Povežite se sa nama

MONITORING

Milioni, nekretnine, usluge

Objavljeno prije

na

Mitropolit crnogorsko-primorski strahuje da bi se finansijska situacija za Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) u Crnoj Gori pogoršala ukoliko Vlada Srbije u svom resoru ne bude imala Ministarstvo vera. Amfilohije (Radović) je za TV Atlas kazao da je Ministarstvo vera Srbije novčano pomagalo izgradnju crkava, poput hramova u Podgorici i Baru, kao i rad Bogoslovije na Cetinju.

Odgovorio mu je episkop bački Irinej (Bulović). „Autor te teze i ne živi u državi o čijim institucijama iznosi krtičke primjedbe, a u državi u kojoj živi ne može ni da sanja ni o ‘vjerskoj komisiji’ iz Brozove ere”, rekao je Irinej i dodao da se ni u budućnosti „podrška Srbije neće ograničavati njenim današnjim granicama, ponajmanje će pak biti uskraćena Crkvi u Crnoj Gori, međunarodnoj priznatoj kao Montenegro, a u islamskom svijetu kao Karadag”.

Vlada Srbije je za SPC u cjelini 2012. budžetski opredjelila dinarski ekvivalent od oko 49,5 miliona eura. To je jedina tamošnjoj javnosti dostupna činjenica o crkvenim finansijama. Amfilohijeva Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) je jedna od 42 eparhije SPC. Ukoliko se novac koji srpska vlada isplaćuje SPC dijeli na ravne časti, što je manje vjerovatno, MCP bi ove godine po tom osnovu prihodovala oko 1,17 milion eura.

No, SPC u Crnoj Gori ima i Eparhiju budimljansko-nikšićku – eto novih približno 1,17 milion eura; plus dotacije za djelove eparhija Mileševske iz Prijepolja i Zahumsko-hercegovačke iz Trebinja, koje takođe imaju sveštenstvo, sakralne objekte i nekretnine na teritoriji Crne Gore.

Koliko, zaista, novca treba Amfilohiju, predsjedavajućem Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori za finansiranje svoje vjerske zajednice? Godišnji obrt SPC u Crnoj Gori navodno se kreće od dva do dva i po miliona eura. To je, bez preciziranja porijekla novca, Amfilohije saopštio maja 2011. gostujući na TV Vijesti.

Posebno je naglasio ulogu Srbije u finansiranju Bogoslovije. Ali, čini se, za njen rad i ne trebaju astronomske svote. Ove godine je diplomiralo svega 15 redovnih i dvojica vanrednih bogoslova. Osim toga, pitomci Bogoslovije unaprijed plaćaju svoje školovanje – makar cijene možda bile i neekonomske, no žive po skromnim internatskim pravilima.

Da nije novca iz Srbije i poslovanja Manastira Ostroga, prihodi koji u svakodnevnom crkvenom životu ostavljaju parohijani SPC širom Crne Gore bili bi nedovoljni da pokriju rashode formacijski predimenzioniranog srpskog sveštenstva. Prema evidenciji MUP-a u Crnoj Gori, registrovano je najmanje 320 mirskih sveštenika, monaha ili monahinja SPC.

Koliko je poznato, SPC u Crnoj Gori nema propisan parohijal – godišnji novčani razrez koji bi njeni evidentirani vjernici izdvajali za lokalnu crkvenu opštinu. Paušalne naknade parohijskim sveštenicima SPC od krštenja, vjenčanja, opijela, parastosa, pomena, osvećenja vodice, siječenja slavskoga kolača itd. su nedovoljni za preživljavanje.

Prihodi SPC iz crnogorskog budžeta iz godine u godinu se smanjuju. Novac za pomoć vjerskim zajednicama u ukupnom iznosu 320.000 eura za 2009. i 280.000 eura za 2010. Generalni sekretarijat Vlade „na ime pomoći” dijelio je svima vjerskim zajednicama uključujući SPC, Crnogorsku pravoslavnu crkvu, Islamsku zajednicu i Rimokatoličku crkvu.

To je oštar kontrast u odnosu na primjere iz 1990-ih – kada su SPC i DPS bile strateški pertneri u najvećem broju ratnih i političkih ciljeva. Tadašnji premijer Milo Đukanović je aprila 1997, na vrhuncu tranzita ili šverca cigareta, prilikom obilaska gradilišta Sabornog hrama u Podgorici u pratnji nekoliko ministara, objavio da je Vlada samo za taj objekat u toj fazi izdvojila 2,1 milion njemačkih maraka!

Nekoliko kontroverznih osoba javno su istakli ktitorstvo ili organizacionu podršku u izgradnji ili rekonstrukciji crkava SPC-a. Preduzeće Mat company Darka i Duška Šarića, optuženih u odvojenim postupcima za organizovani kriminal i dilovanje droge, nagrađeno je Ordenom Svetog kralja Milutina za pomoć u izgradnji hrama Sv. Georgija u Pljevljima – drugog po veličini u Crnoj Gori.

Miodrag Daka Davidović, ktitor manastirskog kompleksa na Goliji, i Vojin Lazarević, najveći finansijer popravki na crkvi Sv. Nikole u Kotoru, 1990-ih su dovođeni u vezu sa švercom tzv. akciznih roba. Aleksandar Nikitović, rodom iz Bara, svojevremeno šef kabineta u Vladi Vojsilava Koštunice – osoba sa tijesnim vezama u tamošnjoj tajnoj službi i policiji – sada je član organizacionog odbora za izgradnju Sabornog hrama u Baru, itd.

Jedan od manjih, ali sada sigurnijih izvora prihoda SPC u Crnoj Gori je prodaja svijeća, koje stižu iz sremsko-karlovačke Fabrike sveća u posjedu Patrijaršije u Beogradu. Dio zarade ostvaruje se od prodaje ikona, crkvenih kalendara, krstova, brojanica, ili korvane – sitnijih priloga vjernika.

Poslovni poduhvat MCP-a koji je bio izložen tržišnoj konkurenciji je propao. MCP je početkom 2000-ih preuzela državno informativno-izdavačko preduzeće Kole u Nikšiću, no ubrzo je proglasila stečaj i na biro rada poslala dvadesetak zaposlenih. Šef Amfilohijevog kabineta, protojerej Radomir Nikčević, utužen je zbog toga što je u vrijeme dok je bio direktor navodno zloupotrijebio službeni položaj i nepravilnim obračunom zarada zaposlenima oštetio državu za oko 95.000 eura.

U novije vrijeme, brojne eparhije SPC su se okrenule proizvodnji i plasmanu vina kao manastirskih brendova, ili biznisu sa nekretninama: izdavanju zemljišta u zakup i naplaćivanju konačenja. Upravo bratstvo Manastira Ostrog, po blagoslovu Amfilohija, još od 1994. to radi. Između ostroškog Donjeg manastira i crkve Sv. Novomučenika Stanka nalazi se Konak Sv. Trojice. Otvoren je nekih osam-devet mjeseci godišnje: od početka Velikog posta (sedam neđelja prije Vaskrsa) do 4. decembra (praznika Vavedenja).

U zvaničnoj informaciji o smještaju u ostroškom konaku naglašava se obaveznost bukinga: „Zbog velikog broja gostiju i relativno malog kapaciteta objekta, poželjno je dvadesetak dana ranije pozvati i rezervisati mjesta za konačenje”.

Cijena spavanja po osobi je pet eura; uračunato je korišćenje ukupno dva kupatila, plus kafa ili čaj. U 29 soba je smješteno 210 kreveta. Konak je ove godine otvoren 26. februara i pod uslovom da do Vavedenja bude maksimalno popunjen, prihodovaće nešto manje od 300.000 eura.

Brojne turističke firme iz Srbije ili Republike Srpske organizuju obilaske hramova u Crnoj Gori, sa obaveznim konačištem u Manastiru Ostrog. Dobročinstvo, poklonička agencija SPC, prijevoz i konak na strunjačama, stolicama ili klupama, ili na otvorenom – dakle van Konaka Sv. Trojice, bez hrane, naplaćuje 34 eura po osobi. Obavještava da se razdaljina između Donjeg i Gornjeg manastira pješači, ali i da se „ta razdaljina može preći i taksijem koji košta dva eura po putniku u jednom pravcu”.

Kao posebna usluga, takođe u Manastiru Ostrog, sa troškovima koji nijesu uračunati u fiksnu cijenu aranžmana, nudi se i krštenja. Interesovanje je, prema službenim podacima, izuzetno; prihodi takođe. Svakoga dana u godini krštenja se obavljaju u 10, 12 i 14 sati. „Potrebno je samo da imate svog kuma, a sve ostalo nalazi se kod nas”, glasi reklama na sajtu Manastira Ostrog.

Ostroški iguman od 2001. do avgusta prošle godine je bio vikarni episkop dioklijski Jovan (Purić), rodom iz Valjeva, Srbija; on je sada episkop niški, naslijedio je na tamošnjoj katedri aktuelnog srpskog patrijarha Irineja (Gavrilovića).

U javnosti se kao novi iguman pominje arhimandrit Joil (Bulatović), bivši profesor hemije u danilovgradskoj gimnaziji i zvijezda snimaka na YouTubeu na kojima se obračunava sa teorijom evolucije i drugim čudima i pokorama. Na privatnom imanju svojih roditelja izgradio je Ćirilovac: ženski manastir u kojem je on nastojatelj.

Arhimandrit Joil uveo je brojne komercijalne inovacije koje ga navodno preporučuju za ostroškog igumana. Posjeta Ćirilovcu – u kojem se, kako je nezvanično razglašeno, već dešavaju svakojaka čudnovata iscjeljenja – postala je dio pokloničkih tura. Agencije naglašavaju da se transport od Kolašina do Ćirilovca naplaćuje ekstra – osam eura po osobi.

Međutim, iz MCP-a još nije saopšteno da li je imenovan novi nastojatelj Manastira Ostrog. Episkop Jovan je i dalje član odbora direktora Odigitrije, osnovane 2002. i u podgoričkom Privrednom sudu registrovane „za razvoj hodočasničkog turizma”. Osnivač preduzeća je MPC, Amfilohije je takođe član odbora direktora.

Izvršni direktor Odigitrije Slavko Krstajić, nije ujedno samo član Eparhijskog upravnog odbora MCP-a i njen koordinator Ekonomskog savjeta, već i direktor Fonda jedinstva pravoslavnih naroda za Srbiju i Crnu Goru, ovdašnje filijale Ruske pravoslavne crkve.

MCP takođe posjeduje hotel Podostrog u Budvi sa 56 soba. Cijena noćenja dostiže i 106 eura po osobi. Na teritoriji budvanske opštine iz MCP-a su najavljene i druge investicije: kod zaobilaznice dvije stambene zgrade, turističko-apartmansko naselje iznad Manastira Reževići i nekoliko zgrada na potezu Buljarica – Jaz.

Ponovljen je postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru radi obeštećenja MCP-a od strane SO Budva zbog izuzeća oko 4.500 kvadrata zemlje kod crkve Svete Petke prilikom gradnje zaobilaznice oko grada. U prvostepenoj presudi je budvanska opština trebalo da isplati 2,6 miliona eura, dok je Vrhovni sud po žalbi utvrdio da bi visina naknade mogla iznositi 1, 2 milion eura.

U zatvorenom poslovnom krugu oko privatizacije hotela Avala u Budvi – jedne od prvih privatizacionih mućki – Budvanska rivijera je poravnanjem isplatila MCP sa 628.174 njemačkih maraka (Ugovor br. Rs. 700/00, Osnovni sud u Kotoru).

Objavljeno je da je MCP dobila građevinsku dozvolu za izgradnju poslovno-stambenog kompleksa u Podgorici. Gradiće se na pet spratova, sa prizemljem i međuspratom, dvije garaže, bruto površina 9.921 kvadrata.

Registracije

Na popisu prioritetnih aktivnosti Vlade za 2012. je i Prijedlog zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori koji, do trećeg kvartala tekuće godine, treba da napiše Sektor za odnose sa vjerskim zajednicama Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Službeno obrazloženje je da, zbog „vremenske i suštinske prevaziđenosti važećeg”, postoji potreba za izradu novog zakona „kojim će se pitanja odnosa države i vjerskih zajednica urediti u skladu sa evropskim standardima”.

Zakon iz 1977, kojim se za vjerske zajednice utvrđuje status pravnih lica – na taj način regulišu odnose sa državom, vlasti decenijama voluntaristički primjenjuju. Četiri eparhije SPC-a, koje djeluju u Crnoj Gori – dvije ovdje imaju sjedište (Cetinje i Nikšić) a druge dvije u inostranstvu (Trebinje – BiH, Prijepolje – Srbija), ignorišu postupak predviđen čl. 2 sa obavezom osnivača vjerske zajednice da se prijavi kod nadležnog organa lokalne uprave na čijoj teritoriji je sjedište vjerske zajednice, njenog organa ili organizacije.

Kada je obnovljena Crnogorska pravoslavna crkva postupila 2000. godine po zakonu, podnijela prijavu i dobila uredan status pravnog lica, pokrenuta je lavina blasfemičnih optužbi da je „osnovana u policijskoj stanici”.

U Registru vjerskih zajednica koji se vodi u nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova i javne uprave, osim CPC, po istom zakonu je registrovano i 13 drugih vjerskih zajednica, uključujući Mešihat islamske zajednice u Crnoj Gori, te katoličku Barsku nadbiskupiju koja je najstarija vjerska zajednica – dobila je sadašnji status još 1089. godine.

Međutim, iz MCP-a tvrde da su „osnovani 1220. godine”. Sa stanovišta crnogorskih propisa i prakse, nezavisno od „komunističkog” Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, uživaju status pravnog lica: posjeduju matični broj, šifru djelatnosti i poreski identifikacioni broj.

Kontroverzna legitimacija MCP-a da je, mimo Registra vjerskih zajednica, pravno lice, je rezultirala netransparentnim katastarskim upisima crnogorskih sakralnih objekata, zgrada, seoskih grobalja i zemljišta u ukupnoj površini od preko 12 miliona kvadratnih metara na nju ili druge entitete iz SPC-a. Najkrupnije intervencije u katastru su se odigrale u periodu kada su premijeri bili Filip Vujanović i Milo Đukanović,

Nekoliko dokumenata Vlade sa tumačenjima pravnog statusa MCP sada imaju faktički veću važnost od zakona koji se ne primjenjuje podjednako za sve. Svakako najznačajnije je tumačenje Đukanovićeve vlade iz 2010. u odgovoru na Upitnik Evropske komisije (Poglavlje 23 – Pravosuđe i osnovna prava).

Na pitanje „da li je moguće da Crna Gora prizna dvije (ili više) konfesija iste prirode, npr. dvije pravoslavne crkve?”, Đukanovićeva vlada je napisala da je „moguće da postoje dvije ili više vjerskih zajednica iste konfesije, a činom uredne registracije država priznaje njihovo postojanje”.

Vlada nije dovela u sumnju urednu registraciju SPC, jer je u istom dokumentu napisala: „U Crnoj Gori su registrovane i djeluju SPC, CPC, Islamska vjerska zajednica, Rimokatolička crkva, Hrišćanska adventistička crkva… “

Upravo pozivajući se na citirana vladina tumačenja, MCP tvrdi kako „nema obavezu da vrše radnje koje zakonom nijesu propisane” i da se to odnosi „i na druge eparhije” SPC.

MCP nije opozvala svoju registraciju u Registru crkava i vjerskih zajednica Ministarstva vjera Vlade Srbije – što je, prema tamošnjim zakonima, propisani uslov da neka srpska eparhija u inostranstvu bude finansirana.

Amfilohije je to najavio prije više od godinu dana, no potom je iz MCP objavljeno da se neće tražiti ispis. „Niko iz MCP-a nije podnio zahtjev za upis u Registar”, kazao je zimus protojerej Velibor Džomić i dodao da „nema nikakvog razloga da bilo ko iz MCP-a podnosi zahtjev za brisanje”.

No, niko i nije tvrdio da je MCP po svom zahtjevu upisana u Registar Vlade Srbije. O tome je i za MCP, kao podložnu eparhiju, odlučivao Arhijerejski sabor i Sinod SPC, odlukama AS br. 22/zap. 45 i br. 080-00-16/2006-01 iz 2006. godine.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike

 

 

Vlada je u srijedu predstavila prijedlog zakona o budžetu za 2026. godinu. To je urađeno uz, već tradicionalno, kršenje Zakona u budžetu i fiskalnoj odgovornosti koji nalaže da se taj dokument parlamentu preda do 15. novembra.

Očigledno, zvaničnici izvršne vlasti nijesu ništa naučili iz prošlogodišnje lekcije. I tada je prijedlog budžeta zakasnio u Skupštinu, da bi tamo ostao zarobljen/neusvojen sve do februara ove godine, zbog sukoba poslanika vlasti i opozicije (afera Ustavni sud). Zato smo godinu počeli uz tzv. privremeno finansiranje, kasnilo je i usvajanje agrobudžeta…

Kašnjenje sa pripremom i predajom budžeta jeste problem, ali nije jedini. Ni najveći.

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike.

Ignorišu se čak i novousvojeni zakoni koji državi stvaraju dodatnu obavezu na strani rashoda. Tako je predloženim budžetom zaobiđen ljetos usvojeni Zakon o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u šumarskom i drvoprerađivačkom sektoru. Njim je, tokom 2026. godine, predviđena isplata novčane naknade (do 12.000 eura) nekadašnjim radnicima kompanija iz tih sektora u kojima je država bila (su)vlasnik, a koje su otišle u stečaj.

U predloženom budžetu taj novac nije planiran, odnosno, opredijeljen. A skorašnje procjene govore da je u pitanju od 80 do 110 miliona eura. Iz Vlade, izgleda, računaju da je dovoljno to što su se sada sjetili da je problematični Zakon usvojen bez prethodne konsultacije sa njima, i da oni još ne znaju koliko novca moraju da obezbijede i kome treba da ga daju, kako bi ispunili obavezu koju im je parlamentarna većina zadala na prijedlog Demokrata. Tanak alibi. Moguće je taj „propust“ ispraviti u parlamentu, samo što toliki novac nije lako utrpati u budžet a da se ne osjeti. Rastom planiranog deficita ili dodatnim rezovima na strani nekih drugih, već planiranih, izdataka.

Zaboravljenih troškova ima još. Neki su identifikovani, drugi nijesu. I možda neće ni biti dok ne dođu na naplatu. Vlada je u srijedu parlamentu, za njegove službe javnosti, predočila dokument od skoro 3.700 stranica tabela i teksta. Sve to treba pročitati, uporediti i analizirati. Ili prihvatiti tako kako je, pa se poslije čuditi i žaliti.

Na prvi pogled, predloženi budžet za 2026. godinu predstavlja kontinuitet sa aktuelnim. Pripremljen je po modelu traženja najmanjeg zajedničkog sadržalaca između lijepih želja, realnih potreba i sve sumornije ekonomske stvarnosti. Uz olakšavajući okolnost da naredne godine Crna Gora ima obavezu da vrati „samo“ 384 miliona duga. To je značajno manje od ovogodišnjih 820 miliona ili 1,2 milijarde eura koje za plaćanje (vraćanje duga) dospijevaju 2027. godine.

Vlada planira da će država naredne godine prihodovati 278 miliona više nego ove godine (3,164 naspram 2,886 milijardi). I rashodi će, dogodine, biti veći za istih 278 miliona (3,084 milijarde ove a 3,362 naredne godine). Već pogađate, isti su i projektovani deficiti u ovoj i narednoj godini – 278 miliona. Biće da je sve to slučajno.

Samo što dogodine za kamate na državne pozajmice treba platiti pet miliona više (165 u odnosu na ovogodišnjih 160 miliona). Dva su razloga za to, a vlast ne voli da priča ni o jednom od njih.  Iznos javnog duga raste iz godine u godinu.  Uporedo, da bi vratila dugove koji dospijevaju, Vlada se zadužuje uz kamate koje su veće od ugovorenih na kredite koji se vraćaju. To je usud država koje žive na kredit.

Ukoliko parlamentarna većina vladin prijedlog prihvati bez značajnijih intervencija, troškovi tekućeg budžeta (plate, redovni rashodi za funckionisanje i održavanje sistema) biće za sto miliona veći od ovogodišnjih. Za približno isti iznos (100 miliona) porašće i izdvajanja za budžet državnih fondova u 2026. godini (Fond PiO i Fond zdravstvenog osiguranja). Kapitalni budžet, u koji država uz nove projekte uračuna i dobar dio troškove održavanja postojeće infrastrukture, biće uvećan za 25 miliona. Na papiru.

Ministar finansija Novica Vuković uložio je popriličan trud da objasni kako za Vladin prijedlog budžeta ne važi pravilo čitaj kako je napisano. Posebno u dijelu koji se odnosi na mogućnost vladinih zaduženja u narednoj godini. „Sredstva koja su nepohodna kada govorimo o dugu i zaduženju za 2026. godinu su 710 miliona i molim vas da tako javnost informišemo“, insistirao je. „Druga kategorija su infrastrukturni projekti i obezbjeđivanje sredstava za vraćanje dugova… Samo da ne sabiramo i informišemo javnost da je zaduženje 3,5 milijardi – jer to ulazi u zonu dezinformacije.“

Vukoviću je zasmetalo što su neki novinari prezentovani budžet čitali dalje od tabela prihoda i rashoda na njegovom početku. Pa su vidjeli da se u pripremljenim tabelama pominje zaduženje manje od 500 miliona (uz 200 miliona navodno postojećeg depozita), dok se u tekstualnom dijelu dokumenta od parlamenta traži saglasnost da se Vlada može zadužiti ukupno blizu 3,5 milijardi: uz novac potreban za normalno funkcionisanje države u narednoj godini, još milijardu „za refinansiranje duga i stvaranje fiskalne rezerve u 2027.“  i blizu dvije milijarde „za kapitalne i programske projekte“. Pa nam sada objašnjavaju da se sve to neće realizovati naredne godine. Nego oni tako, za svaki slučaj, žele imati otvorene opcije.

„Nikad veći kapitalni budžet“, pohvalili su se iz Ministarstva finansija. I nastavili da se hvale čak i kada je obznanjeno da je kapitalni budžet za 2019. bio veći. Da zanemarimo što se finansijski najznačajnije stavke iz ovogodišnjeg budžeta prenose u narednu godinu, bez bilo kakvih dešavanja na terenu. Tako se ovogodišnjih 100 miliona namijenjenih za radove na dionici autoputa Mateševo – Andrijevica prenosi u narednu godinu, u manjem iznosu (65 milion). Zapadna zaobilaznica oko Podgorice (dionica Smokovac – Rogami) takođe. Slična je priča sa Opštom bolnicom u Pljevljima, Univerzitetsko-kliničkim centrom u Podgorici, uz pregršt škola i vrtića s kraja na kraj Crne Gore na kojima se, godinama, radi samo kada treba nakititi kapitalni budžet. Pa naredne godine opet.

„Mi ćemo 2026. godine, u isto vrijeme, graditi više od deset dionica auto puteva“, obećavao je premijer Milojko Spajić početkom mandata. „Ljudi, zamislite kakvo će gradilište Crna Gora da bude 2026. Ja se sav naježim samo razmišljajući o tome…“. Situacija je takva da je, još uvijek, neizvjestan i početak one (Mateševo – Andrijevica) čiju je gradnju Spajić najavljivao za septembar prošle godine. A brojevi govore da ćemo mi tek imati razloga da se ježimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CIN-CG: NAVIJANJE NA MEČU CRNA GORA – HRVATSKA: Dvije slike istog stadiona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nacionalističke parole navijača Hrvatske osuđene su u cijelom regionu. Crnogorski navijači na fašističke povike odgovorili antiratnom porukom i sportskom kulturom

 

 

,,Ustaše, četnici, zajedno ste bježali”, odgovor je navijača fudbalske reprezentacije Crne Gore na nacionalističko i fašističko skandiranje hrvatskih navijača ,,Ubij Srbina”, ,,Za dom spremni”, ,,Ustaški se barjak vije”, ,,Ko ne skače taj je pravoslavac”…

Utakmica između Crne Gore i Hrvatske, koja je proglašena duelom visokog rizika, počela je u najboljem navijačkom redu – pozdravljena je hrvatska himna, a aplauz je dobio fudbalski maestro Luka Modrić.

Navijačima Hrvatske, kojih je u Podgorici bilo preko 500, skandiranje nije bilo dovoljno, pa su članovi navijačke grupe Torcida, Nogometnog kluba Hajduk iz Splita, razvili transparent – ,,Iz Dubrovnika čuju se vici, p*šite nam **rac četnici. Oprosta nema“. To je odgovor na transparent ,,Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”, koji su navijači Crne Gore razvili tokom septembarskog meča ove dvije reprezentacije u Zagrebu.

Navijači Crne Gore su na prvom fudbalskom meču u istoriji sa Hrvatskom ponovili antiratnu poruku koja se čula na Cetinju u februaru 1992. u jeku napada na Dubrovnik. Transparent je propraćen aplauzom publike na Maksimiru, a skrenuo je pažnju i regionalne javnosti da je moguće drugačije navijanje i podrška svojoj reprezenataciji.

Nakon meča koji je završen 3:2 za Hrvatsku i koji nije imao rezultatski značaj, jer se Hrvatska već plasirala na Svjetsko prvenstvo a Crna Gora nije, selektor reprezentacije Hrvatske Zlatko Dalić zahvalio se svima u Crnoj Gori na gostoprimstvu. ,,Ostalo ne želim da komentarišem”, poručio je.

,,Nisam ni shvatio da je aplauz upućen meni. Naježio sam se – nevjerovatan osjećaj”, izjavio je najbolji fudbaler hrvatske reprezentacije Luka Modrić čije je pojavljivanje na stadionu propraćeno aplauzom.

Dobru atmosferu i pohvale na igru naše reprezentacije,uspio je da pokvari selektor Crne Gore Mirko Vučinić  mizoginim objašnjenjem poraza: ,,Sve je bilo fenomenalno, ali na kraju su slavili Hrvati. To je isto kao kad izlaziš sa nekom ženom deset večeri zaredom, plaćaš večeru, a na kraju je voziš kući kao taksista. Dakle, moramo da budemo konkretni”.

Ombudsman RTCG zatražio je pokretanje disciplinskog postupka protiv komentatora Nebojše Šofranca zbog načina na koji je tokom prenosa utakmice komentarisao incidente na tribinama. Smatra da je Šofranac relativizovao događaj, jer nije jasno osudio ekstremističke ispade, a nakon meča izjavio da je atmosfera bila korektna.

U hrvatskim medijima navijanje njihovih navijača ocijenjeno je krajnje negativno, uz naglašavanje da su u Podgorici bili dočekani izuzetno korektno. Nova TV je skandiranje nazvala ,,sramotnim”.

,,A ti naši nevježe ne znaju da su upravo ti Crnogorci najveće žrtve četnika, koji im negiraju naciju, državu i postojanje, a oni su u jeku najvećeg rata i napada na Dubrovnik imali hrabrosti okupiti se i s Cetinja javno poručili: ‘Sa Lovćena vila kliče oprosti nam, Dubrovniče’… Jednom riječju razočaranje. I s pravom su zapjevali ‘Ustaše i četnici, zajedno ste bježali’, jer su i ovog puta ustaše učinili uslugu četnicima”, napisao je novinar Vlado Verušić u Jutarnjem listu.

,,Kad sami nemamo volje ni snage obračunati se s vlastitim demonima, uvijek se nađe netko drugi tko će to učiniti. Pa makar to bili i oni od kojih to najmanje očekujemo, kao što su to ovaj put učinili Crnogorci”, piše Slobodna Dalmacija u tekstu pod naslovom ,,Ne pamti se kad je netko Hrvatima održao takvu lekciju iz povijesti”.

Tabloidi u Srbiji iskoristili su divljanje hrvatskih navijača da pojačaju svoj narativ prema Crnoj Gori, pa su optužili da na nacionalističko skandiranje nije reagovala policija, mediji, niti država. Na domaćem terenu priču je preuzeo Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP), koji u svojoj kolumni tvrdi da je navijače umirivao jedino oficijelni spiker: ,,Nikad nisam bio ponosniji nego sinoć, ustaše u sred Podgorice pozivaju na ubistvo 33 odsto Srba u Crnoj Gori, a državni vrh mudro ćuti zbog evropskih integracija”.

Realnost je ipak drugačija.,,Navijanje” su osudili mnogi iz vlasti i opozicije. ,,Ovakvi incidenti nas opominju da pogrešne ideologije u regionu nikada ne miruju te da javni prostor moramo aktivno i odlučno štititi od neprimjerenih poruka netrpeljivosti koje šalju neodgovorni pojedinci”, poručio je premijer Milojko Spajić. Istakao je da je ,,ponosan na naše navijače koji su aplauzom pozdravili hrvatsku himnu i reprezentativce”, naglasivši da je takav gest najbolji primjer vrijednosti koje Crna Gora želi da njeguje.

Predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović izjavio je: ,,Koliko su navijači Crne Gore sinoć zaslužili poštovanje, jednako kao igrači oba tima na terenu, toliko je ponašanje hrvatskih navijača bilo sramotno i za svaku osudu”.

Uz pridruživanje osude navijačkog šovinističkog divljanja, iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) su skrenuli pažnju na selektivnu reakciju vlasti: ,,Osudili su ponašanje hrvatskih navijača, ali su prešutjeli napad na vozilo hrvatskih navijača dan ranije. Dosljedna osuda nasilja i govora mržnje je ključ za zdrav društveni ambijent”.

Hrvatski državljani napadnuti su u nedjelju uveče u mjestu Ugnji, na magistralnom putu Cetinje-Budva. Za sada nepoznate osobe su im prepriječile put i na kombiju polomile stakla i retrovizor. Iz policije su saopštili da se građani Hrvatske, koji su putovali kombijem splitskih registarskih oznaka, nijesu kretali organizovano niti kao navijačka grupa, već individualno. Policija još uvijek traga za napadačima, a sa događajem je upoznato Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju i u toku je prikupljanje obavještenja od lica, izuzimanje video nadzora i preduzimanje svih mjera i radnji na rasvjetljavanju događaja.

Gradonačelnik prijestonice Cetinje Nikola Đurašković posjetio je u nedjelju uveče, u prostorijama cetinjske policije građane Hrvatske koji su napadnuti, ponudio im svaku vrstu pomoći i izrazio podršku. Ubrzo je organizovana i akcija prikupljanja sredstava za popravku vozila napadnutih hrvatskih navijača. Napad su osudile brojne nevladine organizacije.

Par dana prije utakmice, hrvatski mediji su izvještavali da je crnogorska policija spriječila dolazak beogradskih navijačkih grupa Crvene zvezde – „delije” i Partizana – „grobari”, koje su imale namjeru da se sukobe sa hrvatskim navijačima. ,,Crnogorska policija je jako dobro pripremljena, spriječili su dolazak ‘grobara’ i ‘delija’ koji su htjeli napraviti sačekušu. To je na vrijeme zaustavljeno”, saopštio je reporter hrvatske Nove TV.

Crnogorski državljanin Miloš Lukovac (37), koji se u bezbjednosnim službama vodi kao operativno interesantno lice i osoba bliska režimu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, uhapšen je u nedjelju veče u Podgorici kada su istražitelji dobili operativna saznanja da je iz Beograda stigao u Podgoricu kako bi izazvao incident na utakmici. Lukovca, koji je MMA borac, opozicioni mediji u Srbiji nazivaju „Vučićev batinaš sa tribina”, jer je tokom meča Srbija – Engleska bio predvodnik napada na druge navijače Srbije koji su skandirali „Ko ne skače, taj je ćaci” i „Pumpaj”. Kako je saopšteno iz Uprave policije, policijski službenici su Lukovca u nedjelju oko 23 sata u Podgorici locirali i kontrolisali njegov automobil „audi”, beogradskih registarskih oznaka, kojim je upravljao dok su se sa njim nalazile tri osobe. Uhapšen je zbog vožnje pod dejstvom kokaina.

U sklopu ove akcije uhapšen je i državljanin Srbije N.T. (22) za kojeg je utvrđeno da nema prijavljen boravak na teritoriji Crne Gore. ,,Nakon sprovođenja odgovarajućeg postupka lice će biti udaljeno sa teritorije Crne Gore”, saopštili su iz policije.

Nakon završetka utakmice koju je policija označila visokorizičnom, direktor Uprave policije Lazar Šćepanović javno je izrazio zahvalnost
svim policijskim službenicima, starješinama i rukovodiocima, kolegama iz  ANB-a, kao i  direktoru hrvatske policije Nikoli Milini i njegovim kolegama iz Republike Hrvatske sa kojima je crnogorska policija bila u neposrednoj komunikaciji u cilju pružanju podrške i razmjene informacija.

Da je incidenata bilo i nakon utakmice javlja hrvatski Index, pozivajući se na navijačku stranicu hooligans.cz. ,,Najozbiljniji incident dogodio se prilikom povratka navijača kući. Na cesti pri izlasku iz Podgorice, skupina nepoznatih napadača postavila je zasjedu i kamenjem zasula kolonu automobila u kojoj su se nalazili hrvatski navijači. Kada su putnici izašli iz svojih vozila, napadači su se razbježali u obližnju šumu. Zasad nema službenih informacija o mogućim ozljedama ili materijalnoj šteti”, piše index.hr.

I dok pojedini hrvatski mediji apeluju na Nogometni savez Hrvatske da uputi izvinjenje kolegama iz Crne Gore, čeka se reakcija krovne organizacije FIFA. Ona je zbog prethodnog meča između Crne Gore i Hrvatske na kojem su se takođe čuli povici ,,Ubij Srbina” kaznila Hrvatski savez sa 30.000 franaka.

Tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, 2023. godine, nakon utakmice između Crne Gore i Srbije u Podgorici, UEFA je zbog šovinističkih ispada navijača, kaznila Fudbalski savez Srbije sa 50.000 eura, a Crne Gore sa 20.000.

Dešavanja na stadionima znaju biti znakovita. Sukob navijača, fudbalera i policije na utakmici DinamoCrvena zvezda u Zagrebu 1990. simbolično je označio kraj Jugoslavije. „Rat je počeo na Maksimiru“, kaže naslov jednog dokumentarnog filma. Nakon toga, sprega tajne policije, kriminala i huligana u sportu postala je uobičajena za ostvarivanje političkih ciljeva.

Za razliku od navijača najvećih klubova u Crnoj Gori koji, poput svojih istomišljenika iz regiona, tokom navijanja koriste nacionalističke i šovinističke provokacije, navijači reprezentacije pokazuju otklon od ove negativne ,,tradicije”.

Prošli su dug put, od 2019. godine kada je Fudbalski savez Crne Gore zbog rasizma kažnjen nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”, do nedavnog Oprosti nam Dubrovniče i Ustaše, četnici, zajedno ste bježali.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DISCIPLINOVANJE POLITIČKIH DISIDENATA U SPC-U: Patrijarh i sinod kao ruka države 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić, izazvao je bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve koji se usude podržati studente, ili se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a

 

Dok Srbiju potresaju protesti više od godinu dana od pada nadstrešnice u Novom Sadu (kada je stradalo 16 osoba i još niko nije odgovarao) sve veći broj eminentnih ličnosti staje na stranu studenata i borbe za pravdu. Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić je izazvao bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve (SPC) koji se usude podržati studente, ili, u najmanju ruku, se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a.

Sinod SPC-a (crkvena vlada) formirao je 7. oktobra Posebnu komisiju koja treba da ocijeni kako vladika Justin Stefanović vodi Eparhiju žičku sa sjedištem u Kraljevu. Navodno postoje optužbe da na “upitan način” upravlja svojom jurisdikcijom. Vučićevski Srpski telegraf tvrdi da se „protiv Justina pobunila bratija manastira Studenica — koju je pokušao da komercijalizuje”.  Navodno je manastirski konak nuđen za iznajmljivanje kao hotel na svjetskim booking platformama. Vučićevci tvrde da Justin „sprovodi teror nad monasima”, vodi „biznis sa manastirskim vinom”, „mulja sa zemljištem na Kopaoniku”….

Sinod je obavezao Komisiju da posjeti vladiku 23. oktobra iako je on tražio odgađanje posjeta za 3. novembar zbog “ličnih obaveza” i odsustva više saradnika. Mitropolit Justin je u objavljenom pismu Sinodu tražio uvid u “izveštaj komisije Patrijaršijskog Upravnog odbora iz jula ove godine a koji se odnosi na kontrole od 25. marta do 9. maja ove godine u Eparhiji”. Julski izvještaj pominje “krajnje zabrinjavajući sadržaj” o stanju u Eparhiji. Za postojanje izvještaja Justin  je saznao iz odluke o dolasku Posebne komisije da izvrši “dodatni pregled”.

Interesantan je i sastav Posebne komisije. Rukovodilac je mitropolit bački Irinej Bulović, jedna od udarnih “duhovnih” pesnica vučićevskog režima, i uzdanica Kremlja i KGB Moskovske patrijaršije. Bulović je poznat i po biznisu koji je daleko veći od onog koji se zamjera Justinu. Bulović je poznat i kao duhovni otac sadašnjeg srbijanskog patrijarha i pisac raznih “patriotskih saopštenja” na zvaničnom sajtu SPC-a. Tokom zadnjeg boravka u Moskvi Irinej je sa patrijarhom „informisao“ ruskog diktatora Vladimira Putina da se u Srbiji dešava „obojena revolucija“.

U komisiji je i vučićevski profašistički episkop budimljansko-nikšićki Metodije Ostojić koji je u utorak od policije dobio rješenje suda o privremenom oduzimanju spomenika zločincu i naci-kvislinškom komandantu Pavlu Đurišiću. Spomenik je iz Gornjeg Zaostra ljetos prvo prebačen u lokalnu crkvu, pa onda prenešen u manastir Đurđevi stupovi kod Berana. Policija za sada nije uspjela pronaći spomenik koji je Metodije, koji Đurišića gotovo smatra za svetosavskog sveca, očigledno sakrio. Metodije je ljetos odlikovao srbijanskog gospodara ordenom Svetog Georgija Pobjedonosca prvog reda. Dodijelio je i zahvalnice najzagriženijim funkcionerima vučićevskih partija u Crnoj Gori. Tokom lokalnih izbora u Beranama Metodije je javno pozivao da se glasa kandidatkinja braće Vučić za gradonačelnicu.

U Komisiji je  crkvenom biznisu veoma sklon i materijalno situiran protojerej-stavrofor Velibor Džomić. On je ranije služio u Crnogorsko – primorskoj mitropoliji pod vladikom Amfilohijem. Tokom boravka u Podgorici razvio je prisne odnose sa ljudima iz podzemlja ili tzv. kontroverznim biznismenima. Često je navođeno da je redovno u društvu kriminalno – obavještajnog miljea pri vrhu Đukanovićevog režima. U DPS režimskim medijima je dugo stajala zabrana kritike djelovanja i prenošenja skandaloznih izjava Dzomića pod izgovorom da “on je sada na našoj strani”.

Iako je formalni razlog za istragu i dolazak komisije Justinovo upravljanje eparhijom,  očigledno je da je glavni razlog istrage njegova  podrška građanima i studentima, kao i osuda režimske represije nad srpskim narodom posljednjih godina.  Justin je u februaru bio potpisnik pisma koje su šestorica SPC episkopa uputila patrijarhu Porfiriju Periću. U pismu, koje je potpisao i crnogorski mitropolit Joanikije Mićović, osuđene su pljuvačke izjave kruševačkog episkopa Davida Perovića i kvazicrkvenih botova i portala koji su studente nazivali “srpskim ustašama” i “neprijateljima srpskog naroda”. Kao jedini episkop od šestorice koji ima sjedište u Srbiji, ubrzo je počeo dobijati patrijaršijske inspekcije iz Beograda dok su ga kvazicrkveni portali počeli napadati, kao i Joanikija, i tražiti njegovo pokajanje i povlačenje potpisa ako ne želi smjenjivanje. U julu se episkop Justin oglasio nakon policijske represije nad studentima i ostalim demonstrantima tokom protesta u Valjevu i drugim gradovima njegove eparhije. Rekao je “moć nije data radi nasilja… zloupotreba sile ne može doneti mir” i da su “hapšenja i prebijanja rane o kojima govorimo” javno. Krajem oktobra Justin je u manastiru Studenica ugostio i studente Državnog univerziteta u Novom Pazaru i dao im prenoćište na putu za Novi Sad gdje je obilježena godišnjica pada nadstrešnice. Ugošćavanje studenata muslimanske vjeroispovjesti i služenje iftar večere istima je izazvalo bijes nacionalista i kriminalaca i vjerovatno ubrzalo istragu protiv njega. Za sada se Patrijaršija još nije oglašavala za zaključcima i odlukama. U međuvremenu su studenti episkopu Justinu poslali podršku i zahvalnost što je uz njih.

Nisu samo članovi Posebne komisije politički aktivni u borbi za “srpski (krimo) svet”. Nedavno se predsjedniku Jakovu Milatoviću javno obratio Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije preko eparhijskog portala reagujući na navodno obrazloženje povodom posthumnog odlikovanja mitropolita Amfilohija u Podgorici. Fotije je poručio Milatoviću da je pročitao predsjednikovo obraćanje i da “čudom sam se čudio šta čitam i šta čujem”. Fotije tvrdi da je Milatović rekao da je Amfilohije samo Crnogorac i da ništa nije činio 2006. godine da spriječi odvajanje Crne Gore. Fotije dalje kaže i da je Milatović izjavio da je Amfilohije litije pokrenuo 2019/20. “da bi samostalnost Crne Gore potvrdio i što više je od Srbije udaljio”. Fotije je na kraju zaključio da je Milatovićev stav o litijama “čista laž”. Sve bi se ovo i moglo shvatiti kao političko polemiziranje da je išta od ovoga Milatović stvarno rekao. Tekst Milatovića koji je dostupan online i u video obliku ne sadrži ni jednu tvrdnju Fotija koju on pripisuje Milatoviću. Milatović nigdje nije izjavio da se Amfilohije izjašnjavao kao Crnogorac, ni da su litije organizovane da se potvrdi samostalnost zemlje i udaljavanje od Srbije. Ovakvo “čudom se čudim” saopštenje koje je napisano na “čistoj laži” kako sam autor reče pripisujući je Milatoviću, nije ni malo pobudilo Sinod da se pozabavi javnim blamiranjem vlastitih episkopa. Valja se podsjetiti i da se Bulovićev Sinod ranije  oglašavao oko svega i svačega. Episkopu pakračko – slavonskom Jovanu Čulibrku zabranio da dovodi u sumnju komunističko – udbašku brojku o navodnih 700 hiljada žrtava logora Jasenovac koju je vrh SPC prihvatio kao nebesku informaciju. Izgleda da Fotijeve javne izmišljotinje i pripisivanje istih drugom može proći Bulovićevu cenzuru bez problema.

S druge strane, paroh barski Jovan Plamenac je još aprila 2023. javno opisao dešavanja u Sinodu i Patrijaršiji. Plamenac je napisao da je srbijanski vladar (koji po Ustavu ima samo ceremonijalna ovlašćenja) „na sjednici (arhijerejskoga) sabora, iz svoje tašne izvadio kompromitujući materijal, koji mu je pripremila BIA (Bezbedonosno informativna agencija) i rekao episkopima ponaosob: ovo si radio, ovđe si snimljen”. Plamenac je rekao da je to razlog ćutanja episkopata SPC-a na francusko-njemački sporazum o Kosovu i da se “u narodu raspaljuju sumnje i priče da je patrijarh ucijenjen”. Plamenac je nedavno dobio zabranu SPC-a da nastupi na javnom skupu u Beogradu o vantjelesnoj oplodnji.

Ostaje da se vidi kako će se dalje ponašati crnogorski mitropolit Joanikije, koji za sada principijelno ćuti na dešavanja u Srbiji nakon što je potpisao pismo šest episkopa u februaru ove godine. Njemu se takođe može desiti da mu Bulović (sa Markom Parezanovićem) pošalje Posebnu komisiju.

Sinod i Arhijerejski sabor (uz mig Andrićevog venca) lako mogu i ukinuti Mitropoliju crnogorsku ako im se hoće i bez pitanja ikoga u Crnoj Gori.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo