EU i druge imaju i 60 odsto duga?
LAKIĆEVIĆ: Tačno je ima zemalja koje imaju veći dug, ima i Japan, ali Srbija nije Japan. Tu ne važe jednostavne analogije. Radi se o zemljama sa jakim privredama koje mogu da otplaćuju svoje dugove, koje imaju izvoznu privredu. Najbolji pokazatelj tu je odnos izvoza prema dugu. Nemačka je puno zadužena, ali u nju danas niko ne sumnja. Naprotiv, Nemačka je motor Evrope. A kad se poredi nominalno, ona je zadužena više nego Srbija. Za zemlje poput Srbije, male i nerazvijene, i 45 odsto je mnogo. Jer one nemaju proizvodnju i izvoz kojima će taj spoljni dug vraćati.

Medveđa usluga

MONITOR: Kolika je zavisnost Crne Gore od prinosa u Srbiji a kolika Kosova?
LAKIĆEVIĆ: Srbija je pre ovog najnovijeg trgovinskog rata s Kosovom, izvozila mnogo na Kosovo. Kosovo sada uvozi preko Crne Gore iz Hrvatske, BIH, Makedonije. Tu je Srbija sebi učinila medveđu uslugu. I Crna Gora je ranije bila mnogo zavisnija od Srbije nego što je danas. Sada imate situaciju da je Imlekovo mleko jeftinije u Crnoj Gori nego u Srbiji, zato što tamo sada postoji i mleko iz Bosne i Hrvatske, ima konkurencije. Prirodno je da Crna Gora uzvozi iz Srbije ako joj se isplati, ako nema povoljnije na nekoj drugoj strani. Ta trgovina ide manje više dobro, iako je Srbija zbog nekih svojih političkih gluposti izgubila deo tog tržišta. Ali s dizanjem cena hrane u Srbiji i drugim zemljama uvoza, moraće da porastu i cene u Crnoj Gori. To je neizbežno.

 

Političke igre

MONITOR: Razvojna politika je potpuno potčinjena političkim igrama, ne vladaju ekonomska pravila?
LAKIĆEVIĆ: Problem s ovim vladama je to što one vode politiku u stilu – neka krčag ide na vodu dok se ne razbije. Sve vlade posle Đinđićeve, nisu bile reformske. One su samo trošile i povećavale potrošnju i zaduženost. Kada su bili veliki prihodi od privatizacije, Srbija se nije toliko zaduživala jer se trošilo od tih prodaja. Išlo je u povećanje plata i penzija, a ne u investicije. Mi deset godina ne možemo da napravimo dvesta kilometara autoputa kroz ravnu Vojvodinu. Može li da bude većeg pokazatelja koliko je jedna vlast loša? Kada je prodat Mobtel oduzet od Karića pre toga za milijardu i po eura, napravljen je Nacionalni investicioni plan. Kada više nije bilo tih para, kada je počela kriza, onda smo počeli da se zadužujemo.I sada je spoljni dug Srbije dostigao oko 55 odsto, a limit je 45 odsto.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo