Povežite se sa nama

INTERVJU

MIJAT LAKIĆEVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Pred početak bankrota

Objavljeno prije

na

U Srbiji je uveliko počela drama izbjegavanja državnog bankrota . Vlada nije sigurna da može da obezbijedi novac za ispunjavanje unutrašnjih i spoljnih finansijskih obaveza. Da li Vlada u ovoj velikoj krizi vuče racionalne poteze, razgovarali smo s Mijatom Lakićevićem, zamjenikom glavnog urednika Novog magazina. MONITOR: Srbija će dati oko dvije milijarde dinara za saniranje posljedica suše i požara, a šteta je procijenjena na 1,66 milijardi eura za sušu i na oko 30 miliona eura za požare. Da li država reaguje na optimalan način?
LAKIĆEVIĆ: Suša je zahvatila velik deo Evrope i Balkana.Teško je to sprečiti. Kada se radi o požarima, postoji i ljudski faktor. Država ne može da zabrani požare, često je i stvar građana da vode računa kako nehotice ne bi izazvali požare.

MONITOR: Zar nije trebalo preventivno reagovati, prateći dugoročnije prognoze? Pominje se i efekat navodnjavanja koji je podbacio?
LAKIĆEVIĆ: Efekti suše mogu da se smanje navodnjavanjem. Međutim, da bude jasno: kukuruz i pšenica se nigde ne navodnjavaju pa ni u Americi. Protiv toga se bori drugim merama: seje se seme koje je otpornije na sušu, primenjuju se agrotehničke mere da bi se biljke zaštitile od suše. Ali, kada imate mesec dana da „bije zvezda sa neba”, nema pomoći ni od zalivanja, jer vrelina bije i odozdo. Kad je reč o povrću, ozbiljni proizvođači ga zalivaju. Navodnjavanje može da reši samo manji deo problema, uglavnom u ratarskoj proizvodnji.

MONITOR: A Vlada je donijela neke mjere…
LAKIĆEVIĆ: To što je Vlada uradila, to je manje-više ništa. Prvo, te Vladine mere procenju se na oko dve, do dve i po milijarde dinara, a šteta je između milijardu i šesto i dve milijarde. Dakle, grubo rečeno, za dve milijarde dinara vi bi trebalo da pokrijete štetu od dve milijarde eura. To samo govori koliko to malo znači. Drugi problem je što se te mere odnose na stočarstvo. Povećavaju se premije za stoku i mleko. Gotovo nema nikakvih mera za ratarstvo koje je zapravo pogođeno. Jer manji je rod kukuruza i pšenice, šećerne repe, soje a tu praktično nema nikakvih mera. I šta su još uradili: zabranili su izvoz tih kultura pod izgovormom da štite standard, a to se ni dosad nije izvozilo. Recimo, od šećerne repe izvozilo se samo deset odsto proizvodnje. To se nije izvozilo a zabranjen je izvoz. A nije zabranjen izvoz soje kao prerađevine, šećera itd. Ja nisam za zabranu izvoza, ali hoću da kažem da je ovo što je zabranjeno potpuno besmisleno. Prvo je to mera koja ide u korist velikih prerađivača, tu se njima izašlo u susret. A ta mera ide na uštrb hiljada dobrih a manjih kompanija, ljudi koji imaju pedeset, sto hektara, koji su ozbiljni proizvođači, kakvih u Vojvodini ima na stotine. Ovde su stotine pa i hiljade ljudi žrtvovane zbog nekolicine. To je najveći problem s tim merama, navodno da bi zaštitila proizvođače što nije uradila i navodno da bi zaštitila građane, što takođe nije uradila.

MONITOR: Meso je već poskupilo u očekivanju poskupljenja cijene uzgoja stoke zbog očekivanog dizanja cijena stočne hrane…
LAKIĆEVIĆ: Pa naravno. Znate šta je tu problem, pšenice je, na primer, rodilo sasvim dovoljno i tu ne treba nikakvih mera. Nije rodilo dovoljno soje, suncokreta, šećerene repe. I to će biti problem za stoku. Znači, meso će da poskupi. A kada poskupi meso, poskupi i mleko.

MONITOR: Koliko će poskupljenja ublažiti ono što će država ponuditi iz robnih rezervi?
LAKIĆEVIĆ: To će da traje za jednu ili dve ture, oko mesec dana i posle toga obično ne bude ništa. To je kratkoročno rešenje, s tim što su kod nas i robne rezerve upropašćene. One se, po pravilu, pune kada su cene niske a proizvodnja velika, a prodaju onda kada cene skaču, tako da mogu da zarade. Da bi sledeći put kada opet bude slična situacija imale para da kupe. Kod nas su robne rezerve radile obrnuto: kupovale su kada je skupo a prodavale kada je jeftino ili su davale povlašćenim privatnim i državnim firmama da one obave neke svoje „trange-frange” poslove, a nisu vodile računa o interesu građana. Tako da je to potpuno promašena stvar. Ta agrarna politika je sastavni deo ukupne ekonomske politike i ključna stvar bi trebalo da bude imperativ građanima da mogu da troše onoliko koliko su proizveli, jer je nemoguće da se dobije jeftino nešto što nije više jeftino.

MONITOR: Premijer Dačić je izjavio da su Vladine mjere za stabilizaciju javnih finansija pokušaj da se izbjegne bankrot?
LAKIĆEVIĆ: MMF, po pravilu, ne daje kredite ni za budžet ni za investicije. Pare od MMF-a uglavnom su za makroekonomsku stabilnost a to znači da te pare idu za državne devizne rezerve i služe za odbranu kursa dinara. To garantuje sposobnost za ispunjavanje deviznih obaveza. Sledeće godine Srbija bi trebalo da otplati oko četiri milijarde eura kredita. To neće moći da ide u budžet, iako je i Dinkić najavio da će pokušati da traže neki izuzetak od MMF-a, ali nisam ubeđen da će uspeti. Kao što nisam siguran da će uopšte uspeti da sklope aranžman, a ako uspeju MMF će tražiti od Vlade Srbije da preduzme ozbiljne reformske mere, a to znači smanjenje državnih rashoda a sa druge strane strukturne reforme, što znači da mora da se smanji javni sektor..

MONITOR: Stalno se traži smanjivanje jako naraslog broja zaposlenih u javnom sektoru, posebno u raznoraznim državnim službama i institucijama?
LAKIĆEVIĆ: Da. Mora da dođe do smanjenja broja zaposlenih, mora da dođe do privatizacije jednog dela državnog sektora i mora da taj državni sektor prestane da pravi gubitke. Moraće i da se smanje subvencije privredi…

MONITOR: Vlada obećava da neće biti otpuštanja u javnom sektoru ni novih gubitaka radnih mjesta…
LAKIĆEVIĆ: Problem je što MMF trži reforme a Vlada reforme izbegava.

MONITOR: Kako ocjenjujete mjere za stabilizaciju javnih finansija, povećanje PDV, skidanje 130 parafiskalnih taksi. Šta se tu dobija i sta se gubi?
LAKIĆEVIĆ: Ako se PDV podiže za dva odsto,onda se cene dižu za oko jedan odsto.

MONITOR: Šta Srbija u ovoj krizi može da dobije od EU? Nedavno je obezbijeđen kredit od EBRD od 800 miliona eura…
LAKIĆEVIĆ: Od EU u poslednje vreme nije dobila ništa osim tog kredita od EBRD. Naš je problem što mi u bankama, evropskim i Svetskoj banci imamo nekoliko milijardi eura odobrenih a neiskorišćenih.

MONITOR: Zašto?
LAKIĆEVIĆ:To su pare i za razvoj privrede i za razvoj poljoprivrede, lokalne samouprave, izgradnju putnih koridora. Ne nudimo projekte, u tome je problem.Vlast i ljudi koji vode državu na raznim nivoima nisu u stanju da te pare iskoriste.

MONITOR: Neki kažu da to nije tako zabrinjavajuće jer neke zemlje EU i druge imaju i 60 odsto duga?
LAKIĆEVIĆ: Tačno je ima zemalja koje imaju veći dug, ima i Japan, ali Srbija nije Japan. Tu ne važe jednostavne analogije. Radi se o zemljama sa jakim privredama koje mogu da otplaćuju svoje dugove, koje imaju izvoznu privredu. Najbolji pokazatelj tu je odnos izvoza prema dugu. Nemačka je puno zadužena, ali u nju danas niko ne sumnja. Naprotiv, Nemačka je motor Evrope. A kad se poredi nominalno, ona je zadužena više nego Srbija. Za zemlje poput Srbije, male i nerazvijene, i 45 odsto je mnogo. Jer one nemaju proizvodnju i izvoz kojima će taj spoljni dug vraćati.

Medveđa usluga

MONITOR: Kolika je zavisnost Crne Gore od prinosa u Srbiji a kolika Kosova?
LAKIĆEVIĆ: Srbija je pre ovog najnovijeg trgovinskog rata s Kosovom, izvozila mnogo na Kosovo. Kosovo sada uvozi preko Crne Gore iz Hrvatske, BIH, Makedonije. Tu je Srbija sebi učinila medveđu uslugu. I Crna Gora je ranije bila mnogo zavisnija od Srbije nego što je danas. Sada imate situaciju da je Imlekovo mleko jeftinije u Crnoj Gori nego u Srbiji, zato što tamo sada postoji i mleko iz Bosne i Hrvatske, ima konkurencije. Prirodno je da Crna Gora uzvozi iz Srbije ako joj se isplati, ako nema povoljnije na nekoj drugoj strani. Ta trgovina ide manje više dobro, iako je Srbija zbog nekih svojih političkih gluposti izgubila deo tog tržišta. Ali s dizanjem cena hrane u Srbiji i drugim zemljama uvoza, moraće da porastu i cene u Crnoj Gori. To je neizbežno.

 

Političke igre

MONITOR: Razvojna politika je potpuno potčinjena političkim igrama, ne vladaju ekonomska pravila?
LAKIĆEVIĆ: Problem s ovim vladama je to što one vode politiku u stilu – neka krčag ide na vodu dok se ne razbije. Sve vlade posle Đinđićeve, nisu bile reformske. One su samo trošile i povećavale potrošnju i zaduženost. Kada su bili veliki prihodi od privatizacije, Srbija se nije toliko zaduživala jer se trošilo od tih prodaja. Išlo je u povećanje plata i penzija, a ne u investicije. Mi deset godina ne možemo da napravimo dvesta kilometara autoputa kroz ravnu Vojvodinu. Može li da bude većeg pokazatelja koliko je jedna vlast loša? Kada je prodat Mobtel oduzet od Karića pre toga za milijardu i po eura, napravljen je Nacionalni investicioni plan. Kada više nije bilo tih para, kada je počela kriza, onda smo počeli da se zadužujemo.I sada je spoljni dug Srbije dostigao oko 55 odsto, a limit je 45 odsto.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo